Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 80 Gž-1528/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S., OIB…, iz T.-T., zastupane p.p. T. B. i dr., odvjetnicima u P.-P., protiv tuženika: 1. M. B. iz Nj., M..., Z. S., iz Nj., H., …, 3. A. S., iz Nj., H., … i 4. A. M., OIB…, iz Z., zastupane p.p. odvjetnicima iz odvjetničkog društva E., Š. i T., iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 4. tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1184/19- 61 od 28. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 4. tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1184/19-61 od 28. ožujka 2022. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je utvrđeno da pravni poslovi sadržani u toj točki izreke ne proizvode pravne učinke, te se navedena presuda potvrđuje i pod točkom II. izreke.
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-1184/19-61 od 28. ožujka 2022. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je utvrđeno da su pravni poslovi sadržani u toj točki izreke ništetni , tako da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija.
Odbija se zahtjev 4. tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno je:
I Utvrđuje se da su ništetni i da ne proizvode pravni učinak: ugovor o darovanju nekretnine od 02.04.2009., zaključen između tužiteljice i pok. P. S., sastavljen u obliku javnobilježničkog akta javnog bilježnika T. F. iz P., br. OU-58/09 od 02. travnja 2009., ugovor o uređenju imovinskog odnosa od 08.11.2007., koji nosi ovjeru potpisa ugovornih strana tužiteljice i pok. P. S. od javnog bilježnika T. F. iz P., br. OV- 13005/07 od 08.11.2007. i ugovor o darovanju nekretnine od 10.11.2009, koji nosi ovjeru potpisa javnog bilježnika T. F. iz P., br. OU-8888/09 od 10. studenog 2009., koji se odnose na sada upisan suvlasnički udio za korist pok. P. S. i to 7. suvlasnički dio: ¼ dijela i 10. suvlasnički dio: 2/4 dijela oba u cijelosti (1/1) dijela na k.č.br. zgr. 64/2 upisana u z.k.ul. 1157 k.o. Tar, te se određuje povrat u prijašnje stanje u zemljišnim knjigama prije upisa temeljem navedenih ugovora ponovnim upisom u zemljišne knjige tužiteljice u cijelosti, pa se tužiteljica ovlašćuje da zahtijeva i ishodi da se na temelju ove presude na navedenim predmetnim nekretninama ishodi uspostava prijašnjeg stanja upisa prije upisa P. S. ponovnim upisom tužiteljice u cijelosti.
II Odbija se zahtjev tuženice ad4 A. M. za naknadu parničnih troškova.
2. Protiv navedene presude je 4. tuženica podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti uz naknadu troška žalbenog postupka podredeno se predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred prvostupanjskim sudom.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništetni i bez pravnog učinka pravni poslovi koje su tijekom trajanja braka sklopili tužiteljica i sada njen pokojni suprug P. S..
6.Tijekom postupka je utvrđeno:
- da su tužiteljica i njezin sada pokojni suprug P. S. sklopili brak 24. siječnja 2007..
- da je tužiteljica u to vrijeme bila uknjižena kao suvlasnica 144/192 dijela nekretnine upisane kao k.č.br. zgr. 64/2 k.o. T. što u naravi predstavlja kuću sa prizemljem i dva kata,
- da je tužiteljica sa P. S. sklopila Ugovor o uređenju međusobnih odnosa dana 8. studenog 2007. kojim utvrđeno da je on stekao pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tužiteljice te mu je ona izričito dozvolila uknjižbu na ½ suvlasničkog dijela nekretnine,
- da je tužiteljica sa P. S. sklopila Ugovor o darovanju dana 2. travnja 2009., u formi javnobilježničkog akta, kojim mu je darovala polovicu suvlasničkog dijela odnosno 72/192 dijela nekretnine i dozvolila upis njegova prava suvlasništva na darovanom dijelu,
- da je tužiteljica sa P. S. sklopila Ugovor o darovanju dana 10. studenog 2009., bez propisane forme, kojim mu je darovala preostalu 1/4 suvlasničkog dijela i dozvolila upis njegova prava suvlasništva na darovanom dijelu,
- da je tužiteljica živjela u prizemlju kuće, a njezini sinovi svaki na jednom katu kuće,
- da je tužiteljičin sada pokojni suprug živio kao najmoprimac na drugoj adresi na kojoj je bio prijavljen, osim u zadnjim mjesecima života kada je preselio tužiteljici zbog zdravstvene pomoći i njege,
- da su navedeni pravni poslovi sklopljeni isključivo iz razloga da sinovi tužiteljice, koji su se protivili novom braku svoje majke, ne onemoguće majci i P. S. da žive u kući,
- da P. S. nije stupio u posjed darovane mu nekretnine,
- da je volja ugovornih strana bila da tužiteljica i dalje ostane vlasnik darovane nekretnine.
