Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž -1125/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., OIB: …., Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz O. d. Š. i p. iz Z., …, protiv tuženika L. C., OIB: …, iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 9234/2017-36 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika L. C. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-9234/2017-36 od 13. svibnja 2022. u dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika L. C. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-9234/2017-36 od 13. svibnja 2022. u dijeli pod toč. II. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. iz Z., posl. br. Ovrv-3348/17 od 19.10.2017. u dijelu u kojem se tuženiku L. C. nalaže isplatiti tužitelju P. C. d.o.o. tražbinu od sveukupno 28.902,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 28.687,49 kn na ime glavnice tekućim od 05.09.2017. do isplate i na 185,70 kn na ime naknade tekućim od 05.09.2017. do isplate, a sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, te 29,31 kn na ime zakonske zatezne kamate obračunate do 4.9.2017., a sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz Z., posl. br. Ovrv-3348/17 od 19.10.2017. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju ukupno 73,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku L. C. naknaditi tužitelju P. C. d.o.o. trošak postupka u iznosu od 7.507,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 13. svibnja 2022. g. do isplate, a sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.''

2. Uvodno označenu presudu u cijelosti pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje ističe da pobija presudu iz razloga što je prvostupanjski sud u istoj pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, predmet postupka je navodno dugovanje tuženika prema tužitelju koje proizlazi iz korištenja American Express kartice tuženika. Sporno je da li tužitelj sukladno vlastitim Općim uvjetima poslovanja u vezi s korištenjem predmetne kartice pravodobno i na način koji je sam odredio, valjano raskinuo Okvirni ugovor s tuženikom u vezi korištenja kartice. Tužitelj je u tim Općim uvjetima odredio da se Okvirni ugovor može raskinuti najmanje 2 mjeseca unaprijed i o tome ć se obavijestiti korisnik u pisanom obliku. Dakle, dostava takve pisane obavijesti je i preduvjet raskida i konačnog utuženja tražbine. Tužitelj tvrdi da je tuženiku poslao raskid ugovora 30. kolovoza 2017., tuženik je tijekom postupka tvrdio da nikakvu obavijest od tužitelja o tom raskidu nije zaprimio. Tužitelj nije tijekom postupka mogao dokazati da je takvu obavijest o raskidu poslao tuženiku. No prvostupanjski sud takvu paušalnu tvrdnju tužitelja uzeo je kao dokazanu s obrazloženjem da ''nigdje nije propisano da se takva pošiljka šalje preporučenom poštom''. Time je, ne uzimajući u obzir navode tuženika, prvostupanjski sud zaključio da ako nije propisan preporučeni oblik slanja pošiljke, da je ista dostavljena tuženiku. Takav zaključak je pogrešan. Naime, sama svrha odaslanja pismena preporučenom poštanskom pošiljkom je da adresar ima dokaz da je takvo pismeno zaista i poslano te da je primatelj isto primio. To je i uvriježena poslovna praksa većine sudionika u pravnom prometu kada šalju pismena koja su od određenog značaja za strane poslovnog odnosa, a obavijest o raskidu ugovora to i je (nije račun i sl.). Dakle, tužitelj nije uspio dokazati da je obavijest o raskidu Okvirnog ugovora zaista dostavio, a tuženik takvu obavijest nije nikada zaprimio. Prema tome, ako je dostava obavijesti o raskidu preduvjet za utuženje, a to prema Općim uvjetima tužitelja jest slučaj, onda ukoliko tuženik istu nije primio, ugovor nije valjano raskinut i predmetna tužba je trebala biti odbačena kao preuranjena. Prvostupanjski sud takvu argumentaciju nije uopće uzeo u obzir. U svezi visine zahtjeva prvostupanjski sud je nakon provedenog financijskog vještačenja u više navrata tražio od tužitelja da precizira i uredi svoj tužbeni zahtjev. Tužitelj se na taj poziv očitovao na način da nije u mogućnosti isti precizirati jer tobože isti nije ''jasan''. Sud je, međutim nakon toga inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev ipak usvojio i održao na snazi platni nalog, unatoč tome što tužitelj isti po pozivu suda nije uredio. Dakle, visina zahtjeva usvojena je unatoč tome što je i sam tužitelj zaključio kako temelj za određivanje visine (nalaz i mišljenje vještaka) nije jasan. Prema tome, sud je svoju odluku utemeljio na pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjenicama te je time počinio navedenu bitnu povredu. Što se tiče pogrešne primjene materijalnog prava ističe se da je tužitelj sudu dostavio i SMS korespondenciju koja bi navodno trebala dokazati da je ugovor uredno raskinut. Zakon o zaštititi potrošača, ali i recentna sudska praksa, SMS poruke ne prihvaća kao valjani pisani oblik niti kao ''trajni medij'' kojim se šalju obavijesti bitne za ostvarenje potrošačkih prava. Sud je takve poruke, unatoč tome, uzeo kao dokaz da je ugovor raskinut čime je počinio navedenu povredu jer nije pravilno tj. uopće nije primijenio Zakon o zaštiti potrošača. Slijedom navedenog, Okvirni ugovor tužitelja i tuženika nije uredno raskinut te je tužba bila preuranjena radi čega je istu valjalo odbaciti. Predlaže se drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na odgovarajući način odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 28.902,50 kn koji zahtjev temelji na tvrdnji da je sa tuženikom u ugovornom odnosu te da tuženik kao korisnik American Express kartice nije ispunio ugovornu obvezu.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti 28.902,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a tako donesenu odluku obrazlaže time da tuženik nije dokazao da je platio predmetni dug niti dio predmetnog duga. Uvažavajući da iz pristupnice za American Express karticu i Općih uvjeta poslovanja P. C. d.o.o. za American Express osobnu karticu (dalje: Opći uvjeti) te računa proizlazi da je tuženik koristio predmetnu karticu, a iz rezultata provedenog financijskog vještačenja slijedi visina dugovanja tako da je primjenom odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05. i 41/08.; dalje ZOO) i čl. 451. st. 3. ZPP odlučio kao uvodno.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

