REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-225/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S., P., (OIB:…), zastupanog po osobi ovlaštenoj za zastupanje J. A. R., iz P., (OIB:…), a on zastupan po punomoćnici L. S., odvjetnici iz L., protiv tuženika R. A. d.o.o. P. (OIB:…), zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i P., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj: Pn-82/2020-11 od 7. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj: Pn-82/2020-11 od 7. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u st. I. izreke odlučeno je:

- u točki 1., da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete – izmakle dobiti u visini od 379.921,12 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže naznačeno u izreci pobijane odluke;

- u točki 2., da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete – izmakle dobiti u iznosu od 1.327.549,32 kune sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dijelove tog iznosa od 331.887,33 kune teče godišnje u razdoblju od 2018. do 2021., sve kako je pobliže naznačeno u izreci pobijane odluke;

-u točki 3., da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete - izmakle dobiti u iznosu od 21.219,84 kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dijelove tog iznosa od 3.536,64 kune teče kako je pobliže naznačeno u izreci pobijane odluke;

-u točki 4., da se odbija zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa od 562,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. siječnja 2015. do isplate, u roku od 15 dana;

-u točki 5., da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 100.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana;

-u točki 6., da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka;

1.1.Odlukom o troškovima postupka (u st. II.) naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od 68.750,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv te odluke pravovremenu žalbu podnio je tužitelj putem svoje punomoćnice iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, a pobija i odluku o troškovima postupka. Navodi da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) jer nije utvrđeno da li je tuženika, kao pravnu osobu, u ovom postupku zastupala ovlaštena osoba; iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama u ovom sporu, a obrazloženje presude je proturječno, budući da nije utemeljeno na dokazima dostavljenima po tužitelju, a niti su ti dokazi obrazloženi zasebno niti u cjelini; iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a jer sud nije preispitao i ocijenio sve dokaze zasebno i u cjelini, nije uzeo u obzir iskaz tužitelja te svjedoka A. C., a o pojedinim dokazima ni odlučio; iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 355. ZPP-a jer presudu nije donio, objavio na ročištu, pismeno izradio i uručio strankama najkasnije u roku od 45 dana od zaključenja glavne rasprave, a time je onemogućio stranku, posebno tužitelja, da dođe na ročište za objavu presude i primi presudu u zakonskom roku te traži troškove za tu radnju.

2.1. Tužitelj svoje zahtjeve ne temelji samo na tvrdnjama da je tuženik pokrenuo parnični postupak radi naknade štete protiv tužitelja te predsjednika stranke te ovršni postupak, već i na tvrdnjama da je tuženik u parničnom postupku iznio niz neistinitih i lažnih tvrdnji za tužitelja koje nisu dokazane u tom postupku. Neosnovano je obrazloženje suda da tužitelj nije dokazao da bi iznijete informacije tuženika u prijašnjem parničnom postupku uopće bile neistinite jer je u tom postupku dokazano sasvim suprotno, da tvrdnje koje je iznio tužitelj za tuženika i njegovo djelovanje u predmetnom priopćenju za javnost nisu bile neistinite. Djelovanje tužitelja bilo je odraz političke borbe tužitelja i predsjednika stranke usmjerene na zaštitu prirode, okoliša i ljudskog zdravlja. Zato tužitelj nije postupao protupravno niti je njegovim istupanjima u javnosti došlo do povrede bilo koje pravne norme. Naprotiv, tuženik je u svom radu postupao protupravno, čega je bio svjestan, ali je, unatoč tome, pokrenuo parnični postupak protiv tužitelja kako bi stranci i njenom predsjedniku nanio štetu, spriječio ih da istupanjem u javnosti i iznošenjem informacija o nepravilnostima u radu tuženika otkriju kako djelatnost tuženika ima štetni utjecaj i posljedice na zdravlje ljudi i okoliša. Posljedica takvog postupanja tuženika je provođenje ovršnih postupaka protiv tužitelja i predsjednika stranke, blokada računa tužitelja i nemogućnost raspolaganja tužitelja sredstvima na računu, financijska nesposobnost tužitelja u dužem vremenskom periodu što se može utvrditi i uvidom u dopis Agencije kojega sud nije vrednovao.

