REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: 68 Pp-2496/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Josipu Ćorluka, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nadice Jurjević u prekršajnome postupku protiv okrivljenice N. M. koju brani U. Z. Š., odvjetnica iz Z., zbog prekršaja iz čl.10.st.1t.1 i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/2019, 84/21) pokrenutome povodom optužnoga prijedloga tužitelja MUP– PUZ, … od … nakon javne i glavne rasprave, održane …

dana … u nazočnosti okrivljenice objavio je i

p r e s u d i o  j e

Temeljem članaka 182.toč.3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18)

I. Okrivljenica N. M., od oca V. i majke A. djevojački D.,

rođena u P. … , s adresom stanovanja u Z., S. ulica,

državljanka Republike Hrvatske, OIB: … , po zanimanju ekonomski tehničar - umirovljenica, mirovina u iznosu od oko 3.000,00 kuna, udana, majka jednog djeteta, pismena, SSS, slabog imovnog stanja, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv nje ne vodi kazneni postupak

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana … u 16.00 sati u … Z., L., počinila psihičko i fizičko

nasilje u obitelji na štetu svoje kćeri I. M. u prisutnosti mlt. djeteta R. M., r. … na način da je oštećenu I. M. počela vrijeđati riječima: "Pogledaj se, jebeno lice psihički nestabilne osobe, kako si se to obukla, u žutu dugu haljinu, ko princeza iz crtića, šta glumiš kurvo prokleta, ti si psihički bolesna, ti si neuračunljiva, ti se ne možeš brinuti za dijete, ovo ti neće dugo potrajati, naći ću ja načina da se ja skrbim o R., marš đubre smrdljivo", a nakon čega je svojim rukama primila oštećenu za ramena i gurnula ju u vrata smetlarnika koja se nalaze odmah pokraj ulaznih vrata u zgradu, što je kod oštećene izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva

čime bi počinila prekršaj iz čl. 10.st.1.t.1. i 3. kažnjiv po čl.22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

II. Temeljem članka 140 stavak 2 Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2., t.3. padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova – PUZ,…

pod gornjim poslovnim brojem podnijela je sudu optužni prijedlog protiv okrivljenice radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove Presude.

2. Okrivljenica nakon što je pozvana da se očituje na navode optužbe ista se očitovala na način da je iskazala da se ne osjeća krivom. Tijekom iznošenja obrane iskazala je da se ne osjeća krivom iz razloga što navodi optužnog prijedloga nisu točni. Ona i njezin suprug imaju kćer I. koja sada ima 29 godina i sa kojom su tijekom života imali probleme vezane za njenu emocionalnu hladnoću i probleme vezano za njene ljubavne veze sa starijim osobama. Prvi problem je bio kada se počela zabavljati u 8. razredu OŠ sa nastavnikom fizike koji je imao 64 godine gdje je tvrdila da su oni posesivni i da joj stvaraju probleme. Cijelo vrijeme je živjela s njima doma i 2018.g. je otišla u M. na tri mjeseca gdje je imala ljubavnu vezu također sa starijim muškarcem koji je imao 57 godina, a ona 25 godina i ostala je trudna te se vratila kod njih gdje su je oni prihvatili i pružili svu potrebnu pomoć. … se rodio njihov unuk i I. je sa unukom kod njih bila do … godine kada

si je našla podstanarski stan, a dijete je ostavila kod njih. Ona je radila i znala je povremeno navratiti da joj opere i robu i vidjeti dijete te je povremeno znala i kupiti nešto i to je trajalo do … godine. … . su je pozvali iz Centra za socijalnu skrb da dođe

na razgovor gdje su joj rekli da će doći po dijete da ga smjeste u sirotište budući je njezina kćer dala izjavu da oni zlostavljaju unuka. To je sve ostavilo veliki šok na nju i muža i doista su jako vezani za unuka budući da ga odgajaju od rođenja. Unuk je bio smješten u Caritasovoj Kući ljubavi gdje su oni imali, prema ovosudnoj odluci broj… , pravo na posjete svaki petak od 16-18.00 sati gdje su uredno odlazili i viđali unuka. Odluka je od … godine. Oni su unuka posjećivali uredno do … . godine, a onda su dobili … godine obavijest da su … dijete vratili majci. Ona je tada

