Zakon.hr

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna „Sv. Križ“, Dračevac

S p l i t

Poslovni broj: P Ob – 519/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Dunji Rumora kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice I. N. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik u S., protiv

tuženika ad 1. P. N. iz T., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. P. odvjetnica u S., tuženika

ad 2. I. N. iz T., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S. i

tužene ad 3. H. N. iz Z., …, OIB: …, koju

zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2022., nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice R. V., odvjetnika u S., punomoćnika tuženika ad 1. M. P., odvjetnice u S., zamjenika punomoćnika tuženika ad 2. A. B., odvjetničkog vježbenika kod S. K., odvjetnika u S., te zamjenika punomoćnika tuženika ad 3. A.

M., odvjetničke vježbenice u O. J. i p. iz S., objavljene 13.

prosinca 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nekretnina u T. i to: kuća - stambena zgrada s okućnicom u T., koja nosi anagrafsku oznaku …, i koja je u zemljišnim knjigama označena kao čest. zgr. 2314 i

čest. zem. 1078/3 sve K.O. T., upisano u ZU 4742 K.O. T. i koja je podijeljena na samostalne etažne uporabne cjeline i to:

1. Etaža 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade, označeno kao POSLOVNI PROSTOR (R1-R10) smješten u prizemlju (označen plavom bojom), a koji se sastoji od: sala (R1) 26,54 m2, sala (R2) 41,98 m2, kuhinja (R3) 11,03 m2, garderoba (R4) 14,09 m2, ostava (R5) 2,00 m2, WC muški – umivaonik (R6) 1,47 m2, WC muški (R7) 1,33 m2, WC ženski

– umivaonik (R8) 1,47 m2, WC ženski (R9) 1,33 m2, ostava (R10) 16,59 m2, sveukupne neto korisne površine 117,83 m2, plus pregradni zidovi površine 1,43 m2, ukupne površine od 119,26 m2;

2. Etaža 30/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade,

označeno kao STAN A (A1-A7), smješten na prvom katu (označen zelenom bojom), a koji se sastoji od hodnika (A1) 6,21 m2, spavaće sobe (A2) 7,17 m2, WC-a i kupaone (A3) 6,56 m2, spavaće sobe (A4) 11,48 m2, spavaće sobe (A5) 18,92 m2, kuhinje i dnevnog boravka (A6) 22,62 m2, terase (A7) 38,07 m2, ukupne netto površine od 111,03 m2, plus pregradni zidovi površine 1,65 m2, sveukupne bruto površine od 112,68 m2;

3. Etaža 6/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. - uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade,

označeno kao STAN B (B1-B4), smješten na prvom katu (označen žutom bojom), a koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka (B1) 9,80 m2, spavaće sobe (B2) 6,56 m2, WC-a i kupaonice (B3) 2,46 m2 i terase (B4) 3,73 m2, sveukupne neto korisne površine od 22,55 m2, plus pregradni zidovi površine 0,69 m2, sveukupne bruto površine od 23,24 m2;

4. Etaža 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade,

označeno kao STAN C (C1-C9), smješten na drugom katu (označen crvenom bojom), a koji se sastoji od stepeništa (C1) 9,90 m2, hodnika (C2) 7,47 m2, spavaće sobe (C3) 7,90 m2, WC-a i kupaone (C4) 5,80 m2, spavaće sobe (C5) 10,04 m2, spavaće sobe (C6) 12,62 m2, dnevnog boravka (C7) 13,49 m2, kuhinje i blagovaone (C8) 15,01 m2, terase (C9) 38,07 m2, sveukupno bruto korisne površine od 122,59 m2, sačinjava bračnu stečevinu i to ¾ dijela cjeline u korist tužiteljice Ivane N. rođ. R. i ¼ dijela cjeline u korist pok. L. N., prednika tuženika P. N., I. N. i H.

N..

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom sudu da izvrši brisanje prava vlasništva za ¾ dijela cjeline nekretnine u T. i to: kuća – stambena zgrada s okućnicom u

T., koja nosi anagrafsku oznaku …, i koja

je u zemljišnim knjigama označena kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 sve K.O. T., upisano u Z. 4742 K.O. T. i koja je podijeljena na samostalne etažne uporabne cjeline i to:

1. Etaža 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade,

označeno kao POSLOVNI PROSTOR (R1-R10) smješten u prizemlju (označen plavom bojom ), a koji se sastoji od: sala (R1) 26,54 m2, sala (R2) 41,98 m2, kuhinja (R3) 11,03 m2, garderoba (R4) 14,09 m2, ostava (R5) 2,00 m2, WC muški – umivaonik (R6) 1,47 m2, WC muški (R7) 1,33 m2, WC ženski

– umivaonik (R8) 1,47 m2, WC ženski (R9) 1,33 m2, ostava (R10) 16,59 m2, sveukupne neto korisne površine 117,83 m2, plus pregradni zidovi površine 1,43 m2, ukupne površine od 119,26 m2;

2. Etaža 30/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade,

označeno kao STAN A (A1-A7), smješten na prvom katu (označen zelenom bojom), a koji se sastoji od hodnika (A1) 6,21 m2, spavaće sobe (A2) 7,17 m2, WC-a i kupaone (A3) 6,56 m2, spavaće sobe (A 4) 11,48 m2, spavaće sobe (A5) 18,92 m2, kuhinje i dnevnog boravka (A6) 22,62 m2, terase (A7) 38,07 m2, ukupne netto površine od 111,03 m2, plus pregradni zidovi pov. 1,65 m2, sveukupne bruto površine od 112,68 m2;

3. Etaža 6/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. - uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade, označeno kao STAN B (B1-B4), smješten na prvom katu (označen žutom bojom), a koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka (B1) 9,80 m2, spavaće sobe (B2) 6,56 m2, WC-a i kupaonice (B3) 2,46 m2 i terase (B4) 3,73 m2, sveukupne neto korisne površine od 22,55 m2, plus pregradni zidovi pov. 0,69 m2, sveukupne bruto površine od 23,24 m2;

4. Etaža 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade, označeno kao STAN C (C1-C9), smješten na drugom katu (označen crvenom bojom), a koji se sastoji od stepeništa (C1) 9,90 m2, hodnika (C2) 7,47 m2, spavaće sobe (C3) 7,90 m2, WC-a i kupaone (C4) 5,80 m2, spavaće sobe (C5) 10,04 m2, spavaće sobe (C6) 12,62 m2, dnevnog boravka (C7) 13,49 m2, kuhinje i blagovaone (C8) 15,01 m2, terase (C9) 38,07 m2, sveukupno bruto korisne površine od 122,59 m2, sa imena do sada upisanih vlasnika za ¾ dijela te da izvrši uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina za ¾ dijela cjeline na ime tužiteljice I. N., rođene R.."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužni su tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljici na ime naknade ulaganja u nekretninu iznos od 1.500.000,00 kuna (slovima: jedanmilijunipetstotisuća kuna), skupa sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. rujna 2016. kao dana postavljanja zahtjeva do konačne isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene prosječne kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tuženiku ad 1. naknaditi parnični trošak u iznosu od 80.625,00 kn/10.700,78 eura* s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, a obračunavaju se po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tuženiku ad 2



naknaditi parnični trošak u iznosu od 80.625,00 kn/10.700,78 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, a obračunavaju se po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Odbija se zahtjev tužene ad 3. za naknadu troška postupka.



Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod Općinskog suda u Trogiru 10. listopada 2011., a podnesenoj protiv tuženika L. N., tužiteljica je navela da su ona i tuženik zaključili brak u T. 29. travnja 1978. Tužiteljica i tuženik da su za vrijeme trajanja braka, posljednje 34 godine stekli i imovinu koja da predstavlja bračnu stečevinu i to kuću - stambenu zgradu s okućnicom u T., koja da nosi anagrafsku oznaku … i koja da je u zemljišnim knjigama označena kao

čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3, sve K.O. T.. Predmetna nekretnina da je podijeljena na samostalne etažne uporabne cjeline i to: 1. etaža 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade, označeno kao poslovni prostor (R1- R10) smješten u prizemlju (označen plavom bojom), a koji da se sastoji od: sala (R1) 26,54 m2, sala (R2) 41,98 m2, kuhinja (R3) 11,03 m2, garderoba (R4) 14,09 m2, ostava (R5) 2,00 m2, WC muški-umivaonik (R6) 1,47 m2, WC muški (R7) 1,33 m2, WC ženski-umivaonik (R8) 1,47 m2, WC ženski (R9) 1,33 m2, ostava (R10) 16,59 m2, sveukupne neto korisne površine 117,83 m2, plus pregradni zidovi površine 1,43 m2, ukupne površine od 119,26 m2, 2. etaža 30/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označenog kao STAN A (A1-A7) smješten na prvom katu (označen zelenom bojom), a koji se sastoji od hodnika (A1) 6,21 m2, spavaće sobe (A2) 7,17 m2, WC-a i kupaone (A3) 6,56 m2, spavaće sobe (A4) 11,48 m2, spavaće sobe (A5) 18,92 m2, kuhinje i dnevnog boravka (A6) 22,62 m2, terase (A7) 38,07 m2, ukupne neto površine od 111,03 m2, plus pregradni zidovi površine 1,65 m2, sveukupne bruto površine od 112,68 m2, 3.etaža 6/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označeno kao STAN B (B1-B4) smješten na prvom katu (označen žutom bojom), a koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka (B1) 9,80 m2, spavaće sobe (B2) 6,56 m2, WC-a i kupaonice (B3) 2,46 m2 i terase (B4) 3,73 m2, sveukupno neto korisne površine od 22,55 m2, plus pregradni zidovi površine 0,69 m2, sveukupne bruto površine od 23,24 m2, 4. etaže 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označenog kao STAN C (C1-C9), smješten na drugom katu (označen crvenom bojom), a koji se sastoji od stepeništa (C1) 9,90 m2, hodnika (C2) 7,47 m2, spavaće sobe (C3) 7,90 m2, WC-a i kupaone (C4) 5,80 m2, spavaće sobe (C5) 10,04 m2, spavaće sobe (C6) 12,62 m2, dnevnog boravka (C7) 13,49 m2, kuhinje i blagovaone (C8) 15,01 m2, terase (C9) 38,07 m2, sveukupno bruto korisne površine od 122,59 m2. Odnosi između stranaka da su teško i trajno poremećeni pa da je tužiteljica pred ovim sudom ustala tužbom protiv tuženika za razvodom braka. Bračnu stečevinu stranaka, a sukladno odredbi čl. 248. i 249. Obiteljskog zakona, da sačinjavaju nekretnine naprijed opisane, pa da tužiteljica ima pravni interes da se utvrdi suvlasnicom predmetnih nekretnina najmanje za ½ dijela i uknjiži svoje pravo vlasništva na istima. Tužiteljica da je tijekom 34 godine trajanja bračne zajednice doprinosila i doprinosi u stjecanju, povećanju i očuvanju zajedničke imovine. Prilikom zaključenja braka na mjestu današnje zgrade koja predstavlja potpuno uređenu trokatnicu da je bila prizemnica s grubo uređenim prvim katom. Tužiteljica da je sudjelovala u kompletnom uređenju i nadogradnji kuće sa svojim novčanim sredstvima koja da je uprihodila svojim radom (bila je zaposlena od 1972. do 1997. kada da odlazi u mirovinu) i od prodaje svoje obiteljske imovine koju da je naslijedila od svoje majke kao i od naknade za izvlaštenje zemljišta koje je bilo u vlasništvu njezine obitelji. Tuženik L. N. da tijekom trajanja bračne zajednice nije imao redovita primanja od kojih bi mogao financirati nadogradnju zgrade i uređenje stanova i poslovnog prostora. Također, tužiteljica da je na svoje ime podigla kredit te da je i od tih sredstava uređivala predmetne nekretnine i iste privela svrsi. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da kuća - stambena zgrada s okućnicom u T., koja nosi anagrafsku oznaku … i koja je u zemljišnim knjigama označena

kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3, sve K.O. T. , upisanu u ZU 4742 i koja je podijeljena na samostalne etažne uporabne cjeline i to: 1. etaža 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade, označeno kao poslovni prostor (R1- R10) smješten u prizemlju (označen plavom bojom), a koji da se sastoji od: sala (R1) 26,54 m2, sala (R2) 41,98 m2, kuhinja (R3) 11,03 m2, garderoba (R4) 14,09 m2, ostava (R5) 2,00 m2, WC muški-umivaonik (R6) 1,47 m2, WC muški (R7) 1,33 m2, WC ženski-umivaonik (R8) 1,47 m2, WC ženski (R9) 1,33 m2, ostava (R10) 16,59 m2, sveukupne neto korisne površine 117,83 m2, plus pregradni zidovi površine 1,43 m2, ukupne površine od 119,26 m2, 2. etaža 30/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označenog kao STAN A (A1-A7) smješten na prvom katu ( označen zelenom bojom), a koji se sastoji od hodnika (A1) 6,21 m2, spavaće sobe (A2) 7,17 m2, WC-a i kupaone (A3) 6,56 m2, spavaće sobe (A4) 11,48 m2, spavaće sobe (A5) 18,92 m2, kuhinje i dnevnog boravka (A6) 22,62 m2, terase (A7) 38,07 m2, ukupne neto površine od 111,03 m2, plus pregradni zidovi površine 1,65 m2, sveukupne bruto površine od 112,68 m2, 3.etaža 6/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označeno kao STAN B (B1-B4) smješten na prvom katu (označen žutom bojom), a koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka (B1) 9,80 m2, spavaće sobe (B2) 6,56 m2, WC-a i kupaonice (B3) 2,46 m2 i terase (B4) 3,73 m2, sveukupno neto korisne površine od 22,55 m2, plus pregradni zidovi površine 0,69 m2, sveukupne bruto površine od 23,24 m2, 4. etaže 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označenog kao STAN C (C1-C9), smješten na drugom katu (označen crvenom bojom), a koji se sastoji od stepeništa (C1) 9,90 m2, hodnika (C2) 7,47 m2, spavaće sobe (C3) 7,90 m2, WC-a i kupaone (C4) 5,80 m2, spavaće sobe (C5) 10,04 m2, spavaće sobe (C6) 12,62 m2, dnevnog boravka (C7) 13,49 m2, kuhinje i blagovaone (C8) 15,01 m2, terase (C9) 38,07 m2, sveukupno bruto korisne površine od 122,59 m2, predstavlja bračnu stečevinu stranaka i to ¾ dijela cjeline u korist tužiteljice, a ¼ dijela cjeline u korist tuženika, te kojom će se naložiti zemljišno- knjižnom sudu da izvrši brisanje prava vlasništva za ¾ dijela cjeline naprijed navedene nekretnine, odnosno samostalnih etažnih uporabnih cjelina s imena L. N., te da izvrši uknjižbu prava vlasništva za taj suvlasnički udio na ime tužiteljice. Nadalje, tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje privremene mjere kojom će se tuženiku zabraniti da otuđi ili optereti naprijed navedenu nekretninu, te kojom će se zemljišno-knjižnom odjelu u T. naložiti zabilježba ove privremene mjere zabrana otuđenja i opterećenja u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu.

