REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv. 1420/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., O.:
…, zastupanog po pun. S. Š., odvjetnici u S., protiv
tuženika V. Č. iz S., O.:
…, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. studenog 2022. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, dana 13. prosinca 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 28. travnja 2021. godine donijela JB iz S. N. K. pod
brojem Ovrv. 673/21, u cijelosti, a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 36.001,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 25.833,67 kn od dana 25.3.2021. godine do isplate, po stopi koja se u skladu sa odredbom članka 29. st. 2. ZOO a do 31.7.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% tnih poena, a od 1.8.2015. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% tna poena, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.537,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 28. travnja 2021. godine do isplate po stopi koja se u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% tna poena, sve to u roku od 8 dana; te se zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
Dana 26. ožujka 2021. godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 36.001,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 25.833,67 kn teku od 25. ožujka 2021. godine do isplate. U prijedlogu za ovrhu tužitelj navodi da mu tuženik duguje iznos od 36.001,39 kn, tužitelj da je preuzeo tražbinu temeljem Ugovora o cesiji od društva A.B. d.d.. Dana 28. travnja 2021. godine doneseno je rješenje o ovrsi JB iz S. N. K. broj Ovrv. 673/21 kojim je određena predložena ovrha i određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.537,50 kn. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem navodi da mu nije jasno temeljem čega se traži ovrha duga koji ne postoji, da je od tužitelja više puta tražio potvrdu o stanju navodnog duga ili ugovor o cesiji po kojem su isti otkupili, bez rezultata. Navodi da su sa njegovog osobnog bankovnog računa redovito uzimani različiti iznosa u korist tužitelja, bez obzira na to, da tužitelj i dalje smatra da navodni dug nije otplaćivan. Dana 18. listopada 2021. godine doneseno je rješenje ovog suda broj Povrv. 1420/21 kojim je stavljeno izvan snage citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena predložena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, po pravomoćnosti tog rješenja spis je ustupljen parničnom odjelu ovog suda.
U svom podnesku od dana 15. studenog 2021. godine tužitelj je naveo kako je temeljem Ugovora o cesiji zaključenog sa društvom A.B. d.d. Z., od
dana 5. listopada 2016. godine te Dodatka tom ugovoru postao vlasnikom predmetnog potraživanja, prilikom ustupa tražbine da je postupio sukladno čl. 80 Zakona o obveznim odnosima, obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora, ali da sukladno zakonskim odredbama obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Navodi da se radi o dugovanju po tekućem računu tuženika kojega je isti imao otvorenog kod starog vjerovnika A.B. d.d. Z., to potraživanje odnosno dugovanje tužitelj da je otkupio temeljem Ugovora o cesiji, tuženik kod tog društva da je imao otvoren tekući račun broj …, s obzirom da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze po tekućem računu banka da je dana 27. siječnja 2015. godine otkazala tuženiku taj tekući račun te da j time cjelokupno dugovanje tuženika po predmetnom tekućem računu dospjelo na naplatu odjednom, taj dopis tuženik da je zaprimio dana 3. veljače 2015. godine. Iznos dospjelog duga da je bio 27.333,67 kn, to da je tužitelj otkupio temeljem označenog ugovora o cesiji i dodatka istom, kao i zakonsku zateznu kamatu koja je do tada iznosila 3.145,19 kn. Tuženik da je u međuvremenu od otkupa do utuženja vršio uplate u korist tužitelja na ime podmirenja predmetnog dugovanja, u iznosu od 1.500,00 kn, tako da je preostalo dugovanje tuženika na ime glavnice u iznosu od 25.833,67 kn te na ime zakonske zatezne kamate obračunate do 24. ožujka 2021. godine u iznosu od 10.167,72 kn, odnosno upravo utuženi iznos od 36.001,39 kn koji čini zahtjev tužitelja.
Tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare potraživanja, tvrdi da ga je tužitelj uznemiravao pozivima, tražio plaćanje različitih iznosa, nedokazanih iznosa i da u cijelosti osporava visinu potraživanja. Tužitelj da je očito obračunavao kamate na kamate i da nije jasno koliki je u stvari iznos dugovanja, bez obzira na istaknuti prigovor zastare potraživanja. Tuženik je predložio izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti visine dugovanja, iako upozoren da će sud odustati od izvođenja ovog dokaza u slučaju da ne predujmi trošak za vještačenje, tuženik taj trošak nije platio, tako da je sud odustao od izvođenja ovog dokaza. Tužitelj je nakon toga naveo kako predlaže i ustraje u tome da se ovaj dokaz izvede, sud je prijedlog za izvođenjem ovog dokaza odbio, jer je izvođenje dokaza suvišno, u svakom pogledu, činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvoda otvorenih stavaka tužitelja od 26. ožujka 2021. godine; Ugovora o cesiji od 5. listopada 2016. godine; prometa računa A. B. d.d. za tuženika za period od 14. svibnja 2009. godine do 27.siječnja 2015.godine; kartice prometa na dan 3. studenog 2021. godine; otkaza ugovora H. A.-A.-B. d.d.d tuženiku od 27. siječnja 2015. godine sa dokazom o primitku od strane tuženika na dan 3. veljače 2015. godine i Općim uvjetima vođenja transakcijskog računa i pružanja usluga platnog prometa za potrošača u primjeni od 15. prosinca 2014. godine.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
Zahtjev tužitelja nije osnovan.