2.2. Nije sporno da su ovršni postupci pokrenuti na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-2707/08 od 11. prosinca 2009., ali je ta presuda ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 4946/13 od 10. listopada 2017., kao i presuda Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Gž-222/2011-5 od 1. srpnja 2013., da bi u konačnici prema presudi Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Gž-484/19-15 od 10. lipnja 2020. bila preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pn-314/17-63 od 17. listopada 2018. te konačno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u tom postupku u kojem je ovdje tuženik tražio naknadu štete od ovdje tužitelja. Protupravnost postupanja tuženika, radi namjernog nanošenja štete tužitelju, proizlazi iz samog činjeničnog supstrata tužbe, ali i presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Gž-484/19-15 od 10. lipnja 2020., ogleda se u povredi ustavnih i konvencijskih prava tužitelja na slobodu mišljenja i izražavanja, kao i prava na slobodu govora jer tuženik nije dokazao lažne i neistinite tvrdnje koje je iznosio protiv tužitelja u tom postupku. Bez obzira na pravo tuženika da pokreće postupke, to ne podrazumijeva pravo da tužitelju tim činom uzrokuje imovinsku i neimovinsku štetu, njegovim sprječavanjem istupanja u javnosti i iznošenja nepravilnosti u radu tuženika jer je djelatnost tuženika štetno utjecala na zdravlje i život ljudi. Postoji i uzročna veza između protupravnog postupanja i pravno priznatog gubitka (imovinske i neimovinske štete).

2.3. Tužitelj smatra da, jer je prvostupanjska presuda bila dostupna velikom krugu osoba, to utjecalo na njegovu djelatnost kao i na uspjeh na političkoj sceni. Nadalje da mu je tuženik prouzročio i neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti, povrede časti, ugleda i dobrog glasa, a koje predstavljaju štetne posljedice opisanih štetnih radnji tuženika jer su u njegovim postupanjima ispunjene sve zakonske pretpostavke odgovornosti tuženika i za neimovinsku štetu tužitelju. Ovršni postupak je samo štetna posljedica koja je tužitelju prouzročila imovinsku štetu jer mu je račun bio u blokadi te je time bila onemogućena njegova djelatnost - što sud nije niti utvrđivao. Isto tako samim time što je tuženik iznio neistinite tvrdnje za tužitelja ispunjeno je zakonsko obilježje kaznenog dijela klevete jer su takve tvrdnje iznesene "pred drugim", a kasnije su bile dostupne putem medija i široj javnosti. Osporava i odluku o troškovima postupka. Smatra kako je pogrešna i visina priznatih troškova tuženiku je da je tuženiku dosuđen iznos viši nego što je isti zahtijevao.

2.4. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22).

4. U svom odgovoru na žalbu tužitelja tuženik navodi da je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice u postupku te ispravno primijenio materijalno pravo jer da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu. Nadalje da je odluka o troškovima postupka pravilna jer da tužitelj mora nadoknaditi cjelokupni prvostupanjski trošak tuženiku. Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća. Odbijanjem provođenja određenih dokaznih prijedloga tužitelja (npr. uvid u dopis Fine ili upit na nadležno ministarstvo) sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a već je primijenio ovlaštenje iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a.

6.2. Nadalje, što se tiče žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a koji navodi tužitelj - da li je tuženika kao pravnu osobu u postupku zastupala ovlaštena osoba valja reći da prema odredbi čl. 354. st. 3. ZPP-a zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili zato što parničnu nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču – u ovom slučaju tuženik.