2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 8. studenog 2011. sada pok. L. N. kao tuženik je naveo da se protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i neutemeljenom. P. poslovni prostor i stanovi u zgradi u T., …, da su

izgrađeni na zemljištu opisanom kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T., a tuženik da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem iz smrti svojih roditelja. U trenutku sklapanja braka između tužiteljice i tuženika predmetna zgrada i okućnica da je bila u knjižnom vlasništvu prednika tuženika te da je imala sasvim izgrađeno prizemlje, prvi kat i polukat. Tužiteljica i tuženik odmah po sklapanju braka da su uselili živjeti u stan na prvom katu. U trenutku stjecanja prava vlasništva tuženika temeljem Rješenja o nasljeđivanju za navedene dijelove zgrade, predmetna zgrada da je osim navedenih dijelova zgrade ranije izgrađenih, imala i naknadno dorađen, odnosno izgrađen stan na drugom katu, ranije zvan kao polukat. Dakle, u predmetnom slučaju imovina koju je tuženik naslijedio od svojih roditelja i to poslovni prostor u prizemlju, stan na prvom katu oznake "A" i stan na drugom katu oznake "C" da ne ulaze u bračnu stečevinu slijedom čega postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na naznačene etažne dijelove kao samostalne uporabne cjeline zgrade da je sasvim neosnovan i neutemeljen pa da se u odnosu na navedeno predlaže tužbeni zahtjev odbiti. Nakon stjecanja vlasništva predmetne zgrade, odnosno već izgrađenih stanova i poslovnih prostora, tuženik da je tijekom 1987. dovršio izgradnju drugog kata ranije zvanog kao polukat, odnosno uredio fasadu zgrade. Tuženik da je isključivo sa svojim novčanim sredstvima stečenim od vlastita rada i zarade (tuženik da je u to vrijeme imao stalno zaposlenje i izvor prihoda većih nego tužiteljica) te kredita koji da je dobio od J. d.d. B. (odobren kredit na ime izgradnje/nadogradnje drugog kata - Ugovor o oročavanju sredstava) financirao nadogradnju i uređenje navedenog polukata, tj. sada drugog kata kao i uređenje fasade. Dakle, nadogradnja stana na drugom katu da je dovršena još dok se nalazio u knjižnom vlasništvu prednika tuženika, a nadogradnja da je financirana od strane tuženika, a ne kako to pogrešno navodi tužiteljica. Upravo zbog tih činjenica da se ne može smatrati da se radi o bračnoj stečevini niti da bi tužiteljica bila ta koja je isključivo financirala nadogradnju drugog kata zgrade. Stan oznake 3. etaža 6/100 dijela nekretnine označen kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade, označeno kao stan B, smješten na prvom katu, sveukupne bruto površine od 23,24 m2, da je izgrađen nakon što je tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanje stekao u vlasništvo naprijed navedene nekretnine. Da su tvrdnje tužiteljice da bi isključivo ona financirala uređenje pojedinih dijelova zgrade i da tuženik zbog navodno neredovitih primanja to nikako nije mogao, zaista neutemeljene i neistinite, da je razvidno i slijedom činjenice da je upravo tuženik bio korisnikom kredita kod PBZ i da je kao zalog za

osiguranje tražbine bila predmetna zgrada u vlasništvu tuženika, a sredstva dobivena od tog kredita da su poslužila namjenski za izgradnju stana oznake treće etaže na prvom katu te vanjskog uređenja stambene zgrade. Slijedom iznijetog, da ne postoji pravni osnov za zaključak da bi se predmetna zgrada odnosno precizirani etažni dijelovi zgrade kao samostalne uporabne cjeline mogli smatrati bračnom stečevinom. Sama činjenica da je kuća stečena za vrijeme trajanja braka da nije dostatna za zaključak da je riječ o bračnoj stečevini, pa slijedom svega naprijed iznijetog tužbeni zahtjev da se predlaže odbiti kao neosnovan.

3. Rješenjem Općinskog suda u Trogiru pod posl. br. P-542/11 od 23. veljače 2012. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tuženika. Raspravnim rješenjem pod posl. br. P-542/11 od 30. siječnja 2013. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari te su pozvani nasljednici pok. L. N. i to P. N., I. N. i H. N. da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

4. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev na ročištu održanom 30. siječnja 2013. tuženici ad 1. i ad 2. su se pridružili navodima njihova prednika L. N.. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku od 4. siječnja 2013. tužena ad 3. je navela da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U podnesku tužiteljice od 16. rujna 2016. tužiteljica je postavila podredni tužbeni zahtjev kojim je predložila donošenje presude kojom će se naložiti tuženima da solidarno isplate tužiteljici na ime naknade ulaganja u nekretninu iznos od 1.500.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počev od 16. rujna 2016. pa do isplate.

6. Tuženi ad 1. i ad 2. su u odnosu na podredni tužbeni zahtjev naveli da osporavaju osnovanost istog.

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom ZK izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3, ZU 4742 K.O. T., vjenčanog lista za tužiteljicu i L. N., R. O. suda u T. pod posl. brojem O-

215/95, Rješenja Općinskog suda u Trogiru pod posl. brojem Z-1308/85 od 6. siječnja 1986., brisovnice J. S. od 5. rujna 1991., Ugovora o oročavanju sredstava broj 1885-1-17517 "U S. 5. svibnja 1986.", dopisa J. S. od

19. svibnja 1986., Ugovora o kreditu za turističke namjene broj partije: 09-187-07- 173-4 zaključenog između PBZ d.d. i L. N. kao korisnika

kredita 6. lipnja 2001. ovjerenog po javnom bilježniku T. K. M. broj

OU-255/01, Potvrde o smrti L. N., dopisa tuženika ad 2. od 6. prosinca 2012., Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenom između P. N. i

M. N. kao primatelj uzdržavanja te L. N. kao davatelja uzdržavanja

21. studenog 1985., preslika radne knjižice tužiteljice, Rješenja RF MIORH od 8. siječnja 1987., Ugovora o kreditu zaključenog između PBZ d.d. i

L. N. kao korisnika kredita broj 9011518264 od 9. lipnja 2006. ovjerenog kod javnog bilježnika Ž. B. iz T. pod brojem OU-390/06 od 14. lipnja 2006., Predugovora o kupoprodaji građevinskog zemljišta zaključenog između tužiteljice i R. Đ. kao prodavatelja te Z. P. kao kupca 17. listopada 2005., Predugovora o kupoprodaji građevinskog zemljišta zaključenog između tužiteljice i R. Đ. kao prodavatelja te M. M. kao kupca 14. siječnja 2005., Izjave tužiteljice "U S. 17. ožujka 2006.", Izjave tužiteljice " U T. 11. travnja 2006.", Ugovora o prodaji nekretnina zaključenog između tužiteljice i R. Đ. kao prodavatelja te I. N. kao kupca 13. srpnja 2009., I. M.

Ž., Poreznog rješenja od 7. veljače 2004., Ugovora o posredovanju u prodaji nekretnine, Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između tužiteljice i R. Đ. kao prodavatelja te M. K. kao kupca 1. travnja 2003., P.

osiguranja imovine C. osiguranja broj 7290006796, potvrde S. banke

K. N. 1. prosinca 1999.", P. Z. luke S. K. 1. s., prerisa katastarskog plana, Ugovora o kreditu broj 1885-1-17517 zaključenog

između J. i L. N. 28. travnja 1986., brisovnice J. d.d. "

S. 23. studenog 1999.", Potvrde HZMO S. za L. N., preslika računa, Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5104794993 od 15. travnja 2010., kupoprodajnog Ugovora zaključenog između P. N. kao prodavatelja i

B. M. kao kupca 18. kolovoza 1977., preslika fotografija, R. S.

izvršnog veća broj 58-7104/64 od 08. veljače 1965., preslika bankovne knjižice S. banke d.d. tužiteljice, preslika pomorske knjižice za L. N., preslika pisama, Ugovora o iznajmljivanju stana zaključenog između Č. R.-A.

Č. R. kao najmoprimca i L. N. kao najmodavca 24. siječnja 1996., D. br. 1. uz Ugovor o iznajmljivanju stana od 1. ožujka 1996., Potvrde Z. luke S. od 10. prosinca 1999., Ugovora o najmu restorana od 13. ožujka 2002., Ugovora o podzakupu poslovnog prostora zaključenog između I. d.o.o. kao podzakupodavca i E. d.o.o. kao podzakupnika 16. kolovoza 2007., Ugovora o darovanju nekretnine u neposredan posjed daroprimatelja zaključenog između L. N. kao darovatelja i tuženika ad 2. kao daroprimatelja 27.

listopada 2011., izlista računa Z. banke, Rješenja o nasljeđivanju

Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem O – 796/04 od 20. svibnja 2004., Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem O-2455/02 od 17. svibnja 2006., Rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem Z-1877/09 od 09. veljače 2010., Rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem Z-3071/08 od 09. veljače 2010., Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem O-2455/02 od 22. siječnja 2003., Oporuke I. R., U. o prodaji nekretnina zaključenog između I. N. i R. Đ. kao prodavatelja te C. H.

d.d. kao kupca 02. lipnja 2010., te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. N., izveden je dokaz saslušanjem L. G., E. T.,

A. T., A. V., V. O., u svojstvu svjedoka, saslušanjem

tužiteljice, tuženika ad 1., ad 2. i ad 3. u svojstvu parničnih stranaka, dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju R. M..

