Poslovni broj: 4 P- 559/21-24

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz I., B. , OI zastupane po punomoćniku K. K., odvjetnici iz Vinkovaca,.protiv tuženika R. H. OIB , zastupane po u Vinkovcima, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon

zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnice K. K. i zamjenika G. V., 22.

studenog 2022. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 13. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica A. M. iz I., B.,

OIB , dosjelošću  stekla  pravo vlasništva nekretnine

kč. br.  oranica Gacke njive sa 11508m2, uknjižene u zk. ul. k.o. I., te je slijedom toga tužena R.H.

OIB ., dužna priznati ovu činjenicu i izdati joj tabularnu

ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva ili će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj R. H. OIB , da

tužiteljici A. M. iz I., B., OIB ,

nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna/ 1.327,23 eura[1]  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja tj. od 13. 12. 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da je na predmetnoj nekretnini upisanoj u zk. ul. k.o. I. tužena uknjižena kao vlasnik, temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima br Z-84/19 od 3. 1. 2019. Nadalje navodi da je kč. br. . bila upisana u zk. ul. kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine V.. Tužiteljica navodi da je ona posjednik predmetne nekretnine, a da su prije nje posjednici bili njezini pravni prednici M. R. i M. A., koji su kao posjednici bili upisani u

posjedovnom listu br. k.o. I. Nadalje u tužbi navodi da je M. R. umrla 11. 11. 2016, da je njezinim nasljednikom utvrđen M. D. koji je umro 18.9.2017., a njegovim isključivim nasljednikom proglašena ona. Navodi da je je njezin prednik , pok. M. A. stupio u posjed parcele 1963. u postupku komasacije na način da je isti nadijeljen, te da se od tada pa do danas ona kako osobno tako i putem svojih pravnih prednika nalazi u kontinuiranom i nesmetanom posjedu parcele. Stoga tužiteljica smatra da je njezin tužbeni zahtjev osnova i da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla istekom roka za dosjelost, a sve sukladno pravnim mišljenjima izraženim u odluci Vrhovnog suda RH i odlukama Europskog suda za ljudska prava. Stoga predlaže sudu da donese presudu kojom se utvrđuje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine kč. br. oranica Gacke njive sa 11508m2, uknjižene u zk. ul. 4 k.o. I., kao i da obveže tuženika da joj naknadni trošak parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu tužena navodi da je nesporno da je upisana kao vlasnik nekretnine označene kao kč. br. . oranica Gacke njive sa 11508m2, zk. ul. br.

. k.o. I. Navodi da je navedene nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo i prema Uvjerenju Službe za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a da se dana 24. 7. 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja naselja I., slijedom čega je R. H. i

temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tužena nadalje ističe da je odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima bilo propisano da na stvarima u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću, koja odredba je stavljena izvan snage čl.

3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 8.10. 1991,, te da je stoga vrijem potrebno za dosjelost nekretninama u društvenom vlasništvu počinjalo teći od dana stupanja na snagu navedenog zakona tj od 8.10.1991., i također navodi da rok za dosjedanje ne može uračunavati vrijeme koje je proteklo prije 8. 10. 1991., te da stoga nije točna tvrdnja tužiteljice da su njeni pravni prednici stekli predmetnu nekretninu dosjelošću 31.12.1983. Nadalje navodi da je pravno relevantna činjenicu jesu li pravni prednici tužiteljici posjed stvarno izvršavali. Slijedom svega tužena predlaže sudu da odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te je obveže na platež parničnih troškova.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak br. ., povijesni izvadak zk. ul. ., zk. uložak br. . povijest promjena na kč., Rješenje o nasljeđivanju iza M. R., Rješenje o nasljeđivanju iza M. D., rješenje

o komasaciji, te povijesni zk izvadak.

4.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a)

Odlukom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-. od 25.

studenog 2021. ukinuta je presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 1347/2019-14 od 15. lipnja 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i predmet vraćen na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

5.Nesporno je, da je predmetna nekretnina vlasništvo tužene R. H. Nesporno je, da je tužena stekla vlasništvo predmetnih nekretnina, koje su bile u društvenom vlasništvu.

Sporno je, da li su tužiteljica i njezini prednici u posjedu predmetnih nekretnina, koje su klasificirane kao poljoprivredno zemljište s oznakom oranica Gacke njive.

Spornom se ukazuje pravna osnovanost stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina pozivom na institut dosjelosti.

6.Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i stvarnog stanja, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, budući tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću, jer u vremenu od 6. travnja 1941. do 08. listopada 1991. nije bilo dopušteno na nekretninama u društvenom vlasništvu stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7.Naime, za stjecanje prava vlasništvu dosjelošću, kao originarna osnova stjecanja prava vlasništva, na općinskim dobrima, prema paragrafu & 1472. Općeg građanskog zakonika potrebno je vrijeme trajanja posjeda od 40 godina i više. To pravo vlasništva dosjelošću moglo se stjecati na općinskim dobrima sve do 06. travnja 1941. godine. Međutim, kada je donesen Zakon o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list FNRJ br. 86/46 ) stjecati pravo vlasništva dosjelošću na državnoj ili općenarodnoj imovini nije bilo dopušteno, ali je bilo dopušteno ustati tužbom radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću time da je podnositelj tužbe trebao dokazati da je u mirnom posjedu nekretnine 40 i više godina računajući od 06. travnja 1941. godine pa unatrag u 19., 18… stoljeće. Takvo stanje traje sve do 08. listopada 1991. godine, kada je ponovno moguće stjecanje prava vlasništva na –općenarodnoj imovni- dosjelošću, time da se vrijeme između 06. travnja 19941. godine do 08. listopada 1991.ne uračunava u vrijeme dosjelosti, već ono vrijeme nakon 08. listopada 1991. godine (čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima , Narodne novine RH br. 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12. i 152/14. –dalje: ZV).

8.Dakle, u ovom slučaju radi se o razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. godine kada nije bilo dopušteno stjecanje prava vlasništvu na imovini u društvenom vlasništvu ili općenarodnoj imovini.

9.U razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. u primjeni su bila pravna pravila bivšeg OGZ do 1. rujna 1980. kada je na snagu stupio Zakon o vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine RH br.53/91 :dalje ZOVO). a ZOVO bio je u primjeni do donošenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - ZV, do 1. siječnja 1997.

10.Člankom 29. ZOVO bilo je propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu dosjelošću ne može steći pravo vlasništva, što upućuje da tužitelj nije mogao u tom razdoblju na temelju dosjelosti steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, jer su iste upisane kao društveno vlasništvo.

11.Prema članku 388. stavak 4. ZV - 96 je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

12. Međutim, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-58/1997, U-I-235/97, U-I-237/97 i U-I-1054/97, od 17. studenog 1999. (Narodne novine r. 137/99) odredba članka 388,. stavak 4. ZV – 96 je ukinuta kao neustavna, pa je Zakonom o izmjenama i dopunama ZV (Narodne novine 114/01) izmijenjen članak 388. stavak 4. ZV te je propisao da za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dana 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao u za stjecane stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana (prije 8. listopada 1991.)

13. Tužiteljica u tužbi ističe da je dosjelošću stekla vlasništvo jer da je u vrijeme dok je bio na snazi članak 388. stavak 4. ZV-96 po zakonu stekla vlasništvo dosjelošću. Svoju tvrdnju potkrepljuje odlukama Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Republike Hrvatske broj:35298/04; Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske broj:37685/10 i Jakelić protiv Republike Hrvatske broj:22768/12. U tim odlukama odlučivalo se zahtjevu za stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu i u svima je odlučeno da je, u odnosu na tužitelje, došlo do povrede članka 1. Protokola broj 1. Konvencije koji glasi:

„Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne može lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom općim načelima međunarodnog prava.“

14.Naime, tužiteljica ističe, da u svim tim odlukama Europskog suda za ljudska prava je navedeno mišljenje istog Suda kojim „smatra da podnositelji zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao

– s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis, već državna tijela te države moraju snositi štetu“.

15.To bi upućivalo na zaključak da je Europski sud za ljudska prava zauzeo stajalište da svaka osoba koja je ispunila sve pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću u vrijeme kada je članak 388. stavak 1. ZV iz 1996. bio na snazi, pa sve do donošenja Ustavne odluke 17. studenog 1999., ima pravo postaviti takav tužbeni zahtjev i nakon što je članak 388. stavak 1. ZV izmijenjen (Narodne novine 114/01).

16. Vodeći se uputom županijskog suda prema kojoj je potrebno utvrditi je li tužiteljica stekla nekretninu u postupku komasacije provedene 1963. od kada se njezini prednici, odnosno ona osobno nalazi u nesmetanom posjedu utužene nekretnine, sud je izvršivši uvid u povijesni promjena na katastarskoj čestici ( list 7 spisa) utvrdio da su prednici tužiteljice ( Miškulin Dane) stekli predmetnu nekretninu u postupku komasacije te da se vrijeme posjedovanja ima računati od navedenog stjecanja.

17. Slijedom navedenog, a sukladno čl. 159. st. 3. i st. 4. ZV-a, sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer je proteklo vrijeme od 40 godina, koliko je potrebno da bi bile ispunjenje pretpostavke za stjecanje.

18.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tužiteljici troškove za zastupanje po punomoćniku određene sukladno odvjetničkoj Tarifi i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima od 9. 6. 2020., 13.5.2021., po 1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 22. 11. 2022. 1.500,00 kuna, za pristupe na ročišta za objavu presude od 15. 6. 2021. i 13. 12. 2022. po 500,00 kuna, za sastav žalbe protiv presude 1.250,00 kuna, odnosno ukupno 9.000,00 kuna. Sud je nadalje priznao tužiteljici i trošak na ime sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna.

Temeljem izrečenog tužiteljici je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna, kao u točci II izreke.

U Vinkovcima, 13. prosinca 2022.

Sudac; Marija

Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. punomoćnik tužitelja

2. punomćnik tuženika