Među strankama nije sporno da je tuženik bio klijent A.B. d.d., da je temeljem pravnog posla imao otvoren tekući račun kod te banke i da je po tom računu zaostalo dugovanje, što je sve vidljivo iz prometa A.B. d.d. na dan 3.
studenog 2021. godine, po računu tuženika kod te banke broj … na dan 27. siječnja 2015. godine dugovanje tuženika po tom računu bilo je u iznosu
od 27.333,67 kn. Tuženik ovo dugovanje i ne spori, a iz prometa po računu od 3. studenog 2021. godine zaista proizlazi struktura potraživanja u tom iznosu. Dakle, utvrđeno je da je na dan 27. siječnja 2015. godine tuženik dugovao društvu A.B. d.d. navedeni iznos. Dana 27. siječnja 2015. godine ta banka je (prednik te
banke) uputio tuženiku otkaz ugovora o transakcijskom računu potrošača, navodeći da je na dan 27. siječnja 2015. godine utvrđeno dospjelo dugovanje tuženika upravo u iznosu od 27.333,67 kn, tuženik je pozvan u roku od 15 dana platiti ovaj iznos, u protivnom je upozoren da će se poduzeti mjere prisilne naplate putem suda. Tuženik ovaj iznos nije platio banci, a dopis je zaprimio dana 3. veljače 2015. godine, što je dokazano prilaganje primke povratnice, tuženik to i ne spori. Ugovorom o cesiji koji je zaključen 5. listopada 2016. godine između tužitelja i A. B. d.d., te Dodatka tom ugovoru, izvršen je prijenos tražbina te banke na tužitelja, pa tako i ovog dugovanja tuženika, odnosno potraživanja A. B. spram tužitelja, dakle, novi vjerovnik tuženika je upravo tužitelj temeljem tog pravnog posla, ovo nije sporno, dakle, tužitelj je dokazao svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku.
Tuženik ne spori da postoji neplaćeno dugovanje spram A. B. d.d.,
sada tužitelja, ali prvenstveno ističe prigovor zastare, ovaj sud je stava da je taj prigovor osnovan. Naime, kao početak tijeka zastarnog roka treba gledati otkaz ugovora o tekućem računu, koji je tuženik zaprimio dana 3. veljače 2015. godine i protekom 15 dana od tog dana, čitavo dugovanje tuženika je dospjelo. Dakle, nakon toga je vjerovnik trebao, kako je tuženika i upozorio, podnijeti prijedlog za ovrhu, a što je napravio tek u ovom postupku, 26. ožujka 2021. godine, 6 godina nakon dospijeća dugovanja, kamate su na ovaj način umnogome narasle i upravo je tužitelj pustio da se kamate stvaraju, dugovanje raste i tek je 26. ožujka 2021. godine podnesen prijedlog za ovrhu, na što je tuženik upozoren još dopisom od 27. siječnja 2015. godine, 6 godina ranije. Protekom 15.og dana od dana zaprimanja otkaza, od 3. veljače 2015. godine počeo je teći zastarni rok, a u ovom slučaju primjenjuje se opći, petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO). Dakle, kako je prijedlog za ovrhu podnesen nakon proteka roka od 5 godina, od trenutka kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, to je prigovor zastare istaknut od strane tuženika osnovan i zahtjev je valjalo odbiti, u cijelosti, odnosno ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u cijelosti i odbiti zahtjev kao neosnovan. Sud poklanja vjeru tuženiku da nije točno znao koliko tužitelj od njega traži i na što se odnosi (precizno) potraživanje tužitelja, tužitelj tuženiku (očito osim telefonskih poziva) nije uputio niti jedan jedini dopis sa specifikacijom potraživanja, iskazanim načinom obračunatih kamata, a da bi tuženik znao što se od njega traži i kako je tužitelj došao do traženih odnosa, koji su očito stalno mijenjani. Tuženik je bio svjestan svojeg dugovanja, ali, da bi došlo do prekida zastarijevanja, potrebno je da se točno zna što se djelomično otplaćuje, koliko je točno ukupno potraživanje i kakva je dinamika otplate. Ovako, podnošenjem prijedloga za ovrhu 6 godina od trenutka od kada pravni posao više nije egzistirao, od kada je ugovor o tekućem kreditu otkazan i tuženik obaviješten o dugovanju u tom trenutku, predstavlja prema stavu ovog suda, postupanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, koje ide u korist tužitelja, a ne tuženika kao potrošača, u ovom postupanju nema ravnopravnosti vjerovnika i dužnika, dužnik je doveden u neravnopravan položaj da ne zna što je točno dužan, tužitelj je trebao tuženiku dostaviti specifikaciju potraživanja, pisanim ga putem obavijestiti o strukturi svog zahtjeva, tuženik bi tome mogao prigovoriti, ponovno pisanim putem, i tada bi se radilo o postupanju u pravnom prometu sa pažnjom dobrog gospodarstvenika. Ovako, sud zaključuje da prekida zastare nije bilo, da je prijedlog za ovrhu podnesen 6 godina nakon dospijeća dugovanja i da je tužitelj proizvoljno obračunao kamatu u iznosu od 10.167,72 kn i pribrojio je glavnici. Dakle, kako je prigovor zastare osnovan, to je zahtjev tužitelja valjalo odbiti.
Svakako, sve i da prigovor zastare nije osnovan, sud je stava da nema mjesta provođenju dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, glavnica koja je dokazana da je kao dugovanje postojala jest u iznosu od 27.333,67 kn na dan 27. siječnja 2015. godine, sve eventualne uplate se umanjuju od te glavnice, a kamate mogu početi teći na dugovanje od 28. siječnja 2015. godine, dakle, po pitanju visine potraživanja, sudu je struktura jasna, kako je prigovor zastare osnovan, to je zahtjev odbijen u cijelosti. Kako je zahtjev odbijen, kako tužitelj u postupku nije uspio, to je odbijen i u zahtjevu za plaćanje troškova postupka, a tuženik trošak nije ni popisao. U S., 13. prosinca 2022. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
