Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv.Križ Dračevac

Split

P-183/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja S. P., O.: …, iz S., zastupan po

punomoćniku D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1) Ž. sv.

S. P., O.: …, G., zastupan po

punomoćniku T.-M. P., odvjetnik iz S., pod 2) Ž. B., O.: …, iz S., pod 3) G. B., O.: …,

S. i pod 4) D. B., O.: …, S.,

radi utvrđenja prava vlasništva, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj dana 18.listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika pod 1), dana 9. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj S. P. (O.: …) iz S.,

vlasnik za cijelo (UDIO 1/1) realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 369/11, k.o. G. upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 2667 i to dijela koji je na skici T. Č., sudskog vještaka za geodeziju od 16. studenog 2021. godine koja skica je sastavni dio ove presude, označen kao lik omeđen slovima A-B-C-D-A u površini od 637 m2, pa su dužni tuženi trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i parcelacijskog elaborata izrađenog na osnovu skice vještva zatraži kod nadležne DGU, U. za katastar nekretnina izradu

prijavnog lista, pa je na temelju ove presude i prijavnog lista ovlašten tužitelj u zemljišnim knjigama zatražiti i postići valjani upis uknjižbe prava vlasništva na tako novoformiranoj katastarskoj čestici na svoje ime za 4935/5880 dijela (UDIO 4935/5880) uz istodobno brisanje istog prava s imena C. Ž.

C. S.. S., G. za 4182/5880 dijela, B. Ž., O.:

…, S., za 251/5880 dijela, B. G.

M.., O.: …, S., za 251/5880 dijela i B.

D., O.: …, S., za 251/5880 dijela.

II. Dužan je tuženik pod 1) naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.987,50 kuna / 2.121,91 Eur, uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 1987. godine kupio od stvarnog vlasnika i posjednika A. Č. pok. V. dio nekretnine čest.zem 369/11 k.o

G. upisane u ZK uložak broj 2667 u ukupnoj površini od 630 m3, a koje pravo vlasništva je stekao temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog 27.siječnja 1987. Nadalje, da su na predmetnoj nekretnini upisani tuženici pod 2) 3) i 4) za odgovarajuće suvlasničle dijelove dok je tuženik pod 1) pravni slijednik upisanog C. Ž. C. sv. S., G., a što da proizlazi iz ministarstva

uprave RH pravne osobe K. crkve kao jedine pravne osobe K. crkve sa

sjedištem u G. na otoku Š..

2. Tuženik pod 1) u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti navodeći da je tužitelj već uknjižen po istom pravnom osnovu kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, kupoprodajnog ugovora, presude II P-2341/93, očevidom na licu mjesta uz vještaka za geodeziju T. Č., te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći

svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,

88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4. Čitanjem kupoprodajnog ugovora utvrđeno je da je isti sklopljen 27.siječnja 1987. u S., između Č. A. pok. V. kao prodavaoca, s jedne, te S.

P. pok. V., kao kupca, s druge strane, a glede nekretnine označene kao čest.zem 369/11 k.o G. naziva " P.V.G." u površini od 630 m2 ili 630/4000 dijela parcele pašnjak-krš. sve za kupoprodajnu cijenu od 200.000,00 Din, koji ugovor je ovjeren u potpisu prodavatelja pod brojem Ov.br.IV-109/87 od O. S., O.U., M. U.G. dana 18.lipnja 1987.

5. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana u ZK uložak 2667, zk odjela S., kao "pašnjak" naziva " P.

B." površine 2511 m2 te da su kao suvlasnici upisani tužitelj za 945/5880 dijela te tuženik pod 1) za 4182/5880 dijela, tuženik pod 2) B. Ž. za 251/5880 dijela, tuženik pod 3) B. G. mal. za 251/5880 dijela te B. D. za 251/5880

dijela.

