REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Ps-134/18-31

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda, Mislavu Polić, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice A. Š., OIB: … iz S., zastupana po punomoćniku Z. R., odvjetniku u S., naspram tužene

K. V., OIB: …. iz S., zastupana po

punomoćniku T. L., odvjetniku u S., radi utvrđenja i iseljenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 13. listopada 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tužene i po objavi presude dana 12. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I.Utvrđuje se da je tužiteljica A. Š. u cijelosti vlasnica zgrade označene kao čestica zgrade 2375 Z.U. 3911 K.O. S. (kat. čestice 10908 K.O. S.),te se dalje utvrđuje da se u prizemlju čest.zgr.2375 K.O. S. i to baš na istočnom dijelu prizemlja, nalazi poslovni prostor površine 18 m2,koji je u skici lica mjesta sudskog vještaka P.

V. iz svibnja 2008.g. označen plavom bojom i slovima: A,B,C, D, a u čijem posjedu je bez pravnog osnova tuženica.

II.Nalaže se tuženici da iseli iz poslovnog prostora koji se nalazi na istočnom dijelu prizemlja čestica zgrade 2375 Z.U. 3911 K.O. S., koji prostor je površine 18 m[2] i koji je u vještvu sudskog vještaka P. V. od svibnja 2008. označen plavom bojom

i slovima A,B,C,D te joj se dalje nalaže da taj prostor preda u posjed tužiteljici, slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III.Dužna je tužena naknaditi tužiteljici parnični trošak u u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“.

IV.Dužna je tužiteljica naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 862,70 EUR[1] / 6.500,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu naslovnom sudu 04.09.2006.g.u kojoj iznosi da je jedini i isključivi vlasnik za cijelo 1.i 2. z.k. tijela, što u naravi predstavlja zemljište ispod zgrade ali i samu zgradu sagrađenu na čest.zgr. 2375 Z.U. 3911 K.O. S.. Nadalje navodi kako je ona na slijedila Š. M. temeljem R. o nasljeđivanju OS u

I. broj: O-484/83 s rješenjem o ispravci toga rjšenja od 20.12.1999.g. Tužiteljica iznosi da se čest.zgr. 2375 K.O. S. sastoji od prizemlja i 3 kata i da ista na istoku graniči sa čest.zgr.2376 čiji da je jedan od suvlasnika baš tuženica, ali da se tuženica bez pravnog osnova nalazi u posjedu poslovnog prostora u prizemlju čest.zgr.2375 koji da je u vlasništvu tužiteljice. Stoga da tužiteljica kao vlasnica cijele čestice zgrade ustaje ovom tužbom radi iseljenja tuženice iz poslovnog prostora u prizemlju čestice zgrade 2375 Z.U. 3911 K.O.S..

2.Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, podneskom od 31.10.2007.g. u kojem navodi da je prednica tužene kupila predmetni poslovni prostor još 1970.g. i istoga je 1973.g. darovala tuženoj, pa da je od dana kupnje t.j. od 1970.g. tužena odnosno njena prednica u nesmetanom posjedu istoga prostora, kao i to da je u dijelu kuće koji pripada tužiteljici položen i drugi poslovni prostor. Stoga je tužena navela da se ne protivi izvođenju dokaza očevidom na licu mjesta radi precizne identifikacije nekretnina, obzirom da se radi o staroj kući u samoj jezgri grada pa da je moguće da je sporna oznaka nekretnina.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao: zemljišnoknjižni izvadak za čest.zgr. 2375 Z.U.3911 K.O. S. na ime Š. I., Rješenje o nasljeđivanju iza smrti Š.

I. br. O-484/83 čija je nasljednica Š. M., Ispravak rješenja o nasljeđivanju od 30.12.1983.g. br.O-484/83 sa danom 20.12.1999.g., Rješenje o nasljeđivanju br. O-44/00 od 25.4.2000.g. iza smrti Š. M. čija je nasljednica

A. Š. - u konkretnom tužiteljica, Ugovor o kupnji i prodaji „dućana“ zaključen između J. V. pok. J., A. V. ud. J., M. V. pok.

J., A. V. pok. J. i N. V. pok. J. i N. V.

pok. J. kao prodavatelja i M. K. rođ. M. kao kupca od dana

31.3.1970.g., Ugovor o darovanju između M. M. i B. K. od 6.12.1973.g.,

Sudski nalaz i vještvo sudskog vještaka P. V. od svibnja 2008.g., Obavijest iz PUK S., od 12. lipnja 2012.g, Povijesni izvadak iz

zemljišne knjige za čest.zgr. 2376 Z.U. 92 K.O. S. i za čest.zgr. 2375 Z.U. 3911 K.O. S., Rješenje o nasljeđivanju br. O-5353/15 od 24.8.2016.g. iza smrti B. K., te

S. nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. B. kao i D. nalaz i

mišljenje toga vještaka.

