Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 13 Gž R-3317/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz D. B., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika H. l. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Š. B. i E. Č., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & Č. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti Odluka tuženika i vraćanja na rad, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 4031/2019-20 od 19. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4031/2019-20 od 19. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 4031/2019-20 od 19. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te se u tom dijelu tužba odbacuje.
II. Preinačuje se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4031/2019-20 od 19. listopada 2021. kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak te se rješava:
1. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn/331,80 €[1] u roku 15 dana.
2. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn/99,54 €, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je nedopuštena Odluka tuženika … od 03. siječnja 2019. kojom se tužiteljica oslobađa od dolaska na rad i obavljanja radnih zadataka za vrijeme postupka otkazivanja Ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga. Pod točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva da se utvrdi da je nedopuštena Odluka tuženika H. l. d.o.o. kojom se tužiteljici otkazuje iz poslovno uvjetovanih razloga Ugovor o radu broj: … od 12.04.2018. (st.1.), da se utvrdi da radni odnos tužiteljice nije prestao (st. 2.) i da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na odgovarajuće radno mjesto, u roku od 8 dana (st. 3.). Nadalje, pod točkom III. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom II. i III. žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 800,00 kn.
3. Isto tako, protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i III. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 750,00 kn.
4. Žalba tužiteljice je neosnovana.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika … od 03. siječnja 2019. kojom se tužiteljica oslobađa od dolaska na rad i obavljanja radnih zadataka za vrijeme postupka otkazivanja Ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga kao i zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika kojom se tužiteljici otkazuje iz poslovno uvjetovanih razloga Ugovor o radu broj: … od 12.04.2018. te da se utvrdi da radni odnos tužiteljice nije prestao te vraćanje tužiteljice na rad. (čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu /“Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19 u daljnjem tekstu: ZR).
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one povrede koje navode žalitelji. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju u žalbi ističu žalitelji.
8. Najprije valja reći da prema odredbi čl. 133. st. 1. ZR, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava dok prema stavku 2. ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Isto tako, st. 3. istog članka propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica protiv Odluka tuženika … od 03. siječnja 2019. kojom se oslobađa od dolaska na rad i obavljanja radnih zadataka za vrijeme postupka otkazivanja Ugovora o radu, podnijela zahtjev za zaštitu prava poslodavcu dana 10. siječnja 2019. u kojem je između ostalog navela da traži od poslodavca da još jednom razmotri predmetnu odluku i stavi je izvan snage jer će u suprotnom biti primorana tražiti zaštitu pred nadležnim institucijama RH.
10. Međutim, nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu prava, tužiteljica je tek 20. prosinca 2019. podnijela tužbu radi zaštite povrijeđenog prava pred nadležnim sudom odnosno radi utvrđenja da odluka kojoj joj je povrijeđeno pravo nije dopuštena.
11. Slijedom navedenog, tužba je u dijelu kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je nedopuštena Odluka tuženika … od 03. siječnja 2019. kojom se tužiteljica oslobađa od dolaska na rad i obavljanja radnih zadataka za vrijeme postupka otkazivanja Ugovora o radu nepravovremena sukladno odredbi čl. 133. st. 2. i 3. ZPP, te ju treba odbaciti sukladno odredbi čl. 282. st. 1. ZPP, slijedom čega je prihvaćena žalba tuženika te je temeljem odredbe čl. 369. st. 2. ZPP, valjalo ukinuti presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u tom dijelu odbaciti tužbu.
12. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužiteljice u kojima preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka, valja reći da na isto nije ovlaštena jer je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a samo sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. 13. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:
- da je tužiteljica kod tuženika radila od 02. lipnja 1997. te je u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu radila na radnom mjestu Referenta-operatera u Sektoru logistike temeljem Ugovora o radu br. … od 12. travnja 2018.;
- da je donošenjem Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta od 24. prosinca 2018. ukinuto radno mjesto Referent-operater te da je tuženik donio Odluku od 03. siječnja 2019. iz koje proizlazi da se tužiteljica oslobađa obveze dolaska na rad i obavljanja radnih zadataka kod poslodavca za vrijeme postupka otkazivanja Ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga jer da je dana 24. prosinca 2018. donijeta Odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta koja se primjenjuje od 01. siječnja 2019., a navedenom Odlukom osnovani su novi odjeli, promijenjeni su uvjeti nekih radnih mjesta, te su ukinuta radna mjesta za koje se pokazalo da tijekom važenja Pravilnika nisu opravdala svoju svrhu;
- da je tuženik proveo postupak suodlučivanja sa radničkim vijećem tuženika sukladno odredbi čl. 151. ZR-a, a u svezi s čl. 72. ZR, budući je tužiteljica imenovana povjerenikom zaštite na radu kod tuženika pa s obzirom da je radničko vijeće tuženika uskratilo suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu Ugovora o radu tužiteljici, tuženik je pokrenuo postupak pred sudom radi nadomještaja suglasnosti te je donesena pravomoćna presuda Općinskog radnog suda posl. broj Pr-320/2019-9 od 30. rujna 2019. kojom se nadomješta suglasnost radničkog vijeća H. l. d.o.o. na namjeravanu odluku o otkazu Ugovora o radu uslijed poslovno uvjetovanih razloga tužiteljici, zaposlenoj na radnom mjestu Referent-operater u Službi općih poslova, Sektor logistike, koju suglasnost je na sjednici 15. siječnja 2019. uskratilo radničko vijeće H. l.;
- da iz Odluke o otkazu Ugovora o radu od 13. studenog 2019. proizlazi da se tužiteljici iz poslovno uvjetovanih razloga otkazuje Ugovor od 12. travnja 2018. temeljem kojega je obavljala poslove i radne zadatke Referenta-operatera, Sektor logistike, te da joj Ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od tri mjeseca i da ima pravo na otpremninu i da se oslobađa obveze dolaska na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka, a za koje vrijeme ima pravo na naknadu plaće i na ostala prava koja proizlaze iz radnog odnosa. Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je dana 24. prosinca 2018. donesena Odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta koja se primjenjuje od 01. siječnja 2019., a navedenom Odlukom osnovani su novi odjeli, promijenjeni su uvjeti nekih radnih mjesta, te su ukinuta radna mjesta za koje se pokazalo da tijekom važenja Pravilnika nisu opravdala svoju svrhu pa je ukinuto radno mjesto na kojem je tužiteljica radila te je prestala potreba za njezinim radom kod tuženika;
- da iz Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta od 24. prosinca 2018. proizlazi da se u Sektoru logistike u Službi općih poslova briše radno mjesto Referent -operater te istog više nema u sistematizaciji radnih mjesta, s time da je u sistematizaciji ostalo radno mjesto Referenta za opće poslove sa 6 izvršitelja, a povećao se broj izvršitelja sa jednog na dva za radno mjesto Samostalni referent za upravljanje voznim parkom. Nadalje, opis poslova radnog mjesta Referenta za opće poslove, Koordinatora transporta i upravljanja voznim parkom te Samostalnog referenta za upravljanje voznim parkom nije izmijenjen u odnosu na opis poslova koji je naveden u Pravilniku iz travnja 2018.;
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su njezini poslovi kao Referenta-operatera bili isključivo rad na porti, odnosno telefonskoj centrali, a to je bilo zaprimanje stranaka i prosljeđivanje stranaka po uredima kao i zaprimanje telefonskih poziva i prosljeđivanje istih, a razlika između radnog mjesta Referenta-operatera i radnog mjesta Referenta za opće poslove u tome što Referent-operater obavlja isključivo poslove na porti i telefonskoj centrali, a Referent za opće poslove uz te poslove obavlja i poslove zaprimanja pošiljaka, urudžbiranja pošiljaka, razvrstavanje, distribuiranje po uredima i sl., s time da je od 2017. zaposlena isključivo na poslovima na porti;