10. I u ovoj fazi postupka tuženik čini spornom činjenicu da je Ugovor o korištenju kartice American Express osobne kartice (dalje Okvirni ugovor) raskinut u skladu s odredbom čl. 14. Općih uvjeta.

10.1. Prema čl. 14. Općih uvjeta (list spisa 83-84) korisnik i P. C. mogu u bilo kojem trenutku sporazumno u pisanoj formi raskinuti Okvirni ugovor s trenutnim učinkom. P. C. može otkazati Okvirni ugovor najmanje 2 mjeseca unaprijed i o tome će u pisanom obliku, na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju obavijestiti korisnika. Otkazni rok počinje teći s danom slanja obavijesti o otkazu.

10.2. Prema čl. 15. Općih uvjeta sva komunikacija između korisnika i P. C. odvija se na hrvatskom jeziku i to telefonskim ili pisanim putem u elektroničkom ili papirnatom obliku te neposredno u poslovnim prostorima P. C.

10.3. U prilog svojoj tvrdnji da je Okvirni ugovor raskinut u skladu s citiranom odredbom tužitelj je priložio dopis za kojeg tvrdi da ga je uputio tuženiku (list spisa 59) datiran sa 7. kolovoza 2017. u kojem se navodi da se raskida Ugovor o korištenju American Express osobne zelene kartice te da svi troškovi u cijelosti dospijevaju na naplatu. Nadalje, da se zbog kršenja odredbi ugovora o korištenju American Express kartice uskraćuje svako pravo daljnjeg korištenja. Sukladno odredbama Općih uvjeta American Express kartice koje je tuženik koristio (osnovna i dodatne) proglašene su nevažećim i ni u kojem slučaju ne smiju se koristiti te je tuženik pozvan da o istom obavijesti i svoje dodatne korisnike. Prerezanu karticu treba vratiti na adresu P. C., …, Z. Ujedno se skreće pozornost da raskidom ugovora o korištenju kartice svi troškovi dospijevaju u cijelosti na naplatu te se tuženik poziva podmiriti ih bez odgađanja.