kontaktirala Centar i odvjetnicu te je molila da se nastavi s posjetama prema unuku jer je isti vezan jako za njih, a i oni za njega. Djelatnik Centra za socijalnu skrb joj je javio da je uspio sa kćerkom dogovoriti … u 16,00 sati da dođu do njezinoga stana i da će imati susret s unukom od 16-18.00 sati. Ona i suprug su bili presretni te su došli 10 minuta ranije i čekali su kod zgrade. Ona je ponijela igračke za unuka te robu koju mu je kupila i slastice. U 16.00 sati je kćerka sišla s djetetom i odjednom se počela tresti i plakati i tada je unuk počeo pružati ruke prema njoj i ona je samo iskoračila i uzela unuka i otišli su u park. Dva sata su se družili s unukom i bili su u parku, te su poslije išli do dućana kupiti mu sladoled i pecivo, a poslije toga su išli na jednu terasu sjesti gdje je unuk popio sok. Prije nego što su preuzeli R. ona je otišla u zgradu i došla je ispred stana kćerke te je bez zvonjenja ostavila ispred vrata R. igračke koje su još ostale ranije kod njih i njegovu robu i slastice koje mu je kupila da ima. Kada su se vratili sa druženja njezin suprug je primijetio da su sve stvari bile izbačene vani ispred zgrade i ostavljene ispred ulaza na cesti. Poslije toga je sišla kćer ispred samog ulaza u zgradu i pružila je ruke prema R. te su oni unuka poljubili, a on je otišao do nje i mahao im je, a i oni njemu. Njezina kćer je okrenula glavu kako im se ne bi valjda pogledi sreli i to je bilo sve. Niti ona, niti muž nisu imali nikakvu komunikaciju sa njom, a kamoli vrijeđanje ili guranje kako je to navedeno u optužnom prijedlogu. Smatra da je kćer ovo sve izmislila kako bi ih onemogućila da viđaju dijete. Ona i suprug su se vratili doma i tad su je iz … PP Zagreb pozvali gdje je ponovno doživjela šok jer nije mogla vjerovati da se to događa i dala je svoj iskaz, a poslije toga su oni pozvali supruga kao svjedoka da da iskaz. Iskazala je da nakon ovoga događaja više niti ona niti suprug nisu vidjeli dijete odnosno unuka. Njihova odvjetnica je pred Centrom i ovim sudom pokrenula ponovno postupak radi davanja privremene mjere ostvarivanja susreta između njih i unuka. Iskazala je da su u 16.00 sati oni bili udaljeni od zgrade nekih 3-4 metra kada su čekali R.. Iskazala je da je u ruci imala veliki torbu, a u drugoj ruci je imala i vrećice u kojima su joj bile igračke koje je predvidjela da se R. igra u parku, a u drugoj vrećici hrana i piće za njega i kapa za njega. Na upit da li je nekad ranije primijetila ispade koje je kćer imala u 16.00 sati kada je donijela unuka, iskazala je da unatrag 15 godina njezina kćer kad god ima neku frustraciju ili problem počinje reagirati na način da se počne tresti i lupati od zid, samoozlijeđivati, a misli da je to krenulo od 8 razreda OŠ, kada je imala vezu s nastavnikom fizike. Iskazala je da u momentu preuzimanja djeteta nitko nikome nije uputio niti jednu riječ, a niti bilo kakav kontakt su imali.

3. U tijeku dokaznog postupka ispitana je žrtva I. M. te svjedoci V. M. i I. Š., te je pročitana osobna i obiteljska anamneza za okrivljenicu Centra za socijalnu skrb Zagreb od … ., povijest bolesti za I. M., te vještački nalaz sačinjen od strane vještaka A. za potrebe ŽDO u K. od … 4. Svjedok-žrtva I. M. je iskazala da je žrtva nasilja cijelog života od strane