4.Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga,a sud nema ovlasti izvoditi dokaze po službenoj dužnosti.

5.Tužbeni zahtjev nije osnovan. Punomoćnik tužitelja je popisao parnični trošak.

6.Među strankama nije prijeporno slijedeće:

-da se tužena nalazi u posjedu poslovnog prostora, upisanog u z.k. kao „dućan„ na 2.

etaži u zgradi oznake čest.zgr. 2376 Z.U. 92 K.O. S..

7.Kao prijeporno ostalo je za raspraviti:

-da li se predmetni poslovni prostor nalazi dijelom i na čest.zgr. 2375 Z.U. 3911 K.O. S..

-da li je tužena u obvezi iseliti iz predmetnog poslovnog prostora i da li je isti dijelom i vlasništvo tužiteljice.

8.Iz stručnog Nalaza –vještva sudskog vještaka P. V. proizlazi da se prijeporni poslovni prostor, prema I. kopiji kat. plana u mjerilu 1:1000, nalazi dijelom na sud.čest.zgr. 2375 i dijelom na sud.čest.zgr. 2376, te da je prijeporni dio označen crvenom bojom. Iz priloga II kopije kat.plana u mjerilu 1:500 za K.O. S. vidi se oblik i veličina prijepora označenog žutom bojom.Na prilogu III kopija Skice izmjere koja je izrađena od 20.4. do 20.05.1956.g. da se iščitava pripajanje dijela čest.zgr.2376 , sudskoj čestici zgr.2375 K.O.S. i označeno je plavom bojom, te da predmetne čestice imaju kat.oznaku 10907 i 10908. Vještak zaključuje da stanje na terenu ne odgovara stanju koje se vodi u katastarskoj evidenciji, te da se predmetni poslovni prostor sastoji od 2 dijela i to dio površine 10 m[2] što je dio sud.čest.zgr. 2376 i dio površine 18 m[2] kao dio čest.zgr.2375, te da niti tužiteljica niti tužena u katastru niti u zemljišnim knjigama nisu upisani kao posjednici niti kao vlasnici odnosno suvlasnici.

9.Iz Dopisa PUK S. od 12.6.2012.g. proizlazi da je čest.zgr. z.k. oznake 2375 K.O. S. bila upisana u katastru od 1956.g. i to u posjedovni list 3779 K.O. S., površine 22 m[2] , na ime Š. I., dok je čest.zgr. 2376 bila upisana u posjedovni list 4117 sa površinom od 34 m[2] na ime V. J. pok.I. i u posjedovni list 4370 sa površinom od 34 m[2] na ime Ž. A.. Stupanjem na snagu nove izmjere 1956.g. čest.zgr. 2375 dobiva novu oznaku tj. katastarski broj 10908 i upisana je u posjedovni list broj 5425 na ime V. J. I. dok

čest.zgr. 2376 dobiva novu oznaku tj. kat.broj 10907 i upisana je u posjedovni list broj 5426 na ime V. J. I.. D. promjene upisa posjednika da je došlo temeljem

Rješenja o nasljeđivanju, te da su kao posjednici upisani B. M. ž. V. i

B. V. pok. V..

10.Pregledom zemljišne knjige, odnosno uvidom u z.k. izvadak od 26.06.2012.g. i to uvidom u Z.U. 92 za čest.zgr. 2376 K.O. S. razvidno jest da se na 2. etaži vodi kao poseban dio nekretnine - dućan pod čest.zgr. 2376 sa ulazom iz ulice S.. D. (sada

T. ulica) i to kao vlasništvo B. K., dok je uvidom u Z.U. 3911 K.O. S.

vidljivo da se čest.zgr. 2375 vodi kuća pov.41 m[2] , i to kao vlasništvo Š. I..

11.Rješenjem suda od 10.5.2013.g. donijeto je rjšenje o prekidu postupka jer je K. B. rođ.K. umrla. Rješenjem o nasljeđivanju br. O-5353/15 od 24.8.2016.g. istu je naslijedila kćerka i to K. V. rođ. K. i ista je baš naslijedila nekretninu označenu kao: etažno vlasništvo čest.zgr. 2376 – kuća u z.k. opisano kao 2. etaža, dućan na čest.zgr. 2376 sa ulazom iz ulice S.. D. (sada T. ulica ) za cijelo,

Z.U. 92, PU 2 K.O. S..

12.Tijekom postupka tužitelica j je istakala da se dio poslovnog prostora nalazi unutar zgrade 2375 koje je ona knjižna vlasnica. Tužena je pak predložila dopunsko vještačenje po vještaku geometru obzirom na to da je i vještak iskazao da je vršena reambulacija predmetnih nekretnina i da stvarno stanje ne odgovara formalnom. Pun. tužitelja usprotivio se tom prijedlogu pun. tužene smatrajući da se vještak P.

V. decidirano izjasnio kako se dio spornog prostora nalazi u zgradi tužitelja 2375 a dio u zgradi 2376 i to da je označio slovima ABCDA, što da znači da se od ukupnih 28m prostora, 18m nalazi u zgradi tužitelja oznake čest.zgr. 2375 K.O. S..

No, sud je rješenjem od 24.1.2013.g. odredio izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem P. V. - geodeta a odbio prijedlog tužene za građevinskim vještačenjem.

13.Na ročištu dana 10. rujna 2019.g. izveden je dokaz dopunskim vještačenjem sudskog vještaka P. V. koji je naveo da svi prigovori na njegov stručni nalaz i vještvo su neosnovani. Tuženik je prigovorio navodima vještaka smatrajući da iz dostavljenih isprava od strane Katastra je razvidno kako je čest.zgr. 2375 do 1956.g. imala 22 m[2] , a čest.zgr. 2376 da je imala 34 m , a da bi se nakon toga površine mijenjale te da je vještak bio dužan odgovoriti na koji su se način povijesno mijenjale površine navedenih nekretnina.Tužena je istakla da predmetni poslovni prosot predstavlja jedinstvenu cjelinu, sa zasebnim ulazom i tužena niti njeni prednici nikada nisu radili preinake predmetnog poslovnog prostora u čijem se nesmetanom i dugogodišnjem posjedu nalazi. Stoga da je nužno izvesti dokaz novim vještačenjem po vještaku geometru.

14.Sud je prihvatio prijedlog tužene te je rješenjem dana 10. rujna 2019.g. odredio izvođenje dokaza novim vještačenjem po vještaku geometru A. B..

Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. (str.110-120 spisa) proizlazi: da se predmetni poslovni prostor prema trenutnim podacima iz katastra i zemljišnika nalazi na dijelu čest.zgr. 2375 u površini od 22m[2] i na dijelu čest.zgr. 2376 u površini od 12 m[2] , što je pobliže opisano u skici lica mjesta br.1. (str.118 spisa), te da se u trenutku kupnje od strane prednika tuženika 16.02.1970.g. predmetni poslovni prostor nalazio na čest.zgr. 2376, pobliže prikazana u skici lica mjesta br.2. (str.119.spisa). Nadalje sudski vještak je naveo da je do promjene došlo 1987.g. kada je izvršeno usklađenje i da je čest.zgr. 2375 povećana na račun čest.zgr. 2376 odnosno da je izvršeno usklađenje katastarske čestice 10908 s cijelom z.k. česticom 2375 kojoj je pripojen dio čestice 2376 na kojoj se u prizemlju nalazi predmetni poslovni prostor. Do toga usklađenja izmjerena površina čestice zgrade 2375 iznosila je 22 m2 i navedenim elaboratom povećana je za 19 m[2] , a na račun čestice zgrade 2736. Naglasio je i da je stara poništena granica između čestica 2735 i 2736 jasno vidljiva kao spoj dviju naslonjenih zgrada (diletacija).

15. Tužiteljica se usprotivila nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. B. koji je naknadno sa danom 13.06.2022.g. izradio „N. i mišljenje - Očitovanje“ te dodao:

da je granica između čestica zgrade 2375 i 2376 nepobitno do provedbe Elaborata usklađenja bila drugačija u odnosu na trenutno službeno katastarsko stanje. Predmetni prostor u prizemlju da se zaista do 1970.g. nalazio na čest.zgr. 2376. Pogreška da je napravljena u novoj izmjeri (i posljedično u Elaboratu usklađenja) formiranjem katastarske četice 10908 kojoj istočna granica na svim ostalim višim etažama zaista odgovara stvarnom stanju zidova na terenu dok u prizemlju upravo na predmetnom spornom prostoru to nije slučaj. Navedena kat. granica u spornom prostoru nema vezu sa stanjem na terenu jer u naravi ista ne postoji već samo kao kat. nevidljiva linija.

16. Sud je Nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. B., prihvatio u cijelosti, kao pravilno i izrađeno u skladu sa pravilima struke i na kraju kao životno prihvatljivo, obzirom da predmetni poslovni prostor ima zaseban ulaz i predstvlja jedinstvenu cjelinu.

17.Pregledom dokaznog gradiva ovaj sud je zaključio da:

-da se u konkretnom sporu radi o poslovnom prostoru koji je u isključivom vlasništvu tužene odnosno tužena je dokazala pravni slijed stjecaja predmetnog poslovnog prostora i nalazi se u nesmetanom i kontinuiranom te zakonitom posjedu istoga više od 30 godina.

