P-2624/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S., O.: …, zastupan po pun.

T. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika N. D. iz Š.,

O.: …, zastupan po odvjetnicima iz O. društva

B. i partneri, radi poništenja rješenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2022. u prisutnosti pun. tužitelja T. M., odvj. u S. i zamjenika punomoćnika tuženika I. Š., odvj. vježbenika u O. B. i partneri, S., objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Proglašava se nedopuštenom prinudna ovrha određena rješenjem o ovrsi O. suda u S. br. O.-3019/14 od 12. prosinca 2016."

II.Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.100,00 kn/1.725,40 EUR-a.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj 31. siječnja 2018. tužitelj navodi kako je rješenjem ovog suda O.-3019/14 od 12. veljače 2016. naloženo obavljanje ovršne radnje na nekretnini u njegovom vlasništvu, u cilju prinudnog namirenja tuženika kao ovrhovoditelja za iznos od 19.054,80 kn i zatraženih zateznih zakonskih kamata. Rješenjem suda O.-30191/14 od 16. siječnja 2018. da su ukinute provedene ovršne radnje i naloženo brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama tužitelja, te je tužitelj upućen u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje, tužitelj ističe kako nema zakonske osnove za provođenje ovršenih radnji s obzirom da je podmirio glavnicu, a kamata da je nepravilno iskazana. Predložio je donošenje presude kojom će se ovrha određena rješenjem o ovrsi br. O.-3019/12 od 12. veljače 2016. proglasiti nedopuštenom.

2.U podnesku od 22. ožujka 2019. tužitelj navodi kako mu je prije podnošenja računa R.-31/12 od 21. studenog 2012. tuženik podnio identičan računa pod br. R.- 25/12 24. listopada 2012., te da je tako tuženik naplatio dva puta istu uslugu, što pobijano rješenje o ovrsi čini neutemeljenim. Podredno, navodi da se protivi izračunu kamata iz pobijanog rješenja o ovrsi, koje tuženik potražuje od dana obavljanja radnji umjesto dospijeća računa od 22. studenog 2012. Tuženik da ničim ne dokazuje kako se potvrde o uplatama iznosa od po 1.000,00 kn od 26. listopada 2010. i 17. veljače 2011. odnose na neka druga potraživanja tuženika prema tužitelju, tj. da potraživanja za čije namirenje su izdane predmetne potvrde nisu obuhvaćene račune R. -31/12. Nadalje, na ime podmire potraživanja obuhvaćenog predmetnim rješenjem o ovrsi, tužitelj da je uplatio ukupno iznos od 23.500,00 kn. Prodaja nekretnine u njegovom vlasništvu da bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka, te se tužitelj poziva na odredbu čl. 80. b st. 2. i odredbu čl. 75. st. 1. i 5. Ovršnog zakona, te stav ESLJP u predmetu Vaskrsić/Slovenija. Ovim podneskom tužitelj preinačuje tužbeni zahtjev na način da u točci I. traži utvrđenje nedopuštenosti ovrhe, a u točci II. naplatu iznosa od 23.500,00 kn.

3.Podneskom od 18. lipnja 2019. tužitelj ponovno preinačuje tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 39.260,00 kn, budući je tijekom postupka došlo do obustave ovršnog postupka pod br. O.- 3019/14, te više ne postoji pravni interes tužitelja za utvrđenje ovrhe nedopuštenom. Postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev na iznos od 39.260,00 kn, jer je, kako tvrdi, ovrha obustavljena prije nego što je sud odlučio o deklaratornom zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom, a tužitelj po donesenom rješenju o ovrsi nije dugovao nikakav iznos.

4.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Spori navode tužbe da bi podmirio glavnicu, jer je u više navrata uplatio svega 21.500,00 kn, a prema Općim pravilima obveznog prava namiruju se troškovi, kamate, te potom glavnica. Ukupna glavnica da iznosi 22.493,68 kn, od čega 19.054,80 kn iz vjerodostojne isprave, 3.438,88 kn troškova, potom, da teku i zatezne kamate od 2010., te postoji i daljnji trošak ovršnog postupka, budući sam trošak po rješenju o ovrsi iznosi 1.574,93 kn.