6.3. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na odgađanje ročišta za objavu navedene presude valja reći da u tom smislu nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 335. st. 4. ZPP-a jer navedeno postupanje suda nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, a niti na odluku o troškovima, kako to navodi tužitelj u svojoj žalbi s obzirom da je tužitelj izgubio ovu parnicu pa mu ni ne bi pripadao ni eventualni trošak za dolazak njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude.

7. Osnova spora stranaka u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete od tuženika, a za koju tvrdi da mu je nastala pokretanjem parničnog i ovršnog postupka od strane tuženika (presuda donijeta pod poslovnim brojem P-2707/09 11. prosinca 2009., potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-222/2001 od 1. srpnja 2013. te vođenjem ovršnih postupaka pod poslovnima Ovr-2507/2013 i Ovr-881/2015). Nadalje zato što je tuženik iznosio lažne i neistinite informacije o tužitelju, odnosno zato što je isti htio spriječiti tužitelja da otkrije djelatnost tuženika koja ima štetni utjecaj i štetne posljedice na zdravlje i život ljudi kao i na onečišćenje zraka i okoliša. Tužitelj tvrdi da je zbog navedenog pretrpio štetu u vidu nemogućnosti političkog djelovanja, odnosno gubitka vijećničkih mjesta na lokalnim izborima 2017., zbog čega trpi štetu u vidu izmakle zarade te gubitka jednog zastupnika na parlamentarnim izborima 2016., gubitka beneficija od HZZO-a te zbog povrede prava osobnosti pa sveukupno potražuje naknadu štete od 1.829.252,78 kuna.

8. Dakle, tužitelj u vrlo opširnom historijatu tužbe tvrdi da mu je zbog navedenog parničnog, odnosno ovršnih postupaka prouzrokovana šteta kako imovinska tako i neimovinska te se pritom poziva na povredu Ustavnih prava na slobodu mišljenja i izražavanja, slobodu govora i javnog nastupa iz čl. 29. st. 1. i čl. 38. st. 1. i 2. Ustava RH, te čl. 18. i čl. 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine te čl. 10. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ujedno zahtjev postavlja prema odredbama čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022. dalje: ZOO-a) te čl. 1045., 1046. te 1089. ZOO-a.

9. Sud prvog stupnja je protivno spomenutim žalbenim navodima, u postupku kojega je vodio, onome kome je prethodio pobijanoj presudi, ispravno utvrdio i zaključio slijedeće:

-da je tužitelj politička stranka, upisan u registar političkih stranaka HR 17. lipnja 2003. sa sjedištem u P., te da je izvršena promjena nalaza temeljem rješenja Ministarstva uprave od 28. lipnja 2012., da ista djeluje na području zaštite okoliša, zaštite kopna i mora, zaštite zraka te zaštite čovjeka, očuvanje prirodnih resursa te svih oblika društvene pravde;

-da je tuženik protiv tužitelja i njegovog tadašnjeg predsjednika J. A. R. kao 1. i 2. tuženika pokrenuo postupak radi naknade štete tvrdeći da mu je u postupanju predsjednika stranke nastala šteta zbog priopćenja za javnost od 24. kolovoza 2008. te da to predstavlja štetnu radnju u vidu povreda prava osobnosti kod tuženika koja se ogleda u povredi prava na ugled, dobar glas i čast te povredu prava na slobodu privređivanja te da je presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-2707/08 od 11. prosinca 2009. naloženo tužitelju i J. A. R. da tuženiku naknade štetu isplatom ukupnog iznosa od 40.000,00 kuna, odnosno svaki od njih po 20.000,00 kuna kao i da naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 10.390,00 kuna.