svoje majke koja nad njom ima kontrolu od kada zna za sebe i koja je donosila odluke u njezino ime. Tako isto kada je rodila svog sina, ona je preuzela ulogu majke i govorila je da je ona nesposobna brinuti se o djetetu te je izmišljala razne stvari o njoj kako bi joj naudila. Njihovi odnosi su bili sve gori i ona je … odlučila odseliti od roditelja te je tada majci rekla da ima rok od 2 mjeseca kako bi se prilagodila situaciji da će sin živjeti s njom jer je ona smatrala da mu je ona majka. Nažalost, to se nije dogodilo jer majka nije htjela mirnim putem predati sina i ona je čak pristala da dijete bude smješteno u Caritasovu kuću jer se obratila Centru za socijalnu skrb kada nije mogla dobiti svoje dijete na brigu. Nažalost, mislila je da će sin biti samo par dana u Caritasovoj kući, ali je on tamo ostao sve do … kada joj je povjeren. Ona je u tom periodu čak sama inzistirala da bude hospitalizirana u zatvorenom odjelu bolnice … kako bi se utvrdilo da je sposobna majka i kako bi svog sina izvukla iz Caritasa, što je u konačnici i uspjela. Ona radi u gimnaziji kao profesorica fizike, elektrotehnike i elektronike i još je dodatno radila instrukcije kako bi pokrila te sudske troškove i kako bi se mogla samostalno brinuti o svome djetetu. Od vremena kada se odselila pa do momenta kada je dobila dijete nije kontaktirala s roditeljima, odnosno od vremena kada joj majka nije htjela dati sina, ali je u tom periodu bila uznemiravana. Točno tko ju je uznemiravao u nekim stvarima ne zna, ali za neke zna da je to bila njezina majka. Dana 24.6. je bio prvi susret njezinih roditelja i njezinog sina. Ona je na taj susret pristala iz razloga što ju je socijalni radnik uvjeravao da se majka promijenila i da si neće dozvoliti da izgubi kontrolu te da je prošlo dosta vremena. Dana 24.6. kada su došli ona je imala dogovor preko socijalnog radnika da je susret u 16,00 sati te se spustila ispred zgrade i vidjela je roditelje. Kada je htjela predati R. bez bilo kakve komunikacije, majka ju je počela odmjeravati i uočila je na njoj žutu haljinu te ju je počela vrijeđati da se pogleda, da ima lice psihički nestabilne osobe, da je obukla tu žutu dugu haljinu te joj je govorila "jebeno lice luđakinje, marš đubre smrdljivo", da je neuračunljiva, tada je počela prijetiti "uživaj dok možeš, uzet ću ti ga opet brzo, biti ću R. majku kakvu zaslužuje" i R. će živjeti s njom pod svaku cijenu. Ona je tada počela plakati i tresti se te su joj se ruke tresle i noge. Tada je njezina majka doslovno se zabila u nju, odnosno primila ju je za ramena i počela ju udarati u vrata od smetlarnika, na način da je to bilo pretežno lijevom stranom tijela gdje je ona udarala u vrata smetlarnika. R. je tada počeo plakati i vrištati "mama", pogledao je njezinog oca i samo je rekao "deda". R. sada ima 3,5 godine. Njezin otac je u tom momentu pogledao u nju, kada je to završilo i rekao joj "sama si si kriva, sve si sama započela" i "znaš kakva ti je majka". To joj je govorio dok je bila na podu, ona je rekla R. idemo, a majka je primila R. bez obzira što se on opirao i otišla s njim. Ona je otišla u stan te je u napadu panike zvala voditeljicu mjere koja joj je rekla da odmah ode na policiju da prijavi događaj te je odmah zvala svoju psihijatricu i pisala je mail svojoj odvjetnici. Ona je poslušala voditeljicu mjere te je odmah otišla na policiju i prijavila događaj. Vratila se doma i u 18,00 sati je izašla ispred zgrade gdje je vidjela R. koji više nije plakao i djelovao je normalno. S udaljenosti su joj ga pustili i on je dotrčao k njoj i otišli su u stan. Iskazala je da su njezini roditelji donijeli stvari za R. prije nego je ona sišla u 16,00 sati ispred zgrade. Sada sa sigurnošću ne može reći da li su stvari bile ispred zgrade ili ispred njezinog stana, ali misli sa sigurnošću da su bile ispred njezinog stana, ali ne bi htjela dati krivi iskaz. Ona je te stvari nakon događaja spustila ispred zgrade i ne zna gdje su te stvari završile. Mora reći da njezin sin od 24.6. ima traumu od događaja jer se po noći budi i vrišti te ju pita da li su vrata zaključana i da li će on morati živjeti s bakom i isto tako ju ispituje da li će morati ići kod teta u vrtić u C. te ju cijelo vrijeme ispituje da li će ona negdje ići. Od ovog događaja njezini roditelji nisu imali kontakt s njezinim sinom i ona je zatražila putem odvjetnice od suda da se uskrate kontakti njezinih roditelja sa sinom i da im se da zabrana pristupa te se taj postupak vodi na sudu. Iskazala je da je njezin sin bio između majke i oca u sredini, malo bliže ocu u momentu kada je došlo do verbalnog napada od strane majke prema njoj. Ne sjeća se kako je majka bila obučena i što je imala na sebi. Sjeća se da je imala torbu na ramenu, ali kakva je torba bila ustvari se ne sjeća. Iskazala je da se ona srušila na pod dijelom od udarca koje joj je majka zadala prilikom udaranja u smetlarnik, a dijelom i od šoka koji je doživjela. Iskazala je da je njezina majka ščepala R. protiv njegove volje i otišla s njim, a ona nije izričito tražila da R. ne ide, već je R. rekla, R. idemo. Iskazala je da je udaljenosti između nje i majke bila nekih 2-3 metra i da ju je majka gurnula na smetlarnik nekoliko puta, a da li je to tri ili četiri, to doista sada ne može reći. Sutradan je išla kod doktora jer je zadobila ozljede od tog udarca. Nije išla isti dan jer je čekala da se R. vrati, a kada joj je on vraćen, išli su u 19,00 sati na sastanak grupe za podršku žrtvama nasilja u obitelji kamo idu inače svaki petak. Sutradan se javila svojoj doktorici koja je utvrdila ozljede ramena, bedra i boka. Iskazala je da se ona samoinicijativno prijavila s djetetom radi dobivanja podrške, odnosno redovno idu svaki petak na tu terapiju.