5.U podnesku od 29. ožujka 2018.tuženik navodi da je tužitelj upućen u parnicu rješenjem ovršnog suda zbog tvrdnji da je potraživanje prema ovrhovoditelju namireno. Ovrhovoditelj da je ukupno primio 21.500,00 kn u razdoblju od 20. siječnja 2015. do 5. siječnja 2017., a što se tiče potvrda od 17. veljače 2011. i 26. listopada 2010. na iznos od po 1.000,00 kn, tužitelj da je prigovore u tom pravcu mogao istaći u postupku O.-484/12, za što su istekli rokovi, budući temelj donošenja rješenja o ovrsi O.-3019/14 nije račun, već pravomoćno rješenje O.-484/12 javnog bilježnika I. Š. od 28. studenog 2012. Ističe se također kako se te dvije uplate ne odnose ni na jedno potraživanje tuženika iz rješenja o ovrsi, te da je osnov za donošenje rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. Š. O.-484/12 račun br. R.-31/12, prilikom kojeg sastavljanja je tuženik imao na umu navedene uplate, te je račun za iste umanjen. Tuženik opetovano ističe poziv na odredbu čl. 182. ZOO-a da se najprije podmiruju troškovi, zatim kamate i glavnica, te da tužitelj nije u cijelosti podmirio utuženo potraživanje.

6.Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 22. ožujka 2019., te je istakao da se pozivanje tužitelja na narušenje pravične ravnoteže interesa ovršenika i ovrhovoditelja kao pravni institut uvodi u primjenu Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona objavljenog u NN 73/17, te se ne primjenjuje na predmetni ovršni postupak koji je započet ranije. Također, tuženik se usprotivio i preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 22. studenog 2019. pozivom na odredbu čl. 190. ZOO-a. Ističe kako je tužitelj 21. kolovoza 2019. uplatio iznos od 15.760,00 kn o čemu je tuženik dostavio dokaz podneskom od 23. kolovoza 2019., čime je u cijelosti podmirio svoje dugovanje prema tuženiku koje je bilo predmet ovrhe pod br. O.-3019/14, zbog čega je došlo do obustave ovršnog postupka. Do podmirenja dugovanja tužitelja da je došlo na inicijativu samog tužitelja dopisom od 9. kolovoza 2019. putem njegovog odvjetnika iz ovršnog postupka, a tuženiku je dostavljen izračun dugovanja koje je 21. kolovoza 2019. u cijelosti podmirio. Bez obzira na nedopuštenost preinake tužbenog zahtjeva, tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev neosnovan jer je do obustave ovršnog postupka došlo isključivo zbog činjenice što je tuženik kao ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu nakon što je tužitelj kao ovršenik u cijelosti podmirio potraživanje koje je bilo predmet ovrhe u postupku br. O.-3019/14. Opreza radi, tuženik se poziva na odredbu čl. 1112. ZOO-a, da tužitelj ne bio mogao tražiti vraćanje isplaćenog imajući u vidu sadržaj dopisa tužiteljevo punomoćnika od 9. kolovoza 2019.

7.Presudom ovog suda P-… od 30. 12. 2019. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se pred ovim sudom vodi O.. 3019/14, te je riješeno da se ne dopušta preinaka tužbe izvršena podnescima od 22. 3. 2019. i 22. 11. 2019. kojim je tužitelj umjesto proglašenja ovrhe nedopuštenom tražio isplatu.

8.Odlučujući po žalbi tužitelja Ž. sud u R. rješenjem broj G.- 2608/2020 od 8. 6. 2022. ukinuo je presudu ovog suda P-… od 30. 12. 2019. i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje, dok je odbio žalbu tužitelja i potvrdio rješenje ovog suda iste oznake i datuma u dijelu koji se odnosi na odbijanje preinake tužbe izvršene podneskom od 22. 3. 2019. i 22. 11. 2019.

9.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda O.-3019/14, uplata od 20. 01. 2015., 6.8.2015., 9.9.2015., 20.10.2015., 17.11.2015., 12.12.2016., 12.1.2016., 12.2.2016., 12.3.2016., 5.1.2017., nalaza M. T., sudskog vještaka za graditeljstvo od 3.9.2015., računa tuženika od 26.9.2007., potvrde tuženika od 26.10.2010. i 17.2.2011., uplatnica, računa od 13.8.2008., uplatnica S. banke i uplatnica P. banke.