7. Prvostupanjski sud je, utvrdivši navedene činjenice dokazanim, zaključio da volja ugovornih strana nije bila da P. S. stekne vlasništvo predmetne nekretnine, već je sklapanje tih ugovora imalo drugu svrhu, pri čemu je volja stranaka ugovora bila da tužiteljica i dalje ostane vlasnik nekretnine, dakle da je riječ o ništetnim i prividnim ugovorima koji ne proizvode pravni učinak, a sve s pozivom na odredbu čl. 285 i čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), a da osim što je prividan Ugovor o darovanju od 10. studenog 2009. je i ništetan jer nije sklopljen u zakonom propisanom obliku sukladno odredbi čl. 482. st. 1. ZOO.
8. Žaliteljica u žalbi ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te iznosi drugačiju ocjenu provedenih dokaza od ocjene dokaza prvostupanjskog suda, no vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke niti žalbene tvrdnje imaju uporište u provedenim dokazima.
9. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza (saslušanjem pet svjedoka i tužiteljice) i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo te prihvatio tužbeni zahtjev.
10. Naime, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su pravni poslovi bez pravnog učinka jer je izostala suglasnost volja ugovornih strana na sklapanje ugovora o darovanju nego je postojala suglasnost da se stvori privid o sklapanju ugovora o darovanju. Prividan jest onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora a radi postizanja određenog imovinskog ili drugog dopuštenog probitka.
11. Odredbom članka 285. st. ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama; da, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost; te da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi.
12. Apsolutna simulacija postoji kada niti jedna ugovorna strana nema ozbiljnu (stvarnu) volju za sklapanje ugovora i kada to obje strane znaju, ali ipak svjesno očituju volju za sklapanje ugovora tako da nastaje privid sklapanja ugovora.
13. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su tuženici sklopili prividne pravne poslove kako bi se stranke tih ugovora zaštitile od možebitnih po njih negativnih postupaka sinova tužitejice, pa su takvi poslovi bez pravnog učinka.
14. Stoga, forma ugovora, stupanje u posjed saznanje žaliteljice za ugovor i druge okolnosti predmetnog pravnog posla, nisu relevantni za razrješenje prijepora u ovoj pravnoj stvari.
15. Pored navedenog valja reći da žaliteljica neosnovano tvrdi da je ona treća savjesna osoba i da se prema njoj u smislu odredbe čl. 285. st. 4. ZOO prividnost ugovora ne može isticati. Naime, žaliteljica je jedna od zakonskih nasljednika P. S., a trećom osobom prema kojoj se ne može isticati prigovor o prividnosti ugovora ne smatra se nasljednik ugovorne strane.
16. No osnovano žaliteljica navodi da nije bilo osnova utvrđivati predmetne pravne poslove ništetnim.
17. Posljedica prividnog ugovora iz smisla odredbe čl. 285. nije njegova ništavost - već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao (obzirom da prema odredbi čl. 247. ZOO-a: "Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora."): između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja (iz tog čl. 247. ZOO-a) za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Takav ugovor, jer kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama, ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva" - pa slijedom toga niti ništav u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja posljedicu ništavosti vezuje uz te okolnosti.
18. Na kraju valja reći i da su bez značaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke razmatranja žaliteljice vezano za njezin položaj punomoćnika za primanje pismena jer je o tome odlučeno rješenjem koje se odnosi na upravljanje postupkom i koje je postalo pravomoćno.
19. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita jer je donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP budući žaliteljica nije uspjela u sporu pa nema pravo na naknadu parničnog troška.
20. Slijedom navedenog, a kako žalbeni navodi 4. tuženice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.
21. Budući je žaliteljica sa žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu,a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi to je temeljem odredbe čl. 154. st. 6. ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 13. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća
Vesna Skerlev, v.r.