-da je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Gž-222/11 od 1. srpnja 2013. te time stekla svojstvo pravomoćnosti, a kasnije i ovršnosti;

-da je Financijskog agenciji podnesen zahtjev za izravnu naplatu 28. listopada 2013. kojom je tuženik tražio pljenidbu novčanih sredstava sa računa tužitelja kao i da je temeljem te ovršne isprave tuženik pokrenuo ovršne postupke protiv tužitelja i J. A. R. koji su se vodili pod poslovnim brojevima Ovr-2507/13 i Ovr-881/15 s time da se potonjim nadovezivao na sudske penale koji su izrečeni u predmetu poslovni broj: Ovr-2507/13;

-da su nakon što je Financijska agencija zaprimila rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-2507/2013 12. prosinca 2014. blokirani svi računi tužitelja te su vršene naplate troškova ovršnog postupka i kamata na ovršni trošak u korist tuženika kao ovrhovoditelja, a 2. travnja 2015. Financijska agencija zaprimila je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-881/2015 te su na temelju tog rješenja vršene naplate glavnice i kamate na glavnice, troškove ovršnog postupka, kamate na ovršni postupak i naknade Agenciji sve sa računa tužitelja u korist tuženika kao ovrhovoditelja.

-da je povodom ustavne tužbe tužitelja Ustavni sud RH odlukom broj: U-III- 4946/2013 od 10. listopada 2017. ukinuo presudu prvostupanjskog suda poslovni broj: P-2707/08 od 11. prosinca 2009. te presudu Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Gž-222/11 od 1. srpnja 2013. te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak;

-da je u ponovnom postupanju pred sudom prvog stupnja koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-314/17 prihvaćen zahtjev tuženika te da je povodom žalbe ovdje tužitelja ovaj sud presudom poslovni broj: Gž-484/2019 od 10. lipnja 2020. preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno ovdje tuženika;

-da se povodom navedenog postupanja i navedenih ovršnih isprava vodi postupak kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu radi stjecanja bez osnove pod poslovnim brojem P-226/2020 kojim tužitelj potražuje od tuženika iznose koje je ovaj stekao i naplatio temeljem navedenih ovršnih isprava;

-da tužitelj nije dokazao da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno da tužitelj nije uspio dokazati da je pokretanjem parničnog i ovršnog postupka, a što je dovelo do blokada računa tužitelja kao i iznošenjem informacije o tužitelju od strane tuženika predstavlja štetnu radnju, a niti da postoji uzročno posljedična veza koja bi dovela do štete kao ni protupravnost;

-da pravomoćnu i ovršnu odluku na temelju kojih je postupao tuženik nije donio on sam već sud te da stoga postoji neoboriva pretpostavka zakonitosti pravomoćne odluke "bez obzira na njezinu kvalitetu" te da je tuženik postupao po takvim pravomoćnim odlukama, a takvo postupanje da se ne može ocijeniti štetnom radnjom kao ni svjesnom namjerom tuženika kojom bi se nanijela šteta tužitelju. Nadalje da iz odluke Ustavnog suda od 10. listopada 2017. i presude ovog suda od 10. lipnja 2020. ne proizlazi tvrdnja tužitelja da bi činjenice koje je tuženik tamo iznosio bile netočne ili neistinite "već da se radi o iznošenju činjenica različitih interesa";

-da se postupanje tuženika ne može smatrati kao postupanje profitne pravne osobe te da mu dosuđeni iznosi na ime nadoknade štete koje je tražio "ni životno ni pravno ne predstavljaju pravičnu naknadu jer da mu je doista bio toliko narušen ugled da bi tražio daleko veće iznose";

-da visina štete koju traži tužitelj ne predstavlja stvarnu štetu jer da su politički izbori neizvjesni pa da na popularnost neke političke stranke utječu raznovrsni faktori, a ne samo sudski postupci koji se vode protiv stranaka, odnosno da sud nije utvrdio da bi navedeni postupci bili uzrokom gubitka vijećničkih mjesta na lokalnoj razini kao i na razini parlamentarnih izbora;

-da u odnosu na naknadu neimovinske štete koju zahtjeva tužitelj nije utvrđeno da bi iznijete informacije bile neistinite, odnosno da je takvim informacijama tuženik svjesno manipulirao u cilju da nanese štete tužitelju i povrijedi ugled istome jer da je isti "samo" postupao po pravomoćnim odlukama.

