Republika Hrvatska Općinski

sud u Osijeku Stalna služba u

Valpovu Kralja P. Krešimira

IV br.3.

31550 Valpovo

Poslovni broj: 66 Pr-369/2019-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, u pravnoj stvari tužitelja K. C., OIB …., iz V., A zastupan po pun. S. M., odvjetniku iz V., protiv

tuženika Centar, OIB …, iz V., M zastupan po pun. T. M., odvjetniku iz O., nakon zaključene glavne javne rasprave 1. prosinca 2022., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 13. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Centru, OIB: ..

da tužitelju K. C., OIB …. isplati na ime manje isplaćenih

iznosa naknada za pripravnost i aktivnost bruto iznos od 12.362,42 kn (dvanaesttisućatristošezdesetdvijekuneičetrdesetdvijelipe) / 1.640,78 €[1] (tisućušestočetrdeseteuraisedamdesetosamcenti) sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine, pa do isplate u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koja zatezna kamata teče: na bruto iznos od 293,21 kn od 15.02.2015. do isplate, na bruto iznos od 288,54 kn od 15.04.2015. do isplate, na bruto iznos od 312,15 kn od 15.06.2015. do isplate, na bruto iznos od 255,01 kn od 15.07.2015. do isplate, na bruto iznos od 309,86 kn od 15.08.2015. do isplate,

na bruto iznos od 434,60 kn od 15.09.2015. do isplate, na

bruto iznos od 144,85 kn od 15.11.2015. do isplate, na bruto

iznos od 289,74 kn od 15.12.2015. do isplate, na bruto iznos

od 289,74 kn od 15.01. 2016. do isplate, na bruto iznos od 579,47 kn od 15.03. 2016. do isplate, na bruto iznos od

291,02 kn od 15.05. 2016. do isplate, na bruto iznos od

291,02 kn od 15.06. 2016. do isplate, na bruto iznos od

145,51 kn od 15.07. 2016. do isplate, na bruto iznos od

291,02 kn od 15.08. 2016. do isplate, na bruto iznos od

145,51 kn od 15.09. 2016. do isplate, na bruto iznos od

291,02 kn od 15.10. 2016. do isplate, na bruto iznos od

145,51 kn od 15.11. 2016. do isplate, na bruto iznos od

138,00 kn od 15.12. 2016. do isplate, na bruto iznos od

291,02 kn od 15.01. 2017. do isplate, na bruto iznos od

328,85 kn od 15.02. 2017. do isplate, na bruto iznos od

243,62 kn od 15.03. 2017. do isplate, na bruto iznos od

296,84 kn od 15.04. 2017. do isplate, na bruto iznos od

298,05 kn od 15.05. 2017. do isplate, na bruto iznos od

298,04 kn od 15.06. 2017. do isplate, na bruto iznos od 428,43 kn od 15.07. 2017. do isplate, na bruto iznos od 298,05 kn od 15.08. 2017. do isplate, na bruto iznos od 760,11 kn od 15.09. 2017. do isplate, na bruto iznos od 304,07 kn od 15.10. 2017. do isplate, na bruto iznos od 112,99 kn od 15.11. 2017. do isplate, na bruto iznos od 340,55 kn od 15.12. 2017. do isplate, na bruto iznos od 620,28 kn od 15.01. 2018. do isplate, na bruto iznos od 206,77 kn od 15.02. 2018. do isplate, na bruto iznos od 568,78 kn od 15.03. 2018. do isplate, na bruto iznos od 1.059,47 kn od 15.04. 2018. do isplate, na bruto iznos od 354,38 kn od 15.05. 2018. do isplate, na bruto iznos od

616,34 kn od 15.06. 2018. do isplate,

kao i da mu isplati na ime manje isplaćenih iznosa naknada za korištenje osobnog automobila u službene svrhe neto iznos od 372,00 kn (tristosedamdesetdvijekune) / 49,37 €[2] (četrdesetdeveteuraitridesetsedamcenti), sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine, pa do isplate u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koja zatezna kamata teče:

na neto iznos od 16,00 kn od 15.02.2015. do isplate, na

neto iznos od 16,00 kn od 15.05.2015. do isplate, na neto

iznos od 16,00 kn od 15.06.2015. do isplate, na neto iznos

od 20,00 kn od 15.07.2015. do isplate, na neto iznos od

16,00 kn od 15.08.2015. do isplate, na neto iznos od 20,00

kn od 15.12.2016. do isplate,

na neto iznos od 18,00 kn od 15.03.2017. do isplate, na

neto iznos od 104,00 kn od 15.11.2017. do isplate, na neto

iznos od 116,00 kn od 15.04.2018. do isplate,

na neto iznos od 30,00 kn od 15.05.2015. do isplate, a sve u roku od 8 dana.

II. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 15.687,50 kn / 2.082,09 €[3] u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio dugogodišnji djelatnik tuženika zaposlen kao diplomirani pravnik – stručni radnik te mu prilikom obračuna i isplate plaće, ista nije zakonito i pravilno obračunata niti isplaćena i to vezano uz slijedeće dodatke na plaću:

- naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe obračunata mu je u iznosu od 1,00 kn/km, a što je u izravnoj suprotnosti s odredbom čl. 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, koja odredba predviđa isplatu ove naknade u iznosu od 2,00 kn/km kao neoporezivog iznosa po poreznim pravilima;

- naknada za pripravnost koja mu nije obračunata kako to predviđa odredba čl. 48. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi i to u paušalnom iznosu od 2 % od osnovne plaće u vrijeme dnevnog odmora između dva radna dana i u dane tjednog odmora te 4 % od iste plaće u dane blagdana, spomen dana i neradnih dana, jer mu kao osnovica za ovaj paušal nije uzimana osnovna plaća, već su se iz iste izuzeli sati redovnog rada i aktivnosti tijekom pripravnosti. Kako se ovdje radi o isplati paušalnog iznosa to nije moguće od ovog iznosa osnovice predviđenog Kolektivnim ugovorom izuzimati bilo što;

- naknada za aktivnost tijekom pripravnosti morala je biti uvećana za naknadu s osnove rada noću, prekovremenog rada, rada subotom i nedjeljom, kada se ova aktivnost obavlja u navedeno vrijeme, te za dodatak s osnove uvjeta rada, a sve temeljem č l.

45. u svezi čl. 17. te čl. 46. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, a što nije činjeno.

1.2. Navodi da je u periodu od 1. siječnja 2015. pa do njegovog umirovljenja dana 28.02.2019., za koji nije nastupila zastara potraživanja, zakinut prilikom isplate plaće za iznos koji će biti specificiran nakon provedenog financijskog knjigovodstvenog vještačenja. Napomenuo je da su ostali Centri

isplaćivali navedene dodatke na plaću onako kako on tužbom potražuje od tuženika.

Obratio se tuženiku sa zahtjevom za ispravak obračuna plaće, ali je tuženik odbio postupiti po tom zahtjevu uz paušalno obrazloženje da su sve isplate izvršene sukladno odlukama ravnateljice tuženika i nadležnog Ministarstva.

Iako ovo obrazloženje tuženika nije u skladu s citiranim odredbama kolektivnih ugovora naglašava i da je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku samo jedna od stranaka kolektivnog pregovaranja. Sve i kada bi i postojalo mišljenje tog Ministarstva koje bi upućivalo na to da je tuženik obračun i isplatu plaće i dodataka na plaću vršio na način na koji to Ministarstvo smatra da je ispravan, to i dalje ne znači da se jednostranim tumačenjem jedne ugovorne strane mogu mijenjati odredbe kolektivnih ugovora jer bi, inače kolektivni ugovori izgubili svoj smisao.

1.3. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 04. veljače 2020. naveo da ni tužitelj ne zna ima li uopće valjani osnov za potraživanje. Budući da tužitelj smatra da su mu povrijeđena prava iz rada i po osnovi rada, tada mu je trebao kao poslodavcu uputiti zahtjev za zaštitu prava te nakon toga, ukoliko njegov odgovor ne bude zadovoljavajući za njega ili odgovora uopće ne bude, pokrenuti postupak radi rješavanja prethodnog pitanja koje se odnosi na zakonitost odredaba kolektivnog ugovora u pogledu naknade za pripravnost i drugih naknada koje tužitelj zahtijeva.

2.1. Kako tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava kako to predviđa Zakon o radu već je odmah podnio tužbu predlažući da se u postupku izvode dokazi koji se u stvari odnose na prethodno pitanje bez čijeg rješenja nije moguće raspravljati o ovakvoj tužbi, predlaže da sud tužbu tužitelja odbaci kao nedopuštenu.

3. Tužitelj se u podnesku od 24.02.2020. očitovao na navode iz odgovora na tužbu navodeći da nije bio u obvezi prije podnošenja tužbe tuženiku uputiti zahtjev za zaštitu prava, ali je pozvao tuženika da spor riješe na miran način, što je tuženik odbio. Osim toga, naznačio je vrijednost predmeta spora u navedenom iznosu za koju pretpostavlja da predstavlja njegovo minimalno potraživanje po ovoj tužbi te je naznačio da će isti konačno specificirati nakon provedenog vještačenja. Poziva se na obvezujuće i jasne odredbe Kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom periodu pa nije jasno kakvo to pitanje zakonitosti ovih odredbi tuženik dovodi u pitanje. Ukoliko je tuženik taj koji osporava zakonitost navedenih jasnih i nedvosmislenih odredbi, tada je trebao pokrenuti pitanje tumačenja tih odredbi, a što nije učinio. Smatra da iste odredbe tuženik ne osporava, a što ne može ni činiti budući se radi o obvezujućim odredbama.

