REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1453/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. Š. d.d. (ranije u stečaju) iz K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv 1. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, i 2. tuženika GRAD KOMIŽA iz K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnica u S., radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4358/18-2 od 12. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-327/15 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 13. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e:
1. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4358/18-2 od 12. ožujka 2020. i sudi:
Odbijaju se žalbe 1. i 2. tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-327/15 od 27. travnja 2018.
2. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade troškove revizijskog postupka u iznosu od 12.500,00 kn (1.659,03 eura), u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„1. Utvrđuje se da je tužitelj M. Š. d.d. u stečaju iz K., OIB: …, vlasnik u cijelosti nekretnine označene kao čest. zgr. 10/2 upisane u zku. 1526 k.o. K. pa će se stoga temeljem ove presude u zemljišnim knjigama izvršiti upis prava vlasništva na tužitelja u cijelosti uz istovremeno brisanje svakog takvog prava s uknjiženog imena Država Federativna Narodna Republika Jugoslavija, odnosno njegovog pravnog slijednika Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Dužni su tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 73.239,20 kn, zajedno s zakonskom zateznom kamatom određenoj prema određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja na navedene troškove teče od dana donošenja ove presude pa do isplate, dok se tužitelj odbija za više zatražene troškove u iznosu od 13.250,00 kn.“
2. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska odluka na način da je odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka 1. i 2. tuženicima.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2696/20 od 21. srpnja 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Može li sud samostalno odrediti granicu pomorskog dobra na temelju isključivo fotografija i mjerničke skice koji prileže spisu predmeta ili se ta granica treba utvrditi i (deklaratorno) utvrđuje u posebnom upravnom postupku?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, sa prijedlogom da revizijski sud pobijanu odluku preinači.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija tužitelja je osnovana.
7. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj vlasnik u cijelosti nekretnine označene kao čest. zgr. 10/2 upisane u zku. 1526 k.o. K..
8. Argumentirajući važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužitelj je naveo da o postavljenom pitanju nema prakse revizijskog suda dok je shvaćanje zauzeto u odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1283/17 od 28. studenoga 2019. različito od onog iz pobijane odluke.
9. Ovaj sud prihvaća da je riječ o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
-da je rješenjem Skupštine općine V. od 28. veljače 1968. na tužitelja preneseno pravo korištenja predmetne nekretnine,
- da je nekretnina označena kao čest. zgr. 10/2 upisana u zk. ul. 1526 k.o. K. rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/168, Ur. broj: 563-04-402/97-3 od 6. lipnja 1997. u postupku pretvorbe društvenog poduzeća tužitelja procijenjena u vrijednost društvenog kapitala,
- da je u zemljišnim knjigama u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku kao vlasnik predmetne nekretnine upisana država Federativna Narodna Republika Jugoslavija
- da je drugotuženik u katastru upisan kao posjednik te nekretnine,
- da granica pomorskog dobra na dijelu obale na kojem se nalazi predmetna nekretnina nije određena,
- da ta nekretnina prema Uredbi o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Komiža nije ušla unutar područja pomorskog dobra koje je određeno navedenom Uredbom, a to proizlazi iz nalaza vještaka za geodeziju R. R. provedenog u ovom postupku,
- da iz skice lica mjesta koju je sastavio sudski vještak R. R. proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi neposredno uz more.
11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredaba članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) i članka 42. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 1/96, 71/97 i 73/00), jer je Hrvatski fond za privatizaciju izdao rješenje prema kojem je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe tužitelja na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 21/96), a iz isprava u spisu i iskaza saslušanih svjedoka E. B. i V. M. sud je utvrdio da je tuženik koristio predmetnu nekretninu prije pretvorbe društvenih poduzeća. Nadalje, sud prvog stupnja je vještačenjem po vještaku R. R. ocijenio neosnovanim navod tuženika da je sporna nekretnina u obuhvatu granica pomorskog dobra (i kao takva izvan prometa) jer područje obuhvata pomorskog dobra ne obuhvaća čest. zgr. 10/2 k.o. K..
12. Drugostupanjski sud je ocijenio da nekretnina čije utvrđenje vlasništva tužitelj traži deklaratornim tužbenim zahtjevom jeste pomorsko dobro u smislu članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16) slijedom čega se na njoj prema članku 5. stavak 2. istog Zakona ne može steći pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi pa tako ni prema odredbi članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), odnosno provedenim postupkom pretvorbe društvenoga vlasništva. Pri tome, da činjenica što Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. K. predmetna nekretnina nije određena kao pomorsko dobro, nije od utjecaja na to da predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro.
13. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ovaj sud ne prihvaća.
14. Odredba čl. 9. Uredbe o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra propisuje da se granica pomorskog dobra utvrđuje rješenjem u upravnom postupku koje donosi povjerenstvo Ministarstva, dok odredba čl. 14. ZPDML propisuje da granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.
15. U odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1283/17 od 28. studenog 2019. zauzeto je pravno shvaćanje sukladno navedenim zakonskim odredbama:
„Obzirom da se granice pomorskog dobra utvrđuju u posebnom upravnom postupku i to na zahtjev županijskog povjerenstva za granice ne može se teret dokazivanja da određena nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro prebaciti na tužitelja koji takav postupak nije ovlašten niti pokrenuti.“
16. U situaciji kao što je konkretna kada je po sudskom vještaku za geodeziju utvrđeno da Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. K. predmetna nekretnina nije ušla unutar područja pomorskog dobra koje je određeno spomenutom Uredbom, kada je rješenjem Skupštine općine V. od 28. veljače 1968. na tužitelja preneseno pravo korištenja predmetne nekretnine, te Hrvatski fond za privatizaciju izdao rješenje prema kojem je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe tužitelja, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
17. Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tužitelja glasi: sud ne može samostalno odrediti granicu pomorskog dobra na temelju isključivo fotografija i mjerničke skice te se ta granica treba utvrditi u posebnom upravnom postupku.
18. S obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja valjalo je slijedom navedenog prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.
19. Obzirom da je tužitelj uspio u revizijskom postupku dosuđen mu je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije svaki u iznosu od 6.250,00 kn (829,51 eura), odnosno ukupno 12.500,00 kn (1.659,03 eura), sve sukladno Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT).
20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro= 7,53450 kuna).
Zagreb, 13. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