8. Nakon ovako provedenog postupka Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba u Trogiru pod posl. brojem POb – 455/15 od 31. listopada 2016. odbijen je glavni i podredni tužbeni zahtjev dok je Rješenjem pod istim poslovnim brojem od 31. listopada 2016. odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere.

9. Povodom pravodobne žalbe tužiteljice Rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž Ob – 209/2017 od 29. rujna 2019. ukinuta je naprijed citirana prvostupanjska presuda te je predmet dostavljen ovom sudu na ponovno suđenje.

10. U nastavku postupka sud je obnovio rezultate raspravljanja u cijelosti, te je izveo dokaz pregledom očitovanja vještaka građevinske struke dipl. ing. I. M., te dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice i tužene ad 3. u svojstvu parničnih stranaka.

11. Na ročištu održanom 14. ožujka 2022. tuženik ad 1. je istakao prigovor zastare potraživanja u odnosu na podredni tužbeni zahtjev.

12. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

15. Predmet spora u ovom postupku jest utvrđenje jesu li nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3, sve KO T., a koje se sastoje od četiri samostalne etažne uporabne cjeline, bračna stečevina tužiteljice i prednika tuženika L. N., te ako jesu koliko bi bio suvlasnički udio tužiteljice na navedenim nekretninama. Podredno, predmet spora u ovom postupku jest utvrđenje je li tužiteljica ulagala u gradnju, nadogradnju i adaptaciju predmetnih nekretnina te ako jest, osnovanost i visina njenog zahtjeva za isplatu novčane naknade s naslova predmetnog ulaganja.

16. Pregledom vjenčanog lista za tužiteljicu i sada pok. L. N. utvrđeno je da su isti sklopili brak 29. travnja 1978.

17. Pregledom ZK izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3, ZU 4742 K.O. T. utvrđeno je da je L. N. upisan vlasnikom za cijelo čest. zgr. 2314 – kuća i čest. zem. 1078/3 – dvor, a na kojim nekretninama je uspostavljeno etažno vlasništvo: 1. etaža 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade, označeno kao poslovni prostor (R1-R10) smješten u prizemlju (označen plavom bojom), a koji da se sastoji od: sala (R1) 26,54 m2, sala (R2) 41,98 m2, kuhinja (R3) 11,03 m2, garderoba (R4) 14,09 m2, ostava (R5) 2,00 m2, WC muški-umivaonik (R6) 1,47 m2, WC muški (R7) 1,33 m2, WC ženski-umivaonik (R8) 1,47 m2, WC ženski (R9) 1,33 m2, ostava (R10) 16,59 m2, sveukupne neto korisne površine 117,83 m2, plus pregradni zidovi površine 1,43 m2, ukupne površine od 119,26 m2, 2. etaža 30/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označenog kao STAN A (A1-A7) smješten na prvom katu (označen zelenom bojom), a koji se sastoji od hodnika (A1) 6,21 m2, spavaće sobe (A2) 7,17 m2, WC-a i kupaone (A3) 6,56 m2, spavaće sobe (A4) 11,48 m2, spavaće sobe (A5) 18,92 m2, kuhinje i dnevnog boravka (A6) 22,62 m2, terase (A7) 38,07 m2, ukupne neto površine od 111,03 m2, plus pregradni zidovi površine 1,65 m2, sveukupne bruto površine od 112,68 m2, 3. etaža 6/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označeno kao STAN B (B1-B4) smješten na prvom katu (označen žutom bojom), a koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka (B1) 9,80 m2, spavaće sobe (B2) 6,56 m2, WC-a i kupaonice (B3) 2,46 m2 i terase (B4) 3,73 m2, sveukupno neto korisne površine od 22,55 m2, plus pregradni zidovi površine 0,69 m2, sveukupne bruto površine od 23,24 m2, 4. etaže 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označenog kao STAN C (C1-C9), smješten na drugom katu (označen crvenom bojom), a koji se sastoji od stepeništa (C1) 9,90 m2, hodnika (C2) 7,47 m2, spavaće sobe (C3) 7,90 m2, WC-a i kupaone (C4) 5,80 m2, spavaće sobe (C5) 10,04 m2, spavaće sobe (C6) 12,62 m2, dnevnog boravka (C7) 13,49 m2, kuhinje i blagovaone (C8) 15,01 m2, terase (C9) 38,07 m2, sveukupno bruto korisne površine od 122,59 m2.

18. Sukladno navodima stranaka iznijetim tijekom postupka, proizlazi da su tužiteljica i prednik tuženika, sada pok. L. N. zaključili brak 29. travnja 1978.,

te odmah po zaključenju braka da su počeli stanovati na prvom katu kuće položene na čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3, K.O. T., koja je u navedenom razdoblju bila u vlasništvu oca pok. L. N., sada pok. P. N.. Nadalje, sukladno

navodima tužiteljice, te tuženika ad 1. i ad 2. proizlazi da se u vrijeme zaključenja braka između tužiteljice i L. N. navedena kuća sastojala od prizemlja u

kojem su stanovali roditelji L. N., P. N. i M. N., uređenog

prvog kata te polukata koji je bio izgrađen samo u grubim radovima, a koji se nije ni koristio. Pri tom valja istaknuti da iako je tužiteljica u svom prvom iskazu navela da je u vrijeme zaključenja braka prvi kat bio izgrađen samo u bloketama, sa zatvorima, bez pločica, u svom dopunskom iskazu tužiteljica je navela da je u vrijeme zaključenja braka prvi kat već bio u cijelosti uređen za stanovanje nje i L. N..

Nadalje, tužiteljica je navela da je predmetni polukat nadograđen u drugi kat 1986.- 1987., dok je tuženik ad 2. naveo da je predmetna nadogradnja izvedena krajem osamdesetih godina. Također tužiteljica je iskazala da su 1998. proširivani balkoni, dok je tuženik ad 2. naveo da su isti proširivani 1999., te je nadalje tužiteljica u svom prvom iskazu navela da je na predmetnoj kući sa zapadne strane dograđen apartman 1999., a u svom dopunskom iskazu da je isti napravljen 1987. ili 1988., tuženik ad 2. je naveo da je taj apartman dograđen 2000., a iz iskaza tužene ad 3. proizlazi da je isti napravljen 2001. Konačno, tužiteljica je u svom iskazu navela da je na predmetnoj obiteljskoj kući do 2000. sve bilo izgrađeno, a 2001. da je izvršena adaptacija prizemlja te je isti pretvoren u restoran, tužena ad 3. je navela da su predmetni građevinski radovi u prizemlju u svrhu otvaranja restorana izvedeni 2001.,do te godine da je kuća bila izrađena, a tuženik ad 2. je naveo da je do 2002. navedena kuća dobila današnji izgled i izgrađenost.