- da iz iskaza svjedoka B. R. proizlazi da je razlika između poslova radnog mjesta Referent-operater i radnog mjesta Referent za opće poslove u tome što Referent-operater radi isključivo poslove na porti, a to je da se javlja na telefon i zaprima stranke, a Referent za opće poslove radi na urudžbenom, zaprima i urudžbira svu dokumentaciju koja dođe izvana i unutar H. l., a ukoliko postoji potreba obavlja i poslove na porti;
- da iz iskaza svjedoka S. K. proizlazi da su njezini poslovi kao Referenta za opće poslovi obuhvaćali rad u urudžbenom, zaprimanje pošte, urudžbiranje pošte, distribucija pošte s time da su se svi radnici koji rade na urudžbenom izmjenjivali na porti i obavljali poslove koje je radila tužiteljica;
- da iz iskaza svjedoka H. P. proizlazi da je razlog otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici ukidanje njenog radnog mjesta jer je donošenjem Odluke o izmjeni i dopuni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika ukinuto radno mjesto Referent - operater, jer za istim više nije bilo potrebe, odnosno radno mjesto Operatera za opće poslove, koje je i prethodno postojalo, obuhvaćalo je i rad na porti kao i evidenciju ulazaka i izlazaka stranaka, s time da je isto radno mjesto obuhvaćalo i urudžbiranje, skeniranje, evidentiranje i zaprimanje pošte. Također je navela da je navedeno radno mjesto obuhvaćalo širi opseg poslova od radnog mjesta Referenta-operatera te je stoga prestala potreba za tim radnim mjestom jer su radnici koji rade na radnom mjestu Referenta za opće poslove mogli obavljati i poslove Referenta operatera. Isto tako, proizlazi da je u okviru poslova Referenta operatera bilo i upravljanje voznim parkom, izdavanje vozila, evidencija korištenja vozila, ali ti poslovi se nikada nisu radili u okviru tog radnog mjesta s obzirom da je postojalo radno mjesto Specijalist za upravljanje voznim parkom, a tužiteljica nikada nije obavljala te poslove, s time da ista nije obavljala niti poslove urudžbiranja, skeniranja, zaprimanja pošte, raznošenja pošte i sl., već je njezin rad bio isključivo na porti;
- da iz iskaza svjedoka I. G. proizlazi da je ukinuto radno mjesto tužiteljice i njezini poslovi su preusmjereni na radno mjesto Referenta za opće poslove jer je utvrđeno da nema potrebe za radnim mjestom Referenta-operatera kada se u okviru radnog mjesta Referenta za opće poslove mogu obavljati i poslovi Referenta- operatera i opseg poslova Referenta za opće poslove širi je i detaljniji od poslova Referenta-operatera jer poslovi Referenta za opće poslove obuhvaćaju poslove urudžbiranja, zaprimanja pošte, izrade izviješća, dostave i raznošenja pošte unutar zgrade, fotokopiranje kao i rad na porti.
14. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu bila jedini radnik tuženika koji je radio na radnom mjestu Referent Operater, a koje radno mjesto je obuhvaćalo isključivo rad na porti - zaprimanje telefonskih poziva i stranaka, a što je potvrdila i sama tužiteljice u svom iskazu u kojem je navela da je u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu obavljala poslove Referenta- operatera, a koji poslovi su obuhvaćali isključivo rad na porti odnosno telefonskoj centrali. Isto tako, prvostupanjski sud temeljem izvedenih dokaza utvrđuje da poslovi Referenta za opće poslove obuhvaćaju i poslove Referenta-operatera, odnosno uz poslove urudžbiranja, zaprimanja pošte, dostave i raznošenja pošte unutar zgrade, fotokopiranja obuhvaćaju i poslove rada na porti. Naime, da su poslovi Referenta za opće poslove obuhvaćali i poslove rada na porti proizlazi i iz Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta iz travnja 2018. kao i Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta koja je stupila na snagu 01. siječnja 2019., tako da su neosnovani navodi tužiteljice da je samo promijenjen naziv njezinog radnog mjesta. Naime, njezino radno mjesto je ukinuto, a poslovi njezinog radnog mjesta se obavljaju u okviru poslova radnog mjesta Referenta za opće poslove, a koje je radno mjesto postojalo i prije nove sistematizacije te su u opisu istog bili i poslovi radnog mjesta tužiteljice, odnosno poslovi Referenta-operatera. Prema tome, prvostupanjski sud zaključuje da je pravo tuženika kao poslodavca da novom organizacijom poslovanja poslove ukinutog radnog mjesta (Referent-operater) raspodijeli na postojeća radna mjesta, a što je tuženik i učinio tako da je otkaz dopušten temeljem odredbe čl.115. st.1. toč.1. i st.2. ZR-a, slijedom čega odlučuje kao pod točkom II. izreke pobijane odluke.
