Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-99/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene R. P., zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optužene R. P. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 20. rujna 2021., broj K-2/15- 102, u javnoj sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba optužene R. P., preinačuje se pobijana presuda u točki 2. osuđujućeg dijela presude, na način da se na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) protiv optužene R. P. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA OPTUŽBA

da bi:

2. u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. u S., kao knjigovođa administrator u Vatrogasnoj postrojbi ……, ovlaštena za blagajničko poslovanje i materijalno financijske poslove te odgovorna za vođenja poslovnih knjiga, protivno članku 119. Zakona o proračunu (Narodne novine, 96/03) i članku 8. i 9. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i Računskom planu (Narodne novine, 27/05), propustila voditi knjigu blagajne i evidencije putnih naloga te za 2007. godinu knjigu ulaznih računa i knjigu izlaznih računa,

dakle, nije vodila poslovne knjige koje je po zakonu obavezna voditi,

čime je djelom opisanim pod točkom 2. počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11.

II Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja u odnosu na to djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

III Uslijed odluke pod točkom I preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženoj R. P. za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11., opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude, na temelju tog zakonskog propisa te uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11., prihvaća utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. KZ/11., opisano pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, na temelju te zakonske odredbe uz primjenu članka 57. stavak 4. točka a) KZ/97., uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pa se optužena R. P. uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

IV Žalba optužene R. P. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optužena R. P. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/989., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.), opisano u točki 1. izreke pobijane presude te kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11., opisano u točki 2. izreke pobijane presude, sve uz primjenu članka 51. KZ/11., te joj je za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11., na temelju te zakonske odredbe te uz primjenu članka 48. i članka 49. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. KZ/97., na temelju te zakonske odredbe te uz primjenu članka 57. stavak 4. točka a) KZ/97., kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca te za kazneno djelo iz članka 248. stavak 1. KZ/11., na temelju te zakonske odredbe kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca pa je uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. u nastavku: ZKP/08.) optužena je dužna oštećenoj …… na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti iznos od 304.270,00 kuna.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optužena R. P. oslobođena je plaćanja troškova kaznenog postupka, koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena R. P. putem branitelja D. K., odvjetnika u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optužena dijelom oslobodi od optužbe, a dijelom da se optužba odbije odnosno da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da joj se izrekne uvjetna osuda ili rad za opće dobro. Istovremeno je zatraženo da se branitelja i optuženu pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.1. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je odgovor na žalbu optužene R. P. u kojem je predložilo da se u povodu žalbe optužene, a po službenoj dužnosti preinači pobijana presuda i odbije optužba za kazneno djelo iz članka 248. stavka 1. KZ/11., opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude, a potom preinači i u odluci o kazni, dok u ostalom dijelu, da se žalba optužene odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda.

3. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

4. Sjednici drugostupanjskog vijeća nisu pristupili optužena R. P. i njen branitelj D. K., a niti zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, iako su, prema potvrdama o izvršenoj dostavi uredno obaviješteni, pa je sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08. sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

5. Žalba optužene R. P. djelomično je osnovana.

6. U pravu je optužena kada u izjavljenoj žalbi ističe da je u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude povrijeđen kazneni zakon na štetu optužene, jer je nastupila zastara kaznenog progona za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11.

6.1. Naime, kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. (točka 2. izreke pobijane presude), na način kako je to optužnicom stavljeno na teret optuženoj, ostvareno je u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. Optuženoj je u prvobitnoj optužnici bilo stavljeno na teret kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, povredom obveza vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 287. KZ/97., a za koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11., a koji je blaži za optuženu.

6.2. Za kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. propisana je kazna zatvora do tri godine pa sukladno članku 81. stavku 1. podstavku 5. KZ/11. za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine kazneni progon zastarijeva nakon 10 godina.