20. S obzirom na razdoblja kada su vršeni predmetni radovi na navedenoj kući u vidu nadogradnje, dogradnje, adaptacije, a za koje tužiteljica tvrdi da su istima stjecane samostalne uporabne cjeline kao novostvorene nekretnine, valjalo je prilikom odlučivanja o osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva primijeniti zakonske odredbe važeće u vrijeme stjecanja naprijed navedene imovine. S tim u vezi valja istaknuti da su se navedeni radovi odvijali u vrijeme važenja dva različita pravna režima koja su na različite načine normirali institut bračne stečevine i to Zakon o braku i porodičnim odnosima ("NN" br. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90,

25/94, 162/98, u nastavku: ZBPO), koji je bio na snazi do 1. srpnja 1999., odnosno Obiteljski zakon (NN 162/98, u daljnjem tekstu ObZ) koji je bio u primjeni od 1. srpnja 1999. Odredbom čl. 271. ZBPO je propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina. Odredbom čl. 272. ZBPO određeno je da imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, a imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanje, darovanje i sl.), različitoj od osnove navedenoj u čl. 271. ovoga Zakona je njegova posebna imovina. Odredbom čl. 279. ZBPO je propisano da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iste imovine. Odredbom čl. 281. ZBPO je propisano da će se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini odrediti prema njegovom doprinosu stjecanju te imovine. Stavkom 2. istog članka je propisano da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Odredbom čl. 252. ObZ određeno je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Odredbom čl. 253. ObZ određeno je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Odredbom čl. 257. ObZ određeno je da je vlastita imovina imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 252. ovog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

21. Pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenom između P. N. i M. N. kao primatelja uzdržavanja te L. N. kao davatelja

uzdržavanja 21. studenog 1985., ovjerenog pred O. sudom u T. od 28.

studenog 1985. broj I. R.-136/85 utvrđeno je da istim P. N. i M. N.

daruju s osnova doživotnog uzdržavanja svom sinu L. N. u cijelosti kuću sagrađenu na čest. zem. 1078/3 K.O. T. te pravo korištenja na čest. zem 1078/3 K.O. T., a L. N. se obvezuje doživotno uzdržavati primatelje uzdržavanja i to osigurati im potpunu prehranu, odjeću i obuću, svu potrebnu njegu za slučaj bolesti te liječnika i liječničke troškove, a u slučaju smrti pokopati ih o svom trošku, u svemu prema mjesnim običajima. Danom zaključenja ugovora primatelji uzdržavanja da uvode davatelja uzdržavanja u suposjed kuće i zemljišta, ali davatelj uzdržavanja da će stupiti u posjed stana u prizemlju tek nakon smrti primatelja uzdržavanja te da je na temelju ovog ugovora isti ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na darovanim nekretninama.

22. Pregledom Rješenja Općinskog suda u Trogiru pod posl. brojem Z-1308/85 od 6. siječnja 1986. utvrđeno je da je istim na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. studenog 1985. ovjerenog pred Općinskim sudom u Trogiru od 28. studenog 1985. broj II R-136/85 izvršen otpis čest. zem. 1078/3 iz ZU 2778 i prijenos u novi ZU 4742, kao društveno vlasništvo uz uknjižbu prava korištenja po čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta u korist L. N..

23. Temeljem dokaza izvedenih u ovom postupku, a posebice cijeneći iskaze parničnih stranaka, razvidnim proizlazi da u vrijeme zaključenja naprijed navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju kuća koja je predmet ovog postupka, se sastojala od prizemlja, prvog kata i polukata, te da se vrlo brzo po zaključenju istog i to u siječnju 1986. L. N. upisao kao isključivi zk vlasnik iste. O. što je među strankama u ovom postupku sporno jest pitanje je li kuća stečena navedenim U. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i L. N. ili pak posebnu

imovinu sada pok. L. N.. Pri tom valja navesti da prema pravnom shvaćanju ovog suda imovina koju dobije jedan bračni drug na temelju ugovora o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju (za vrijeme trajanja bračne zajednice) ulazi u bračnu stečevinu kada je stečena davanjem uzdržavanja primatelju uzdržavanja radom ili prihodima od rada bračnih drugova (dakle, bez obzira što je samo jedan od njih ugovorna strana takvog ugovora). U suprotnom, ako se nisu izvršavale obveze iz ugovora prema primatelju uzdržavanja od strane bračnih drugova radom ili prihodima od njihova rada, riječ je o posebnoj imovini onog bračnog druga koji je u ugovoru o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju naveden kao davatelj uzdržavanja, a sukladno Zakonu o braku i porodičnim odnosima. Tužiteljica i tužena ad 3. su u svojim iskazima navele da su i tužiteljica i L. N. izvršavali obveze iz ugovora

o uzdržavanju prema primateljima uzdržavanja P. N. i M. N., međutim takve tvrdnje tužiteljice nisu tijekom postupka potkrijepljene odgovarajućim dokazima iz kojih bi se sa sigurnošću takvo što moglo utvrditi. Naime, za očekivati je da u slučaju da su oni uistinu izvršavali obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju prema primateljima uzdržavanja, s takvim njihovim postupanjem bi zaista bila upoznata njihova okolina (susjedi, bliski prijatelji, liječnici i dr.), te u tom slučaju bi tužiteljica takvo što uistinu lako mogla dokazati. Ovako, same tvrdnje tužiteljice kao ni tužene ad 3. iz čijeg postupanja tijekom trajanja ovog postupka proizlazi interes da njena majka, tužiteljica, uspije u ovom sporu, ovaj sud nije cijenio uvjerljivim. Imajući u vidu da su P. N. i M. N. bili korisnici mirovina, a što proizlazi pregledom Rješenja Saveznog izvršnog veća broj 58-7104/64 od 08. veljače 1965. kao i iz iskaza tužiteljice, tuženika ad 1., te svjedokinje V. O., da su isti živjeli sami prvo u prizemlju, a potom M. N. u dograđenom apartmanu (sukladno iskazu tuženika ad 2. i tužene ad 3.), da im sukladno iskazu svjedokinje V. O. nikakva pomoć nije trebala, te da je sukladno iskazu tužiteljice upravo P. N. inzistirao da se zaključi Ugovor o doživotnom uzdržavanju s L. N. kako

L. sestre ne bi ostvarile prava na kuću, to se uvjerljivim ukazuju tvrdnje tuženika ad 1. i ad 2. da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju imao za motiv i cilj darovanje, a ne pružanje uzdržavanja. S tim u vezi isti predstavlja prividan pravni posao kojim se prikriva ugovor o darovanju sukladno čl. 66. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu ZOO). Kako je u konkretnom slučaju udovoljeno uvjetima za valjanost ugovora o darovanju, to je isti kao takav i proizveo pravne učinke slijedom čega je L. N. stekao predmetne nekretnine koje su u to vrijeme u naravi predstavljale prizemlje, prvi kat i polukat kuće darovanjem kao svoju posebnu imovinu.

24. Iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da nakon što je L. N. stekao kao posebno vlasništvo kuću koja se sastojala od prizemlja, prvog kata i polukata, da su na toj kući izvođeni radovi u vidu nadogradnje drugog kata iz polukata, dogradnje apartmana na zapadnoj strani kuće, te adaptacije prizemlja u svrhu otvaranja restorana u istom. Odlučujući o osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva, te podrednog (u slučaju neosnovanosti glavnog), valja jasno utvrditi doprinos tužiteljice u smislu odredbe čl. 281. ZBPO, te je li njezin doprinos proizveo stvarnopravne i obveznopravne učinke prema zajedničkoj volji i namjeri stranaka kod navedene gradnje. Ako zajednička volja i namjera stranaka prilikom gradnje nije drugačije izražena (dakle, kada okolnosti, karakter i opseg uloženih vrijednosti i izvedenih radova stvarnopravni zahtjev ne opravdavaju), bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga nema pravo na stvarnopravni zahtjev u odnosu na tu imovinu, ali može zahtijevati da mu se naknadi vrijednost uloženog prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. U okolnostima u kojima bi doprinos tužiteljice proizveo stvarnopravne učinke te kada je imovina zajednički stečena radom bračnih drugova i ostalih članova domaćinstva, suvlasnički udjel bračnih drugova utvrdit će se prema kriterijima koji vrijede za diobu bračne imovine.