15. Utvrđenja prvostupanjskog suda o dopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu prihvaća i ovaj sud.
16. Tužiteljica u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
17. Naime, odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
18. U postupku nije sporno da je dana 24. prosinca 2018. donesena Odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta koja se primjenjuje od 01. siječnja 2019., a navedenom Odlukom osnovani su novi odjeli, promijenjeni su uvjeti nekih radnih mjesta, te su ukinuta radna mjesta za koje se pokazalo da tijekom važenja Pravilnika nisu opravdala svoju svrhu pa je tako i ukinuto radno mjesto tužiteljice Referent-operater čime je prestala potreba za radom radnika na navedenom radnom mjestu, a što je i po ocjeni ovog suda opravdani razlog za otkaz.
19. Naime, autonomno je pravo poslodavca da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara tj. da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući pritom i ukidanje pojedinog radnog mjesta ili smanjenje broja izvršitelja ako ocijeni da je to organizacijski opravdano. U ovom konkretnom slučaju, tuženik je otkazao tužiteljici Ugovor o radu jer je ukinuo radno mjesto tužiteljice dok poslove koje je obavljala tužiteljica obavljaju u okviru poslova radnog mjesta Referenta za opće poslove, a koje je radno mjesto postojalo i prije nove sistematizacije te su u opisu istog bili i poslovi radnog mjesta tužiteljice, odnosno poslovi Referenta-operatera tako da je ukidanje radnog mjesta na kojem je tužiteljica radila organizacijski razlog koji opravdava dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu.
20. U odnosu na žalbene navode da je svjedokinja S. K. u svom iskazu potvrdila da ona obavlja iste poslove koje je obavljala tužiteljica pa da potreba za obavljanjem poslova tužiteljice nije prestala i radno mjesto nije ukinuto, valja reći da iako se poslovi koje je tužiteljica obavljala (rad na porti i telefonskoj centrali) i dalje obavljaju i to u okviru poslova Referenta za opće poslove koje obavlja S. K. koja je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Referenta za opće poslove, potreba za radom tužiteljice je prestala jer je ukinuto njezino radno mjesto i tuženik je poslove koje je obavljala tužiteljice preraspodijelio na druge radnike što ne čini otkaz nedopuštenim. Naime, pravo je poslodavca organizirati svoje poslovanje na način za koji smatra da je najbolji uključujući i to da obavljanje dotadašnjih poslova rasporedi na druga postojeća radna mjesta pa stoga može ukinuti radno mjesto, ukinuti odjel, spajati dvije službe, poslove dati vanjskom suradniku i sl.
21. Dakle, autonomno pravo poslodavca je da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara tj. da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i ukidanje pojedinog radnog mjesta za kojeg ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Činjenica da su poslovi radnog mjesta tužiteljice preraspodijeljeni na druge radnike sama po sebi ne dovodi do suprotnog zaključka, a to je da je ukupno gledajući prestala potreba za obavljanjem poslova koje je do tada obavljala tužiteljica pa sve to upravo upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici pa utoliko njena suprotna razlaganja u tom pogledu nisu osnovana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-189/14 od 07. 07.2015. i u odluci Revr-1261/14 od 19.5.2015).
22. U odnosu na žalbene navode da tuženik nije dokazao da su se za odluku o otkazu ispunili poslovno uvjetovani razlozi jer je tijekom postupka utvrđeno da se poslovi tužiteljice i dalje obavljaju kod tuženika, valja reći da tužiteljica kao radnica nema ovlast ocjenjivati da li su organizacijske promjene koje je izvršio tuženik tako što je Odlukom ukinuo radno mjesto tužiteljice i odlučio da se poslovi njenog radnog mjesta obavljaju u sklopu radnog mjesta Referenta za opće poslove odnosno rasporedio poslove ukinutog radnog mjesta na postojeće radno mjesto, opravdane ili nisu jer je to autonomno pravo tuženika kao poslodavca. Pri tome, valja i napomenuti da je tuženik u cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti donio Odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta jer se u poslovanju pokazalo da su određena radna mjesta nekorisna i neprofitabilna, a i uočeno je da se poslovi nekih radnih mjesta istovremeno obavljaju u okviru drugih radnih mjesta te je donošenjem Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta koja se primjenjuje od 01. siječnja 2019. ukinuto radno mjesto tužiteljice. Naime, ukinuta su radna mjesta za koje se pokazalo da tijekom važenja Pravilnika nisu opravdala svoju svrhu da je razlika između poslova Referenta- pri čemu operatera i Referenta za opće poslove u opsegu poslova, odnosno da poslovi Referenta za opće poslove obuhvaćaju i poslove Referenta-operatera.