5. Svjedok V. M. iskazao je da je sa suprugom išao 24.6. na susret s unukom. Ponijeli su tri torbe stvari za R.. Njegova supruga je te stvari nekih 10 minuta prije 16 sati odnijela i ostavila ispred ulaznih vrata stana gdje živi I.. Supruga se vratila i čekali su da dođe unuk. U 16,00 sati je Iva sišla s unukom i on je potrčao prema njegovoj supruzi, a I. je počela plakati te je unuk malo stao i bio je malo zbunjen. Međutim, nakon toga je on otišao s njima, a Iva se vratila u zgradu. Nakon 2 sata kada su se vratili vidjeli su da su te stvari spuštene ispred zgrade. Tada su najnormalnije vratili R. i otišli su doma. Poslije ih je kontaktirala policija te su ih odvojeno ispitali jednog i drugog. Iskazao je da su oni stvari uzeli nazad sa sobom. On nije pitao I. zbog čega plače jer je bila takva situacija da ju jednostavno nije pitao. Niti on niti supruga nisu imali kontakt s I. odnosno bilo kakvu komunikaciju. Iskazao je da je bio zbunjen i da nije ništa komunicirao s kćerkom kada je zaplakala, a unuka bi primio i podigao ga kada je potrčao prema njima, ali on ima obostrani bruh tako da mu nije niti pružio ruke već ga je supruga primila. Iskazao je da je nekad ranije bio prisutan verbalnim sukobima između supruge i kćeri, ali se kćer postavljala prema njegovoj supruzi kao da je ona njoj majka, a ne obrnuto. Sa svojom kćeri, prije dok je živjela s njima, imao je normalan odnos te su se družili, išli na more zajedno. Nikada nije digao ruku na svoju kćer tako da može reći da su imali dobar odnos. Iskazao je da je on unuka vodio u šetnju, a u vrtić i iz vrtića ga je vodila njegova supruga te ga je ona i presvlačila i hranila te se brinula o njemu. Iskazao je da su oni u Centru s g. M. dogovorili susret da vide unuka od 16 do 18 sati. Iskazao je da je supruga odnijela stvari gore iz razloga što zna da je Iva slabija i da se ne muči te je iz tih razloga rekao supruzi da joj se te stvari odnesu gore. Iskazao je da njegova supruga s I. nije odnijela stvari jer u momentu kada su došli, I. nije niti bila dolje ispred. Nije vidio da ispred postoji smetlarnik odnosno nije obraćao pažnju, a pretpostavlja da možda postoji i kamera na ulazu pa bi se moglo vidjeti što se događalo. 6. Svjedok I. Š., iskazala je da je bila dodijeljena I. ispred CSS, kao voditelj nadzora, od siječnja 2021. kada je R. bio smješten u C. kuću ljubavi da joj pruža potporu kako bi se R. vratio majci, a ne baki i kako bi se ona o njemu brinula. Bila je upoznata s činjenicom da se treba dogoditi susret između bake i djeda i R. … jer se čula telefonskim putem prije toga s I. i ona je bila zabrinuta zbog tog susreta. Nešto poslije, kada se susret trebao dogoditi ju je nazvala i bila je uznemirena i saopćila joj je da ju je majka vrijeđala na osnovu izgleda i da ju je uhvatila i bacila na smetlarnik odnosno da ju je rukama tresla i gurala na smetlarnik. Ona je tada postavila pitanje zbog čega je, unatoč tome, R. dozvolila da ide s bakom i djedom i ona joj je rekla da se nije snašla od stanja šoka i straha jer se bojala da se R. neće vratiti. Sutradan su imali dogovoren susret tako da su se sutradan vidjeli. Ona je sutradan obavila razgovor s I. i ona je i tada bila uznemirena i po njoj je vidjela da ima reakcije te joj je rekla da, ukoliko njoj predstavlja to problem, da dijete više ne dovodi kod bake i djeda dok oni ne promijene svoje ponašanje. Tada je doznala da je ona događaj prijavila policiji i da je obavila pregled kod liječnika. Sjeća se da se žalila na bolove koje je zadobila od toga što ju je N. gurala na spremnik. Iskazala je da ne zna na koju stranu se žalila, zna da je govorila da je u predjelu leđa, ramena, da ju je to boljelo. Ispričala joj je cijeli događaj opširnije i ona joj je pružala podršku. Taj dan je došla kod Ive doma. Iskazala je da se I. sin R. igrao u stanu i nije sudjelovao u njihovom razgovoru. Na vlastitu inicijativu je razgovarala s R. o događaju koji je tada imao tri godine. S malim R. razgovarala je na način da ga je pitala je li bio s bakom i djedom i je li mu bilo lijepo te mu je tada rekla ukoliko se nešto ružno dogodi da to mora reći mami i da ako ne želi ići kod djeda i bake, da ne mora ići. On oko toga dalje nije htio ništa razgovarati i otišao se igrati. Iskazala je da je R. nešto napomenuo, ali što je točno napomenuo u vezi tog događaja se ne može sjetiti, može eventualno pogledati u izvanrednom izvješću koje je sačinila. Iskazala je da ona I. roditelje uopće ne poznaje i nije imala nikakav kontakt s njima. I. i R. funkcioniraju dobro i I. je jako posvećena R. tako da tu nema nikakvih problema. Iskazala je da je doista bila u čudu da se susret prvi puta odvija na ovaj način, da nema predstavnika Centra jer je smatrala da bi sud trebao donijeti odluku i staviti predstavnika Centra pri tim susretima, ali to nije bilo u njezinoj nadležnosti te je susret dogovoren putem CSS te to nije dogovarala niti je sudjelovala u tome. I. je sugerirala da bi trebalo kontakt imati pred predstavnikom Centra. Mjera kojom je ona imenovana za podršku I. se zove stručna mjera pomoći i podrške roditeljima. Poznato joj je da je CSS pokrenuo postupak radi oduzimanja djeteta majci. Iskazala je da nikada nije prisustvovala susretu između okr. i žrtve. Također nikada nije bila prisutna susretu između okr. i R.. S I. održava kontakt na način da jednom tjedno dolazi kod nje doma. Iskazala je da se R. igrao u istoj prostoriji gdje je razgovarala s Ivom na okolnosti događaja. Iskazala je da od neposrednih saznanja ima to da je s I. išla u C. kuću dok je R. bio smješten tamo i družili su se s R., a u knjizi dolazaka je vidjela da su svi dolazili u posjete i baka i djed i to je sve što ona ima neposredno. Iskazala je da joj je poznato da je postupak radi oduzimanja prava na stanovanje s djetetom dovršen i da je dijete vraćeno majci. Ovaj događaj opisala je u izvješću koje je bilo izvanredno i redovno u vezi ovog događaja. Izvanredno izvješće ima kod sebe, a drugo je kod nje doma u kompjuteru i u Centru.