25. U vrijeme kada su sukladno iskazu tužiteljice izvođeni radovi uređenja prvog kata kuće, te nadogradnje na način da je polukat nadograđen u drugi kat na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80, u daljnjem tekstu ZOVO), a u smislu odredbe čl. 24. navedenog Zakona određeno je da je za stjecanje stvarnih prava na nekretnini potrebna suglasnost vlasnika. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je navela da nekoliko mjeseci prije nego su ona i L. N. zaključili brak njeni roditelji da su u cijelosti financirali uređenje tog prvog kata, koji da se prije tog uređenja sastojao tek od bloketa, na istom da nije bilo zatvora, pregradnih zidova, a njeni roditelji da su financirali dovođenje struje, vode, postavljanje pločica, inkartavanje izvana i iznutra, postavljanje pregradnih zidova, kupovinu namještaja. Nadalje, tužiteljica je navela da ona i L. N. nisu imali novca kojim bi uredili prvi kat. Također i saslušana svjedokinja L. G. navela je da je majka tužiteljice istoj davala novac koji je tužiteljica ulagala u kuću, te da se upravo prvi kat digao od novca tužiteljičinih roditelja koji nisu dozvolili da ona dođe tu stanovati dok se ne napravi prvi kat. Saslušana svjedokinja E. T. navela je u svom iskazu da joj je I. R., otac tužiteljice govorio da je davao tužiteljici novac kao pomoć za gradnju, međutim ista nije imala saznanja da bi roditelji tužiteljice istoj davali novac prije sklapanja braka s L. N.. Saslušana svjedokinja A. T. navela je u svom iskazu da je

majka tužiteljice istu financijski pomagala i to dok je kuću gradila da je čuvala djecu, dok da je tužiteljičin otac pričao da je digao kamate koje je dao za napraviti krov, međutim svjedokinji da nije poznato jesu li novci što su tužiteljici davali roditelji utrošeni u kuću. Odlučujući o osnovanosti stvarnopravnog zahtjeva tužiteljice glede prvog kata kuće odnosno 2. etaža 30/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljenog vlasništva posebnog dijela zgrade označenog kao STAN A, valja navesti da se tu nije radilo o nadogradnji kao samostalnoj građevinskoj cjelini nego tek o adaptaciji postojećeg prvog kata, pa se po ocjeni ovog suda tu ne može steći stvarnopravni zahtjev osim ako nisu u pitanju znatni adaptacijski radovi. Iako je tužiteljica tijekom postupka isticala da je uistinu prvi kat predmetne kuće adaptiran novčanim sredstvima njenih roditelja, ista tijekom ovog postupka nije priložila uvjerljive dokaze iz kojih bi proizlazilo da su uistinu izvođeni znatni adaptacijski radovi na prvom katu (svjedokinje su samo iskazivale o financijskoj pomoći tužiteljičinih roditelja, ali ne i na koje sve segmente radova na prvom katu je ista eventualno upotrebljavana), slijedom čega tužiteljica po ocjeni ovog suda glede navedenog prvog kata kuće odnosno 2. etaža 30/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljenog vlasništva posebnog dijela zgrade označenog kao STAN A, ne bi ostvarivala stvarna prava.

26. Pregledom Ugovora o oročavanju sredstava broj 1885-1-17517 "U S. 5. svibnja 1986." utvrđeno je da je navedeni ugovor zaključen između J. S. i

L. N. kao deponenta, a kojim je ugovoreno da su stranke zaključile sporazum da deponent položi u oročeni depozit kod banke 500.000,00 dinara radi stjecanja prava za dobivanje kredita u iznosu od 1.500.000,00 dinara za dovršenje gradnje obiteljske kuće.

27. Pregledom Ugovora o kreditu broj 1885-1-17517 zaključenog između J. i L. N. kao korisnika kredita 28. travnja 1986. utvrđeno je da je istom odobren kredit u iznosu od 1.500.000,00 dinara za dovršenje gradnje obiteljske kuće s rokom otplate 15 godina. Pregledom brisovnice J. S. od 5. rujna 1991. utvrđeno je da se istom potvrđuje da je L. N. u cijelosti podmirio dugovanje po kreditu broj 17517, pa da se s tim u vezi briše uknjižba ugovorenog prava zaloga na teret čest. zem. 1078/3 ZU 4742 K.O. T..

28. Pregledom Ugovora o iznajmljivanju stana zaključenog između Č. R.-A. Č. R. kao najmoprimca i L. N. kao

najmodavca 24. siječnja 1996. te Dodatka br. 1. uz Ugovor o iznajmljivanju stana od 1. ožujka 1996. utvrđeno je da je predmet istog iznajmljivanje stana na drugom katu kuće br. … u Ulici ….. na neodređeno vrijeme.

29. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je navela da su radovi na izgradnji drugog kata financirani kreditom podignutim kod J. koji je podigao sada pok. L. N., te financijskom pomoći njenih roditelja I. R. i D.

R., a koji da su financirali postavljanje zatvora, roletni, inkartavanje iznutra i vani, postavljanje pločica, WC, kupovinu namještaja za tri spavaće sobe, dnevni boravak, kuhinju, lustere, te zavjese. Tužiteljica i pok. L. N. da nisu to mogli sve svojim primanjima financirati, oni da jesu nešto kupili za taj drugi kat, ali što točno da se ne može sjetiti. S. svjedokinja L. G., navela je u svojem iskazu da su tužiteljičini roditelji financirali uređenje prvog kata, dok da je potkrovlje financirano kreditom koji je tužiteljica otplaćivala. Također, navedena svjedokinja je iskazala da su roditelji tužiteljice davali novce prije polaska tuženika ad 1. u osnovnu školu. Nadalje, svjedokinja E. T. iskazala je da su roditelji tužiteljice davali novac istoj za gradnju kuće koja je bila „bože sačuvaj“, da su joj dali novac za krov, međutim ta svjedokinja nije znala ni tko je radio ni prvi ni drugi kat. Konačno, svjedokinja A. T. je navela da je majka tužiteljice istu pomagala financijski i to dok je kuću gradila da je čuvala djecu, a otac tužiteljice da je dao novac za krov, ali jednako tako navedena svjedokinja je iskazala da joj nije poznato jesu li novci što su tužiteljici davali roditelji utrošeni u kuću. Imajući u vidu okolnost da je za potrebe izgradnje drugog kata i to nadogradnjom polukata sada pok. L. N. sam digao kredit, da je navedeni drugi kat korišten u svrhu iznajmljivanja, te da iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi sa sigurnošću zaključak da bi u izgradnji drugog kata sudjelovala tužiteljica osobno novcem koji su joj prethodno darovali njeni roditelji, to se ne može zaključiti da bi u konkretnom slučaju glede predmetne nadogradnje drugog kata odnosno 4. etaže 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljenog vlasništva posebnog dijela zgrade označenog kao STAN C, postojala suglasnost sada pok. L. N. u pogledu tužiteljičinog stjecanja stvarnih prava na istoj.

30. Glede izvođenja radova dogradnje apartmana na zapadnoj strani kuće, tužiteljica je u svom iskazu navela da je isti dograđen 1999., a u svom dopunskom iskazu da je isti napravljen 1987. ili 1988., dok je tuženik ad 2. naveo da je taj apartman dograđen 2000. Imajući u vidu da je tužiteljica u svom dopunskom iskazu navela da su taj apartman dogradili od novca stečenog iznajmljivanjem drugog kata, a da je u svom iskazu navela da su drugi kat počeli iznajmljivati 1989., to je očito da je predmetni apartman ipak dograđen 1999. ili 2000., svakako u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 19/10, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV). Odredbom čl. 156 st. 1 ZV određeno je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama kao njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Stavkom 2. istog članka određeno je da pripada li pravo na naknadu onom tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz st. 1 ovog članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznog prava. Cijeneći okolnost da je predmetni dograđeni apartman financiran novcem stečenim s naslova iznajmljivanja drugog kata predmetne kuće kao posebne imovine L. N., te da je u navedenom

apartmanu stanovala majka sada pok. L. N., sada pok. M. N., ne može se steči zaključak da je u konkretnom slučaju postojala volja odnosno namjera L. N. kao vlasnika predmetne nekretnine da tužiteljica stekne kakva stvarna prava na predmetnoj dogradnji odnosno na 3. etaži 6/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. uspostavljenog vlasništva posebnog dijela zgrade označenog kao STAN B.

31. Pregledom Ugovora o kreditu za turističke namjene broj partije: 09-187-07- 173-4 zaključenog između P. b. Z. d.d. i L. N. kao korisnika

kredita 6. lipnja 2001. ovjerenog po javnom bilježniku T. K. M. broj

OU-255/01 utvrđeno je da je istim L. N. odobren kredit u iznosu od 100.000,00 DEM u svrhu turističke namjene s rokom otplate od 120 mjeseci.

