Poslovni broj 60 Povrv-2439/2018-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud Splitu, po sucu pojedincu Zrinki Tironi, na prijedlog sudske savjetnice Nikoline Mandić, u pravnoj stvari tužitelja V. I. K. d.o.o., S., O.: …, protiv tuženika V. B.,

S., O.: …, radi isplate, nakon provedene javne

glavne rasprave zaključene 27. listopada 2022. u prisutnosti tuženika, 12. prosinca 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB M. R. iz S. poslovni broj Ovrv-804/2018 od 28. svibnja 2018. kojim je

tuženiku naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 135,27 kn / 17,95 eura[1] zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. lipnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 75,00 kn / 9,95 eura[1] sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 12. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 231,25 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem JB M. R. iz S. poslovni broj Ovrv-

804/2018 od 28. svibnja 2018. naloženo je tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 1135,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama, nadoknaditi nastale troškove postupka u iznosu od 125,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i predvidive troškove postupka u iznosu od 56,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Zatim je radi prisilne naplate navedenih iznosa na temelju vjerodostojne isprave određena ovrha općenito na imovini tuženika.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio pravodoban prigovor te je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-2439/18 od 29. ožujka 2019. rješenje JB stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u tijeku postupka tvrdi da tuženik nije po dospijeću platio račun koji se odnosi na isporučene usluge vodoopskrbe i odvodnje za razdoblje od 4. travnja 2017. do 3. svibnja 2017. u iznosu od 135,27 kn te stoga predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

3.1. Kao dokaze tužitelj je predložio izvršiti uvid u karticu kupca sa stanjem duga na dan 3. svibnja 2018. (list 5 spisa), prijepis utuženog računa (list 149 spisa), djelomični izvod otvorenih stavaka na dan 16. svibnja 2022. (list 15-16 spisa) te u podatke o očitanju vodomjera za utuženo razdoblje i ugovor o vodoopskrbi kojim je uređena raspodjela vode u zgradi.

3.2. Osim toga, tužitelj je priložio sudsku praksu, i to presude ovoga suda poslovni broj Povrv-629/16 od 27. srpnja 2016. i Povrv-650/16 od 17. lipnja 2016. (list 17-22 spisa) koje se odnose na iste stranke, isto činjenično stanje i pravnu osnovu, ali na različito utuženo razdoblje.

4. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka u bitnome navodi da ne postoje računi koji bi potvrdili osnovu i visinu tražbine tužitelja te da se njegova evidencija ne poklapa s evidencijom tužitelja.

4.1. Osim toga, tuženik ističe i prigovor zastare.

4.2. Nakon što je tužitelj na ročištu održanom 16. svibnja 2022. priložio prijepis utuženog računa, tuženik je na sljedećem pripremnom ročištu 6. rujna 2022. naveo da je taj račun platio te je priložio potvrdu o uplati od 9. lipnja 2022.

4.3. Nadalje, tuženik tvrdi da u njegovoj zgradi postoji samo jedan vodomjer koji je zajednički za sve stanare te da stoga tužitelj može izdati samo jedan račun za cijelu zgradu i da bi ovom tužbom trebali biti obuhvaćeni svi suvlasnici zgrade. Također, navodi da na obavijestima o očitanju vodomjera nije navedena godina očitanja vodomjera te da se na taj način ne može utvrditi stvarna potrošnja vode.

4.4. Tuženik je kao dokaze predložio izvršiti uvid u potvrdu o uplati od 9. lipnja 2022. (list 31 spisa), prijepis računa (list 32 spisa) i obavijesti o očitanju vodomjera (list 34 spisa).

4.5. Iz sadržaja tuženikovih navoda proizlazi da on predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. U tijeku postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koju su stranke predložile kao dokaze i dostavile sudu do zaključenja glavne rasprave te je na temelju svakog dokaza pojedinačno, rezultata cjelokupnog postupka te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

6.1. Nije proveden dokaz uvidom u podatke o očitanju vodomjera za utuženo razdoblje niti uvidom u ugovor o vodoopskrbi između tužitelja i suvlasnika zgrade kojim je raspoređena raspodjela potrošnje vode jer tužitelj nije postupio po raspravnom rješenju od 6. rujna 2022., odnosno te isprave nije dostavio sudu u roku od osam dana od dana održavanja tog ročišta.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom računa za usluge vodoopskrbe i odvodnje, i to za razdoblje od 4. travnja 2017. do 3. svibnja 2017. u iznosu od 135,27 kn.