7. Braniteljica okrivljenice u završnom prijedlogu je iskazala "da smatra da nije dokazano da bi okr. počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, te je predložila da sud donese oslobađajuću presudu. Iskazi okr. i oštećene, kao i svjedoka V. M. u potpunoj su suprotnosti ,a oštećena je ta koja je odbila provođenje dokaza suočenjem također nije logično da bi oštećena nakon takvog pretrpljenog nasilja i stresnog događaja pustila trogodišnje dijete s okr., a tome u prilog ide i činjenica da ista nije prijavila primjerice otmicu djeteta, iako je navodno svjedokinji iskazala da se boji da li će se dijete vratiti. Također svjedokinja Š. saznanja o ovom događaju nije odmah prijavila policiji, što je bila dužna ukoliko je smatrala da se dogodilo nasilje. Nadalje, prethodno je sud i CSS ocijenio da je u najboljem interesu mlt. R. da viđa baku i djeda. Oštećena također unatoč navodnom strahu od susreta s okr. i savjetu svjedokinje Š. nije odbila susret R. s okr. niti je tražila prisustvo trećih osoba pri tom susretu. Oštećena je različito opisivala događaj pri prijavi samog događaja, pa kasnije u davanju svog iskaza i u podnescima u drugim postupcima koji se vode pred ovim sudom. Sve navedeno govori u prilog obrane okr. stoga se predlaže istu osloboditi od optužbe.".

8. Opunomoćenica žrtve u završnom prijedlogu je iskazala: "da smatra da je u ovom postupku dokazano da je okr. počinila djelo koje joj se stavlja na teret, te je predložila da se istu osudi po zakonu te da ju se obveže na plaćanje troškova ovog postupka, kao i troškova oštećenici. Navela je da iz dokaznog postupka vidimo da je oštećena živjela i odrastala uz nepodržavajuće roditelje, osobito uz nepodržavajuću majku. Njezino ponašanje je ustrajno te nije prestajalo niti nakon što se oštećenica odselila od majke i živjela sama. Događaj od … samo je jedan u nizu nasilnih postupaka okr. koja nema uvida u svoje postupke jer je to jedini njoj poznati obrazac ponašanja. Kritičnog dana po savjetu djelatnika CSS održan je prvi i jedini susret okr. s unukom nakon što je dijete vraćeno majci iz C.

kuće. Okr. se ni tom prilikom nije mogla kontrolirati, nije se znala obuzdati, već je ne mareći za činjenicu da je njezin unuk koji je tada imao tri godine, nazočan događaju, riječima kako je opisano u optužnom prijedlogu, izvrijeđala oštećenu, a potom je više puta udarila u smetlarnik ,tako da je oštećena zadobila tjelesne povrede. Kao što smo čuli na ročištu oštećena je bila u šoku, uplakana, uznemirena, a takvu smo je vidjeli i ovdje na raspravi. Njezino emocionalno stanje nije rezultat samog tog događaja, koji nije bio jednokratan, već je rezultat dugotrajnog višegodišnjeg zlostavljanja kojem je izložena. O ovom događaju svjedočila je i svjedokinja I. Š., koju je oštećena nazvala odmah nakon događaja i koja je potvrdila da je oštećena bila jako uznemirena, opisala joj je što se dogodilo. Svjedokinja je vrlo jasno rekla da joj je svjedokinja rekla odmah prilikom tog poziva da ju je okr. vrijeđala, da ju je zgrabila, gurnula na smetlarnik i vrijeđala po pitanju izgleda. Svjedokinja je također opisivala da joj se oštećena žalila idućeg dana na bolove u predjelu ramena i donjeg dijela leđa. Smatram da je u ovom postupku dokazano da je okr. počinila djelo koje joj se stavlja na teret te predlažem da se istu osudi po zakonu te da joj se presudi na plaćanje troškova ovog postupka, kao i troškova oštećenici".

9. Sud je odbio prijedlog braniteljice okr. da se u postupku ne čita vještački nalaz od … . budući da je nalaz i mišljenje dato od strane ovlaštenog sudskog vještaka po nalogu Županijskog državnog odvjetništva u K. pa samim time se ne radi o nalazu i mišljenju koje bi bilo sačinjeno na inicijativu stranka u postupku već je isto sačinjeno po nalogu odvjetništva pa nije bilo nikakve zapreke da se isti nalaz i mišljenje u ovom postupku pročitaju.