-U smislu članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Samostalni posjednik je onaj koji koji tu stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik i na takav način ne priznaje ničiju višu posrednu vlast na stvari. Što se tiče kakvoće zahtijeva se zakonitost, istinitost i poštenje. Posjed je zakonit ako posjednik ima pravo na posjed tj. ako ima valjan pravni temelj toga posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom i zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Poštenje se presumira. U kokretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za redovitu dosijelost jer je tužena u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine više od 30 godina što znači da je tužena dokazala svoj samostalni posjed nekretnine koji je zakonit,istinit i pošten pa je već protekom 10 godina stekla dosijelošću u vlasništvo predmetni poslovni prostor. Za naglasiti jest da dosijelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari.

Završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (čl.160. st.1.ZV). U vrijeme potrebno za dosijelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali istu kao zakoniti, pošteni i istiniti posjednici odnosno kao samostalni posjednici (Čl.16.st.2.ZV). To znači da je potrebno da je i raniji posjed bio zakonit, istinit i pošten.

18. Prednik tužiteljice I. Š. kupnjom čest.zgr. 2375 temeljem kup. ugovora

od 23.07.1947.g. nikada nije tražio predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora a to nije učinio iz razloga što ga nije niti kupio a niti mu ga je prodavatelj S. O. prodao a niti predao u posjed, sve iz razloga što je prednik tužiteljice temeljem toga ugovora kupio staru zgradu u T. ulici br.3., označenu kao čest.zgr. 2375.

Suprotno navodima tužiteljice, tužena odnosno njezin pravni prednici kupila je predmetni poslovni prostor 1970.g. i to je u ugovoru navedeno da se kupuje dućan pod čest.zgr. 2376 sa ulazom iz U. S.. D. ( T. ulica) i koji se u momentu kupnje nalazio isključivo na dijelu čest.zgr. 2376. Predmetni poslovni prostor predstavlja jedinstvenu cjelinu s jednim ulaznim vratima pa kada bi dio toga prostora pripadao tužiteljici, onda tužena ne bi imala ulaz u poslovni prostor kojega je uvijek imala. To je suprotno sadržaju kup. ugovora u kojem izričito je navedeno da prednik tužene kupuje dućan sa ulazom iz U. S.. D. (sada T. ulica).

19.Nadalje iz Rjšenja o nasljeđivanju iza smrti prednika tužiteljice I. Š.-

prednika tužiteljice proizlazi da njegovu imovinu čini kuća u S. sastojeća od 3

jednosobna stana, na adresi …..

20.Kada se navedenom pridoda i činjenica da se prednik tužiteljice I. Š.

nikada na bilo koji način nije protivio niti polagao bilo kakva prava u odnosu na predmetni prostor, tim slijedom tužbeni zahtjev je neutemeljen.

21.U smislu odredbe članka 219.Zakona o parničnom postupku (NN br.117/05, 88/05, 02/07, 123/08, 157/11, 148/14, 25/13, 89/14) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a čl. 299. istog zakona propisano je da su stranke dužne već u tužbi, i na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

22.U smislu odredbe iz čl.221 a ZPP-a (NN br.117/05, 88/05, 02/07, 123/08, 157/11, 148/14, 25/13, 89/14) propisano je da će sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, tužiteljica na kojoj je teret dokaza nije dokazala da je vlasnica predmetnog poslovnog prostora i da je tako ovlaštena zahtijevati iseljenje tužene. Slijedom navedenih utvrđenja sud zaključuje da je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

23. Odluka suda o troškovima postupka koji su dosuđeni tužitelju, utemeljena je na odredbi čl.154. i 155. Zakona o parničnom postupku (obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu a tužena je u cijelosti uspjela) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to: za sastav podneska od 31.10.2007.g., pristup na ročište 14.02.2008.g., pristup na ročište 13.3.2008.g., pristup na očevid 28.4.2008.g., pristup na raspravu 3.4.2012.g., pristup na raspravu 17.5.2012.g., pristup na raspravu

12.10.2012.g., pristup na raspravu 24.1.2013.g., pristup na raspravu 10.5.2013.g.,

pristup na raspravu 28.5.2019.g., pristup na raspravu 10.9.2019.g., sastav podneska od 25.10.2021.g., pristup na raspravu 15.11.2021.g., pristup na raspravu 24.1.2022.g.,

pristup na raspravu 20.7.2022.g., pristup na raspravu 14.7.2022.g., sastav podneska od 6.10.2022.g., pristup na raspravu 6.10.2022.g. i pristup na raspravu 13.10.2022.g.,

tj. za 18 radnji po 250,00 kn što u konačnici daje sveukupan iznos od 4.500,00 kn na ime zastupanja po punomoćniku, čemu je trebalo prododati i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn što sveukupno daje iznos od 6.500,00 kn koji je sud obistinio tuženoj, a koji je tužiteljica dužna naknaditi tuženoj.

U Splitu, 12. prosinca 2022.

S U D A C

MISLAV POLIĆ,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud u Splitu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.