6.3. Za kazneno djelo povredom obveza vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 287. KZ/97. bila je propisana kazna zatvora od tri mjeseca do pet godina. Sukladno članku 19. stavku 1. podstavku 4. KZ/97. zastara kaznenog progona za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od tri godine nastupila bi nakon proteka pet godina od njegova počinjenja, a u smislu članka 20. stavka 6. KZ/97. zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona.

6.4. Međutim, kako zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz točke 2. izreke pobijene presude nije nastupila do donošenja novog Kaznenog zakona, a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. ("Narodne novine" broj 125/11.), to se, sukladno članku 86. KZ/11., u slučaju promijenjenih rokova zastare, a što je ovdje slučaj, primjenjuju zastarni rokovi novog zakona, odnosno KZ/11.

6.5. Stoga, prema članku 81. stavku 1. podstavku 5. KZ/11. za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godina kazneni progon zastarijeva nakon 10 godina, pa bi po tome zastara nastupila 31. prosinca 2017. No, u odnosu na ovo kazneno djelo, također treba imati u vidu i odredbu članka 81. stavka 3. KZ/11. koja propisuje produljenje roka zastare kaznenog progona za dvije godine, ako je prije proteka rokova iz članka 81. stavka 1. KZ/11. donesena prvostupanjska presuda, a što je u ovom kaznenom predmetu također bio slučaj.

6.6. Naime, u ovom kaznenom predmetu, osim pobijane presude, ranije je već jedanput donesena prvostupanjska presuda prije nastupa zastare kaznenog progona (presuda broj K-21/12. od 30. lipnja 2014.), koja je bila ukinuta u odnosu na ovo kazneno djelo i optuženu R. P. te je u tom dijelu predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku (presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 587/14-4 od 11. studenog 2014., dalje VSRH), zbog čega se, primjenom citirane zakonske odredbe iz članka 81. stavka 3. KZ/11., zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine. S obzirom na navedeno i produljenje zastarnog roka, za kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. (točka 2. izreke pobijane presude) zastara kaznenog progona nastupila je za to kazneno djelo 31. prosinca 2019.

6.7. Pobijana presuda donesena je 20. rujna 2021., dakle nakon što je već nastupila zastara kaznenog progona za ovo kazneno djelo za koje je pobijanom presudom optužena proglašena krivom u ovom kaznenom predmetu.

6.8. S obzirom da je za kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude nastupila zastara kaznenog progona trebalo je, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., prihvaćanjem žalbe optužene R. P. odlučiti kao u točki I izreke ove presude te istovremeno primjenom članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučiti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženice kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja, u odnosu na to djelo, padaju na teret proračunskih sredstava.

7. No, optužena nije u pravu kada u izjavljenoj žalbi ističe da je i u odnosu na točku 1. izreke pobijane presude povrijeđen kazneni zakon na štetu optužene, jer da je nastupila zastara kaznenog progona i za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave, iz članka 312. stavak 1. KZ/97.

7.1. Naime, kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave, iz članka 312. stavak 1. KZ/97. (točka 1. izreke pobijane presude), na način kako je to optužnicom stavljeno na teret optuženoj, ostvareno je također u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007., te ima pravni kontinuitet u članku 279. stavak 1. KZ/11., ali s obzirom da je člankom 3. KZ/11. određeno da se na počinitelja primijeni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a novi zakon se primjenjuje ukoliko je blaži za počinitelja, to je prvostupanjski sud s pravom našao da je KZ/97. u odnosu na ovo kazneno djelo blaži za optuženu zbog odredbi općeg dijela o visini najmanje propisane kazne i o ublažavanju kazne.

7.2. Za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave, iz članka 312. stavak 1. KZ/97. propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Sukladno članku 19. stavku 1. podstavku 4. KZ/97. zastara kaznenog progona za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od tri godine nastupila bi nakon proteka pet godina od njegova počinjenja, a u smislu članka 20. stavka 6. KZ/97. zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona, a što bi u tom slučaju bilo 31. prosinca 2017.