32. Pregledom Ugovora o kreditu zaključenog između P. b. Z.

d.d. i L. N. kao korisnika kredita broj 9011518264 od 9. lipnja 2006.

ovjerenog kod javnog bilježnika Ž. B. iz T. pod brojem OU-390/06 od 14.

lipnja 2006. utvrđeno je da je istim L. N. kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 80.000,00 CHF sa svrhom zatvaranja kredita broj 9187071734 i isplate ostatka sredstava na račun korisnika, s rokom otplate od 228 mjeseci. Stranke navedenog ugovora u svojstvu solidarnog dužnika su tužiteljica i R. K..

33. Pregledom Ugovora o najmu restorana od 13. ožujka 2002. utvrđeno je da je isti zaključen između L. N. kao najmodavca i tuženika ad 2. kao najmoprimca, predmet kojeg je restoran površine 100 m2 smješten u poslovnoj zgradi u T., …., a navedeni ugovor da se

zaključuje na neodređeno vrijeme.

34. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su ona i L. N. 2001. adaptirali prizemlje kuće, prizemlje srušili u potpunosti, ostavili samo vanjske zidove, srušili nosive zidove, a sve u svrhu da bi se tu napravio restoran, te da su navedene radove financirali odobrenim kreditom podignutim na iznos od 100.000,00 DEM, a koji da je podigao upravo L. N., a navedeni kredit da je refinanciran 2006. Niti glede predmetne adaptacije u prizemlju kuće odnosno 1. etaže 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljenog vlasništva posebnog dijela zgrade, označenog kao poslovni prostor (R1-R10) iz provedenog dokaznog postupka ne može se zaključiti da bi postojala volja i namjera L. N. da tužiteljica na istoj stekne kakva stvarna prava, a sve imajući u vidu da je isti bio sam ugovaratelj kredita kojim su financirani navedeni radovi, te da je u konačnici isti i zaključio kasnije ugovor o najmu s tuženikom ad 2. za predmetni prostor. Pri tom se napominje da je 2006. vršeno etažiranje cjelokupnog objekta čime su novosagrađeni dijelovi nekretnine i samostalne uporabne cjeline dobile svoju pravnu samostalnost, međutim ni tom prilikom, a kada se mogla mijenjati vlasnička struktura pojedinih etažnih uporabnih cjelina, i dalje je vlasnikom istih u cijelosti ostao L. N. pa je i iz toga razvidno da u konkretnom slučaju glede nadograđenih,

odnosno dograđenih i adaptiranih dijelova kuće nije postojala volja L. N. kao vlasnika istih da tužiteljica na tim dijelovima stekne stvarna prava.

35. Slijedom iznijetog, sud je neosnovanim ocijenio glavni tužbeni zahtjev, a kojim je zatraženo utvrđenje da kuća - stambena zgrada s okućnicom u T., koja nosi anagrafsku oznaku …. i koja je u zemljišnim

knjigama označena kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3, sve K.O. T., upisanu u ZU 4742 i koja je podijeljena na samostalne etažne uporabne cjeline i to: 1. etaža 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T.

– uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade, označeno kao poslovni prostor (R1-R10) smješten u prizemlju ( označen plavom bojom), a koji da se sastoji od: sala (R1) 26,54 m2, sala (R2) 41,98 m2, kuhinja (R3) 11,03 m2, garderoba (R4) 14,09 m2, ostava (R5) 2,00 m2, WC muški-umivaonik (R6) 1,47 m2, WC muški (R7) 1,33 m2, WC ženski-umivaonik (R8) 1,47 m2, WC ženski (R9) 1,33 m2, ostava (R10) 16,59 m2, sveukupne neto korisne površine 117,83 m2, plus pregradni zidovi površine 1,43 m2, ukupne površine od 119,26 m2, 2. etaža 30/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označenog kao STAN A (A1-A7) smješten na prvom katu ( označen zelenom bojom), a koji se sastoji od hodnika (A1) 6,21 m2, spavaće sobe (A2) 7,17 m2, WC-a i kupaone (A3) 6,56 m2, spavaće sobe (A4) 11,48 m2, spavaće sobe (A5) 18,92 m2, kuhinje i dnevnog boravka (A6) 22,62 m2, terase (A7) 38,07 m2, ukupne neto površine od 111,03 m2, plus pregradni zidovi površine 1,65 m2, sveukupne bruto površine od 112,68 m2, 3.etaža 6/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označeno kao STAN B (B1-B4) smješten na prvom katu (označen žutom bojom), a koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka (B1) 9,80 m2, spavaće sobe (B2) 6,56 m2, WC-a i kupaonice (B3) 2,46 m2 i terase (B4) 3,73 m2, sveukupno neto korisne površine od 22,55 m2, plus pregradni zidovi površine 0,69 m2, sveukupne bruto površine od 23,24 m2, 4. etaže 32/100 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 2314 i čest. zem. 1078/3 K.O. T. – uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade označenog kao STAN C (C1-C9), smješten na drugom katu (označen crvenom bojom), a koji se sastoji od stepeništa (C1) 9,90 m2, hodnika (C2) 7,47 m2, spavaće sobe (C3) 7,90 m2, WC-a i kupaone (C4) 5,80 m2, spavaće sobe (C5) 10,04 m2, spavaće sobe (C6) 12,62 m2, dnevnog boravka (C7) 13,49 m2, kuhinje i blagovaone (C8) 15,01 m2, terase (C9) 38,07 m2, sveukupno bruto korisne površine od 122,59 m2, predstavlja bračnu stečevinu stranaka i to ¾ dijela cjeline u korist tužiteljice, a ¼ dijela cjeline u korist L. N., te kojom će se naložiti zemljišno-knjižnom sudu da izvrši brisanje prava vlasništva za ¾ dijela cjeline naprijed navedene nekretnine, odnosno samostalnih etažnih uporabnih cjelina s imena L. N., te da izvrši uknjižbu prava vlasništva za taj suvlasnički udio na ime tužiteljice. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

36. Pregledom preslika radne knjižice tužiteljice utvrđeno je da ista ima nižu stručnu spremu, te da je bila u radnom odnosu od 1. lipnja 1972. do 30. studenog 1996., a pregledom Rješenja RF MIORH od 8. siječnja 1987. utvrđeno je da je istoj počevši od 1. prosinca 1996. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 695,81 kn s mjesečnim dodatkom od 100,00 kn.

37. Pregledom Potvrde Z.L. S. K. 1. s. 1. utvrđeno

je da se istom potvrđuje da je L. N. u stalnom radnom odnosu u Z. l

S.-K. od 29. ožujka 1996., te da radi na radnom mjestu transportni radnik- vozač s danom 18. studenog 1999., da ima ukupno 23 godine, 3 mjeseca i 26 dana radnog staža, a njegova prosječna mjesečna primanja u zadnja tri mjeseca da iznose 4.000,00 kn, a pregledom Potvrde Z.L.S. od 10. prosinca 1999. utvrđeno

je da je L. N. u razdoblju od 1. prosinca 1998. do 30. studenog 1999. ostvario godišnju neto plaću u iznosu od 52.711,13 kn.

38. Pregledom Potvrde HZMO S. za L. N. utvrđeno je da je isti

tijekom trajanja bračne zajednice bio u radnom odnosu od 28. veljače 1977. do 31. prosinca 1979. u brodogradilištu J. L. " T., Č., od 1. siječnja 1980. do 29. rujna 1987. u R. B. T., od 30. rujna 1987. do 2. prosinca 1987. kod privatnog poslodavca D. S., od 3. prosinca 1987. do 30. travnja 1990. u R. K.-O. M. T., od 1. svibnja 1990. do 30. svibnja 1990.

u K. D. T., od 19. ožujka 1996. do 24. veljače 2000. u Z. l. S.

d.o.o., od 25. veljače 2000. do 25. ožujka 2000. kod privatnog poslodavca H. A., od 15. srpnja 2001. do 27. siječnja 2003. da je temelj njegov osiguranja bilo samostalno privatno obvezno osiguranje, da je od 15. rujna 2003. do 16. lipnja 2004. bio u radnom odnosu u S. d.o.o., od 26. lipnja 2004. do 30. listopada 2004.

u Z. d.o.o. Z., da je od 10. kolovoza 2005. do 26. siječnja 2007. temelj osiguranja bilo samostalno privatno obvezno osiguranje, da je od 1. siječnja 2008. do 17. travnja 2008., od 18. srpnja 2008. do 2. kolovoza 2008., od 2. travnja 2009. do 27. svibnja 2009., te od 19. srpnja 2009. do 3. kolovoza 2009. bio član posade broda u međunarodnoj plovidbi.