10. Sud je odbio prijedlog opunomoćenice žrtve da se pribavi izvješće mjere I. Š. za lipanj na okolnost događaja od … i obavljenog razgovora s djelatnicom na okolnost ovog događaja iz razloga što se radi o dokazu koji je protivan čl. 285.st.4 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11) a kojim propisano je da dijete koje s obzirom na dob i duševnu razinu nije sposobno shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti ne može se ispitati kao svjedok, ali se saznanja dobivena od njega putem stručnih osoba, rođaka ili drugih osoba koje su s njim bile u kontaktu mogu koristiti kao dokaz. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi sud je pozvao svjedokinju I. Š. i ispitao je na okolnosti događaja odnosno o njezinim saznanjima vezanim za događaj. Sud je odbio pribaviti izvješće koje je sačinila predmetna svjedokinja budući se radi o izvješću koje sadrži izjavu djeteta odnosno izjavu što je dijete iskazalo na okolnosti događaja svjedokinji I. Š.. Naime, iskazi osoba ispitanih kao svjedoka pred djelatnicom Centra za socijalnu skrb nisu dokaz o prekršaju i počinitelju prekršaja na kojem bi se mogla temeljiti presuda u prekršajnom postupku, već isprava koja potvrđuje da je takva radnja ispitivanja u upravnom postupku provedena. Stoga, sadržaj te isprave nije dokaz, niti se može tijekom prekršajnog postupka koristiti ili predočavati, ali predstavlja izvor saznanja o tome treba li i na koje okolnosti te osobe neposredno ispitati u svojstvu na glavnoj raspravi. Ovakav stav u skladu je s odlukom Vrhovnog suda RH … od … . Isto tako, treba napomenuti da je I. Š.

od strane Centra za socijalnu skrb postavljena žrtvi I. M. kako voditelj nadzora odnosno kao osoba za pružanje potpore pa sasvim sigurno ista nije niti stručna, a niti ovlaštena da ispituje dijete a posebice ne dijete koje je u vrijeme prekršaja imalo 3 godine i mjesec i pol dana. Podredno treba također naglasiti da je svjedokinja ispitana pred sudom na okolnosti događaja i saznanja o cijelom događaju pa bi u slučaju i da se ne radi o dokazu protivnom čl. 285.st.4 Zakona o kaznenom postupku, pribavljanjem izvješća nepotrebno odugovlačio prekršajni postupak.

11. Sud nije čitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje I. M. sačinjen u …

budući se radi o nezakonitom dokazu. Sukladno odredbi čl. 158. st. 7. i 8 .

Prekršajnog zakona, da bi se saznanja ovlaštenih osoba tijela državne uprave o ispitivanju svjedoka mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama (čl. 283. – čl. 300 Zakona o kaznenom postupku) jer na to izravno upućuje odredba čl. 173. Prekršajnog zakona. Uvidom u zapisnik o ispitivanju svjedokinje I. M. u … Zagreb (list 8 i 9 spisa), vidljivo je da nije obilježeno da je svjedokinja bila upozorena na svoja prava sukladno odgovarajućim zakonskim odredbama Zakona o kaznenom postupku zbog čega se isti, sukladno odredbi čl. 300. st.1.toč. 5. Zakona o kaznenom postupku ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku. Naime, predmetni zapisnik o ispitivanju svjedoka je tiskani formular, u kojem su, između ostalog, otisnuta i sva upozorenja za svjedoka, ali ni na koji način, pa niti zaokruživanjem rednog broja ispred pojedinog sadržaja upozorenja nije naznačeno da je svjedokinja prije ispitivanja doista i upoznata sa svojim pravima i dužnostima , sukladno odredbi čl. 288.st.3. i čl.286.st.1 Zakona o kaznenom postupku. S obzirom da se radi o tiskanom formularu, jednakom za sve svjedoke, nužno je na jasan i nedvojben način naznačiti koja su upozorenja dana kojem svjedoku, a što u ovom slučaju nije učinjeno.

12. Pročitanom osobnom i obiteljskom anamnezom Centra za socijalnu skrb … od … utvrđeno je da su odnosi između okr. i njezine kćeri žrtve I. M.

teško i trajno poremećeni uz opterećujuću dinamiku obiteljskih odnosa.

13. Pročitanom liječničkom prijavom za I. M. (list br. 12 spisa), utvrđeno je da je prijava sačinjena dan nakon događaja, i to anamnestički da je jučer bila napadnuta od strane vlastite majke, ali iz same povijesti bolesti ne proizlazi da bi vizualno bile vidljive bilo kakve ozlijede.

