Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž Ovr-1972/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. i o. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika S. K. iz Z., OIB …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-12077/03-39 od 25. svibnja 2020., dana 13. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-12077/03-39 od 25. svibnja 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je, da se obustavlja ovrha na pokretninama i plaći/mirovini ovršenika određena rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrvd- 12077/03 od 25. kolovoza 2003. godine.

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu zbog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03 i 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 112/12 – dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i nastavi ovršni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. U obrazloženju rješenja navodi se, da je rješenjem o ovrsi od 25. kolovoza 2003. određena ovrha radi prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, te je sud zaključkom od 17. rujna 2007. naložio ovrhovoditelju da u roku od 60 dana dostavi točnu adresu ovršenika ili drugi shodan prijedlog za nastavak postupka, a budući da je otpravak rješenja o ovrsi vraćen s naznakom sudskog dostavljača da je ovršenik „odselio“. Na prijedlog ovrhovoditelja sud je zatražio terensku provjeru te je utvrđeno da ovršenik ne stanuje na adresi iz ovršnog prijedloga, odnosno da u RH ne postoji osoba navedenog osobnog imena. Zaključkom od 26. siječnja 2017. sud je naložio ovrhovoditelju da u roku od 8 dana stavi shodan prijedlog za nastavak postupka, a ovrhovoditelj je podneskom od 27. travnja 2017. potvrdu ovršenikova dužnika iz koje proizlazi da se ista odnosi na „S. R.“ a ne „S. K.“ te je zaključkom od 23. studenoga 2017. te zaključkom od 7. siječnja 2020. naloženo ovrhovoditelju da dostavi sudu rodni list ovršenika, s obzirom na to da iz evidencija MUP-a proizlazi da je bivše prezime S. R. „S.“ a ne K., kako je navedeno u prijedlogu za ovrhu.

5. Budući da do dana donošenja rješenja, tj. 25. svibnja 2020. ovrhovoditelj nije dostavio podatke o ovršenici, a da zbog toga rješenje o ovrsi nije moglo biti uručeno ovršenici, sud je zaključio da se ovrha ne može provesti te je istu obustavio, na temelju čl. 67. st. 2. OZ, a time je navedenu odredbu pravilno primijenio.

6. Ovrhovoditelj u žalbi ističe da je za pribavu podataka od nadležnih tijela potrebno dulje vrijeme, a da ovrhovoditelj kao davatelj komunalne usluge vodi nekoliko desetaka tisuća ovrha, kao i da se prema čl. 40. st. 3. OZ, ovrha na temelju vjerodostojne isprave provodi tek nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Ukoliko rješenje o ovrsi nije dostavljeno ovršeniku, isto nije postalo pravomoćno, pa ovrha nije mogla niti započeti. Pobija zaključak o nemogućnosti ovrhe u smislu čl. 67. st. 2. OZ, budući da sud nije niti pokušao provođenje ovršnih radnji.

7. Ovršni postupak vodi se u konkretnom slučaju od 2003. godine, a ovrhovoditelj je već zaključkom od 26. lipnja 2014. godine pozvan na dostavu podataka o ovršenici, te je podneskom od 1.8.2014. tražio produljenje roka, a potom i terensku provjeru, čemu je sud udovoljio. Kada je terenskom provjerom utvrđeno da ovršenica ne stanuje na adresi navedenoj u ovršnom prijedlogu, niti uopće postoji osoba S. K., a da je S. R. stanovala prije oko 20 godina na adresi iz prijedloga za ovrhu, te je sud zaključkom od 26. siječnja 2017. ponovno pozvao ovrhovoditelja na stavljanje shodnog prijedloga, ovrhovoditelj je podneskom od 7.2.2017. ponovno zatražio produljenje roka. U podnesku od 27.4.2017. ovrhovoditelj je kao ovršenika označio „R. S., Z., ranije K. S.“ da bi ga sud, dopisom od 23. studenoga 2017., pozvao na dostavu rodnog lista ovršenice jer iz evidencije MUP RH proizlazi da bivše prezime S. R. glasi „S.“. Na prijedlog ovrhovoditelja od 6. prosinca 2017. sud je 14. prosinca 2017. donio zaključak kojim je rok produljen za daljnjih 8 dana, te na daljnji prijedlog ovrhovoditelja od 22.12.2017., zaključkom od 7. siječnja 2020., na daljnjih 8 dana.

8. S obzirom na takav tijek postupka, ne može se ovrhovoditelj osnovano pozivati na to da je za pribavljanje podataka od nadležnih tijela potrebno duže vremena, kako navodi u žalbi, jer ga sud na isto poziva od lipnja 2014. godine, dakle gotovo punih šest godina.

U tom razdoblju nije utvrđeno niti pravo ime ovršenice, ali je prema podatcima MUP- a utvrđeno da ne postoji osoba K. S., da na adresi iz ovršnog prijedloga nema prebivalište, te da je osoba „S. R.“ naznačena kao ovršenik u podnesku ovrhovoditelja od 27.4.2017., prethodno bila „S. S.“.

9. S obzirom na navedeno, pravilan je zaključak suda da je ovrha u ovom postupku nemoguća, odnosno da se ne može provesti jer nije bilo moguće niti uručiti rješenje o ovrsi, budući da nije utvrđen identitet niti prebivalište ovršenice.

10. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.