Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž-1021/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K., OIB:…, iz P., kojega zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., protiv tužene Ž. B. Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1285/20 od 21. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2022.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1285/20 od 21. siječnja 2022. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 83.250,00 kn sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2017. do isplate i naknadu parničnoga troška, te je naloženo tužitelju da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu od 5.000,00 kn.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužena je osporila njenu osnovanost i predložila odbijanje.
4. Žalba je osnovana.
5. Nije sporno da je društvo E. G. j.d.o.o. Z. uplatilo 14. prosinca 2017. tuženoj iznos od 83.250,00 kn za uslugu izrade i montaže tende, time su sklopili ugovor o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine br. 35/05, 78/15, dalje: ZOO).
6. Tužitelj tvrdi da tužena nije izvršila ugovorenu obvezu i zahtijeva povrat uplaćenog predujma, kao sljednik društva E. G. j.d.o.o. s kojim je 12. ožujka 2018. sklopio ugovor o ustupu tražbine.
7. Tužbeni zahtjev je odbijen uz obrazloženje, u bitnome, da u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji još nije bio raskinut ugovor o djelu sklopljen između prednika tužitelja i tužene, samim tim nije postojala niti tražbina za povrat predujma. Budući da između tužitelja i njegovog prednika nije došlo do prijenosa ugovora o djelu sklopljenog s tuženom u smislu odredbe čl. 127. ZOO jer za prijenos nije postojala njena suglasnost, tužitelj nije u poziciji ugovorne strane te nije ovlašten raskidati ugovor s tuženom.
8. Međutim, za sada nije moguće prihvatiti kao pravilno utvrđenje da ugovor o djelu između prednika tužitelja i tužene nije bio raskinut prije sklapanja ugovora o cesiji ili pak da se tužena i naručitelj nisu dogovorili o prijenosu ugovora na treću osobu.
9. Načelno pravilno prvostupanjski sud zaključuje da ukoliko nije ugovoren rok ispunjenja tražbine kao bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo i nakon isteka roka ispuniti svoju obvezu a vjerovnik može zahtijevati njeno ispunjenje (čl. 361. i čl. 362. ZOO).
10. Iz navoda stranaka i dokaza u spisu doista proizlazi da u ugovoru o djelu nije ugovoren rok ispunjenja obveze tužene kao bitan sastojak ugovora.
11. Odredbama ZOO nije propisana pisana forma ugovora o djelu, može se sklopiti i usmenim sporazumom, kao što je ovdje slučaj. Iz dokaza u spisu o sadržaju pregovora prednika tužitelja i tužene o tijeku izvršenja obveze tužene i njihovih dogovora ne može se za sada zaključiti da ugovor nije na neki način stavljen van snage između ugovornih strana a također se ne može za sada isključiti da se ugovorne strane nisu sporazumjele da ugovor bude prenesen na neku treću osobu kao naručitelja.
12. Naime iz dopisa punomoćnika tužene od 24. prosinca 2019. kojim je odgovoreno na zahtjev tužitelja prije podnošenja tužbe, proizlazi da je prednik tužitelja "otkazao narudžbu" iz iskaza tužene proizlazi da su čekali neko vrijeme nakon obustave radova do koje je došlo zbog protivljenja stanara postavljanju tende, nakon prestanka radova prednik tužitelja joj se nije ikada obratio radi povrata novca ili nastavka radova. 2019. došao je njoj nepoznati čovjek koji je rekao da je preuzeo kafić i da bi volio da ona nastavi s radom, ona je bila voljna nastaviti posao s njim ali nakon što je od njega zatražila da pribavi dozvolu stanara i uplati novac za nastavak posla nije više dolazio. Također, iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi utvrđenje da su nakon obustave radova naručitelj tj. prednik tužitelja i tužena dogovarali da se materijal sačuva za osobu koja će "možda postaviti tendu".
13. Stoga za sada ove odlučne činjenice o kojima ovisi aktivna legitimacija tužitelja nisu pravilno i potpuno utvrđene.
14. Međutim, na navode žalitelja valja reći da, i za slučaj utvrđenja njegove aktivne legitimacije, na strani tužene "nije otpala osnova" temeljem koje drži utuženi iznos što bi upućivalo da ima u vidu stjecanje bez osnove kao pravni osnov svoga zahtjeva. Sud međutim nije vezan pravnim shvaćanjem tužitelja već njegovim činjeničnim navodima iz kojih ovdje proizlazi da tužena nije izvršila ugovornu obvezu a zadržala je predujam, dok bi iz njenih navoda i drugih dokaza proizlazilo da obvezu nije mogla izvršiti zbog neizvršenja naručiteljeve obveze da pribavi dozvolu stanara za postavljanje tende (čl. 208. ZOO) što zbog zaključka o nedostatku aktivne legitimacije nije utvrđivano.
15. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi utvrđenja činjenica na koje je ukazano i donošenja nove odluke, ocjenom ostalih žalbenih navoda.
16. Odluka o naknadi parničnoga troška ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st.
3. ZPP.
U Zagrebu, 13. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Grgić, v.r.