Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž R-351/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika M.-V. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3473/2018-29 od 26. studenog 2019., koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3473/2018-37 od 7. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3473/2018-29 od 26. studenog 2019., koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3473/2018-37 od 7. rujna 2020., u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3473/2018-29 od 26. studenog 2019., koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3473/2018-37 od 7. rujna 2020., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kao i u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 13.625,00 kn/1.808,35 eura[1] s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3473/2018-29 od 26. studenog 2019., koja je ispravljana rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3473/2018-37 od 7. rujna 2020. u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 13.000,00 kn/1.725,40 eura do iznosa od

1 Fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna.

13.625,00 kn/1.808,35 eura s pripadajućim zateznim kamatama (za iznos od 625,00 kn/82,96 eura), i u tom dijelu sudi:

„Nalaže se tuženiku M.-V. d.o.o., Z. nadoknaditi tužitelju I. R. troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 625,00 kn/82,96 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja koja je ispravljena pravomoćnim rješenjem naloženo je tuženiku M.-V. d.o.o., Z., OIB: …, da isplati tužitelju I. R. iz Z., OIB: …, iznos od 37.900,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2018. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.500,00 kn i kamatom na navedeni iznos kao neosnovan (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku M.-V. d.o.o., Z., OIB: …, da isplati tužitelju I. R. iz Z., OIB: …, iznos od 13.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 26. studenog 2019., do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i III. izreke pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanim odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, i tuženiku dosuditi zatražene parnične troškove prema priloženom troškovniku.

3. Tužitelj je podnio prijedlog za ispravak presude (stranica 2. red 8,. obrazloženja) o kojem je odlučeno pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja. Nadalje, tužitelj pobija žalbom presudu u dijelu pod točkom II. izreke, kao i u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 13.000,00 kn, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže drugostupanjskom sudu presudu u skladu sa žalbenim navodima preinačiti u pobijanom dijelu, uz nadoknadu troškova postupka prema specifikaciji iz troškovnika uvećanih za troškove žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj osporava sve žalbene navode te predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu odbiti žalbu kao neosnovanu, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete uzrokovane ozljedom na radu kod tuženika od 19. listopada 2015.

7. U postupku koji je prethodio žalbi među strankama je bio nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva, dok je bilo sporno jesu li stranke postigle izvansudsku nagodbu te je li tuženik u cijelosti isplatio štetu u ovom štetnom događaju.

8. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka i njegove dopune, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lom II i IV metatarzalne kosti lijevog stopala kada mu je viličar prešao preko istoga, da je uslijed zadobivenih ozljeda, a nakon završenog liječenja koje se stabiliziralo krajem prosinca 2015. kod tužitelja zaostala opća i radna sposobnost od 5%, da je tužitelj trpio boli jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 40 dana, a manjeg 100 dana, da je tužitelj je trpio primarni strah trenutno pri štetnom događaju, da je strah jačeg intenziteta bio prisutan 3 dana, srednje 15 dana, a slabijeg 30 dana, da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 20 dana, a u narednom periodu od 80 dana po jedan sat dnevno te da je naruženje slabijeg stupnja zaostalo s obzirom na zaostalu deformaciju stopala nakon loma II i IV MT kosti te zaostale izraženije pigmentacije u području vanjskog srednjeg dijela stopala te da gležanj tužitelja nije ozlijeđen u štetnom događaju, kao i da liječenje lijevog gležnjate trajne posljedice s naslova lijevog gležnja nisu uzročno-posljedično povezane sa štetnim događajem.

9. Nadalje, sud prvog stupnja je na temelju uvida rekapitulaciju isplate plaća, bolovanja i naknada koju je dostavio tuženik utvrdio da je tužitelju isplaćivana neto plaća po iznosima kako je to u priloženoj rekapitulaciji navedeno od 2015. do zaključno 2. ožujka 2018., u kojoj su isto tako navedene: pojedinačna isplata bolovanja na teret HZZO-a, i naknada u vidu božićnice (ukupno 120.424,89 kn od čega 34.513,77 kn na žiro račun tužitelja te u gotovini 85.911,12 kn – listovi 48 – 50 spisa predmeta).

10. Na temelju navedenog utvrđenja te ocjene iskaza saslušanih svjedoka C., zakonskog zastupnika tuženika (čiji iskaz nije prihvatio, jer je suprotan dostavljenoj dokumentaciji) te iskaza tužitelja, sud prvog stupnja je zaključio kako stranke nisu zaključile izvansudsku nagodbu u pogledu naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći iz predmetnog, a među strankama, nespornog štetnog događaja, jer iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se iznos koji je isplaćivao tužitelju odnosi isključivo na plaće i naknade za vrijeme kada tužitelj nije bio na radu zbog ovog štetnog događaja, a da plaće i naknada za bolovanja te isplata božićnica nisu predmet ovog postupka.

11. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i njegovu dopunu (na koju niti stranke nisu imale primjedbe), te je vodeći računa o okolnostima slučaja, značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom te uzimajući u obzir težinu i vrstu ozljeda, primjenom odredaba čl. 1100. st. 1., i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO/05), djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu 37.900,00 kuna, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.500,00 kn, odbio kako neosnovan.

12. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje tužitelj u žalbi, kao niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni.

13. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1., u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi. Naime, sud može iskaze stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim, odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, a ima i ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) i odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka - i nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično i pravno shvaćanje, a na koji je način sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima i postupio. Sud pravilno je odbio dokazne prijedloge tuženika da se saslušaju svjedoci V. I. i K. Ž., polazeći od utvrđenja da okolnosti na koje su predloženi svjedoci nisu bile sporne s obzirom na to da je tuženik dostavio rekapitulaciju koliko je tužitelju novaca isplatio, a tužitelj je potvrdio da su mu kolege nosile novce, i utoliko su žalbeni navodi tuženika, neosnovani.

14. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio i činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističu stranke u podnesenim žalbama (čl. 355. ZPP).

15. U konkretnom slučaju, tuženik, na kojem je teret dokaza sporne činjenice – izvansudske naknade predmetne štete, nije dokazao da je s tužiteljem sklopio usmenu izvansudsku nagodbu te da bi isplatom spornog iznosa od 85.911,12 kn, koji je, prema u spisu predmeta priloženoj rekapitulaciji, isplaćen tužitelju u gotovini, naknadio predmetnu štetu, a ne s osnove izgubljene zarade, koju je tužitelj, kako tvrdi, primio od tuženika kao naknadu plaće za vrijeme bolovanja koja mu je, kao i plaća, dijelom isplaćivana u gotovini, a dijelom na račun (iskaz tužitelja), a što i svjedok C. (zaposlenik tuženika) potvrđuje u svojem iskazu u dijelu u kojem navodi da je tužitelj ponekad primao plaću u gotovini, što djelomično potvrđuje i sam zakonski zastupnik tuženika. Stoga je, pravilna zaključak suda prvog stupnja da je tuženik dužan tužitelju naknaditi neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu koju je tužitelj kao njegov zaposlenik pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

16. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je dosudio naknadu neimovinske štete po pojedinim vidovima (osnovama). Naime, prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (st. 2.). Povreda prava osobnosti je neimovinska šteta. Prema odredbi čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta),sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Stoga, suprotno, u obrazloženju presude izloženom pravnom shvaćanju suda prvog stupnja fizičke, duševne boli i strah nisu samostalni oblik (osnove) povrede prava osobnosti, već je riječ o činjenicama, kriterijima odnosno mjerilima koje zajedno s okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO, utječu na prosudbu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno do te mjere da bi oštećena osoba imala pravo na isplatu pravične novčane naknade.

17. Pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu citiranog propisa o zahtjevu tužitelja valjalo je jednako odlučiti. Vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom te uzimajući u obzir težinu i vrstu bolesti te sve okolnosti slučaja primjereno zadovoljenje i prema shvaćanju ovoga suda drugog stupnja, predstavlja iznos od 35.500,00 kn, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO.

18. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 1095. ZOO, kada je prihvatio tužbeni zahtjev s osnove naknade za tuđu pomoć u iznosu od 2.400,00 kn. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu štete ukupnom iznosu od 37.900,00 kn.

19. Tuženik neosnovano upire na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu odredbe čl. 155. st.1. ZPP. Naime, sud prvog stupnja pravilno je dosudio trošak sastava podneska od 14. lipnja 2018. Budući da je tim podneskom tužitelj odgovorio na navode odgovora na tužbu tuženika. Trošak sastava podneska od 10. lipnja 2019. Također je pravilno priznat tužitelju jer se tim podneskom tužitelj očitovao na navode tuženika koji mu je prethodno dostavljen i koji ne predstavlja ponavljanje navoda koje je već u tijeku postupka naveo. Suprotno žalbenim navodima tuženika na ročištu koje je bilo održano 3. travnja 2019. raspravljalo se o glavnoj stvari što je vidljivo iz zapisnika o tom ročištu. Stoga je žalba tuženika i u pogledu odluke o troškovima postupka neosnovana.

20. Tužitelj međutim djelomično osnovano upire na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, budući da tužitelju pripada pravo na nadoknadu troškova za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, što s PDV-om od 25% iznosi 625,00 kn (Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) s pripadajućim zateznim kamatama do dana donošenja presude ovog suda do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP). Troškovi sastava podnesaka od 25. rujna 2018. i 14. ožujka 2019. nisu bili potreban za vođenje ove parnice, pa je zahtjev tužitelja za nadoknadu tih troškova pravilno odbijen, kao neosnovan.

21. Slijedom izloženih razloga, valjalo je žalbu tuženika, kao neosnovanu odbiti, i presudu suda prvog stupnja, u pobijanom dijelu, potvrditi (čl. 368. st. 1. i 2. ZPP) te žalbu tužitelja, kao djelomično neosnovanu, odbiti i presudu, u pobijanom dijelu, potvrditi (čl. 368. st. 1. i 2. ZPP) te, kao djelomično osnovanu uvažiti, i presudu u pobijanom dijelu, u pogledu odluke o troškovima postupka, preinačiti (čl. 373. toč. 3. ZPP).

22. Tuženikov zahtjev za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

23. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe je odbijen kao neosnovan, jer je tužitelj u žalbenom postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (djelomično u pogledu troškova postupka) u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP).

24. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen, jer navedena procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st.1. ZPP).

U Zagrebu 13. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor, v.r.