3.1. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 27. rujna 2022. predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

5. Iz izvršenog uvida u zahtjev za ispravak obračunske isprave za isplatu plaće za mjesec ožujak 2018. punomoćnika tužitelja od 11. svibnja 2018. razvidno je da se tužitelj obratio tuženiku da izvrši ispravak obračunske isprave za isplatu plaće za mjesec ožujak 2018. zbog uočene nepravilnosti koje su dovele do umanjenja njegove mjesečne plaće.

6. Iz očitovanja tuženika upućeno punomoćniku tužitelja od 18. svibnja 2018. razvidno je da tuženik smatra da su ispravno i zakonito obračunali naknadu tužitelju po svim osnovama kao u što obračunavaju i drugim radnicima u pripravnosti navodeći da su dužni primjenjivati zakonske propise i naputke nadležnog Ministarstva.

7. Iz izvršenog uvida u nalaz i mišljenje vještakinje L. B. razvidno je da je vještakinja zaključila da je tijekom promatranog perioda počevši od siječnja 2015. pa do umirovljenja tužitelja, tužitelju manje isplaćeno po osnovi pripravnosti i aktivnosti koje je tužitelj odradio tijekom pripravnosti ukupno 12.323,26 kn, a navedeni iznos je bruto iznos. Tijekom istog perioda tužitelju je manje isplaćena naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe ukupno 372,00 kn, a navedeni iznos je neto iznos koji nije predmetom oporezivanja, sukladno Zakonu o porezu na dohodak. Tužitelj je umirovljen 28. veljače 2019., ali nakon svibnja 2018. godine nije bio određen za pripravnost.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje L. B. jer je dan u skladu sa pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene u spisu, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

9. Iz izvršenog uvida u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za pojedino razdoblje razvidni su obračunati ukupni iznosi po osnovi pripravnosti i aktivnosti tijekom pripravnosti tužitelja koji su opisani kao "korekcija bruto plaće".

10. Iz izvršenog uvida u odluke ravnateljice o pripravnosti stručnih suradnika koje su donesene mjesečno razvidno je kada je tužitelj tijekom mjeseca bio u pripravnosti.

11. Iz izvršenog uvida u izvješća tužitelja o provedenim aktivnostima tijekom pripravnosti razvidne su provedene aktivnosti tijekom pripravnosti po kojima mu je odobrena isplata naknade za aktivnost kao i prijeđeni kilometri osobnim automobilom u službene svrhe koje je tužitelj ostvario radi obavljanja predmetnih aktivnosti.

12. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode tuženika u odgovoru na tužbu, provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno sve dokaze zajedno kao i rezultat cjelokupnog postupka sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

13. Sud smatra da je među strankama neprijeporno i utvrđeno i to:

- da je tužitelj bio dugogodišnji djelatnik tuženika, zaposlen kao diplomirani pravnik – stručni radnik;

- da je tužitelj umirovljen 28.02.2019.;

- da je tužitelj u periodu od 1. siječnja 2015. pa do njegovog umirovljenja dana 28.02.2019., za koji nije nastupila zastara potraživanja, zakinut prilikom isplate plaće za iznos utvrđen financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem opisan kao pod st. I. izreke presude;

- da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak obračuna plaće dopisom po punomoćniku 11.05.2018. kada je tuženik odbio postupiti po istom zahtjevu smatrajući da je plaća tužitelja ispravno i zakonito obračunavana sukladno napucima nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku;

- da je tuženik donosio odluke u razdoblju od 2014. do 2018. o pripravnosti stručnih radnika Centra kojima će biti osigurana njihova dostupnost

obavljanja hitnih poslova izvan radnog vremena, između dva radna dana, dane tjednog odmora, kao i dane blagdana, spomendana i neradnih dana po rasporedu tuženika kojim je obuhvaćen i tužitelj.

14. Među strankama je prijeporno:

- da li tužitelj ima pravo na naknadu navedenog potraživanja opisano kao pod st. I. izreke presude kojem potraživanju se tuženik u cijelosti protivi;

- da li je tužitelj prije podnošenja tužbe bio dužan tuženiku uputiti zahtjev za zaštitu prava, kako to tvrdi tuženik a čemu se protivi tužitelj navodeći da je predmet ovog tužbenog zahtjeva isključivo povrijeđeno materijalno-financijsko pravo iz rada na strani tužitelja iako je tužitelj tuženika pozvao da spor riješe na miran način što je tuženik odbio učiniti;

- da li je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe morao označiti vrijednost predmeta spora.

