Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 23. Kzd-24/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Mirni Grgić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Dunje Draksler, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. R. B., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u nastavku teksta: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku br. KMP-DO- 263/2019 od 7. listopada 2019. godine, nakon zaključene javne rasprave dana 25. studenoga 2022., održane u prisutnosti zamjenice ODO Osijek i okr. osobno, javno objavljene dana 13. prosinca 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22 – u nastavku teksta: ZKP/08),

optuženi: R. B., OIB: ...,

O S L O B A Đ A  S E  O P T U Ž B E

da bi

u razdoblju od ožujka 2019. godine do 7. listopada 2019. u O., svjestan da je na temelju presude Općinskog suda u Osijeku broj P2-233/2013-8 od 14. listopada 2013., pravomoćne i ovršne dana 18. prosinca 2013., obvezan plaćati za uzdržavanje djece E. B., rođene ......., i R. B., rođenog ......, iznos od 500,00 kn mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno 1.000,00 kn mjesečno, počevši od 14. listopada 2013. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to do svakog petnaestog u mjesecu, sve na ruke majke i zakonske zastupnice N. B., iako je bio u mogućnosti ispunjavati navedenu obvezu jer je neprijavljeno radio kao konobar u caffe baru N. u O. na koji način je ostvarivao svakomjesečne prihode, nije uplatio niti jednu ratu uzdržavanja, na koji način je E. B. oštetio za iznos od 3.500,00 kn, i R. B. za iznos od 3.500,00 kn, sveukupno 7.000,00 kn,

dakle, da nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

II. pa da bi time počinio 2 (dva) kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 2. u svezi stavka 1. i članka 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.- 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku br.KMP-DO-263/2019-8 od dana 7. listopada 2019 optužen je okr. R. B. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 2. u svezi stavka 1. i članka 51 KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, okr. R. B. je izjavio da razumije za što ga se tereti, te da se smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

3. U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe čitanjem i to : zapisnika o ispitivanju osumnjičenog R. B. sukladno članku 208.a ZKP-a s DVD snimkom ispitivanja od 23. srpnja 2019. (list 13-18), presude Općinskog suda u Osijeku broj P2-233/2013-8 od 14. listopada 2013. (list 1a-1c), potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 3. srpnja 2019. (list 4-5), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. srpnja 2019. (list 6-8), potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka od 4. srpnja 2019. (list 12), potvrde o prometu po računu N. B. B. od 30. rujna 2019. (list 19-32), potvrde iz prekršajne evidencije za okrivljenog R. B. od 7. listopada 2019. (list 33), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog R. B. od 7. listopada 2019. (list 34).

4. Izvršen je uvid u dopis oštećene koji prileži listu 66 spisa, te dopis oštećene s lista 76 spisa. Dopisom je z.z oštećene djece izvijestila sud da okrivljeni od dana 4 veljače 2020. redovno izvršava svoja obveze prema mlt. E. B. i mlt. R. B.. Isto je potvrdila i dopisom koji prileži listu 76 spisa u kojem je također navela da okrivljeni R. B. od 4 veljače 2020.g. redovno izvršava svoje obveze u plaćanju redovne alimentacije na račun njihove mlt. djece Pojasnila je da nije u mogućnosti priložiti uplate sa hrvatskih računa jer im nema pristup dok ne dođe u Hrvatsku. U prilogu je poslala račune oba djeteta pod Europabetalning gdje se nalaze uplate okrivljenog R. B.. Od 26 svibnja 2021.g. sve uplate su bile isključivo na račun E. B., a od 26 studenog 2021.g. sve uplate se vrše na pojedinačne račune. Na bankovnim računima iznosi su u švedskim kunama, no pojasnila je da je to točan iznos koji je uredovan odluko suda prilikom rastave, što bi značilo 500,00 kn po djetetu. Izvršen je uvid u Izvod iz banke na listovima 77-78 spisa. Optužba je do kraja postupka odustala od ispitivanja z.z. ošt. N. B. B..