10. Odluku suda prvog stupnja kao i iznesene zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj sud i isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

11. Naime, pokrenuti postupci pred sudom prvog stupnja od strane tuženika, a protiv tužitelja za naknadu štete predstavljaju zakonom propisan način ostvarivanja prava na sudsku zaštitu i ne predstavljaju protupravno postupanje tuženika u smislu pretpostavki odgovornosti za naknadu štete (čl. 19., 1045. do 1048. ZOO-a). Isto tako odluke na koje se tužitelj poziva nemaju takav značaj koji im tužitelj daje. Prvenstveno se to odnosi na odluku Ustavnog suda broj: U-III-4946/13 od 10. listopada 2017. iz koje proizlazi da prvostupanjski sud u ranijoj prihvaćajućoj odluci nije iznio "ozbiljne, relevantne i dostatne razloge" zbog kojih je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije J. A. R. (kao prvotuženika iz navedene odluke) kojega je on isticao u navedenom postupku (točka 9.1.). Iz presude ovog suda od 10. lipnja 2020. poslovni broj: Gž-484/2019 proizlazi da je zahtjev odbijen u odnosu na tuženika iz razloga što je on prilikom realizacije projekta ovdje tuženika "iznosio svoj stav o projektu i započetoj proizvodnji", navodeći da je sud mišljenja da na takav način isti nije imao namjeru povrijediti poslovni ugled tužitelja već da utvrđene činjenice svaka stranka tumači na svoj način". Dakle, navedene odluke nemaju dokaz protupravnog postupanja tuženika kako to tvrdi tužitelj, a isto tako ne proizlazi da bi, kako to tvrdi tužitelj, tuženik za njega iznosio "lažne i neistinite tvrdnje".

12. Tuženik je, dakle, pokrenuo postupak protiv tužitelja i njegovog predsjednika J. A. R. radi naknade štete tražeći sudsku zaštitu svojih prava te nakon što je prvostupanjska presuda postala pravomoćna pokrenuo je i postupak ovrhe prema odredbama Ovršnog zakona. Valja navesti da pokretanje postupka samo po sebi ne može imati značaj protupravne štetne radnje neovisno na koji način će završiti takav postupak (tužitelju navedeno ni ne može biti poznato). Ovdje valja navesti i da pravomoćna presuda obvezuje stranke pa je tužitelj trebao postupiti po toj pravomoćnoj presudi pa se isti ne bi doveo u situaciju blokade računa kroz razdoblje od 12. prosinca 2014. pa od 23. ožujka 2016. Nadalje potpuno su nejasni (i ničim dokazani) žalbeni navodi tužitelja da je zbog vođenja navedenog parničnog postupka kao i činjenice da je prvostupanjska presuda bila objavljena u više medija (internetskih portala) utjecalo na samu djelatnost tužitelja "kao i na njegove uspjehe na političkoj sceni na području u kojem djeluje kao i šire u RH".

13. Slijedom navedenog sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da nisu ispunjene (kumulativno) sve pretpostavke predviđene odredbom čl. 1045. ZOO-a, odnosno da nije utvrđeno da bi tuženik počinio protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta tužitelju (kao ni o kojoj se šteti uopće radi).

14. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i Odredbe Odvjetničke tarife). Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je tuženik potraživao iznos od 18.300,000 kuna za odgovor na tužbu te za pristup na dva ročišta već je prema troškovniku tuženika sa stranice 170 spisa vidljivo da je tuženik potraživao troškove sastava podneska od 25. studenog 2020. te pristupa na dva ročišta sve u visini od po 18.500,00 kuna + PDV-e, odnosno ukupno iznos od 68.750 kuna (prema Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife) koji iznos je i sud prvog stupnja pravilno priznao tuženiku.

15. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja te time potvrditi presudu prvog stupnja (prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tužitelja valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka kao i zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu kao procesno nepotreban (čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. st. 1. ZPP-a sve u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 12. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus, v.r.