23. Stoga su neosnovani navodi tužiteljice da je samo promijenjen naziv njezinog radnog mjesta jer je njezino radno mjesto ukinuto čime je prestala potreba za radom radnika na navedenom radnom mjestu, dok tuženik nije niti tvrdio da je došlo do smanjenja opsega posla na radnom mjestu tužiteljice već je tuženik ukinuo radno mjesto za koje je ocijenio da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe, a što je njegovo autonomno pravo, a poslovi njezinog radnog mjesta se obavljaju u okviru poslova radnog mjesta Referenta za opće poslove, a koje je radno mjesto postojalo i prije nove sistematizacije te su u opisu istog bili i poslovi radnog mjesta tužiteljice, odnosno poslovi Referenta-operatera.
24. Slijedom toga su neosnovani i žalbeni navodi tužiteljice da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 135. st. 3. ZR o teretu dokazivanja u radnom sporu koji se vodi zbog otkaza ugovora o radu. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, tako da je i odredba čl. 135. st. 3. ZR pravilno primijenjena.
25. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da je tužiteljica kod tuženika i nakon donošenja Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta od 24.travnja 2018. koja odluka je stupila na snagu 01.siječnja 2019.g bila zaposlena još jedanaest mjeseci te je za isto dobivala plaću čime ju je tuženik konkludentnim radnjama rasporedio na radno mjesto u okviru radnih mjesta iz Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta od 24.travnja 2018., valja reći da je tuženik nakon donošenja Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta od 24.travnja 2018. započeo postupak otkazivanja te je donio Odluku od 03. siječnja 2019. kojom se tužiteljica oslobađa od dolaska na rad i obavljanja radnih zadataka za vrijeme postupka otkazivanja Ugovora o radu, a sama tužiteljica je u svom iskazu navela da u razdoblju od donošenja Odluke tuženika od 03. siječnja 2019., kojom je oslobođena obveze rada, pa do donošenja Odluke o otkazu 13. studenog 2019. nije dolazila na posao i nije radila, slijedom čega jasno proizlazi da ju tuženik nije rasporedio ni na kakvo radno mjesto, a sve budući da je njeno radno mjesto ukinuto te je prestala potreba za njenim radom.
26. Slijedom navedenog, kako sud nije ovlašten ulaziti u opravdanost poslovnih poteza poslodavca jer je pravo je poslodavca organizirati proces rada i kako poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede može izvršiti reorganizaciju rada tako da smanji ili ukine određena radna mjesta, to je pravilno sud prvog stupnja ocijenio kada je odlučio da je otkaz zakonit i dopušten. (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-1261/14 od 19.5.2015.)
27. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio, a nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužiteljica.
28. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
29. S obzirom na izmijenjeni uspjeh u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Naime, kako je tužba tužiteljice odbačena u dijelu kojim je tražila utvrđenje nedopuštenosti Odluke od 03. siječnja 2019. kojom se oslobađa od dolaska na rad i obavljanja radnih zadataka za vrijeme postupka otkazivanja Ugovora o radu, to je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor te je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti, dok tužiteljica nema pravo na parnični trošak, slijedom čega je valjalo prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. te odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.
30. Odluka o parničnom trošku tuženika donesena je na temelju odredbe čl. 166. st.
2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP, a tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12 i 103/14) u iznosu od 2.000,00 kn uz PDV od 25% odnosno ukupno 2.500,00 kn.
31. Kako je tuženik uspio sa žalbom, to su mu dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 10.1. OT) uz 25 % poreza na dodanu vrijednost, što sveukupno iznosi 750,00 kn te je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.
32. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastavljanja žalbe jer nije uspjela u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove odluke.
U Zagrebu 13. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić, v.r.