14. Pročitanim vještačkim nalazom od … (list 50-71 spisa) utvrđeno je da je sačinjen za potrebe kaznenog postupka koji se vodio pred Županijskim državnim odvjetništvom u K. pod brojem … , i to na okolnost vjerodostojnosti iskaza u predmetnom kaznenom postupku. U odnosu na predmetni nalaz valja iskazati da je on sačinjen u odnosu na konkretan iskaz u konkretnom kaznenom postupku i to različitom od ovog postupka, te je odlučno za istaknuti da je sud dužan cijeniti svaki dokaz zasebno i sve zajedno, s time da ocjena iskaza u jednom postupku ne dovodi do toga da je iskaz iste osobe u drugom postupku vjerodostojan. Naime, dužnost je i obveza uređujućeg suca ocijeniti svaki dokaz, kako je naprijed navedeno, te se svaki dokaz kritički ocjenjuje u međuodnosu s drugim dokazima, pa ocjena vještaka u drugom postupku, a koji je različit od ovoga, ne može se prihvatiti kako odlučna za rješavanje ove pravne stvari. Životno i logično da svaka osoba može različito iskazivati o različitim postupcima pa bi bilo neprihvatljivo a priori iskaz u bilo kojem postupku unaprijed cijeniti kako istinit ili neistinit već je nužno, kao što je naprijed istaknuto, kritički ga procjenjivati. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da iskaz u jednom postupku može biti istinit, dok u drugom postupku iskaz te iste osobe o drugim činjenicama događajima ili kaznenom ili prekršajnom djelu može biti neistinit, stoga je sud dužan postupati kao što je naprijed objašnjeno. Osobito se ukazuje da je vještak u predmetnom nalazu i mišljenju bio jedino ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost iskaza u smislu činjeničnog opisa kaznenog djela koje se okrivljeniku u tom kaznenom postupku stavlja na teret, dok ovdje okrivljena uopće nije sudjelovala u tom kaznenom postupku, niti je mogla stavljati primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, niti je saslušavana u predmetnom kaznenom postupku, pa bi nekritičko prihvaćanje takvog nalaza i mišljenja predstavljalo povredu prava na pravično suđenje.

15. Na temelju ovako provedenoga postupka, cijeneći sve dokaze zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti sudac s potrebitom sigurnošću nije mogao utvrditi da je okrivljenica počinila djelo prekršaja na način kako joj se to stavlja na teret optužnim prijedlogom.

16. Okrivljenica je u svojoj obrani negirala počinjenje prekršaja te je u svojoj obrani opisala svoj odnos s kćerkom iz kojeg je vidljivo da odnosi unutar obitelji između okrivljenice, njezinog supruga s jedne strane i njihove kćeri s druge strane je bio ambivalentan odnosno iz iskaza okr. je razvidno da je njezina kćer živjela u obitelji s njom i mužem do 2018. kada je otišla u M. i ostala trudna te se vratila kod njih u dom odnosno stan, gdje su ju oni prihvatili. Ovakva obrana je u suglasju i s anamnezom Centra za socijalnu skrb. Također iz obrane proizlazi da je unuk R. ostavljen kod okr. na čuvanju … kada je kćer I. M. našla podstanarski stan te da je u siječnju 2021. unuk smješten u C. K. ljubavi poradi izjave kćeri da su okr. i njezin muž zlostavljali unuka. Iz same obrane, a i iz anamneze proizlazi da je okr. sa svojim mužem nastavila viđanje s unukom te da je prvi susret viđanja s unukom van C. K. ljubavi bio dogovoren za dan … ispred stana

kćeri I. M.. Iz obrane okr., koja je pred sudom iskazivala kronološki, proizlazi da navedenog dana nikakvog nasilja od strane nje prema njezinoj kćeri nije bilo, odnosno nikakvog fizičkog, a niti verbalnog kontakta. Okrivljenica je u svojoj obrani tvrdila da je cijeli događaj njezina kćer izmislila kako bi onemogućila kontakte djeda i bake s unukom.

17. Iz iskaza ispitanog svjedoka V. M. također proizlazi da dana … u 16,00 sati prilikom susreta s unukom nije bilo nikakvog verbalnog komuniciranja sa kćerkom, a niti bilo kakvog fizičkog kontakta od strane njegove supruge, a niti njega.

18. Iz iskaza ispitane svjedokinje I. Š. proizlazi da je ona bila od strane Centra za socijalnu skrb postavljena kao voditelj nadzora za pružanje potpore kako bi se R. vratio majci, I. M.. Iz iskaza je razvidno da je ista bila upoznata s činjenicom da se treba dogoditi susret između bake i djeda i R. … i da je ona sugerirala I. da bi kontakt trebao biti pred predstavnikom Centra. Predmetna svjedokinja nije imala neposrednih saznanja o događaju već je sve informacije vezane za događaj saznala posrednim putem odnosno preko I. M. koja ju je izvijestila telefonskim putem o događaju. Isto tako, iz iskaza ispitane svjedokinje je razvidno da ista nije imala nikakva saznanja od R. o događaju te da dijete nije dalo joj nikakvu informaciju već da je ona na vlastitu inicijativu započela razgovor s djetetom o događaju i da tom prilikom dijete nije razgovaralo o događaju te da se otišao igrati. Sud nije mogao na temelju iskaza ispitane svjedokinje temeljiti odluku o krivnji okr. budući da ista nije imala relevantnih saznanja o događaju temeljem kojih bi bilo moguće utvrditi odgovornost okr.

