Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-31/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Sonji Celovec Trivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. R. iz D.

V., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz O. društva R. i kolege, odvjetnicima u Z., P. u S. B., protiv tuženika O. bolnice D. J. B.", S. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. I., odvjetniku u S. B., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr- 599/2021-24 od 30. lipnja 2022., 13. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tuženika i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-599/2021-24 od 30. lipnja 2022. se:

- potvrđuje u točki I. izreke za dosuđeni iznos od 7.130,21 kunu/946,34 EUR[1] bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 583,81 kuna/77,48 EUR od 16. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 611,25 kuna/81,13 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 533,02 kuna/70,74 EUR od 16. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 612,11 kuna/81,24 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 194,66 kuna/25,84 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 789,24 kuna/104,75 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 566,59 kuna/75,20 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 755,91 kuna/100,33 EUR od 16. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 720,49 kuna/95,63 EUR od 16. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 459,38 kuna/60,97 EUR od 16. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 224,54 kuna/29,80 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 540,78 kuna/71,77 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate

- na iznos od 538,43 kuna/71,46 EUR od 16. veljače 2016. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana,

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke i točka II. izreke i sudi:

"Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.136,31 kuna/150,81 EUR."

II. Nalaže se tuženiku O. bolnici D. J. B.", S. B., OIB: …, naknaditi tužiteljici V. R. iz D. V., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 5.132,80 kunu/681,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (30. svibnja 2022.), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I Nalaže se tuženoj O. bolnici D. J. B.", S. B., OIB: …, da tužiteljici V. R. iz D. V., OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća i naknade plaće za godišnji odmor, u iznosu od 8.266,52 kn (slovima: osam tisuća dvjesto šezdeset šest kuna i pedeset i dvije lipe) bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

- na iznos od 583,81 kn od 16. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 611,25 kn od 16. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 533,02 kn od 16. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 612,11 kn od 16. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 593,84 kn od 16. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 789,24 kn od 16. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 737,28 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 755,91 kn od 16. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 720,49 kn od 16. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 568,07 kn od 16. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 682,29 kn od 16. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 540,78 kn od 16. siječnja 2016. do isplate

- na iznos od 538,43 kn od 16. veljače 2016. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženoj O. bolnici D. J. B.", S. B., OIB: …, naknaditi tužiteljici V. R. iz D.

V., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 5.821,87 kn (slovima: pet tisuća osamsto dvadeset jednu kunu i osamdeset sedam lipa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (30. svibnja 2022.), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

2. Pravodobnom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika kao neosnovane i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Pazeći po služenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti prema članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. U konkretnom parničnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna sukladno odredbi članak 458. stavak 1. ZPP-a.

5.2. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih povreda ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavak 2. istog zakona u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a.

5.3. Ujedno presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a (relativno bitne povrede) i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.4. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa razlike plaće od siječnja 2016. do siječnja 2017. (po osnovici u visini od 5.415,37 kuna, umjesto po obračunatoj osnovici od 5.108,84 kune) i na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora u utuženom razdoblju po istoj osnovici.

7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica u predmetnom razdoblju obavljala poslove svog radnog mjesta kod tuženika i da joj je u utuženom vremenskom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. tuženik obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kune,

- da su Vlada RH i Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi (dalje: Sindikati) sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini i dogovorena primjena od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i Sindikati 13. svibnja 2009. sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini 2008. od 5.108,84 kune bruto, dok je uvećanje osnovice za preostalih 6% sporazumno odgođeno prema odredbi članka III. Dodatka Sporazuma, a člankom IV. i V. Dodatka Sporazuma ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, time da su kao osnovna kategorija povećanja osnovice uzeta prosječna plaća početnika s VSS u javnim službama i prosječna plaća u RH, time da bi odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao dostići ciljanu razinu od 95:100,

- da su Vlada RH i Sindikati 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu (koji nije potpisan ali je parafiran po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske) a kojim su izmijenjeni članak III. i IV. Dodatka (način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta) te članak VII. prema kojem je određeno da ako realni međugodišnji, tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisano u člancima III. do V. ovih izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,

- da je arbitraža sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži 7. prosinca 2011. donijela Odluku kojom je utvrđen sadržaj izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu,

- da su Vlada RH i svi sindikati 28. prosinca 2012. donijeli vjerodostojno tumačenje izmjena od 26. listopada 2011., a koje se odnosi na članak IV. stavak 5. i članak VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Sporazumu iz 2011.,

- da je u predmetnom razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12. dalje TKU/12) u kojoj odredbi članka 51. stavak 4. propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima,

- da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku RH a na koje se članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. odnosi vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku sredinu od 2%, tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto,

- da je u članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. ugovoren način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i dopuna Sporazuma, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečnih osnova bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne 2008.,

- da je člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članku II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi postizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnove bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećavati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku uvećano za 1,5%,

- da je člankom IV. stavak 2. Izmjena Dodatka određeno da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovnica za obračun plaća korigirat će se od 1. slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.,

- da se prema članku IV. stavak 3. Izmjena Dodatka sukladno prethodnom stavku osnovica uvećala za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008., čime se osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećala za daljnjih 1,16%,

- da je tuženik u predmetnom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune,

- da razlika obračunate plaće i naknade za korištenje godišnjeg odmora za utuženo razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. iznosi 8.266,52 kune bruto.

8. Temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjuje osnovanim zaključujući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju sve elemente Kolektivnog ugovora jer je odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12 ugovoreno da Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene ili dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. su važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da je člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) propisano da se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikati javnih službi te da se prema odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. dalje ZR) Kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka, a tako i plaće koje su važan dio radnog odnosa, te da se upravo članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama, pa kako su navedene Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. zaključene na rok od 5 godina, pravilom o produženoj primjeni Kolektivnog ugovora (članak 199. stavak 1. ZR-a), rok važenja navedenih odredbi istekao je dana 26. siječnja 2017.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kuna prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., jer upravo iz Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. u točki III. određen uvjet povećanja osnovice nakon što je Državni zavod za statistiku RH u 2015. i 2016. objavio procjenu kretanja BDP- a, koji je u 2015. bio veći za 2%, pa osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se je krajem 2015., odnosno konkretno 27. studenog 2015. osnovica plaće povećala sukladno članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. čime osnovica u utuženom razdoblju sada iznosi 5.415,37 kuna.

11. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer u postupku pregovaranja nije sudjelovao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske već da je samo parafirao izmjene, nisu osnovani pravilnom primjenom odredbe članka 51. stavak 4. TKU/12, kao i prema odredbi članka 192. ZR-a.

12. Stoga, pogrešno tuženik zaključuje da iste Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. po svojoj pravnoj naravi ne predstavljaju kolektivne ugovore, jer iz članka 51. stavak 4. TKU/12 proizlazi da su to važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor pasivne legitimacije navodeći da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, jer pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik poslodavac tužiteljici, a koji je u obvezi nakon obavljenog rada isplatiti plaću tužiteljici prema odredbi članka 7. stavka 1., 90. i 92. ZR-a i naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora prema odredbi članka 81. ZR-a.

14. Naime, kako je Vlada RH tek Sporazumom o Izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici plaće u državnim službama ("Narodne novine" broj 123/16.) utvrdila osnovicu za obračun plaće za državne službenike i namještenike u 2017., to osnovano se u utuženom razdoblju zaključno do prosinca 2016. primjenjuje točka III. i točka IV. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer te izmjene imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09., 124/09.) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi i na temelju odredbe članka 51. stavak 4. TKU/12 kojim je ugovorena primjena navedenog Dodatka sa svim izmjenama i dopunama.

15. Time valja nadodati da su Vlada RH i sindikati nakon donošenja navedenih Izmjena i dopuna Sporazuma donijeli 28. prosinca 2012. vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., prema kojem tumačenju su obrazložili članak IV. stavak 5. u vezi članka VII. stavak 1., a prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna ispunjeni krajem 2015. godine.

15.1. Navedeno pravno shvaćanje proizlazi iz presude VSRH poslovni broj Rev- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u kojoj odluci je Vrhovni sud RH odgovorio na materijalno pravno pitanje da "1. dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12 tromjesečja). I da "2. ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjene članka V., a članak VII., na članak III. do V. na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom članka VII. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o "povratu" osnovice, jer se odredba članka VII. IDDS-a odnosi na način "usklađivanja pariteta" (članak IV. i članak V. IDDS)." Iz obrazloženja presude Vrhovnog suda RH broj Rev-1111/2020 proizlazi da odgoda primjene povećanja osnovice je Vlada RH konzumirala kroz razdoblje od 2011. do sredine 2014., pa su se krajem 2015. ostvarile pretpostavke za povrat osnovice na iznos od 5.415,37.

16. Iz tog razloga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio visinu navedene osnovice primjenom odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te utvrdio da tužiteljici u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. pripada ukupno s osnova razlike plaće ukupan iznos od 6.871,77 kuna, a koju visinu je pravilno prvostupanjski sud utvrdio po nalazu i mišljenju knjigovodstveno financijskog vještaka M. O. iz P..

17. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica nakon što je postavila tužbeni zahtjev podneskom od 11. svibnja 2021. na ime razlike neisplaćene plaće od 8.146,53 kune bruto sa zateznom kamatom i na ime razlike neisplaćene plaće za godišnji odmor u iznosu od 258,45 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama nakon dostavljenog nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka u podnesku od 1. ožujka 2022. povisila tužbeni zahtjev na iznos naknade za godišnji odmor sa utuženog iznosa od 258,45 kuna na iznos od 1.394,75 kuna, te da je u tom dijelu nastupila zastara potraživanja. Kako je tužiteljica u tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi povukla tužbeni zahtjev za naknadu za godišnji odmor od 1.000,00 kuna na iznos od 258,45 kuna podneskom od 11. svibnja 2021., to se smatra da prekid zastare nije nastupio primjenom odredbe članka 242. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO).