6. Očevidom na licu mjesta iz vještaka mjernika utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavlja posjed na terenu ograđen na kojem se nalazi montažni objekt te zasađenih 12 maslina, s orahom i bajamom. Iz nalaza i mišljenja vještaka, na koje stranke nisu imale primjedbi, a sud je isto prihvatio kao stručno i argumentirano, proizlazi da je tužitelj je na očevidu kao predmet spora pokazao betonskim zidom ograđeni posjed (u prilogu na Prikazu lica mjesta tijelo označeno slovima A B C D A) na kojem se nalazi montažni stambeni objekt (u prilogu na Prikazu lica mjesta crveni kvadrat označen slovom E), pomoćni objekt/sprema (u prilogu na Prikazu lica mjesta crveni kvadrat označen slovom F) te 12 stabala masline, orah i bajam. Pokazani posjed se nalazi u G, između objekata anagrafskih oznaka 18 i 22. Naknadno sam 12.11.2021. god. izvršio geodetsku izmjeru pokazanog posjeda, a na temelju koordinatnog preklopa kat. plana ovog područja sa snimljenim stanjem utvrdio sam da pokazani posjed (u prilogu na Prikazu lica mjesta tijelo označeno slovima A B C D A) ima površinu od 637 m2 i da se nalazi na dijelu čest. zem. 369/11 (kat. čest. zem. 2842/1) k.o. G. (637/2768). Čest. zem. 369/11 se vodi u zemljišniku u ZK ulošku br. 2667 kao pašnjak od 2768 m2, a usklađena je sa kat. čest. zem. 2842/1 koja se vodi u kat. operatu u Posjedovnom listu br. 162 kao pašnjak od 2138 m2 i u Posjedovnom listu br. 1585 kao pašnjak od 630 m2. Granica čest. zem. 369/11 (kat. čest. zem. 2842/1) prema čest. zem. 369/1 (kat. čest. zem. 2841) na terenu je jasno definirana zidom, kao što je i prikazano na skici premjeravanja br. 20/97 geodeta P. od 12.03.1997. god. i konkavnog je oblika (u prilogu na Prikazu lica mjesta naznačeno plavom linijom). Na kat. planu je prikazana kao pravac (u prilogu na Prikazu lica mjesta naznačeno plavom crtkanom linijom) što smatram greškom. Montažni stambeni objekt (u prilogu na Prikazu lica mjesta crveni kvadrat označen slovom E) ima površinu od 26 m2, a pomoćni objekt/sprema (u prilogu na Prikazu lica mjesta crveni kvadrat označen slovom F) ima površinu od 5 m2.

7. Tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao na temelju kupoprodaje te da istu od tada posjeduje od nikog ometan te iskorištava kroz određeno vrijeme.

7.1 Dakle, činjenice kojima tužitelj opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, a koje nedvojbeno upućuju na zakonsku osnovu stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7.2. Stoga, odmah valja reći da se pravo vlasništva dosjelošću može steći kada se ispune za to zakonom propisane pretpostavke.

8. Budući se tužitelj u tužbi poziva na posjed unazad 35 godina to se sukladno odredbi čl. 388 st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09) stjecanje, promjena pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona procjenjuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja,promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa se primjenjuju pravna pravila 1460. (dosjelost) A. općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), a koja se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06.travnja 1941.godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list 84/46) i Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.travnja 1941.godine. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460 OGZ temeljna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je savjesnost, odnosno zakonitost i poštenje.

9. Tuženik, naime, ne osporava da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, međutim osporava istinitost i zakonitost posjeda tužitelja obzirom je nekretnina kupljena od nevlasnika te ovršivost tužbenog zahtjeva.

10. U konkretnom slučaju, budući se tužitelj poziva na valjanu pravnu osnovu stjecanja te posjed unazad preko 30 godina to je ovaj spor valjalo raspraviti u smislu odredbe čl. 388 st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09 dalje: ZV) prema kojoj se stjecanje, promjena pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona procjenjuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a obzirom na vrijeme kada je ugovor sklopljen dakle, u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („NN“ broj 53/91,9/92 i 77/92), tada na isti valja primijeniti odredbu čl. 33 ZOVO koja propisuje da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u zemljišnu knjigu, a slično propisuje i ZV u članku 119., prema tome, konstitutivni način stjecanja prava vlasništva je upis u zemljišne knjige.

11. Nadalje, kada tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje vlasništva to isti u osnovi predstavlja zahtjev za donošenje presude (deklaratorne) koja će utvrditi da je nekoć ranije,a prije donošenja presude nastupanjem za to propisanih zakonskih pretpostavki došlo do stjecanja prava vlasništva.