7.3. Međutim, kako zastara kaznenog progona za ovo kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijene presude nije nastupila (optužnica podignuta 15. listopada 2010.) do donošenja novog Kaznenog zakona, a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013., to se sukladno članku 86. KZ/11., u slučaju promijenjenih rokova zastare, a što je ovdje slučaj, primjenjuju zastarni rokovi novog zakona, odnosno KZ/11.

7.4. Stoga, prema članku 81. stavku 1. podstavku 4. KZ/11. za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od tri godine kazneni progon zastarijeva nakon 15 godina. U odnosu na ovo kazneno djelo također treba imati u vidu i odredbu članka 81. stavka 3. KZ/11. koja propisuje produljenje roka zastare kaznenog progona za dvije godine, ako je prije proteka rokova iz članka 81. stavka 1. KZ/11. donesena prvostupanjska presuda, a što je u ovom kaznenom predmetu također bio slučaj.

7.5. Naime, kako je već prethodno navedeno (točka 6.6. ove presude) u ovom kaznenom predmetu, osim pobijane presude, ranije je već jedanput donesena prvostupanjska presuda prije nastupa zastare kaznenog progona, zbog čega se, primjenom citirane zakonske odredbe iz članka 81. stavka 3. KZ/11., zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine. S obzirom na navedeno, za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave, iz članka 312. stavak 1. KZ/97. (točka 1. izreke pobijane presude) zastara kaznenog progona nastupila bi za to kazneno djelo 31. prosinca 2022., a uz produljenje zastarnog roka, zastara kaznenog progona za to kazneno djelo nastupa s danom 31. prosinca 2024.

7.6. Kako je pobijana presuda donesena 20. rujna 2021., dakle prije nastupa zastare kaznenog progona za ovo kazneno djelo, za koje je pobijanom presudom optužena proglašena krivom, to žalba optužene, zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na ovo kazneno djelo, nije osnovana.

8. Optužena u uvodnom dijelu žalbe ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, prije svega o tome da li je optužena bila ovlaštena za blagajničko poslovanje i materijalno-financijske poslove, pri čemu prvostupanjski sud nije uzeo u obzir obranu optužene u cijelosti, pa su stoga i razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama potpuno nejasni, a u potpunosti izostaju razlozi zbog kojih sud nije utvrđivao da li su, kada i koliko plaćeni troškovi za klima uređaje i kosilicu za vatrogasnu postrojbu, da nakon ukidbene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu prikupljeni nikakvi novi dokazi kojima bi se dokazivalo ili dokazalo postupanje optužene po izmijenjenoj optužnici, a kako je sud zanemario navode obrane optužene, izostalo je i navođenje razloga za odbijanje dokaznih prijedloga obrane, pa sukladno tome sud nije postupio po članku 459. točka 5. ZKP/08.

8.1. Međutim, argumentirajući te žalbene razloge u nastavku žalbe, optužena se zapravo ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda, zbog čega se njena žalba u cijelosti odnosi na pobijanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja, o čemu će se govoriti u dijelu ove presude koja se odnosi na žalbenu osnovu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.2. Pobijana je presuda u ovom dijelu ispitana u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optužena R. P., ustraje na navodima obrane u kojoj je porekla da bi ona bila počiniteljica kaznenog djela zbog kojeg je proglašena krivom, osporavajući da bi tijekom kritičnog razdoblja ona bila ovlaštena za blagajničko poslovanje i materijalno- financijske poslove, da ničim nije dokazano da bi ona vršila gotovinske isplate iz blagajne sebi, da bi zadržavala novac za sebe i na taj način sebi pribavila nepripadnu materijalnu dobit za naznačeni iznos iz presude, da činjenica što je bila potpisnik spornih naloga za isplatu u banci, odnosno podizanje gotovine u banci, te polaganje istog u blagajnu, ne znači i dokaz da je taj novac zadržala za sebe, jer da su novcem raspolagale druge osobe, a kako je sud odbio dokazne prijedloge optužene upravo na te okolnosti, činjenično stanje ostalo je, ne samo pogrešno, već i nepotpuno utvrđeno.