8. Nije sporna aktivna legitimacija, odnosno nije sporno da je tužitelj isporučitelj javnih usluga vodoopskrbe i odvodnje.

8.1. Osim toga, nije sporno da je tuženik suvlasnik zgrade na adresi u S., … na koju se odnosi utužena usluga vodoopskrbe i odvodnje.

8.2. Odredbom čl. 20. st. 5. u vezi s čl. 20. st. 1. toč. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("NN" broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, dalje ZKG), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka potraživanja, propisano je da se cijena komunalne usluge opskrbe pitkom vodom plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

9. Nije sporno da u zgradi tuženika postoji samo jedan zajednički vodomjer za cijelu zgradu jer suvlasnici nisu ugradili odvojene vodomjere, međutim, neosnovano tuženik tvrdi da bi zbog toga u ovome postupku tužbom na strani tuženika trebali biti obuhvaćeni svi suvlasnici zgrade.

9.1. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 1. Odluke o vodoopskrbi (S. g. S. broj 6/00 i 33/03, dalje O.) javni isporučitelj vodnih usluga

može, ukoliko smatra svrsishodnim te ukoliko raspolaže s dovoljno informacija o suvlasnicima/korisnicima zgrade, a vodeći se načelom ekonomičnosti, izvršiti raspodjelu zajedničkog računa za vodu na način da svakom od suvlasnika/korisnika zgrade (stambene, stambeno-poslovne ili poslovne namjene) izda pojedinačni račun za izvršenu uslugu vodoopskrbe i odvodnje. Temelj obračuna jest broj domaćinstava odnosno broj stambenih /poslovnih jedinica iz stavka 8. članka 11. te Odluke, odnosno ukoliko predstavnik suvlasnika ne dostavi tužitelju pisani sporazum o raspodjeli iznosa zajedničkog računa niti mu dostavi broj članova svakog pojedinog domaćinstva, cijena za pruženu uslugu vodoopskrbe obračunavat će se na jednake dijelove prema broju domaćinstava (stambenih/poslovnih jedinica) u stambenoj zgradi, bez obzira na broj članova svakog domaćinstva ili površinu svake pojedine stambene jedinice.

9.2. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 2. Odluke, odluku o raspodjeli zajedničkog računa za vodu iz čl. 12. st. 1. Odluke javni isporučitelj vodnih usluga može izvršiti bez suglasnosti suvlasnika/korisnika zgrade, uz prethodnu obavijest ovlaštenom predstavniku suvlasnika odnosno upraviteljskoj kući zaduženoj za upravljanje predmetnom stambenom zgradom. Ukoliko pojedina stambena zgrada nema ovlaštenog predstavnika suvlasnika niti odabranu upraviteljsku kuću, prethodnu obavijest o namjeri donošenja odluke iz stavka 2. Ovog članka, kao i Odluku iz stavka 2. Ovog članka, javni isporučitelj vodnih usluga objavit će na svojim web stranicama (čl. 12. st. 3. Odluke). Također, odredbom čl. 12. st. 4. Odluke propisano je da odluka iz čl. 12. st. 1. tog podzakonskog propisa predstavlja diskrecijsko pravo Upravitelja voodopskrbe, a ne njegovu obvezu.

9.3. U konkretnom slučaju je tužitelj iskoristio ovlast iz odredbe čl. 12. Odluke o vodoopskrbi (S. g. g. S. broj 6/00 i 33/03) te svakome od

suvlasnika/korisnika zgrade izdaje pojedinačni račun za izvršenu uslugu vodoopskrbe i odvodnje.

9.4. Naime, iz sadržaja utuženog računa razvidno je da se radi o pojedinačnom računu za izvršenu uslugu vodoopskrbe i odvodnje, tj. da je potrošnja vode za cijelu zgradu u utuženom razdoblju (od 4. travnja 2017. do 3. svibnja 2017.) iznosila 93m3, a da je od te ukupne potrošnje tuženiku obračunato 11,16 m3 po jediničnoj cijeni od 11,60 kn.

9.5. Prema tome, pravilno je u ovome postupku na pasivnoj strani naznačen samo tuženik jer se potrošnja po utuženom računu odnosi samo na njegovo domaćinstvo.

10. S obzirom na to da se u zgradi tuženika plaćanje usluge vodoopskrbe ne vrši putem zajedničkog računa niti su suvlasnici zgrade sklopili pisani sporazum o raspodjeli pružene usluge, to za ovaj spor nije odlučno to što to tužitelj nije dostavio ugovor o vodoopskrbi kojim je uređena raspodjela potrošnje vode u zgradi.