12. Nadalje, obzirom se tužitelj tužbom traži utvrđenje prava vlasništva te ovlast na uknjižbu navodi se kada tužitelj tužbom traži da se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine, te da je ovlašten ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi, to podrazumijeva da je tužitelj stekao pravo vlasništva jer su se ispunile zakonske pretpostavke koje zakon predviđa za stjecanje prava vlasništva, a temeljem kojih je ovlašten zahtijevati upis u zemljišnu knjigu, dakle, da je stekao pravo vlasništva odlukom suda ili druge vlasti, odnosno nasljeđivanjem, odnosno dosjelošću.

13. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.

14. Dakle, da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću potrebno je bilo dokazati da je samostalni posjednik, da je posjed neprekidan i da ima kakvoću kakva se traži za redovnu, odnosno izvanrednu dosjelost.

15. Budući se tužitelj poziva na zakoniti posjed preko 20 godina, to je ovaj spor valjalo raspraviti prema odredbama čl. 159. i 160 ZV u kojima je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari kroz zakonom određeno vrijeme, te da takav samostalni posjed ima zakonom određenu kakvoću i da neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, s tim da se za redovnu dosjelost traži da je posjed kvalificiran, odnosno, zakonit, istinit i pošten (čl. 159.st.2), dok je za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed pošten (čl. 159.st.2) s tim da s poštenje presumira (čl.18.st.5), u vezi s tim i vrijeme potrebno za dosjelost razlikuje se, pa tako za redovnu dosjelost vrijeme dosjelosti za nekretnine iznosi 10 godina(čl.159.st.2), dok se za izvanrednu dosjelost, tj. za stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću zahtijeva dulje vrijeme koje iznosi 20 godina (čl.159.st3.) a za stvari u vlasništvu R. H., županija i jedinica lokalne samouprave, jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i za stvari u vlasništvu države ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe dvostruko dulje vrijeme od onoga predviđenog u st.2. i 3. istog članka. Odredbom čl. 160.st.1. propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s tim da se sadašnjem posjedniku uračunava i vrijeme posjedovanja prednika sadašnjeg posjednika.

16. Tuženik, naime, ne osporava da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, ali osporava da je tužitelj zakoniti, istiniti i pošteni posjednik jer je stekao stvar od nevlasnika. Stoga, ovdje valja reći da je sukladno odredbi čl. 18 ZV pošteni posjednik onaj koji nije znao niti morao znati niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da se sukladno st.5 istog članka posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

17. Budući tuženik ranije nije osporavao, a u ovoj parnici ničim nije dokazao, a sukladno čl.221.a ZPP primjenom pravila o teretu dokazivanja, teret dokaza je na onome koji tvrdi suprotno, dakle na tuženiku da dokaže svoju tvrdnju, što isti nije učinio, zbog čega je njegov prigovor nesavjesnosti posjeda neosnovan ( tako i Vs Rev 2526/1990).

18. Nadalje, u odnosu na prigovore tuženika navodi se da i nevlasnik može valjano sklopiti pravni posao kojim se prenosi vlasništvo stvari, u pogledu koje nema pravo vlasništva, te da i takav pravni posao proizvodi pravne učinke. U konkretnom slučaju ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine je sklopljen u pisanom obliku, potpisan je od strane kupca i prodavatelja nakon što je postignut sporazum o predmetu i cijeni, a svrha je stjecanje prava vlasništva, to su ispunjene sve pretpostavke valjanosti citiranog ugovora.

19. Nadalje, ugovor o kupoprodaji nekretnine uz predaju u posjed nekretnine predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji posjed čini zakonitim (tako i St Gž- 1543/2015)

20. Obzirom na neprijepornu činjenicu da je predmetna nekretnina predana tužitelju u nesmetani posjed čime je ugovor u cijelosti izvršen, to tvrdnja tuženika o nepostojanju valjane pravne osnove odnosno nezakonitosti posjeda nije osnovana.