9.1. No, protivno navodima žalbe, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je optužena radnjama opisanim u točki 1. izreke pobijane presude počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. KZ/11. i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 1. KZ/97. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski je sud dao u cijelosti valjane, potpune i iscrpne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9.2. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, kada je, nakon svestrane analize obrane optuženice i provedenih dokaza, prije svega iskaza ispitanih svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka, koji su suglasni i međusobno i sa sadržajem postojeće dokumentacije, zaključio da je optuženica počinila kaznena djela iz članka 337. stavak 4. i članka 312. stavak 1.KZ/97., a koji zakon više nije na snazi, pa je potom pravilno utvrdio da ovakvo postupanje optužene ima pravni kontinuitet u članku 291. stavak 1. i 2. i članku 279. stavak 1. KZ/11., time što je sukladno s člankom 3. KZ/11. primijenio članak 291. stavak 2. KZ/11., budući je blaži za optuženu, dok članak 279. stavak 1. KZ/11. nije blaži, pa je stoga primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, tj. članka 312. stavak 1. KZ/97.

9.3. Nasuprot tvrdnjama žaliteljice, prvostupanjski je sud je dao valjane razloge u odnosu na one odlučne činjenice, zbog čega smatra da je u inkriminiranom razdoblju optužena R. P. imala svojstvo odgovorne osobe, te u čemu se sastoji njezino prekoračenje ovlasti kao odgovorne osobe. Obrazlažući to, kako nespornim, tako i utvrđenim činjenicama, proizlazi da je ista u navedenom razdoblju bila zaposlena na radnom mjestu knjigovođe – administratora, a člankom 11. Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vatrogasnoj postrojbi …., određeno je da knjigovođa – administrator, između ostaloga, vodi računovodstvene evidencije, obavlja obračun plaća, honorara, poreza i prihoda, obavlja materijalno knjiženje vatrogasnih usluga i druge materijalno-financijske poslove vezane uz izvršene usluge, a obavlja i druge poslove koji su dani u nadležnost. Stoga je pravilan zaključak suda da je optužena R. P. bila odgovorna osoba u Vatrogasnoj postrojbi …, jer joj je povjeren određeni djelokrug poslova iz djelovanja pravne osobe te je ona imala ovlasti obavljati te poslove.

9.4. Nadalje, da je optužena svojim postupanjem iskoristila i prekoračila svoju ovlast te da je na opisani način iz točke 1. izreke sebi pribavila znatnu imovinsku korist i time Vatrogasnoj postrojbi …. prouzročila znatnu materijalnu štetu, pravilno prvostupanjski sud nalazi utvrđenim temeljem iskaza ispitanih svjedoka P. M., A. B., Š. H., J. K., M. Š., M. B., J. R., M. K., D. G., Ž. A., Z. J., A. K., I. A., D. P., R. N., Ž. B., S. H., M. K., D. Z., te iz dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te provedenog grafološkog vještačenja.

