REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1441/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik u Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-681/19-2 od 27. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-54/19-18 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 13. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e :
I/ Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-681/19-2 od 27. srpnja 2020., i Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-54/19-18 od 26. srpnja 2019., i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev:
"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB 52634238587, da tužitelju TĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 9.240,61 kn (1.226,43 eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.197,97 kn (424,44 eura) od 31.12.2013.g. pa do isplate, na iznos od 3.030,32 kn (402,19 eura) od 31.12.2014. pa do isplate i na iznos od 3.030,32 kn (402,19 eura) od 31.12.2015.g. pa do isplate, po stopi do 31.srpnja 2015.g. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“
II/ Nalaže se tužitelju TĆ da tuženici Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.875,00 kuna (647,02 eura), u roku od 8. dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 7.385,62 kune (980,24 eura) sa zateznim kamatama kako je to navedeno pod točkom I. izreke, dok je u preostalom dijelu za više traženo u iznosu od 1.854,99 kuna (246,19 eura) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
Odlukom o parničnom trošku obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 5.437,49 kuna (721,67 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. srpnja 2019. do isplate (točka III. izreke), dok je tužitelj obvezan na ime parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 900,00 kuna (119,45 eura) (točka IV. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3445/20-2 od 8. rujna 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-681/19-2 od 27. srpnja 2020., zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Pripada li policijskom službeniku-motociklistu, ukoliko nije zadužen kompletnom službenom odorom, pravo na građansko odijelo u smislu odredbe članka 28. stavak 4. Zakona o policiji te članka 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo, iako policijske poslove primjenom policijskih ovlasti obavlja dijelom u motorističkom odijelu (policijskoj odori), a dijelom u građanskom odijelu?“
4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenog pravnog pitanja, u kojoj je predložila ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu 9.240,61 kn (1.226,43 eura) s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2013. do 2015.
8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:
- da je tužitelj zaposlen u Ravnateljstvu policije, Uprava policije, Mobilna jedinica prometne policije na radnom mjestu policijski službenik- motociklist,
- da je tužitelj od 2013. do 2015. zadužio niske cipele, čarape, hlače, taktičku jaknu, natpise "Policija", motociklističke majice, kacigu, te kopču za opasač i reflektirajući prsluk a od ranije je imao zaduženo motorističko odijelo.
- da je tužitelj j tijekom 2014. radio ukupno 54 radna dana u odori kao motociklist i 122 dana u svom građanskom odijelu, dok je od 01. kolovoza 2013. do 31. prosinca 2013. policijske poslove s policijskim ovlastima obavljao isključivo u građanskom odijelu, a tijekom 2015. 38 radnih dana radio je u odori kao motociklist, a 121 radni dan radio je u građanskom odijelu.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.
10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da se ne može smatrati da se tuženik oslobodio obaveze naknade troškova za građansko odijelo time što je tužitelja opskrbio jednim komadom odjeće,a koji se ne može koristiti kroz cijelu godinu pa čak niti pretežiti dio godine, jer se i dalje očekuje značajan financijski angažman tužitelja u vidu nabavljanja odjeće i obuće u kojoj obavlja svoj posao.
11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
13. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje.
14. Obrazlažući postavljeno pitanje tuženica, pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 28. st. 4. ZOP i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo. Smatra da je odredba čl. 2. navedenog Pravilnika jasna te ju treba tumačiti na način da to pravo pripada samo onom policijskom službeniku koji svoje poslove ne može obavljati u policijskoj odori, već isključivo u građanskom odijelu.
15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.
16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.
17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.
18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.
19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.
20. Temeljem čl. 31. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a („Narodne novine“ 70/12) policijski službenici mobilne jedinice prometne policije poslove obavljaju u civilnoj odjeći, a ova Uredba je izmijenjena Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a od 21. studenoga 2013., na način da su u čl. 31. st. 1. brisane riječi da policijski službenici mobilne jedinice prilikom obavljanja policijskih poslova iste obavljaju u civilnoj odjeći. Stoga tuženik nakon izmjene navedene Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a od 21. studenoga 2013. tužitelju više nije isplaćivao naknadu za građansko odijelo, te da mu ista nije isplaćena za 2013., 2014. i 2015.
21. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP- a. Stoga odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo nema samo deklaratorni značaj već ono, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.
22. Na temelju iznesenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
23. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari bilo je nužno, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (9.240,61 kn (1.226,43 eura)) i to trošak odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 30. svibnja 2016. u iznosu 750,00 kn (99,54 eura), odgovora na tužbu od 10. travnja 2017. u iznosu 750,00 kn (99,54 eura), trošak zastupanja na ročištima od 22. svibnja 2017., 25. rujna 2017. i 6. studenoga 2017. u iznosima od po 750,00 kn (99,54 eura), i trošak sastava revizije u iznosu od 1.125,00 kn (149,31 eura), odnosno ukupno 4.875,00 kn (647,02 eura).
24. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro=7,53450 kuna).
Zagreb, 13. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