21. Dakle, u ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj sklopio valjani ugovor o kupoprodaji nekretnine pobliže opisane u izreci presude i to točno određenog fizički odvojenog dijela nekretnine u površini od 630 m2, na skici vještaka prikazano kao tijelo A-B-C-D-A, koji posjed je jasno omeđen na terenu, te predstavlja samovlasništvo tužitelja, a nesporno je tužitelj kupio dio upravo utužene nekretnine i u posjed iste stupio odmah, a nije utvrđeno da je imao razloga posumnjati da otuđivatelj nije vlasnik, pa je tako predmetnu nekretninu stekao u dobroj vjeri. Nadalje, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj kupio predmetnu nekretninu od stvarnog vlasnika te da je od momenta kupnje u posjedu iste, da je na istoj izgradio objekt te istu nesmetano i kontinuirano posjeduje unazad više od 30 godina, slijedom čega proizlazi da je tužitelj od momenta kupnje u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, te da su pored navedenih te uzimajući u obzir i protek vremena od 30 godina nedvojbeno ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. i 160. ZV, dok su prigovori tuženika nepostojanju valjane pravne osnove otklonjeni kao neargumentirani i paušalni.

22. Isto tako razvidno je da je tužitelj u posjedu točno određenog fizički odvojenog realnog dijela predmetne nekretnine, slijedom čega je isti ovlašten zahtijevati da se utvrdi vlasnikom točno određenog dijela predmetne nekretnine jer suvlasnička zajednica između tužitelja i tuženika glede nekretnine stvarno ne postoji.(Tako i St Gž-5754/08).

23. Naime, u ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj stekao sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine, a ne prava suvlasništva na cijeloj nekretnini. Stoga, kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću to nema nikakve zapreke da se u sudskom postupku utvrdi pravo vlasništva točno određenog fizičkog dijela nekretnine stečene dosjelošću te provede parcelacija na temelju sudske presude. ( Tako i Rev-x 995/13-2 od 29.siječnja 2014.) Iako se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na idealnom (neodređenom) dijelu jer je posjed moguće vršiti na fizički odvojenom i određenom dijelu nekretnine s tim da je u ovom postupku nakon utvrđene identifikacije nekretnina tužitelja utvrđeno da njegov posjed odgovara utuženoj nekretnini u površini i tijelu kako je to vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio, a kako tužitelj u tužbi traži, slijedom čega je isti ovlašteni temeljem ove presude u odnosu na utuženu nekretninu koju ne posjeduje za cijelo zahtijevati parcelaciju predmetnog zemljišta prema granicama stečenog vlasništva, te dalje upis prava vlasništva parcelacijom novoformirane čestice na svoje ime čime je odluka provediva u zemljišnim knjigama, a sukladno čl.159. i 160. ZV odlučeno je kao u izreci.

24. Slijedom svega navedenog, zaključuje se da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao valjanim pravnim poslom kupoprodajom koja je u cijelosti izvršena, te da je isti u kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu iste od momenta kupoprodaje do danas, slijedom čega je nedvojbeno utvrđeno da je isti stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine redovnom dosjelošću.

25. Isto tako, tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na točno određenom realnom dijelu nekretnine koja je u suvlasništvu tuženika ima učinak da tuženici imaju položaj jedinstvenih i nužnih suparničara, pa u takvoj parnici spor se može riješiti na jednak način prema svim suparničarima.

26. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora (100.000,00 kn) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ NN broj 91/04, 37/05,59/07) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ 148/09) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova, sastav podneska od 22.11.2022. 100 bodova, zastupanje na ročištima 6.ožujka 2019. 100 bodova, 4.listopada 2021. 100 bodova, 15.lipnja 2022. 100 bodova te 18.listopada 2022. 100 bodova, te ročište za objavu odluke 50 bodova što sveukupno iznosi 650 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti 1 bod = 15,00 kuna iznosi 9.750,00 kuna (Tbr 50), uvećano za PDV 25 % u iznosu od 2.437,50 kuna iznosi 12.187,50 kuna, uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna iznosi 15.187,50 kuna te trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu ( 2 x 400,00 kuna ) iznosi 15.987,50 kuna, slijedom čega je odlučeno kao u izreci. Na tako određeni trošak, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi iz čl. 29.st.2 ZOO, a temeljem čl. 30.st.2 Ovršnog zakona („NN“ broj 57/96,

29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ), slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

S., 9.prosinca 2022.

Sutkinja

Maja Anušić

v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Dna

- pun tužitelja

- pun tuženika pod 1)

- tuženima pod 2-4 osobno

- spis