15. U odnosu na prijeporna pitanja između stranaka sud je u cijelosti poklonio vjeru navodima tužitelja u tužbi i tužbenom zahtjevu i podnescima da je predmet ovog tužbenog zahtjeva isključivo novčana naknada na ime povrijeđenih materijalno financijskih prava iz rada tužitelja kod tuženika te je tužitelj putem punomoćnika pozvao tuženika da spor riješe na miran način, što je tuženik odbio.

15.1. Stoga po ocjeni suda tužitelj nije bio obvezan prije podnošenja tužbe tuženiku uputiti zahtjev za zaštitu prava.

16. Sud prihvaća navode tužitelja da s razlogom nije točno specificirao tužbeni zahtjev, ali je to učinio nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja što je u samoj tužbi i naveo da će učiniti nakon što se vještačenjem utvrdi iznos koji potražuje od tuženika na ime razlike isplate plaće.

17. U odnosu na glavno prijeporno pitanje da li je tuženik dužan tužitelju isplatiti zahtijevani iznos utvrđen vještačenjem na ime razlike isplate plaće, sud smatra da s pravom tužitelj zahtijeva od tuženika da mu izvrši isplatu razlike plaće kao djelatniku koji je odlukom tuženika bio obuhvaćen da će u vrijeme pripravnosti koja se provodi izvan radnog vremena između dva radna dana, od dva dana tjednog odmora kao i dane blagdana, spomendana i neradnih dana obavljati poslove mimo svog radnog vremena.

18. Dakle, tužitelj je, a sukladno izvješćima o aktiviranju pripravnosti priležećem u spisu, obavljao poslove u skladu s odlukom tuženika i stoga ima pravo zahtijevati razliku isplate plaće za poslove obavljene mimo radnog vremena a u iznosu utvrđenom po sudskom vještaku opisnom kao pod st. I. izreke presude.

19. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

20. Odredbom čl. 92. st. 1. i 2. ZR-a propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada te se plaća i naknada plaće isplaćuje u novcu.

21. Zahtjev tužitelja odnosi se na naknadu za korištenje privatnog automobila u službene svrhe koja mu je obračunata u iznosu od 1,00 kn, a što je u izravnoj suprotnosti sa čl. 67. temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, koja odredba predviđa isplatu ove naknade u iznosu od 2,00 kn po kilometru kao neoporezivog iznosa po poreznim pravilima.

22. Isto tako naknada za pripravnost mu nije obračunata kako to predviđa čl. 48. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrb i to u paušalnom iznosu 2 % od osnovne plaće u vrijeme dnevnog odmora između 2 radna dana i u dane tjednog

odmora, te 4 % od iste plaće u dane blagdana, spomendana i neradnih dana, jer mu kao osnovica za ovaj paušal nije uzimana osnovna plaća, već su se iz iste izuzeli sati redovnog rada i aktivnosti tijekom pripravnosti. Kako se ovdje radi o isplati paušalnog iznosa nije moguće od tog iznosa osnovice predviđenog kolektivnim ugovorom izuzimati bilo što.

23. Isto tako sud prihvaća navode tužitelja da je naknada za aktivnost tijekom pripravnosti morala biti uvećana za naknadu s osnove rada noću, prekovremenog rada, rada subotom i nedjeljom, kada se ova aktivnost obavlja u navedeno vrijeme, te za dodatak s osnove uvjeta rada, a sve temeljem čl. 45. u svezi čl. 17. te čl. 66. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, a što tuženik nije učinio.

24. Kako su navodi tužitelja potvrđeni financijsko knjigovodstvenom dokumentacijom te pismenim nalazom i mišljenjem vještakinje L. B., sud je u cijelosti po osnovi navedenih odredbi temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i Kolektivnog ugovora … ,

usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

25. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedokinje A. M. koju je

predložio tuženik s obzirom da je ona vršila obračun plaće a koju je provjeravao sudski vještak izradom pismenog nalaza i mišljenja.

26. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

27. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154.st.1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

28. Tužitelju su u cijelosti priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 15.687,50 kn koji se sastoje od: iznosa od 1.500,00 kn na ime sastava tužbe po punomoćniku po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 347/22., dalje Tarife), tri iznosa od po 1.500,00 kn na ime sastava podneska po punomoćniku od 24.02.2020., 10.02.2022. i

27.09.2022. sve po Tbr. 8/1. Tarife, dva iznosa od po 1.500,00 kn na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 18.03.2022. i 1.12.2022. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 750,00 kn na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude,

iznosa od 2.437,50 kn na ime 25 % PDV-a na iznos od 9.750,00 kn, te iznosa od 3.500,00 kn na ime predujma za vještačenje, a koji su u skladu sa važećom tarifom.

29. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 13. prosinca 2022.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: eb316-4e236

Kontrolni broj: 0ccfb-b19ff-c0c6c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Zvonimir Rogić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.