Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 15 Gž-1501/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja C. P. O. S..L., K. Š., A., P. S. C. 14, OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu N. i P. d.o.o. Z., protiv tuženika U. N. iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica T. K. Š., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-944/20 od 27. rujna 2021., dana 12. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-944/20 od 27. rujna 2021. u toč. I. izreke i u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke i sudi:
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K.-M. iz S. posl. broj: Ovrv-452/20 od 21. travnja 2021. kojim se tuženiku nalaže u roku od 8 dana isplatiti tužitelju, na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga iznos od 7.500,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 29. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.187,50 kn (423,05 EUR), u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. - M. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-452/20. od 21. travnja 2020. koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga iznos od 7.500,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 29. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."
II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.689,38 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 27. rujna 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 423,12 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan. "
2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu žalbu je izjavio tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih Zakonom o parničnom postupku, s prijedlogom da drugostupanjski sud u cijelosti ukine platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te dosudi tuženiku parnične troškove, ili, podredno, presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovo odlučivanje. U žalbi ističe kako tuženik zbog prekovremenog rada i cjelodnevne skrbi za majku nije bio u mogućnosti pribaviti dokaze na okolnosti osnovanosti činjeničnih navoda iznesenih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, ali je u prigovoru istaknuo da je u cijelosti izmirio potraživanje s osnova Ugovora o zajmu. Iz priloženih potvrda razvidno je da je tuženik u cijelosti izmirio obveze, kako s osnove glavnice, tako i s osnove maksimalno dopuštene ugovorene kamate. U aneksima Ugovora o zajmu, kojih je sklopljeno čak 15 i koji prileže spisu, navodi se da je zajmoprimac podnio zajmodavcu zahtjev za odgodu roka otplate pozajmljenog iznosa, te da zajmodavac dopušta zajmoprimcu da odgodi rok otplate zajma u skladu s otplatnim planom koji se nalazi u privitku Aneksa Ugovora o zajmu, pod uvjetom da je zajmoprimac prethodno uplatio naknadu za odgodu roka otplate u iznosu od 1.500,00 kn. zajmoprimac je 11 puta platio naknadu za odgodu roka otplate, i to ukupno 17.050,00 kn, iako glavnica prema Ugovoru o zajmu iznosi 5.920,00 kn. Ugovorena kamata, koju tužitelj naziva prolongatima ugovora, nije ništa drugo nego prikriveni način ugovaranja nedopuštene kamate. Na ništavost ugovora sud pazi po službenoj dužnosti. Iznos isplaćen tužitelju od strane tuženika daleko premašuje njegovu obvezu prema tužitelju, s osnove glavnice i s osnove maksimalno dopuštene ugovorene kamate.
3. Žalba je osnovana.
4. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.
5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.
6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate novčane tražbine u iznosu od 7.500,00 kn sa zateznom kamatom, na ime dospjele glavnice zajma u iznosu od 6.000,00 kn i dospjele pristojbe u iznosu od 1.500,00 kn. 7. Pobijanom je presudom prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 7.500,00 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke) te tuženiku naložio naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.689,38 kn, a za više traženo, za iznos od 423,12 kn, odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova kao neosnovan (toč. II. izreke).
8. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da je tuženik, kao zajmoprimac sa tužiteljem, kao zajmodavcem 4. prosinca 2018. na daljinu, uz prihvat Općih uvjeta ugovora o zajmu za zajmove društva C. P. O. S..L. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), sklopio Ugovor o zajmu broj CRO-16069 (u daljnjem tekstu: Ugovor o zajmu) elektroničkim putem, sukladno čl. 247., čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO), temeljem kojeg tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn, i to 6.000,00 kn na ime dospjele glavnice i 1.500,00 kn na ime dospjele pristojbe. Tužitelj je tuženiku 4. prosinca 2018. isplatio novčani iznos od 5.920,00 kn (6.000,00 kn umanjeno za 80,00 kn troškova obrade zajma), dok se tuženik obvezao vratiti navedeni iznos uvećan za 1.500,00 kn pristojbe, sukladno članku 8. Općih uvjeta, s krajnjim danom dospijeća 3. siječnja 2019. Zajmodavac je svoju obvezu iz ugovora o zajmu izvršio uplativši iznos zajma na tekući račun tuženika, dok zajmoprimac, ovdje tuženik nije izvršio svoju obvezu povrata zajma. Sud dalje utvrđuje kako su prigovori tuženika neosnovani i svode se na prigovaranje iznosima i uvjetima točno utvrđenim u Ugovoru o zajmu i Općim uvjetima na koje je izričito pristao prilikom apliciranja za zajam i sklapanja Ugovora o zajmu, te nije uzeo u obzir činjenice, isprave i dokaze koje je tuženik iznio u podnesku od 10. kolovoza 2021. iz razloga što nisu izneseni/predloženi u roku od 15 dana od dana primitka tužiteljevog podneska od 25. studenog 2020., utvrdivši kako su punomoćnici stranaka bili upozoreni na važeće odredbe ZPP te da razlozi koje je tuženik iznio ne predstavljaju valjane razloge u smislu odredbe čl. 461.a st. 6. ZPP.
9. Prema odredbi čl. 461.a ZPP u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (st. 3.), a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (st. 4.). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka (st. 6.), a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (st. 7.).
10. Tuženik je u podnesku od 10. kolovoza 2021. priložio potvrde o uplaćenim prolongatima ističući kako je istim uplatama u cijelosti izmirio svoje obveze po Ugovoru o zajmu, te da je ugovorena kamata koju tužitelj naziva prolongatom ugovora prikriveni način ugovaranja nedopuštene kamate. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud osnovano nije uzeo u obzir činjenice i dokaze istaknute u tom podnesku, pozivom na čl. 461.a st. 7. ZPP, obzirom da ih tuženik nije istaknuo u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska od 4. prosinca 2020.
11. Iz spisa predmeta slijedi kako nije sporno da su tužitelj, kao zajmodavac i tuženik, kao zajmoprimac 4. prosinca 2018. sklopili Ugovor o zajmu i da je tužitelj tuženiku isplatio zajam u iznosu od 5.920,00 kn (6.000,00 kn umanjeno za naknadu troškova obrade u iznosu od 80,00 kn), a tuženik se obvezao vratiti iznos zajma uvećan za 1.500,00 kn na ime pristojbe i to do 3. siječnja 2019. Sklapanjem navedenog Ugovora o zajmu tuženik je prihvatio i tužiteljeve Opće uvjete.
12. Iako sud prvog stupnja nije uzeo u obzir potvrde o uplaćenim prolongatima priložene od strane tuženika, sam tužitelj je u podnesku od 4. prosinca 2020., priložio odgode otplatnog plana iz kojih slijedi kako je tuženik prolongirao rok dospijeća predmetnog zajma uplatama u iznosu od po 1.500,00 kn, i to 2. siječnja 2019., 1. veljače 2019., 4. ožujka 2019., 4. travnja 2019., 3. svibnja 2019., 31. svibnja 2019., 3. srpnja 2019., 1. kolovoza 2019., 2. rujna 2019., 1. listopada 2019., 30. listopada 2019., 29. studenog 2019., 30. prosinca 2019., 28. siječnja 2020. i 27. veljače 2020., što iznosi ukupno 22.500,00 kn na ime tzv. prolongata, tako da je rok dospijeća predmetnog zajma prolongiran sve do 28. ožujka 2020.
13. U konkretnom slučaju radi se o ugovoru sklopljenom elektroničkim putem u smislu odredbe čl. 293. st. 1 ZOO, kojim je propisano da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a iz dokumentacije priležeće spisu nedvojbeno proizlazi da su se stranke o istome doista suglasile. Odredbom čl. 499. st. 1. ZOO određeno je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
14. Predmetni Ugovor o zajmu potrošački je ugovor i na njega se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZZP). Sustav zaštite potrošača u smislu Direktive/93 počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja usluge što se tiče pregovaračke snage i razine informacija pa obzirom na takav slabiji položaj potrošača, čl. 6. st. 1. Direktive/93 predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a radi se o onoj odredbi s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza stvarnom ravnotežom koja će ponovo uspostaviti jednakost između suugovaratelja. U tom kontekstu nacionalni sudac je dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima (presuda C – 280/2013).
15. Nije sporno da su stranke sklapale anekse osnovnom Ugovoru o zajmu kojim su ugovorile predmetne prolongate, nazvavši ih naknadom za odgodu roka otplate zajma, pa obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi samo o naknadi za produljenje roka za konačnu otplatu, a ne i djelomičnim otplatama glavnice, ovaj sud smatra da se upravo kod prolongata radilo o ugovornoj kazni za zakašnjenje definiranoj u čl. 350. st. 1. ZOO u kojem je propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist, ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Međutim, čl. 350. st. 3. ZOO propisano je da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Dakle, po prethodno citiranoj kogentnoj odredbi ZOO ugovaranje ugovorne kazne kod novčanih obveza ex lege je ništetno, a u predmetnom slučaju se radi upravo o novčanoj obvezi i to zajmu. Budući da sud sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, sama činjenica da je tuženik dobrovoljno plaćao predmetne prolongate ne znači da su isti valjani, budući da su ništetni po samom Zakonu. Kod ovakvog stanja stvari, ovaj sud smatra da je tuženik ukupnim uplatama na ime prolongiranja roka otplate zajma podmirio glavnicu predmetnog potraživanja u iznosu od 6.000,00 kn i pristojbu na iznos zajma u iznosu od 1.500,00 kn, koja iznosi 25% same glavnice, i koja nije sukladna odredbi čl. 49. st. 1. ZZP u kojemu je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, očit je nerazmjer između visine glavnice samog zajma od 6.000,00 kn i ukupno uplaćenih iznosa prolongata, budući da je tuženik po predmetnom Ugovoru o zajmu primio ukupno 6.000,00 kn, umanjeno za trošak obrade zajma u iznosu od 80,00 kn, a na ime prolongata uplatio iznos od 22.500,00 kn, što je višestruko više od ukupnog iznosa glavnice, a što slijedi iz svake pojedine odgode otplatnog plana koje je priložio tužitelj iz kojih je vidljivo da je tužitelj svaku pojedinu odgodu roka otplate zajma uvjetovao prethodnom uplatom naknade za odgodu u iznosu od 1.550,00 kn.
16. Slijedom navedenih utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje da je cijeli tužbeni zahtjev neosnovan, zbog čega je posljedično valjalo ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
17. S obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari, valjalo je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka i tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka tuženiku temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženiku, koji je uspio u sporu, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) priznaje se 75 bodova za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi po Tbr. 8/1 Tarife, te po 75 bodova za sastav podneska od 10. kolovoza 2021. i zastupanje na ročištu održanom 13. rujna 2021., što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 2.250,00 kn. Kako je tuženik uspio sa žalbom, valjalo mu je dosuditi i trošak sastava žalbe u iznosu od 937,50 kn po Tbr.
10/1 Tarife. Slijedom navedenog, tuženiku je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 3.187,50 kn (423,05 EUR).
18. U nepobijanom, odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
19. Novčani iznosi navedeni u ovom drugostupanjskom rješenju dvojno su iskazani na temelju odredbe iz čl. 48. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22.), a kojim je određeno da je tijelo javne vlasti dužno u razdoblju dvojnog iskazivanja iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona dvojno iskazivati cijene i druge novčane iskaze vrijednosti u sudskim, upravnim i drugim pojedinačnim aktima koje donosi te na temelju odredbe iz čl. 43. st. 1. toga Zakona, kojom odredbom je određeno da dvojno iskazivanje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem istekne 30 dana od dana donošenja uredbe Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura. Kunski iznosi preračunati su uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz navedenoga Zakona.
Zadar, 12. prosinca 2022.
Nacrt odluke izradila
Sutkinja
viša sudska savjetnica
Blanka Pervan, v.r.
Ivana Festini, v.r.