18. Naime, odredbom članka 242. stavak 1. ZOO-a je propisano da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

19. Kako je tužiteljica podneskom od 11. svibnja 2021. povukla tužbeni zahtjev s osnova neisplaćene naknade za godišnji odmor na iznos od 258,45 kuna, to se tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 1. ožujka 2022. nakon nalaza financijskog vještaka na ime naknade za godišnji odmor na iznos od 1.394,75 kuna smatra preinakom tužbe, jer je tužbeni zahtjev s te osnove povećan, pa je u pogledu zastare potraživanja prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, smatrajući da se u tom dijelu ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

20. Preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći (članak 191. stavak 1. ZPP-a), pa povećanje zahtjeva za isplatu razlike neisplaćene naknade za godišnji odmor kada se to povećanje sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s tih osnova za isto razdoblje predstavlja preinaku tužbe, a ne usklađivanje tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje iz odluke VSRH Revr- 1460/2013-2 od 24. siječnja 2017.).

21. U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe.

22. Kako je tužiteljica preinačila tužbu i povećala tužbeni zahtjev s osnova naknade za godišnji odmor sa 258,45 kuna na iznos od 1.394,75 kuna podneskom od 1. ožujka 2022., a kako zastara potraživanja iz radnog odnosa zastarijeva za 5 godina (članak 139. ZR-a), to je prema odredbi članka 242. stavak 1. ZOO-a i odredbi članka 139. ZR-a nastupila zastara potraživanja za preinačeni dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.136,31 kuna na ime povećanog iznosa naknade za godišnji odmor, jer je tužiteljica nakon više od 6 godina od dospijeća iznosa od 1.136,31 kuna postavila taj tužbeni zahtjev, pa pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da se u tom iznosu ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva a niti o zastari preinačenog tužbenog zahtjeva.

23. Iz tog razloga valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke presude i odbiti tužiteljicu sa zastarjelim iznosom, odnosno tužbenim zahtjevom u iznosu od 1.136,31 kuna, primjenom odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a.

24. Kako je ovaj drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku na način da je tužiteljicu odbio sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 1.136,31 kuna, to je valjalo i preinačiti odluku o parničnom trošku primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, jer u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a o djelomičnom uspjehu stranaka u postupku, u svezi s odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a.

25. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela u osnovi tužbenog zahtjeva od 100% i u visini od 86%, pa uspjeh tužiteljice u postupku iznosi 93%. Tuženik je u postupku uspio u visini od 14%, u osnovi nije uspio, pa njegov uspjeh u postupku iznosi 7%. Kada se od uspjeha tužiteljice u visini od 93% odbije uspjeh tuženika od 7%, to uspjeh tužiteljice u ovom postupku iznosi 86%. Iz tog razloga je valjalo tužiteljici primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa) za zastupanje po punomoćniku dosuditi za sastav tužbe po Tbr. 7. točka 1. i 50. Tarife iznos od 750,00 kuna, za zastupanje na pripremanom ročištu 5. listopada 2021. po Tbr. 9. točka 2. Tarife 375,00 kuna, za zastupanje na ročištu 14. lipnja 2022. po Tbr. 9. točka 1. Tarife iznos od 750,00 kuna, za troškove sastava podnesaka od 27. kolovoza 2021. i 1. ožujka 2022. po Tbr. 8. točka 1. Tarife po podnesku 750,00 kuna, za trošak sastava podneska od 2. studenoga 2021. po Tbr. 8. točka 3. Tarife 187,50 kuna, te za trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude po Tbr. 9. točka 3. Tarife iznos od 375,00 kuna, trošak PDV-a po Tbr. 42. Tarife u iznosu od 984,37 kuna, što sveukupno iznosi 4.921,87 kuna.

26. Obzirom da je tužiteljica uspjela u postupku u omjeru od 86%, to tužiteljici pripada pravo na parnični trošak u iznosu od 4.232,80 kuna, kojem trošku je u cijelosti valjalo pridodati trošak plaćenog vještačenja od 900,00 kuna jer je isti bio nužan za vođenje ovog postupka, što ukupno iznosi 5.132,80 kuna.

27. Kako je tužiteljica u postupku uspjela u omjeru od 86%, to obzirom na veći cjelokupni uspjeh tužiteljice u postupku, tuženiku ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka, pa je slijedom navedenog valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

28. Tužiteljici ne pripada pravo na trošak odgovora na žalbu primjenom odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

29. Slijedom izloženog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

Bjelovar, 13. prosinca 2022.

Sutkinja

Sonja Celovec Trivanović v.r.