1              Poslovni broj Kž-139/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-139/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. M., kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-1023/2023-15 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba opt. Z. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-1023/2023-15 od 30. siječnja 2024., opt. Z. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 pa je na temelju čl. 326. st. 1. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 1. studenog 2023., kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. studenog 2023., pa nadalje.

 

 

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. Z. M., putem branitelja po službenoj dužnosti M. V., odvjetnika u Odvjetničkom uredu V. iz R., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu te pobijanu presudu preinači na način da optuženom izrekne uvjetnu osudu, podredno da mu izrekne blažu kaznu zatvora.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba opt. Z. M. nije osnovana.

 

6. U žalbi koju je uložio zbog odluke o kazni optuženik upire da kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti kojima je dao značaj naročito olakotnih okolnosti te da bi se svrha kažnjavanja ostvarila i uvjetnom osudom. Ovo posebice stoga jer se prvi puta u životu povrijedio zakon, zbog čega je već tri mjeseca u istražnom zatvoru, kao i da je njegovo držanje i ponašanje uvelike doprinijelo ekonomičnosti postupka što nije dostatno cijenjeno od strane prvostupanjskog suda.

 

6.1. Takvi žalbeni navodi opt. Z. M. nisu utemeljeni jer je prvostupanjski sud pod toč. 4.1. i 4.2. argumentirano i provjerljivo obrazložio koje je olakotne okolnosti (uz odsutnost otegotnih okolnosti), cijenio na strani optuženika, prvenstveno iskreno i potpuno priznanje koje je postupak učinilo ekonomičnijim, izraženo kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, prijašnji život koji je bio usklađen sa zakonskim normama budući je optuženik neosuđivan, a kojima je olakotnim okolnostima u njihovom zbiru dao značaj naročito olakotnih okolnosti zbog kojih mu je i ublažio kaznu ispod zakonskog minimuma, a u okvirima granica ublažavanja kazne iz čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci koja je ublažena na temelju odredbi o zakonskom ublažavanju iz čl. 48. st. 2. KZ/11 (s obzirom je za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina), nije prestroga pogotovo kada se ima u vidu motiv počinjenja kaznenog djela u vidu želje za brzom i lakom zaradom, uz iskorištavanje situacija sedam osoba državljana M. i T. koje ući na prostor R. S. a onda i zapadne E. radi nalaženja uvjeta za boljim životom, da su predmetna kaznena djela s obzirom na tzv. meku granicu s B. u stalnom porastu kao i da se kod ilegalnog ulaženja osoba ne vrši kontrola od strane policije.

 

6.2. Stoga, suprotno žalbenim navodima, upravo navedena kazna adekvatna je okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

 

7. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. Z. M. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

 

Osijek, 22. ožujka 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v. r.