5. U svojoj obrani u prethodnom postupku, okrivljeni R. B. navodi da mu se ovrhom skidala alimentacija za djecu, međutim u zadnjoj firmi u kojoj je bio zaposlen dogovorio se s poslodavcem da mu isti plaću isplaćuje na ruke, a dio za uzdržavanje na račun kako bi mu se i dalje ovrhom skidalo s računa. Međutim, majka djece mu je javila da joj se ništa ne isplaćuje za uzdržavanje. To je bila firma S. j.d.o.o. O., a radio je kao konobar u kafiću N.. Tamo je radio od listopada 2018. godine do lipnja 2019. godine.

6. U postupku je okrivljeni R. B. dodao da se smatra krivim kao što je već iskazao. Priznaje da u periodu koji se navodi u optužnici nije plaćao dužni iznos uzdržavanja, no isticao je da ga nije mogao plaćati obzirom da gdje je radio nije dobivao plaću za svoj rad. Radio je u caffe baru N. G. Također, može reći i da je i njegova šefica I. S. koliko je čuo završila pod nekom istragom iz razloga što nije isplaćivala plaću. Šefica je tu nešto "muljala", pričala je njima svima da su prijavljeni, pa onda da nisu prijavljeni, on ne zna. Kada je u pitanju potvrda o visini dohotka, može reći da je šefica nešto malo i uplaćivala na njegov račun, jedan dio im je i davala na ruke i on je od toga što je dobio na ruke također davao N. na ruke za dijete, onoliko koliko je mogao. Isplata je bila primjerice svaka 3-4 tjedna 700,00 kuna, pa onda opet za par tjedana 1.000,00 kn. Također je znao uzimati i akontaciju kada mu je trebalo. Još jednom ističe da nije imao niti dostatna niti redovna primanja od kojih bi mogao plaćati uzdržavanje na način kako to sada plaća, te je davao oštećenoj novaca onako kako je i koliko je mogao. Okrivljeni potvrđuje da redovno plaća uzdržavanje. Prije dvije i pol godine je otišao u Nizozemsku. Kada je došao prvo se jedno vrijeme pokušavao snaći, te od kada je tamo zaposlen od tada i plaća alimentaciju redovno. 7. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s obranom okr., sud smatra da nije kao nesporno dokazano da je okr. R. B. počinio kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano po članku 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11. U postupku je nesporno da je prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Osijeku broj P2-233/2013-8 od 14. listopada 2013.,okrivljenik obvezan plaćati za uzdržavanje djece E. B. i R. B. i to iznos od 500,00 kn mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno 1.000,00 kn mjesečno, počevši od 14. listopada 2013. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to do svakog petnaestog u mjesecu, sve na ruke majke i zakonske zastupnice N. B..

8. U postupku je bilo sporno da li je okrivljeni u inkriminiranom periodu bio u objektivnoj mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djece. Okrivljeni ne spori da da u inkriminiranom periodu nije plaćao uzdržavanje, no ističe da ga nije mogao plaćati, obzirom da u inkriminiranom periodu nije dobivao plaću za svoj rad. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da okrivljeni u inkriminiranom periodu nije bio prijavljen na zavodu za mirovinsko osiguranje, što potvrđuje navode okrivljenika da je u inkriminiranom periodu radio uglavnom neprijavljeno u kafe baru baru N. G. Iz potvrde o visini dohotka i primitaka razvidno je da je okrivljeni u razdoblju od 1 siječnja 2019. do 31. svibnja 2019. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u visini od 1.050,00 kn, što također potvrđuje njegove navode da nije dobivao plaću za svoj rad, da je šefica nešto malo i uplaćivala na njegov račun, jedan dio im je i davala na ruke i to otprilike svaka 3-4 tjedna 700,00 kuna, pa onda opet za par tjedana 1.000,00 kn.

9. Slijedom naprijed navedenog, kako iz materijalne dokumentacije proizlazi da okrivljeni u inkriminiranom periodu nije bio prijavljen na Zavodu za mirovinsko osiguranje, te kako je u dijelu inkriminiranog perioda i to od 1. siječnja do 31. svibnja 2019. od nesamostalnog rada ostvario primanja u visini od samo 1.050,00 kn, sud je prihvatio kao vjerodostojnu obranu okrivljenika da u periodu kada nije plaćao uzdržavanje , da ga nije mogao plaćati budući nije imao sredstava.

10. Da okrivljeni u inkriminiranom periodu nije bio u objektivnoj mogućnosti plaćati uzdržavanje proizlazi iz činjenice što okrivljeni od kada se zaposlio redovno plaća uzdržavanje i to od dana 4. veljače 2020., što je u svom dopisu potvrdila i majka i zakonska zastupnica oštećene djece N. B. B.. Okrivljeni navodi da je prije dvije i pol godine otišao u Nizozemsku, gdje se prvo vrijeme pokušavao snaći, a od kada je tamo zaposlen od tada plaća alimentaciju redovno, što u svojim dopisima, kao što je naprijed navedeno, potvrđuje majka i zakonska zastupnica oštećene djece.

11. Za ostvarenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano po članku 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11 bilo je od odlučne važnosti dokazati subjektivni element kaznenog djela, tj. namjeru okrivljenika da ne plaća uzdržavanje za svoju djecu E. i R. B.. Dakle, optužba je trebala izvan svake razumne sumnje dokazati da je okr. R. B., iako je to objektivno mogao, ipak svjesno odbijao davati uzdržavanje za mlt. osobe koje je na temelju ovršne odluke dužan uzdržavati.

12. Upravo i činjenica da okrivljeni od kada se zaposlio redovno plaća uzdržavanje, čini vjerodostojnim njegove navode da u inkriminiranom periodu nije mogao plaćati uzdržavanje. Naime okrivljeni ne spori da je radio, iako nije bio prijavljen na zavodu za mirovinsko osiguranje, no nije dobivao plaću za svoj rad, odnosno dobivao je povremena primanja koja nisu bila dostatna za plaćanje uzdržavanja što potvrđuje potvrda o visini dohotka i primitaka iz koje je razvidno je da je okrivljeni u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. svibnja 2019. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u visini od 1.050,00 kn.

13. Iz potvrde zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku proizlazi da okrivljeni nije upisan kao vlasnik niti suvlasnik nekretnina na području nadležnosti ovog zemljišnoknjižnog odjela, a iz izvješća MUP-a proizlazi da ni kao fizička osoba nema evidentirano vozilo u vlasništvu, što također potvrđuje da okrivljeni nije imao niti drugih sredstava, nekretnina ili pokretnina iz kojih bi mogao plaćati uzdržavanje. Dakle, na temelju naprijed navedenih činjenica, sud je povjerovao navodima okrivljenika iz kojih proizlazi da on nije izbjegavao plaćanje uzdržavanja za svoju djecu, već da u inkriminiranom periodu, iako je neprijavljeno radio u kafiću, nije ostvarivao dostatna primanja kojima bi mogao plaćati uzdržavanje. Od kada se zaposlio podmiruje obvezu uzdržavanja, a što potvrđuje majka i zakonska zastupnica mlt. djece, a činjenica da okrivljeni od kada se zaposlio redovno plaća uzdržavanje, kao što je već naprijed navedeno, čini vjerodostojnim njegove navode da u inkriminiranom periodu nije mogao plaćati uzdržavanje.

14. Dakle, na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud smatra da nije izvan svake sumnje dokazano da je okr. odbio davanje uzdržavanja za mlt. djecu koje je na temelju ovršne presude bio dužan uzdržavati. Slijedom ovog zaključka, nije dokazano da je okr. počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano po članku 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11.

15. Koristeći se načelom slobodne ocjene dokaza, sud smatra da nije kao izvjesno dokazano da je okr. počinio terećeno kazneno djelo i to u vrijeme i na način kako je to optužen. Stoga je sud, primjenjujući odredbu čl. 3. st. 2. ZKP/08, nastalu dvojbu u pogledu postojanja spornih činjenica o kojima ovisi primjena odredaba čl. 209. st. 2. KZ/97, riješio presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika pa je donio odluku kojom se okr. R. B., oslobađa od optužbe.

16. Budući da je okr. oslobođen od optužbe, trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava. Kako u postupku nije postavljen imovinsko-pravni zahtjev, sud nije upućivao z.z. oštećenika da imovinskopravni zahtjev za naknadu eventualno dospjelog duga na ime uzdržavanja može ostvarivati u parničnom postupku.

17. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 13. prosinca 2022.

Sudac za mladež:

Mirna Grgić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda na Županijski sud u Osijeku.

Dostaviti:

1. ODO Osijek na KMP-DO-263/2019

2. R. B.

3. z.z. mlt. ošt. N. B. B.