REPUBLIKA HRVASKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-134/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu,

u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz K. L.,

O.:…, zastupan po pun. J. M. K.,

odvj. u Z., protiv tuženika E. O.

P. S., O.:

…, S., zastupano

po pun. odvjetnicima iz odvjetničkog društva G. & partneri, P.

S. I, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne

rasprave zaključene dana 21. studenoga 2022.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu od 09. prosinca 2022.g. zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova naknade neimovinske štete iznos od 184.000,00 kn /24.421,00 €/[1] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17.05.2010.g. pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 17.05.2010.g. pa do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi H. narodne B. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano pet postotnih poena, a od

01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos glavnice od 216.000,00 kn sa pripadajućim kamatama, te za više zatražene kamate za razdoblje od 15.03

.2008.g. pa do 17.05.2010.g. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova imovinske štete - troškova liječenja iznos od 3.200,00 kn /424,71 €/[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 09. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na

stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo preko

tog iznosa, za iznos glavnice od 1.800,00 kn sa pripadajućim kamatama,

te za više zatražene kamate za razdoblje od 15. ožujka 2010.g. do 09.

prosinca 2022.g. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova uništene odjeće i obuće iznos od 652,44 kn /86,59 €/[3]

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 09.

prosinca 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo preko tog

iznosa, za iznos glavnice od 4.347,56 kn sa pripadajućim kamatama, te

za više zatražene kamate za razdoblje od 15. ožujka 2010.g. do 09.

prosinca 2022.g. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 63.840,00 kn /8.473,02 €/[4] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 09.

prosinca 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo preko

dosuđenog, za iznos od 15.960,00 kn sa pripadajućim kamatama, te za

više zatražene kamate za razdoblje do 09. prosinca 2022.g. tužbeni

zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

v Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 57.061,25 kn /7.573,33 €/[5] zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj

iznos teče od 09. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na

stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje:

1. Dana 17 .svibnja 2010.g kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja G. G. protiv tuženika E. u kojoj se navodi da

je dana 02.08.2008. god., u K. L., na kolniku županijske ceste 6137 kod prodavaonice R., došlo do prometne nesreće u kojoj je tužitelj kao pješak za vrijeme prelaska kolnika, oboren od strane motorkotača reg.oz. S. 738-O., kojim je upravljao T. R.,

osiguranik tuženika. U tužbi se dalje navodi da je kritične prigode tužitelj zadobio niz teških tjelesnih povreda i to nagnječenje mozga u području tjemene i sljepoočne regije, krvarenje u moždanoj šupljini, prijelom lubanje u desnoj tjemenoj regiji s utisnućem koštanih ulomaka i ranom na desnom stopalu. Nakon hospitalizacije i liječenja zaostale su teške posljedice u vidu psihoorganskih promjena, posttraumatske epilepsije, slabosti lijevih udova, nemogućnosti obavljanja svakodnevnih fizičkih aktivnosti, te konstantne potrebe za tuđom njegom i pomoći. U tužbi se dalje navodi da je tužitelj u mirnom postupku podnio zahtjev za naknadu štete tuženiku 15.03.2010. godine ali tuženik do dana podnošenja tužbe nije donio utemeljen odgovor i obrazloženje u okviru zakonskog roka od 30 dana. Slijedom navedenog, a kako se kod tužitelja radi o teškom stupnju narušenog integriteta kako fizičkog a tako i psihičkog, potražuje se iz osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ukupan iznos od 450.000,00 kuna, te se predlaže uzeti u obzir sve elemente i kriterije za njeno pravično odmjeravanje ( fizičku bol, pretrpljeni strah, umanjenje opće životne aktivnosti, naruženost). Iz osnova pretrpljene imovinske štete potražuje se paušalan iznos od 35.500,00 kuna, na ime troškova liječenja,

uništene obuće i odjeće, dospjele tuđe pomoći i njege) te buduće tuđe

njege i pomoći.. Ukupan iznos imovinske štete odnosi se na tuđu pomoć i njegu od 01.10.2008. god u mjesečnom iznosu od po 1.500,00 kn (što u trenutku podnošenja tužbe iznosi 30.000,00 kn,) i nastavno počevši od 01.06.2010. god. ubuduće iznos od 1.500,00 kn plativo svakog prvog u mjesecu, zatim na troškove liječenja u iznosu od 5.000,00 kuna (plaćanje

dijela troškova liječničkih pregleda i lijekova, troškova prijevoza, potreba za pojačanom ishranom) te uništene odjeće i obuće u iznosu od 500,00

kuna paušalno.

2. Slijedom naprijed navedenog predloženo je da bude donesena presudu slijedećeg sadržaja:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iz osnova povrede prava osobnosti ukupan iznos od 450.000,00

kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 15.03.2008. godine do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iz osnova materijalne štete iznose kako slijedi:

a) iz osnova tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 kuna mjesečno i to dospjele obroke do dana podnošenja tužbe u iznos od 30.000,00 kuna sa zz kamatama počevši od 15.03.2010. godine do isplate te ubuduće 1.500,00 kuna mjesečno svakog prvog u mjesecu počevši od 01.06.2010.

godine pa ubuduće.

b) iz osnova troškova liječenja 5.000,00 kuna sa z.z. kamatama koje teku od 15.03.2010. godine pa do isplate.

c) iz osnova uništene odjeće i obuće iznos od 500,00 kuna sa zz kamatama koje teku od 15.03.2010. godine pa do isplate.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju trošak postupka.“

3. Dana 30. lipnja 2010.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem je tuženik istakao da priznaje pasivnu legitimaciju jer je motocikl reg. oznake S. 438-O. u vrijeme nastanka predmetne nezgode

bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika. Tuženik je dalje istakao da smatra da je za nastanak predmetne prometne nezgode u

znatnom dijelu odgovoran sam tužitelj koji se u alkoholiziranom stanju upustio u prelaženje kolnika kada mu za to nisu bili ispunjeni uvjeti. Ne bi trebalo biti prijeporno da se osiguranik tuženika kretao brzinom koja je u okviru dopuštene brzine. Međutim, čl. 131. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila. Odredba čl. 131. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je jedina odredba po kojoj vozila imaju pravo prednosti u odnosu na pješake. Što se tiče neimovinske štete,

tuženiku nije poznato da li je liječenje tužitelja okončano tim više što tuženiku nije dostavljen cjelokupna medicinska dokumentacija. Primjerice, tuženiku je dostavljeno otpusno pismo K. S. od 27. VIII 2008.g. u

kojem se navodi da se pacijent dogovorno premješta u S. T.

zbog potrebe nastavka fizikalne terapije ali tuženiku nikada nije dostavljeno otpusno pismo iz S. T.. U medicinskoj

dokumentaciji se navodi da je tužitelj od 1996.g. u invalidskoj mirovini što ukazuje da su zdravstvene teškoće postojale i prije nastanka predmetne nezgode a tužitelj je obavijestio tuženika da mu obiteljska liječnica ne želi dati zdravstveni karton radi preslike. Tuženik pridržava pravo daljnjeg očitovanja nakon što se pribavi cjelokupna medicinska dokumentacija i zdravstveni karton. Tuženik, opreza radi, osporava visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zatražene kamate na neimovinsku štetu te navodi kako

u pogledu imovinske štete nisu dostavljeni nikakvi dokazi.

4. Dana 09. svibnja 2011.g. kod ovog suda zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem je tužitelj naveo da je u postupku pod gornjim brojem tuženik u odgovoru na tužbu priznao kao nespornu pasivnu legitimaciju te iznio niz prigovora po osnovu tzv suodgovornosti tužitelja za predmetnu prometnu nezgodu koji pravno niti činjenično nemaju osnova. Da je nesporno da je prilikom alkotestiranja kod tužitelja izmjerena neznatna koncentracija alkohola od 0,81mg no isto da nema temelja za uračunavanje suodgovornosti tužitelju jer da nije tužitelj taj koji je prekršio prometne niti kaznene propise već upravo osiguranik tuženika koji je apsolutno zakasnio

u reakciji na kočenje. Dakle, tužitelj da je propisno kritične prigode prelazio kolnik na obilježenom pješačkom prijelaz, osiguranik tuženika protiv kojeg se i vodi kazneni postupak mogao je sa udaljenosti većoj od 100 metara uočiti pješaka i njegova obveza je zaustaviti vozilo i propustiti pješaka koji je gurao bicikl. Tužitelji nije povrijedio odredbu članak 131 stavak 1 zakona o sigurnosti prometa na cestama ni u kom slučaju, stupanjem na kolnik on nikako nije ometao promet vozila jer je vozilo osiguranika tuženika bilo udaljeno više od 100 metara i vozač je bio taj koji je dužan da se zaustavi i propusti pješaka. Dakle, kako se protiv osiguranika tuženika T.