10.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11.Među strankama nije sporno sljedeće:

- kako je 15. svibnja 2014. ovrhovoditelj N. D. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, protiv ovršenika I. M. radi naplate iznosa od 22.493,68 kn;

- kako ovršnu ispravu temeljem koje je određeno rješenje o ovrsi predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave j.b. I. Š. iz S. O.-484/12 od 28. studenog 2012. kojim je određena ovrha te naloženo I. M. kao ovršeniku da isplati N. D. kao ovrhovoditelju

iznos od 19.054,80 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a koje na pojedinačno navedene iznose teku u razdoblju od 7.5.2010. do 21.11.2012., te mu je naloženo da isplati tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.438,88 kn;

- kako je naprijed navedeno rješenje o ovrsi j.b. I. Š. br. O.-484/12 od 28. studenog 2012. postalo pravomoćno i ovršno 2. svibnja 2013.;

- kako je uz prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 28. studenog 2012. priložen i račun R. -31/12 iz kojeg proizlazi da se utuženo potraživanje u iznosu od 19.054,80 kn odnosi na zastupanje I. M. u predmetnima vođenim pred ovim sudom pod br. I. - 1736/07 i I.-352/08;

- kako je odlučujući o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave od 15. svibnja 2014. ovaj sud donio rješenje o ovrsi br. O.-3019/14 12. prosinca 2016. te odredio predloženu ovrhu na nekretnini ovršenika I. M. upisanoj u Z. 3255 poduložak 3 položenoj u K.O. S., i to čest. zgr. 3985 kuća s dvorom, drvarnicom i praonom, 3. etaža u naravi jedan stan koji zaprima čitav prvi kat i sastoji se od 6 soba i sporednih prostorija, te mu naložio da naknadi ovrhovoditelju i trošak postupka u iznosu od 1.574,93 kn;

- kako je I. M. protiv donesenog rješenja o ovrsi O.-3019/14 od 12. prosinca 2016. izjavio žalbu navodeći da je utuženo potraživanje podmireno u cijelosti;

- kako je rješenjem ovog suda O.-3019/14 od 16. siječnja 2014. obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi pod br. O.-5327/16 te su ukinute provedene radnje na nekretnini u vlasništvu I. M. te je istim rješenjem ovršenik upućen u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga navedenog u žalbi protiv rješenja o ovrsi (da je utuženo potraživanje podmireno);

- kako je ovrhovoditelj N. D. 23. kolovoza 2019. izvijestio ovršni sud da je ovršenik I. M. 21. kolovoza 2018. podmirio potraživanje prema rješenju o ovrsi br. O.-3019/14;

- kako je rješenjem O.-3019/14 od 26. kolovoza 2019. utvrđeno da je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu te je ovrha određena rješenjem O.-3019/14 od 12. prosinca 2016. obustavljena;

12.Sva naprijed navedena utvrđenja nisu sporna među strankama i proizlaze iz spisa O.-3019/14 te ostalih dokaza koji su izvedeni u postupku.

13.Predmetna tužba podnesena je nakon što je tuženik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi O.-3019/14 od 12. prosinca 2016., te nakon što je rješenjem ovršnog suda od 16. siječnja 2018. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga navedenih u žalbi protiv rješenja o ovrsi da je potraživanje ovrhovoditelja N. D., odnosno tuženika namireno. Kako je tužitelj upućen u parnicu temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. i 52. st. 3. i 4. Ovršnog zakona, predmet raspravljanja je time određen, dakle u postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tužitelj kao ovršenik podmirio tražbinu tuženika kao ovrhovoditelja u cijelosti.

14.Prema odredbi čl. 51. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istakao u žalbi povodom koje je upućen u parnicu. To znači da se razlozi zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne mogu u parničnom postupku proširivati jer je parnični sud vezan uputom ovršnog suda ( Ž. V. G.-2168/18 i G.-192/19).

15.U činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka, tužitelj tvrdi kako je u cijelosti podmirio dužnu glavnicu radi čega je kamata na istu nepravedno iskazana, da je predmetna tražbina prestala ispunjenjem novčane obveze prema tuženiku, pozivajući se pritom na dokaze priložene uz podnesak – žalbu od 5. 1. 2017. izjavljenu u ovršnom prijedlogu. Radi se o uplatnicama koje su priložene na strani 33 do 38 ovršnog spisa, te koje su priložene i uz podnesak tužitelja od 28. 1. 2019. u ovom postupku. Tuženik pak navodi da mu je tužitelj isplatio 21.500,00 kn po osnovi ovrhe broj O.-3019/14, od čega se najprije namiruju kamate, potom troškovi i na kraju glavnica, kod glavnice od 22.493,68 kn, te troška ovrhovoditelja od 1.574,93 kn iz rješenja o ovrsi od 12. 12. 2016., pa stoga ne bi bio točan navod žalbe ovršenika, odnosno tužbe tužitelja da je namirio cjelokupno potraživanje.