39. Pregledom preslika pomorske knjižice za L. N. utvrđeno je da je isti na brod ukrcan 5. rujna 1992. te iskrcan 6. ožujka 1993., da je ukrcan 3. lipnja 1993. te iskrcan 18. studenog 1993., da je ukrcan 2. srpnja 1994. te iskrcan 30. srpnja 1994.

40. Kako je sud neosnovanim ocijenio glavni tužbeni zahtjev, to je valjalo odlučiti o osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva, a kojim je tužiteljica s naslova višegodišnjih ulaganja u gradnju, nadogradnju i adaptaciju kuće zatražila isplatu novčanog iznosa od 1.500.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pritom valja navesti da bračni drug koji je ulagao u posebnu imovinu svog bračnog druga te time povećao imovinu bračnog druga, ima pravo na naknadu za svoja ulaganja temeljem stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 210 ZOO. Naime, odredbom čl. 210. ZOO je određeno kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, a ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

41. Tužiteljica tijekom postupka nije priložila dokaze na okolnost da su prilikom izvođenja naprijed navedenih radova nadogradnje, dogradnje i adaptacije uložena novčana sredstva ostvarena zajedničkim radom bračnih drugova u predmetne nekretnine kao posebnu imovinu L. N.. Štoviše, cijeneći okolnost da je tužiteljica koja je inače imala nižu stručnu spremu, ostvarivala primanja svega do 1990., a čiju visinu tijekom postupka nije ni dokazala, te da je otišla u invalidsku mirovinu 01. prosinca 1996., a koja je iznosila 695,81 kn mjesečno (s mjesečnim dodatkom od 100,00 kn), da je L. N. radeći u brodogradilištu radio na radnom mjestu vozača, a nakon čega je zasnivao radne odnose u više navrata s prekidima, te da su isti tijekom braka imali troje djece, a s naslova uzdržavanja kojih su zasigurno imali znatne troškove, to je zaključak ovog suda da isti nisu imali značajniju imovinu kojom su mogli izvršiti navedena ulaganja već su za vršenje istih podizali kredite (tužiteljica je u svom iskazu navela da su nadogradnju drugog kata dijelom financirali kreditom J., a dijelom novčanom pomoći njenih roditelja dok su adaptaciju prizemlja u poslovni prostor vršili novcem od odobrenog kredita), a poslije im je značajni izvor prihoda predstavljalo iznajmljivanje drugog kata (tužiteljica je u svom dopunskom iskazu potvrdila da je upravo od novca stečenog iznajmljivanjem drugog kata financirana dogradnja apartmana na prvom katu te proširenje balkona na prvom i drugom katu), odnosno poslovnog prostora u vidu restorana. Nadalje, tužiteljica tijekom postupka nije priložila uvjerljive dokaze na okolnost da bi na druge načine određene odredbom čl. 281. ZBPO pridonijela navedenim radovima dogradnje, nadogradnje i adaptacije predmetnih nekretnina. Također, iako je tužiteljica tijekom ovog postupka iskazivala da su predmetni radovi uređenja prvog kata, izgradnje krova, te nadogradnje drugog kata izvedeni uz pomoć financijske pomoći njenih roditelja, valja istaknuti da su saslušane svjedokinje L. G.,

E. T. i A. T. načelno potvrdile da su roditelji tužiteljice uistinu pružali financijsku pomoć, međutim iz njihovih iskaza se ne može razaznati sa sigurnošću i precizno u koju svrhu je ta pomoć pružana i u kojim iznosima, te se ne može točno utvrditi je li ta pomoć imala karakter pomaganja, odnosno darivanja samo jedne stranke ili karakter pomoći i tužiteljici i L. N.. Nadalje, valja navesti da iako je tužiteljica tijekom postupka isticala da je vlastitom imovinom otplaćivala kredite podignute u svrhu izvođenja radova nadogradnje te adaptacije poslovnog prostora u prizemlju, kao i renoviranja druge etaže, a u prilog čega je ista i priložila kupoprodajne ugovore kao dokaz da je vlastitu imovinu stjecala prodajom vlastitih nekretnina (navedeno su potvrdile svjedokinje L. G. i A. T.), valja istaknuti da je riječ o kupoprodajnim ugovorima koji su zaključeni nakon što je predmetna kuća u cijelosti izgrađena, odnosno adaptirana. Navedenim učešćem tužiteljice u otplati kredita tužiteljica nije stekla stvarno pravo, a niti je osnovan njezin podredni zahtjev za isplatom s naslova ulaganja u gradnju, nadogradnju i adaptaciju kuće, već je stekla pravo obveznopravnim zahtjevom na povrat uloženih sredstava u otplati duga L. N. i to u nominalnom iznosu. Konačno, glede novca uloženog u renoviranje druge etaže ista na te okolnosti (učinjenog renoviranja i visine troškova) nije pružila dokaze.

42. Slijedom svega naprijed iznijetog, a pozivom i na odredbu čl. 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 84/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu ZPP) kojom je određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te da je svaka stranka dužna iznijeti i činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP), sud je neosnovanim ocijenio i podredni tužbeni zahtjev tužiteljice, a kojim je zatražena isplata iznosa od 1.500.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je isti odbio, a kako je to i odlučeno u toč. II. izreke ove presude.

43. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 1. ZPP, a tuženiku ad 1. je priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema važećoj OT kako slijedi: za pristup ročištima od 30. siječnja 2013., 6. rujna 2013., 27. studenog 2013., 7. veljače 2014., 24. ožujka 2014., 11. lipnja 2014., 7. listopada 2014., 29. kolovoza 2016., 16. rujna 2016., 1. listopada 2020., 14. ožujka 2022., 3. svibnja 2022., 8. rujna 2022. i 28. listopada 2022. po 250 bodova, za pristup ročištima od 9. svibnja 2013., 5. ožujka 2015., 30. ožujka 2016., 15. travnja 2021. po 125 bodova, za pristup ročištu od 9. srpnja 2015. 50 bodova, za sastav odgovora na žalbu 250 bodova, ukupno dakle 4.300 bodova, a što pomnoženo s 15,00 kuna koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim paušalom i PDV-om daje iznos od 80.625,00 kn.

44. I tuženiku ad 2. je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema važećoj OT kako slijedi: za pristup ročištima od 30. siječnja 2013., 6. rujna 2013., 27. studenog 2013., 7. veljače 2014., 24. ožujka 2014., 11. lipnja 2014., 7. listopada 2014., 16. rujna 2016., 1. listopada 2020., 14. ožujka 2022., 3. svibnja 2022., 8. rujna 2022. i 28. listopada 2022. po 250 bodova, za pristup ročištima od 9. svibnja 2013., 5. ožujka 2015., 30. ožujka 2016., 15. travnja 2021. po 125 bodova, za pristup ročištu od 9. srpnja 2015. 50 bodova, za sastav podnesaka od 3. listopada 2014. i 18. listopada 2022. po 250 bodova, ukupno dakle 4300 bodova, a što pomnoženo s 15,00 kuna koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim paušalom i PDV-om daje iznos od 80.625,00 kn.

45. Sukladno odredbi članka 155. ZPP, a pozivom na odredbu članka 157. ZPP sud je neosnovanim ocijenio zahtjev tužene ad 3. za naknadu troškova postupka. Naime, tužena ad 3. je na samom početku postupka priznala tužbeni zahtjev, međutim ista u ovom postupku s ostalim tuženima ima status jedinstvenog suparničara te je i morala biti tužena od strane tužiteljice. Pozivom na odredbu članka 155. ZPP sud je ocijenio da ista nakon navedenog priznanja nije imala neophodnih troškova koji su istoj bili potrebni za vođenje parnice s obzirom na naprijed navedeno priznanje, pa se s tim u vezi njezin zahtjev za naknadu troškova postupka ukazuje neosnovanim.

U Splitu 13. prosinca 2022.

S U D A C

DUNJA RUMORA,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte