15. P-2795/2019-46

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. A. iz O., OIB: ,

zastupan po punomoćniku D. P., odvjetniku iz O., protiv tuženika O. b. H. d.d. S. OIB: , zastupan po

punomoćniku B. T., odvjetniku iz O., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. studenoga 2022. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 12. prosinca 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini u zemljišnoknjižnom ulošku br. k.o. O., broj ugovora: od

dana 27. studenog 2006. zaključenog između tužitelja: I. A . (OIB: ), , O., kao korisnika kredita i tuženika: O.

B. d.d. (OIB: , S., koji je potvrđen od

strane javnog bilježnika L. P., pod broj: dana 6. prosinca 2006., u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku, O. B. d.d. (OIB: ), , S., da tužitelju: I. A. (OIB: ),

O., isplati iznos u visini od 96.495,91 kn (12.807,20 EUR-a)[1] zajedno s zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 % poena tekućom na iznos od:

- 1.214,06 kn počev od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2015.,

- 6.563,86 kn počev od 1. siječnja 2010. do 31. srpnja 2015.,

- 8.792,24 kn počev od 1. siječnja 2011. do 31. srpnja 2015.,

- 79.925,75 kn počev od 3. prosinca 2011. do 31. srpnja 2015.,

a od 1. kolovoza 2015. do isplate (na sve te iznose) u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku: O. B. d.d. (OIB: ), , S., da tužitelju: I. A. (OIB: ), O., plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 24.318,00 kn / 3.227,55 eura[2] sa zateznom kamatom koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 12. prosinca 2022. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 27. studenog 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa

od 4,39 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 27. studenog 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj međutim tuženik tvrdi da su ugovorene

odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke I. K. j.d.o.o., O., te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Saslušanjem tužitelja sud utvrđuje da je kredit kod tuženika realizirao u 12. mjesecu 2006. godine, te da mu je isti bio potreban radi kupovine stana. U početku je rata kredita iznosila oko 2.000,00 kn, da bi rata kredita protekom vremena narasla na iznos do 3.000,00 kn mjesečno. Tužitelj iskazuje i to da mu prilikom realizacije kredita nije predočena mogućnost jakog porasta otplatne rate kredita i na to nije bio upozoren, a osim toga sa tuženikom nije mogao pregovarati o odredbama sadržanim u ugovoru o kreditu, već je takav ponuđeni ugovor morao prihvatiti bez izmjena ili ga u protivnom ne prihvatiti. Tužitelj navodi i to da je ugovorne odredbe kredita razumio onoliko koliko to laik može razumjeti, a na isti način da je razumio i što znači promjenjiva kamatna stopa. Tužitelj iskazuje da prilikom realizacije kredita nije imao mogućnosti izbora između promjenjive kamatne stope i kredita s fiksnom kamatnom stopom, već je ponudu tuženika morao prihvatiti takvu kakva je.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka I. K. j.d.o.o., O., od 14. prosinca 2020. godine, kao i podnesak vještaka od 10. svibnja 2022. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaj CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 96.495,91 kn, od čega se na preplaćenost kredita po osnovi jednostrano povećane kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu odnosi 18.727,56 kn, a na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita odnosi 77.768,35 kn.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka i dopunu financijsko knjigovodstvenog nalaza ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom T. s. u Z. broj od 4.

srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom V. t. s. R. H. broj od dana 13. lipnja 2014. i

presudom V. t. s. R. H. broj od

14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. V. s. R. H. je po podnesenim revizijama na odluke

V. t. s. R. H. donio odluku broj od

3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje V. t. s. RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 3. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,39 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 3. citiranog Ugovora.

14. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,39 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 2.114,60 kn.

15. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 2.114,60 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

16. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

17. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

18. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude T. s. u Z., koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda,

nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

20. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan i ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

21. Iznos od 96.495,91 kn koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa i promjena tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju od siječnja 2009. godine do zaključno do srpnja 2015. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

22. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 96.495,91 kn osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

23. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju V. t. s.

R. H. je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o

dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom V. s. R. H.) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo

na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe U. F. pred T. s. u Z.

Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu F. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

24. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 1.500,00 kn, sastav podnesaka od 27. svibnja 2020., 18. veljače 2021., 14. svibnja 2022. i 2. listopada 2022. svaki po 1.500,00 kn, zastupanje na ročištima od 22.10.2020., 27. travnja 2022., 11. listopada 2022., 7. studenoga 2022. i 7. prosinca 2022. svako po 1.500,00 kn, što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 1.258,00 kn, sudske pristojbe na presudu od 1.310,00 kn i trošak vještačenja od 3.000,00 kn, daje konačni iznos troška od 24.318,00 kn.

27. Glede zatraženog troška tuženika vezano za djelomično povlačenje tužbe sud utvrđuje da za djelomično povlačenje tužbe, za tuženika nisu nastali nikakvi novi troškovi, pa o istima nije niti odlučivao.

U Osijeku 12. prosinca 2022. godine

SUDAC

DAVOR LIŠČIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

Broj zapisa: eb316-35ece

Kontrolni broj: 03d4e-31fff-303e5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Davor Liščić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.