16.Nesporno je također da je tužitelj dostavio sudu uplatnice koje se odnose na dugovanje prema tuženiku s osnova predmetne ovrhe kako slijedi: iznos od po 2.000,00 kn s uplatom 20. 1. 2015., 6. 8. 2015., 9. 9. 2015., 20. 10. 2015., 17. 11. 2015., 12. 12. 2015., 12. 1. 2016., 12. 2. 2016. i 12. 3. 2016. te iznos od 3.500,00 kn od 5. 1. 2017., što ukupno predstavlja iznos od 21.500,00 kn, no tužitelj nije predložio niti jedna relevantni dokaz iz kojeg bi sud nedvojbeno utvrdio da je isplatom naprijed navedenih iznosa podmireno potraživanje tuženika u predmetnom ovršnom postupku. Naime, u ovršnom postupku se najprije namiruju kamate, potom troškovi i n kraju glavnica, pa bi jedino financijski vještak mogao utvrditi odnose li se naprijed navedene uplate na podmirenje duga u predmetnom ovršnom postupku, odnosno je li navedenim uplatama tužitelj podmirio cjelokupno ovršno potraživanje po redu namirenja kako je naprijed naveden. Ovo tim više što tuženik osporava potvrde od 17. 2. 2011. i 26. 10. 2010. na iznos od po 1.000,00 kn, navodeći da se ne odnose ni na jedno potraživanje tuženika prema tužitelju iz predmetnog rješenja o ovrsi. Jedino vještak financijske struke stoga je mogao utvrditi što i kada je tužitelj uplatio s osnova dugovanja po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave O.-484/12 i predmetnog rješenja o ovrsi O..3019/12, odnosno je li izvršenim uplatama podmireno utuženo potraživanje tuženika. Sud u ovakvim i sličnim postupcima ne može sam temeljem dokaza koji su mu priloženi utvrditi što i kada je plaćeno, te je li izračun kamata i redoslijed namirenja ispoštovan, iz jednostavnog razloga što je potrebno primijeniti pravila financijske struke i znanosti kojima ne raspolaže.

17.Slijedom naprijed izloženog, u postupku je trebalo utvrditi je li u trenutku podnošenja tužbe, odnosno upućivanja tužitelja u parnicu, potraživanje tužitelja prema tuženiku postojalo, odnosno je li tuženik kao ovrhovoditelj do tada u ovršnom postupku namiren isplatama izvršenim od strane tužitelja i provedbom u postupku određenih ovršnih radnji. Kako na temelju dokaza predloženih od strane tužitelja, odnosno stranaka u postupku to nije moguće utvrditi, jer tužitelj nije predložio financijsko vještačenje, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neutemeljen, jer se temeljem dokaza koji su predloženi ne mogu utvrditi sporne činjenice, posebno u situaciji kad tuženik tvrdi kako nije isplaćen, odnosno kako izvršenim uplatama u iznosu od 21.500,00 kn nije namiren u cijelosti s obzirom na red namirenja (troškovi postupka, troškovi o određenoj ovršnoj ispravi, kamata i glavna tražbina). Pritom je za navesti kakao tuženik nije u obvezi dokazivati negativnu činjenicu već se teret dokazivanja činjenice da je tražbina podmirena nalazi na tužitelju sukladno odredbi čl. 7. st. 1. , čl. 186. st. 1, i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

18.Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, sastav 2 podneska (29.3.2018. i 6.12.2019.) po 100 bodova, zastupanje na ročištima od 22.2.2019., 18.3.2019., 12.4.2019., 18.6.2019., 25.11.2019., 6. 10. 2022. po 100 bodova, zastupanje na ročištima od 29.1.2019. 25 bodova, odnosno ukupno 1025 bodova, odnosno 10.250,00 kn uvećano za 2.562,50 kn PDV-a, i trošak pristojbe odgovora na tužbu od 287,50 kn, tako da ukupni trošak tuženika iznosi 13.100,00 kn/1.725,40 EUR-a.

U Splitu, 13. prosinca 2022.

S U D A C

Vica Roščić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun tužitelja;

- pun. tuženika;

- u spis