11. Međutim, tuženik osporava da je navedeni dopis poslan odnosno tvrdi da isti nije zaprimio slijedom čega da sporna tražbina nije niti dospjela.

11.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje početak tijeka otkaznog roka budući da se u konkretnom slučaju komunikacija između korisnika i P. C. odvijala prema čl. 15. Općih uvjeta, pisanim putem u papirnatom obliku, te se prihvaća zaključak suda prvog stupnja da prema Općim uvjetima obavijest o otkazu ugovora ne mora biti upućena preporučenom pošiljkom. Međutim, u konkretnom slučaju odlučna činjenica je i da se komunikacija odvijala pisanim putem u elektroničkom obliku budući da je tuženik tužitelju 30. kolovoza 2017. uputio SMS poruku koja je evidentirana na listu spisa 87 : "Molimo da odmah vratite opozvane kartice i uplatite ukupni dug. U protivnom ćemo pokrenuti poseban postupak naplate"., a i ranije je obaviješten da ukoliko hitno ne uplati ukupno dugovanje da smatra karticu opozvanom.

11.2. Tuženik osporava da bi SMS poruka predstavljala valjani pisani oblik komunikacije u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 113/09., 78/12., 56/13. i 41/14.; dalje ZZP).

11.3. Odredbom čl. 3. ZZP određeno je da – »trajni medij« označava svaki instrument koji omogućava potrošaču ili trgovcu spremanje informacije koje su mu osobno namijenjene na način da budu dostupne za kasniju uporabu toliko dugo koliko je potrebno za svrhe tih informacija i koji omogućava nepromijenjeno prikazivanje pohranjenih informacija, pa kako ista definicija ne isključuje SMS kao oblik informiranja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, žalbeni navodi izneseni u svezi s time nisu doveli u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u pogledu otkazivanja odnosno raskida ugovora i dospjelosti utužene tražbine.

12. Vještačenjem po društvu V. T. d.o.o. utvrđeno je da je na dan raskida ugovora odnosno sa 7. kolovoza 2017. ukupno nepodmireno 29.740,87 kn i to na ime glavnice 29.185,84 kn koja glavnica se sastoji od 26.402,84 kn koje su dospjele sa 7. kolovoza 2017. i 2.783,00 kn na ime računa koji dospijeva nakon otkaza odnosno 14. kolovoza 2017. te na ime zatezne kamate obračunate do 7. kolovoza 2017. ukupno 555,03 kn. Međutim, po predmetnoj kartici je obavljena uplata 30. kolovoza 2017. odnosno nakon otkaza pa je radi toga u nalazu nepodmiren iznos utvrđen i na dan zadnje uplate.

12.1. Neosnovanim se nalaze žalbeni navodi izneseni u vezi s tim da "temelj za određivanje visine zahtjeva nije jasan", kao i navodi da nije bilo moguće specificirati zahtjev jer na nalaz i mišljenje V. T. d.o.o. tuženik nije imao konkretnih i argumentiranih prigovora ni primjedbi te je na ročištu 31. ožujka 2022. izveden dokaz saslušanjem vještaka M. T. koji je dao usmeno očitovanje i pojasnio nalaz i mišljenje te je tužitelj zahtjev precizirao na istom ročištu, a na koje ročište tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio.

13. Odlučujući o troškovima postupka, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st.1. ZPP i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

14. Slijedom navedenog, kako ovaj drugostupanjski sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, odlučio je kao u izreci ove drugostupanjske presude primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

15. Tuženik je izjavio žalbu pobijajući u cijelosti prvostupanjsku presudu, međutim prvostupanjskom presudom u dijelu pod toč. II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi imenovanog javnog bilježnika broj Ovrv-3348/17 od 19. listopada 2017. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju ukupno 73,87 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U svezi s time reći je da je odredbom čl. 358. st. 1. ZPP propisano da će nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu rješenjem odbaciti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta, s time što je prema st. 3. tog članka žalba nedopuštena ako je podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Kako, dakle, tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv toč. II. izreke prvostupanjske presude to je po odredbi čl. 367. st. 1. ZPP u svezi čl. 358. st. 1. i 3. istog Zakona odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 13. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.