9.5. Tako iz iskaza ispitanih svjedoka, vatrogasaca, proizlazi kako isti nisu bili na dislokacijama koje su navedene u putnim nalozima, potvrđuju da za takve putne naloge nisu ni znali, niti su ih ikada vidjeli, a pogotovo da bi temeljem istih primili naznačene iznose, dok iz vještačenja proizlazi da se radi o fiktivnim putnim nalozima, jer uz iste nisu bile priložene blagajničke isplatnice ili drugi dokumenti iz kojih bi se vidjelo da su isplate stvarno izvršene imenovanim vatrogascima. Istovjetno je utvrđeno i u odnosu na isplate za prekovremeni rad koje je vršila optužena, budući su ispitani svjedoci potvrdili kako im za prekovremeni rad nije isplaćivana naknada, već su dobivali slobodne dane, dok iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi kako nema vjerodostojnih dokaza da su zaposlenici doista radili prekovremeno, nema evidencije prekovremenog rada niti se u mjesečnim obračunskim listama vidi struktura rada, a isplate se temelje na fiktivnim odlukama zapovjednika o isplatama dnevnica, a što je sve suprotno Pravilniku o radu Vatrogasne postrojbe, jer za ostvareni prekovremeni rad radniku pripada određeni broj slobodnih dana, a uz navedeno, nema niti dokaza da su isplate izvršene imenovanim zaposlenicima, budući nema blagajničkih isplatnica sa potpisom primatelja gotovine ili drugih dokumenata.

9.6. Nadalje, a što se tiče isplata za smrt člana uže obitelji tijekom 2006., iz iskaza svjedoka Š. H., proizlazi da nije imala u 2006. godini smrtni slučaj u obitelji, iz iskaza A. B. proizlazi da mu je otac umro 2004., iz iskaza J. K. da je njegov otac živ, iz iskaza svjedoka D. G., da mu je majka umrla 2007., kao i otac svjedoka J. R., iz iskaza svjedoka M. K., čiji je otac umro u siječnju 2006., iz iskaza svjedoka M. Š., čija je majka umrla 1995., kao i iz iskaza svjedoka M. B. da mu nitko od članova uže obitelji u tom razdoblju nije umro, te da nitko od njih u 2006. nije primio nikakvu naknadu za smrt člana uže obitelji. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi kako su isplate izvršene na temelju fiktivnih odluka zapovjednika, a da naknade nisu stvarno isplaćene zaposlenicima u iznosu od po 3.000,00 kuna, ukazuje to, što uz isplate priložene samo te odluke, međutim, nisu priložene isplatnice ili drugi potpisani dokumenti o isplati kojima se dokazuje tko je isplatio navedene iznose niti tko je navedene iznose primio.

9.7. Istovjetno je utvrđeno i u odnosu za isplate naknade za neprekidno bolovanje duže od 90 dana, na temelju fiktivnih odluka zapovjednika, iako iste nisu stvarno isplaćene zaposlenicima, što se potvrđuje iz iskaza svjedoka Š. H., koja je izjavila da 2006. nije bila na bolovanju, svjedoka Z. J. da 2006. nije bio na bolovanju, svjedoka Ž. A. da je bio na bolovanju od listopada 2006. do veljače 2007., a ne u razdoblju od ožujka do svibnja 2006., iz iskaza svjedoka J. K., da 2006. nije bio na bolovanju, kao i svjedoka P. M., koji je iskazao da 2006. nije bio na bolovanju, a čiji iskazi su potkrijepljeni liječničkim potvrdama iz kojih je vidljivo kako isti nisu 2006. bili na bolovanju, odnosno da su bili na bolovanju u drugom vremenskom razdoblju od inkriminiranog.

9.8. Nije sporno, niti prema obrani optužene, da je ona predmetni novac za prethodne isplate podizala sa žiro-računa Vatrogasne postrojbe …., a da je predmetni novac za sve isplate podignula upravo optužena, proizlazi iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka, kojim je utvrđeno da je na nalozima za plaćanje u rubrici "potpis primatelja" upravo potpis optužene. Obrana optužene, te žalbene tvrdnje, da je podignuti novac polagala u blagajnu, te isplaćivala po nalogu zapovjednika za druge svrhe (klima uređaje i kosilicu za vatrogasnu postrojbu, za školovanje vatrogasaca itd.), doista su u suprotnosti s prethodno utvrđenim iskazima svjedoka i provedenim vještačenjima, kao i sa izvješćem Državnog ureda za reviziju od ožujka 2009., da su izvršeni rashodi za dnevnice u 2006. i 2007., a putni nalozi popunjeni za zaposlenike koji nisu bili upućeni na dislokaciju, da su navedeni različiti podaci o razdoblju, vremenu trajanja i mjestu dislokacije, da se iz dokumentacije ne potvrđuje da su isplate zaposlenicima stvarno obavljene, da su izvršeni rashodi za naknade za prekovremeni rad u 2006. i 2007., a nema podataka da li su zaposlenici radili prekovremeno te nije vidljivo jesu li isplate zaposlenicima i za druge naknade njima stvarno isplaćene.