19. Žrtva nasilja I. M. je u tijeku postupka odbila dokaz suočenja s okrivljenicom i ocem te sud njezino odbijanje nije uzeo kao otegotnu činjenicu budući da ista kao žrtva nasilja ima pravo odbiti suočenje. Ista je tijekom čitavog postupka navodila i iskazivala da je okrivljena vršila dugogodišnje obiteljsko nasilje nad njom, a u spisu nema nikakvih dokaza o pokrenutim postupcima protiv okrivljenice. Navedeni iskaz ovaj sud cijeni nelogičnim i neživotnim u bitnim dijelovima koji se odnose na počinjenje prekršajnog djela i to kako slijedi. Prvenstveno se ukazuje da je neživotno i nelogično da bi, ako se događaj zaista i dogodio na način kako ga opisuje žrtva, tada bi ista zasigurno istog trena tražila i zaštitu policije od nasilne osobe u vidu pratnje policijskog službenika prilikom preuzimanja djeteta od okrivljenice. Također nije životno da bi zbog stanja šoka ista nakon tog događaja pustila svoje dijete da ide s okrivljenicom koja je prije toga, prema navodima žrtve, počinila opisani prekršaj. Tvrdnja žrtve da to nije napravila zbog stanja šoka je po stajalištu ovog suda kontradiktorna i neživotna jer iz njezinog iskaza proizlazi da se sjeća svake riječi koju je majka uputila prilikom događaja pa je sasvim sigurno da i nije postojalo takvo stanje šoka, jer je životno i logično da majka pokuša zaštititi svoje dijete od nasilne osobe. Kada se to poveže s činjenicom da je žrtva prijavila počinjenje prekršaja u policijskoj postaji, a da je u 18,00 sati došla ispred zgrade po sina R. sama bez da je tražila nečiju zaštitu, bilo policijsku, bilo službene osobe iz CSS ili bilo koje osobe od povjerenja, baca sumnju u vjerodostojnost njezinog iskaza jer sasvim sigurno nije životno da bi nakon tako pretrpljenog šoka i straha sama došla suočiti se s obiteljskim nasilnikom. Da je tome tako potvrđuje i iskaz, ovdje žrtve, koja je tijekom postupka iskazivala da ju je okr. zlostavljala tijekom čitavog života, stoga bi bio logičan i životan potez žrtve poduzeti mjere u smislu pratnje, kako je gore opisano, zbog mogućeg straha od budućeg potencijalnog napada, a isto tako bi bilo životno da je prihvatila sugestiju predstavnice CSS I. Š. koja joj je sugerirala da se susret održi u prisutnosti predstavnika CSS. Također valja reći da iz gore opisane medicinske dokumentacije proizlazi da je ista sačinjena prije svega heteroanamnestički, pa tek onda pregledom žrtve i to dan nakon događaja, međutim, sva opažanja liječnika opet su sačinjena heteroanamnestički, što znači na temelju iskaza žrtve jer iz medicinske dokumentacija ne proizlazi pojavnost bilo kakvih znakova ozljeda u smislu ogrebotina, natučenja, modrica, oguljotina i tome slično.

20. Temeljem ovako provedenog postupka, ono što je sud nesporno utvrdio je činjenica da su odnosi između okrivljenice i žrtve nasilja trajno i teško poremećeni, da događaju od …

nije

nazočio nitko od neposrednih očevidaca, te da su iskazi okrivljenice i njezinog supruga suglasni i neproturječni u dijelu iz kojeg proizlazi da nije počinjen bilo kakav prekršaj, a svjedokinja I. Š. nije bila nazočna počinjenju prijavljenog prekršaja već svoja saznanja o tome crpi iz iskaza žrtve.

21. Kada se svi navedeni dokazi dovedu u međuodnos, zaključak je ovog suda da iz dokaza koji terete ovdje okrivljenu ne proizlazi dovoljan stupanj vjerojatnosti da bi se utvrdila odgovornost okrivljene za počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret, te je stoga uz primjenu načela in dubio pro reo, u nedostatku dokaza, valjalo okrivljenu osloboditi optužbe i odlučiti kao u izreci.

22. U odnosu na zatraženi trošak opunomoćenice žrtve valja reći da kako je naprijed izneseno okrivljena je oslobođena odgovornosti za prekršaj koji joj se stavljan teret, stoga nije bilo niti zakonske osnove obvezati okrivljenu da naknadi žrtvi troškove postupka. Neovisno o navedenom ukazuje se da punomoćnik žrtve nije stavio nikakav određeni zahtjev za naknadu troška te se ukazuje da zahtjev za naknadu troška mora biti određen kako kvantitativno, tako i kvalitativno, i to opisom pojedinih radnji te izražavanjem vrijednosti boda odnosno novčanih jedinica u važećoj valuti za naknadu za određenu obavljenu radnju, što je punomoćnica žrtve u konkretnom slučaju propustila učiniti.

23. Kako je okrivljenica oslobođena optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

24. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. prosinca 2022.

Zapisničarka:

S U D A C:

Nadica Jurjević, v.r.

Josip Ćorluka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana po primitku ovjerovljenoga prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pismeno, u dva primjerka, putem ovoga suda, bez naplate pristojbe, i to poštanskom pošiljkom na adresu Novi Zagreb, Turinina br.3.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljenica N. M.

2. Tužitelj …

3. Žrtva I. M.

4. Braniteljica okr.U. Z. Š., odvjetnica

5. Opunomoćenica žrtve V. J., odvjetnica