R. iz K. K. vodi kazneni postupak pred O.

S. pod brojem K. 1143/09 a protiv tužitelja se ne vodi

prekršajni postupak da je jasno eskulpiranje od odgovornosti , što pravno niti činjenično ne stoji.

5. Dana 23. rujna 2011.g. kod ovog suda zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem podnesku je tužitelj naveo da se u privitku dostavlja pravomoćna presuda O. S. u predmetu I. K. 1356/09 kojom je

T. R. proglašen krivim, dakle da jasnim proizlazi da

suoodgovornosti tužitelja nema. U podnesku se dalje navodi da je na stranici 4 citirane kaznene presude objašnjeno da je sudski vještak u tom kaznenom predmetu dip ing T. N. zaključio da je sporne prigode

izostala pravovremene reakcija vozača motocikla na prelaženje pješaka biciklom preko kolnika. Kako je do naleta došlo na način da je prednji kotač motocikla kojim je upravljao T. R. udario na stražnji kotač

bicikla kojeg je gurao tužitelj jasno je da svjedok R. nije govorio istinu kada je tvrdio da mu je biciklista „izletio“, na kolnik jer je nemoguće da stara osoba koja gura bicikl „izleti“ takvom brzinom da dođe do pola kolnika, posebno imajući u vidu da je na biciklu gurao vreće sa plastičnim bocama..... Uostalom, u svojoj obrani okrivljenik je izjavio da se kritične prigode nalazio bliže srednjoj crti kolnika a kako je zahvatio biciklistu na njegov zadnji kotač znači da je tužitelj već prešo veći dio kolnika...

6. Dana 09. svibnja 2011.g. kod ovog suda zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem podnesku je tužitelj istakao da u cijelosti osporava navode tuženikovog podneska od dana 30.12.2020. iz razloga koji slijede:

- da je pravni prednik tužitelja sada pok. G. G. nastradao kao pješak,

a tuženikov osiguranik oborio ga je upravljajući motociklom, odnosno tzv. opasnom stvari, što znači da tuženik tužitelju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1045. ZOO- a). Naime, za štetu od stvari od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez

obzira na krivnju, a štetnik odgovara već na temelju objektivne

činjenice da je šteta prouzročena.

- da je tuženikov osiguranik pravomoćno osuđen za uzrokovanje predmetne prometne nezgode Presudom N. suda broj I. K.-

1356/09 od dana 05.03.2010.

- da je čl. 12. st. 3. ZPP- a propisano kako je parnični sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

- da tužitelj smatra kako u konkretnom slučaju ne postoji suodgovornost tužiteljevog prednika sada pok. G. G. za nastanak predmetne

prometne nezgode, budući je u trenutku kada je isti počeo prelaziti cestu tuženikov osiguranik bio daleko od mjesta nezgode i isti je vidio da pok. G. započinje prelazak ceste, ali nije reagirao ni na bilo kakav način. Ne samo da nije reagirao, nego je u ovom postupku dao izjavu (koju

smatramo sramotnom i bešćutnom) da je pok. G. sam pao i da ga on

nije udario, što je naravno opovrgnuto prometno tehničkim vještačenjem, zapisnikom o očevidu i nađenim oštećenjima na bicikli koju je pok. G.

gurao.

- da je razlog ovakvog postupanja tuženikovog osiguranika sasvim sigurno posljedica toga da se isti upustio u vožnju motociklom, a da nema uopće položen vozački ispit niti jedne kategorije. Znači, da isti nije položio vozački ispit za vožnju motorom, nije poznavao prometna pravila i prometne znakove te da je na tom motoru vozio svog prijatelja, bez da je iti jedan od njih dvoje imao zaštitnu kacigu i to starom kaštelanskom cestom na mjestu uobičajenog frekventnog prelaska pješaka.

- da tuženik neosnovano implicira da bi pok. G. prelazio cestu izvan pješačkog prijelaza koji da bi tu navodno postojao u blizini, što je neistina, jer je Zapisnikom o očevidu kao javnom ispravom jasno utvrđeno kako pješačkog prijelaza tu u blizini nije bilo, a isti se ne vidi niti iz fotoelaborata priloženog kaznenom spisu.