9.9. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da blagajničko poslovanje nije vođeno sukladno propisima i pravilima struke, da su sve isplate iz blagajne za 2006. i 2007. provedene bez blagajničkih isplatnica ili drugog dokumenta temeljem kojeg bi se utvrdio primatelj gotovine po pojedinoj transakciji, da su sve sporne isplate iz blagajne provedene temeljem nevjerodostojnih knjigovodstvenih dokumenata, da je za to, upravo, optužena bila odgovorna osoba, koja je raspolagala faksimilom zapovjednika postrojbe, te koji je iskoristila za fiktivno ovjeravanje njegovih odluka i putnih naloga, pa kako je na temelju istih, u kritičnom razdoblju, iz blagajne isplaćen ukupan iznos od 304.270,00 kuna, koji iznos po iskazima samih svjedoka oni nisu primili, te da je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da taj novac stvarno nije isplaćen zaposlenicima Vatrogasne postrojbe grada, na čije ime su glasili fiktivni dokumenti, to je prvostupanjski sud s pravom našao utvrđenim da je sav navedeni novac koji je sa računa podigla upravo optužena, zadržala za sebe.

10. Osim toga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, skreće pozornost optuženoj, da to, što su očigledno postojali propusti zapovjednika ili osoba koje su ga mijenjale, da vrše kontrolu i nadzor nad njenim radom, ne utječe na utvrđenje onih odlučnih činjenica iz kojih proizlazi prethodno utvrđenje njene odgovornosti. Naime, ukoliko bi bila istinita obrana optužene, kako su druge osobe (zapovjednik postrojbe ili osobe koje su ga mijenjale), raspolagale podignutim novcem i da je postupala po njihovom nalogu, te vršila isplate u druge svrhe, a ne one koje su naznačene na isplatnicama, nameće se sasvim logično pitanje, kako to, da ona, kao osoba koja je bila odgovorna i za financijsko-blagajničke poslove, nije upozorila zapovjednika ili osobe koje su ga mijenjale da je to nezakonito i neprovedivo u financijskim izvješćima, odnosno, ono što je evidentno, da dugi niz godina (u stvari do pokretanja kaznenog postupka!), nije o tome govorila, niti je na vrijeme upozorila nadležne institucije o nezakonitosti isplata, bez pokrića, a što je bila dužna, kao osoba odgovorna i za financijsko- blagajničko poslovanje. Stoga je ispravna ocjena prvostupanjskog suda da je takva njena obrana, ne samo u suprotnosti sa prethodno utvrđenim činjenicama koje proizlaze iz iskaza svjedoka, materijalne dokumentacije i provedenih vještačenja, već i stoga, a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, što je ona, očito iskoristivši povjerenje koje joj je dano, vršila nekontroliranu uporabu faksimila, za fiktivno ovjeravanje dokumenata i na temelju tako nevjerodostojnih isprava, izvršila isplatu na ime raznih, stvarno nepostojećih naknada, u čemu se i ogleda, ne samo njeno prekoračenje ovlasti, već i namjera da tako prethodno podignuti novac iz banke, najprije položi u blagajnu, a potom vrši "tobožnje isplate" na ime, u biti "izmišljenih osnova" za djelatnike vatrogasne postrojbe, u čemu se ogleda i njena prava namjera, da taj novac zadrži za sebe.