11. Nadalje, kako između stranaka nije sporno da djelatnici tužitelja svakoga mjeseca očitavaju stanje vodomjera u zgradi tuženika, to na obvezu tuženika nije ni od kakvog utjecaja okolnost što na obavijestima o očitanju vodomjera nije navedena i godina očitanja.

12. Isto tako, iako tužitelj nije tijekom postupka dostavio obavijest o očitanju vodomjera za utuženo razdoblje, stvarna potrošnja vode naznačena je i može se utvrditi iz prijepisa utuženog računa, a u istom računu je tužitelj obračunao i dio koji otpada na domaćinstvo tuženika.

13. Tuženik nije dokazao da je platio utuženi račun, a ovo stoga što se prijepis računa broj 2010736737 i potvrda o uplati od 9. lipnja 2022. odnose na razdoblje potrošnje koje se razlikuje od onog utuženog. Naime, predmet ovog spora je usluga isporučena za razdoblje od 4. travnja 2017. do 3. svibnja 2017, dok se prijepis računa broj 2010736737 odnosi na potrošnju u razdoblju od 2. srpnja 2020. do 7. srpnja 2020. a potvrda o uplati 9. lipnja 2022. se odnosi na potrošnju za razdoblje od 4. travnja 2022. do 3. svibnja 2022.

13.1. Zatim, iz djelomičnog izvatka otvorenih stavka na dan 16. svibnja 2022. te iz priložene sudske prakse utvrđeno je da tuženik, osim utuženog računa, nije redovno po dospijeću tužitelju plaćao niti druge račune za isporučene usluge u razdoblju od 2012. do 2022. zbog čega je tužitelj protiv tuženika pokrenuo druge sudske postupke za različita utužena razdoblja.

14. Iz kartice kupca od 3. svibnja 2018. i prijepisa računa proizlazi da tuženik za isporučene usluge vodoopskrbe i odvodnje tužitelju za razdoblje od 4. travnja 2017. do 3. svibnja 2017. nije platio račun u iznosu od 135,27 kn koji je dospio na naplatu 8. lipnja 2017. pa je taj iznos tuženik dužan platiti tužitelju temeljem odredbe čl. 20. ZKG u vezi s čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO).

15. Nadalje, tuženik se nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze te je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO dužan platiti zatezne kamate od sljedećeg dana od dana dospijeća računa do isplate, s time da je stopa zateznih kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

16. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, uzimajući u obzir da je usluga isporučena za potrebe kućanstva, a da je utuženi račun dospio na naplatu 8. lipnja 2017., to znači da od dana dospijeća tog računa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu (16. svibnja 2018.) nije protekao jednogodišnji zastrani rok propisan odredbom čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO.

17. Materijalnu dokumentaciju koju je tužitelj priložio kao dokaze, a koja je pregledana i pročitana u ovome postupku u cijelosti se prihvaća kao dokaz jer je sastavljena uredno i nema nedostataka koji bi doveli u pitanje njezinu vjerodostojnost.

18. Slijedom navedenog, održan je na snazi na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 135,27 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano u stavku I. izreke presude.

19. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici.

19.1. Sukladno vrijednosti predmeta spora od 135,27 kn, na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice troškovi javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 60,00 kn (čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, "NN" broj 8/11, 112/12 i 114/12, dalje Pravilnik) s PDV-om od 25% u iznos od 15,00 kn (čl. 8. Pravilnika), odnosno ukupno 75,00 kn.

19.2. Tužitelju se ne priznaje trošak dostave u iznosu od 30,00 kn naveden u troškovniku ovršnih troškova jer nije dokazao njegovu visinu, dok se PDV na taj trošak u iznosu od 7,50 kn niti ne može zaračunati s obzirom da to ne proizlazi iz niti iz jednog važećeg propisa. Također, ne priznaje se niti materijalni trošak u iznosu od 10,00 kn s PDV-om od 2,50 kn jer tužitelj nije dokazao na što se ti troškovi odnose, dok se predvidivi troškovi u iznosu od 181,25 kn ne priznaju jer zbog pravodobno uloženog prigovora nisu nastali.

19.3. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

19.4. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 75,00 kn (stavak II. izreke presude), dok je preko dosuđenog a do zatraženog, a za iznos parničnih troškova od 231,25 kn zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (stavak III. izreke presude).

U Splitu 12. prosinca 2022.

Sutkinja

Zrinka Tironi v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 8 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).