- da pozivanje na Street View i Google Earth slike je potpuno promašen pokušaj fabriciranja stvarnog činjeničnog stanja, zato što te slike datiraju od prije dvije tri godine, a predmetna prometna nezgoda dogodila se prije trinaest godina (2008.).

- da je neutemeljen prijedlog tuženika da se danas od G. K. pribavljaju podaci o horizontalnoj signalizaciji u 2008., budući je policija na licu mjesta neposredno nakon nezgode konstatirala kako tu u blizini nije bilo pješačkog prijelaza, pa čak i kad bi netko danas i rekao da je tu po nekim planovima u blizini možda i trebao biti pješački prijelaz, kakve koristi od nečeg takvog kad pješačkog prijelaza 2008. tu nije bilo?

- da se tuženik potpuno promašeno poziva na presudu revizijskog suda iz 1994.g. koja govori o pojmu „neadekvatnog reagiranja“, kako zbog toga što se ista odnosi na sudar vozila, gdje vrijedi načelo krivnje (a ne načelo objektivne odgovornosti) i sasvim druge odredbe ZOO- a i to čl. 1072. ZOO- a („Međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila“), tako i zbog toga što se ista pokušava iskoristiti u potpunom različitom

kontekstu i pravnoj problematici. Naime, tu da se radilo o situaciji kada je vozač nepoznatog vozila u zavoju skrenuo na stranu ceste kojom se kretao tamošnji alkoholizirani oštećenik, pa je revizijski sud rekao da se tom vozaču ne može stavljati na teret alkoholiziranost ako ista nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom nezgode. Dakle, ta odluka nema nikakvih dodirnih točaka s predmetnim slučajem.

- da tuženik imputira da bi pok. G. bio suodgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, jer da je bio u alkoholiziranom stanju, nastojeći procijenjenu koncentraciju alkohola od 1,03 g/kg prikazati kao nekakvu tešku alkoholiziranost, ali ovdje se ne radi o tome, jer tu koncentraciju netko može imati ako primjerice popije dva piva,

- da nije sporno da je pok. G. bio pripit, ali da isti nije bio pijan, da ta njegova pripitost nije u nikakvoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom nezgode, niti je ičim utvrđeno da bi bila. Naime, od 0,50 do 1,50 g/kg alkohola u krvi radi se o pripitom stanju, a tek od 1,50 do 2,50 o pijanom stanju. U nekim zemljama je zakonski dopuštena vožnja automobila s 0,80 g/kg alkohola u krvi.

- da tuženik na okolnost istaknutog prigovora suodgovornosti pok. G. predlaže prihvaćanje vještačenje sada pok. vještaka T. N. iz

kaznenog spisa te da se na okolnost dinamike sasluša sudski vještak N. K.,

- da se ne može vještak K. saslušavati radi razjašnjenja vještačenja pok. vještaka N., jer bi to bilo protivno ZPP- u.

– da se vještak K. može saslušati samo na okolnost razjašnjenja svog vještačenja koje prileži spisu, s čime se tužitelj slaže.

- da je zbog predmetnog ozljeđivanja pok. G. posljednje godine i dane svoga života proveo u teškoj patnji, a s njime su se napatili i članovi njegove obitelji koji su mu pružali cjelodnevnu tuđu njegu i pomoć,

- da je pok. G. nakon ove nezgode bila potpuno narušena kvaliteta

života,

- da je u trenutku nezgode imao 66 godina i uslijed prometne traume postao je osoba teško narušenog psiho-fizičkog integriteta kako su vještaci u postupku i utvrdili; fizički teško pokretan zbog hemipareze, inkontinentan, sa učestalim epileptičkim napadajima (40%) i teškom ozljedom glave zbog čega je došlo to teških promjena osobnosti (60%). Nadalje, zbog tužiteljevih godina, povreda prava osobnosti u konkretnom slučaju bila je puno puno teža nego što bi to možda bilo kod mlađe osobe,

zbog toga što je oporavak kod starijih osoba teži i povreda u pravilu ostavlja teže trajne posljedice, nego kod mlađih osoba, tako da navedeno kod ocjene visine pravične novčane naknade neimovinske štete treba

uzeti kao posebnu okolnost slučaja.