10.1. U odnosu na prigovor iz žalbe optužene, koji se odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog odbijanja dokaznih prijedloga, valja naglasiti da niti u tome optužena nije u pravu. Naime, prvostupanjski je sud je dao posve valjano i suvislo obrazloženje kada je osnovano odbio prijedloge obrane za provođenje dokaza ispitivanjem svjedoka na okolnosti utroška podignutog novca u druge svrhe (materijalni troškovi opremanja, školovanja vatrogasaca i sl.), ispravno smatrajući da navedene dokaze nije potrebno izvoditi, budući su drugi u postupku provedeni dokazi dali pouzdanu osnovu za utvrđenje svih odlučnih činjenica u konkretnom predmetu, zbog čega žalba optužene, da sud nije postupio po članku 459. stavak 5. ZKP/08., nije osnovana.

10.2. Prema tome, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je za svoje zaključke dao iscrpne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na njih upućuje žaliteljicu radi nepotrebnog ponavljanja, pa njezina žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.

11. Kako slijedom izloženog žalba optužene nije osnovana, ispitivanjem prvostupanjske presude, osim uvodno naznačene povrede kaznenog zakona, nisu pronađene druge povrede, na koje ovaj drugostupanjski sud, u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

12. Uslijed odluke pod točkom I izreke ove presude pobijana presuda ispitana je i iz te žalbene osnove. Pri tome je utvrđeno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne kod odmjeravanja vrste i visine kazne, i to kao olakotne, neosuđivanost, obiteljski status, majka dvoje djece te briga o bolesnoj majci i bratu, protek vremena od počinjenja djela, ispravno im davši značaj naročito olakotnih okolnosti u smislu članka 48. stavak 2. KZ/11. i članka 57. stavak 2. i 4. točka a KZ/97.

12.1. Imajući u vidu sve tako utvrđene olakotne okolnosti, valjalo je uzeti kao pravilno utvrđene kazne zatvora koje je opravdano prvostupanjski sud, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne utvrdio i to za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11., u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. KZ/97. u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te optuženu, uz primjenu članka 51. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

12.2. Ovako odmjerenom i izrečenom kaznom zatvora, po uvjerenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u potrebnoj mjeri izraziti će se prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela, a izdržavanje izrečene kazne dostatno će utjecati na optuženu da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, pa će se ujedno takvom kaznom utjecati i na optuženu, a i na sve druge, da ne čine kaznena djela, te ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, čime će se ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije te svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i članka 47. KZ/11., dok se ista svrha, protivno žalbenoj tvrdnji optuženice, ne bi mogla postići i izricanjem uvjetne osude ili radom za opće dobro.

13. Iako optužena u uvodu žalbe ističe da se žali i u odnosu na odluku o imovinsko- pravnom zahtjevu, ne obrazlaže u čemu bi ta odluka bila nezakonita, osim što istu povezuje sa svojim tvrdnjama da nije odgovorna za kazneno djelo, pa slijedom toga, da nije niti mogla biti obvezana na naknadu štete.

13.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prije svega, a u odnosu na žalbu optužene koja ustraje u tvrdnji da poriče kaznenu odgovornost, nalazi bitnim za istaći, kako je iz do sada iznesenih navoda, posve jasno da je prvostupanjski sud osnovano i utemeljeno optuženu proglasio krivom za terećena kaznena djela, a to podrazumijeva i primjenu odredaba iz članka 158. ZKP/08. Budući je oštećena Vatrogasna postrojba …. postavila imovinsko-pravni zahtjev, to je prvostupanjski sud, sukladno članku 158. stavku 2. ZKP/08., osnovano odlučio da je optužena dužna oštećenoj Vatrogasnoj postrojbi …. na ime imovinsko-pravnog zahtjeva platiti iznos od 304.270,00 kuna, jer je sud u potpunosti raspolagao utvrđenim iznosom nastale štete, a sve na temelju provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, zbog čega žalba optužene, niti u ovom dijelu nije osnovana.

14. Slijedom iznesenog, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.