REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 5074/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja Ž. B., OIB …, 2-tužiteljice A. B., OIB …, i 3- tužitelja B. B., OIB …, svi iz K., svi zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika U. o. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-9/2018-2 od 16. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-88/2017-82 od 19. listopada 2017., u sjednici održanoj 13. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

I Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-9/2018-2 od 16. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-88/2017-82 od 19. listopada 2017.

2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže isti odbaciti te potražuje naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u ovom sporu pa tako niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime, prvo postavljeno pitanje polazi od činjeničnog utvrđenja koje je suprotno utvrđenju sudova, koji smatraju da je kod tužitelja liječenje završeno 8. srpnja 2008., odnosno najkasnije u rujnu 2008.

3.2. Odgovor na drugo postavljeno pitanje daje odredba čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18, 126/21 - dalje u tekstu: ZOO), gdje je u st. 1. propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (st. 2.).

3.3. Vezano uz treće, četvrto i peto postavljeno pitanje (koja pitanja također nisu važna) valja reći da u konkretnom slučaju šteta je prouzročena kaznenim djelom, međutim za kazneni progon nije predviđen dulji rok zastare (od zastare za naknadu štete), već je prema odredbi čl. 19. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/88, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07, dalje u tekstu: KZ) za kazneno djelo iz čl. 272. st. 1. i 2. KZ predviđena kazna zatvora u trajanju do 3 godine pa zastara kaznenog progona nastupa kada od izvršenja kaznenog djela protekne rok od 3 godine. Pritom treba napomenuti da je 1-tužitelj ozlijeđen u nezgodi 15. ožujka 2007., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta je 14. ožujka 2013. Osiguranica tuženika je kaznenim nalogom od 1. listopada 2007. (koji je pravomoćan 15. listopada 2007.) proglašena krivom zbog počinjenog kaznenog djela iz člana 272. stavak 1. i 2. KZ. Odredbom čl. 231. st. 1. ZOO propisano je da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. U predmetnom slučaju za kazneni progon konkretnog kaznenog djela predviđen je dakle rok zastare tri godine, prema tome nije predviđen dulji zastarni rok nego za naknadu štete.

3.4. Šesto postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu iz razloga jer je zastara kaznenog progona (za djelo od 15. ožujka 2007.) nastupila prije stupanja na snagu Kaznenog zakona ("Narodne novine", 125/11 - dalje u tekstu: KZ/11, stupio na snagu 1. siječnja 2013.).

3.5. Posljednje postavljeno pitanje ovisi o posebnim okolnostima odnosno činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja pa ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 3. i čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I.

5. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 13. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.