- da je prema mišljenju vještaka pok. G. trebala tuđa pomoć i njega 30

dana po izlasku iz bolnice po 4 sata dnevno (u bolnici je nakon nezgode boravio od 02.08.2008. do 27.08.2008.), a nakon tih mjesec dana svaki

dan po 2 sata dnevno. Iako su pok. G. članovi obitelji pružali tuđu pomoć i njegu puno više od procijenjene, tužitelj radi ekonomičnosti neće prigovarati njihovom mišljenju u ovom pravcu, već će ovim podneskom urediti tužbeni zahtjev sukladno toj procjeni po mjesecima,

- da je glede cijene sata tuđe njege i pomoći Vrhovni sud RH u priloženoj Presudi broj Rev x 362/2018 od dana 24.04.2018.g. priznao cijenu 1 sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 35,00 kn, prema podacima „L.“, kao

tržišnu, tako da je neosnovan navod tuženika kako se ta cijena ne može utvrđivati prema podacima „L.“.

- da je također, prema priloženom priopćenju DZS-a od 21. studenoga 2019.g. o prosječnoj mjesečnoj neto i bruto plaći zaposlenih u RH za rujan 2019., satnica za pomoćne uslužne djelatnosti (najniža satnica) iznosi više od 30,00 kn, a zapravo niti jedna djelatnost nema manju neto cijenu sata rada od 30,00 kn.

- da je pok. G. od izlaska iz bolnice 27.08.2008. do 27.09.2008. po mišljenju vještaka tuđa njega i pomoć trebala 4 sata dnevno, znači 30 dana po 4 sata dnevno = 120 sati x 35,00 kn 4.200,00 kn. Počevši od listopada 2008. do dana smrti 07.10.2011. bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno, što je na mjesečnoj bazi 60 sati x 35,00 kn = 2.100,00 kn mjesečno.

- da tužitelj kamatu na neimovinsku štetu potražuje od trenutka završetka liječenja, kamate na tuđu pomoć i njegu svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec u kojem je pok. G. pružana tuđa njega i pomoć, a na troškove liječenja i uništenu odjeću i obuću od dana postavljanja odštetnog zahtjeva.

- da prema stavu sudske prakse da kamata na neimovinsku štetu teče od dana završetka liječenja, kamata na troškove liječenja od dana plaćanja

istih, a kamata na tuđu pomoć i njegu od dana kada je ta tuđa pomoć i

njega trebala oštećeniku, što je pravno općepoznato, pa nema potrebe citiranja sudske prakse u ovom pravcu. Da kamate teku od dana završetka liječenja revizijski sud je potvrdio Zaključkom donesenim na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 11. i 12 . travnja 2016. u Šibeniku, koji Zaključak od 12.04.2016.g. pod brojem Su- IV-155/16 je objavljen o na web stranici Vrhovnog suda RH na adresi: http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=2

- da slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje sljedeće

presude:

»1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade neimovinske štete iznos od 400.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana 02.08.2009. godine do isplate, obračunatim od 01.01.2008.g. do

31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje

od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova troškova liječenja iznos od 5.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15.03.2010.g.do isplate, obračunatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od

01.08.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova uništene odjeće i obuće iznos od 5.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana

15.03.2010.g. do isplate, obračunatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od

01.08.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne

stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje

dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna

poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 79.800,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 4.200,00 kn od dana 27.09.2008.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.11.2008.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana

01.12.2008.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.01.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.02.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.03.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.04.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.05.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.06.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.07.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.08.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.09.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.10.2011.g. do isplate,

obračunatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do

isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

5. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po

stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

7. U podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana

26.05.2022.g., tuženik je istakao:

- da ustraje u protivljenju preinaci tužbenog zahtjeva,

- prigovor zastare na preinačeni tužbeni zahtjev,

- da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva može teći isključivo od dana kada je takav zahtjev postavljen,

- da na strani njegovog osiguranika nema ni najmanje odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja,

- prigovor na provedena vještačenja i prijedlog za novim vještačenjem,

8. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom priložene medicinske dokumentacije, saslušanjem svjedoka T. R., pregledom

pravomoćne presude O. suda u S. poslovni broj I.-1356/09

od 05. ožujka 2010.g., pregledom rješenja o nasljeđivanju donesenog od strane javnog bilježnika J. D.- S. posl. broj O-3291/11

U./O.-300/11 od 14. prosinca 2011.g., izveden je dokaz pregledom

spisa ovog suda posl. broj I.-1356/09, pregledom analize alkohola u krvi u mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti sačinjenog od strane

C. I. V., izveden je dokaz

medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr M.

J., neurokirurgu, dr S. B., psihijatru, izveden je dokaz pregledom pisanog vještva vještaka dr M. J. zaprimljenog dana

22.05.2019.g., izveden je dokaz pregledom pisanog vještva vještaka dr

M. T., spec. neurolog, saslušanjem tužitelja S. G.,

svjedoka N. G., medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr M. J., neurokirurgu, dr M. T., neurologu, dr

S. B., psihijatru, izveden je dokaz dopunskim saslušanjem vještaka

dr M. J., neurokirurga, dr M. T., neurologa, te dr S.

B., psihijatra.

9. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99,

117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

10. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

12. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio pok. G. G., otac tužitelja, u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 02. kolovoza 2008.g.

13. Među strankama nije sporno da je osiguranik tuženika T.

R. pravomoćnom presudom O. S. posl. broj

K.-306/09 od 10. svibnja 2011.g. pravomoćno kazneno osuđen.

14. Prema čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

14.1 Člankom 1045. st 1 Zakona o obveznim odnosima (»Narodne Novine« br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) propisano je:

»Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.«

14.2 Člankom 1100. ZOO-a propisano je:

»(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa

o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. «

14.3 Člankom 19. st 1 i 2 ZOO-a propisano je:

»(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava

na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. «

14.4 Člankom 1092. st 1 ZOO-a propisano je:

»Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. «

15. Među strankama nije sporno:

- da se dana 02. kolovoza 2008.g. dogodila u K. L. prometna

nezgoda u kojoj je ozljede zadobio G. G., tužiteljev otac,

- da je drugi sudionik prometne nezgode od 02. kolovoza 2008.g., osiguranik tuženika T. R. koji je tom prilikom upravljao

motorkotačem,

- pasivna legitimacija tuženika,

- da je G. G. u međuvremenu preminuo, a da je S. G. njegov nasljednik,

- da je protiv osiguranika tuženika T. R. vođen kazneni

postupak te da je isti pravomoćno kazneno osuđen

16. Među strankama je sporno:

- odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja,

- visina nastale štete,

- prigovor zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev

17. Pregledom presude O. S., poslovni broj I.-1356/09

od 05. ožujka 2010.g. sud je utvrdio da je T. R. proglašen

krivim što je dana 2. kolovoza 2008.g. oko 20,15 sati u K. L.,

C, na kolniku Ž. ceste 6137,

upravljajući motociklom marke „P. B. 400“, postupio protivno

odredbama čl. 68. st. 1. i 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što se kretao sjevernom kolničkom trakom Županijske ceste 6137 iz smjera istoka u smjeru zapada, ne prilagodivši brzinu kretanja motocikla stanju na kolniku te bez povećanog opreza i dužne pažnje na kretanje pješaka koji je stupa na kolnik lakomisleno smatrajući da vožnjom na opisan način neće dovesti u opasnost sigurno odvijanje prometa kao ni prouzročiti prometnu nesreću, a što se ipak dogodilo, jer je vožnjom na opisani način prednjim dijelom motocikla udario u zadnji kotač bicikla marke „C.“ kojega je pored sebe s desne strane gurao pješak G.

G. koji je prelazio kolnik na mjestu gdje nema izgrađenog pješačkog prijelaza, i to vozaču motocikla s lijeve na desnu stranu, nakon čega su obojica pali na kolnik, a uslijed čega je pješak G. G. zadobio pored

rane na desnom stopalu i nagnječenje mozga sljepoočno i tjemeno desno

te krvarenje moždane šupljine, koje ozljede su teške naravi, dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa iz nehaja tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj su neke druge osobe teško tjelesno ozlijeđene,

čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće-djelo opisano i kažnjivo

po čl. 272. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, te da je okrivljeniku Tomislavu Radoniću temeljem odredbe čl. 272. st. 2. Kaznenog zakona, izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Dalje je utvrđeno da

je temeljem odredbi čl. 67. Kaznenog zakona prema okrivljeniku primijenjena uvjetna osuda time što se prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

18. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 08. rujna 2011.g., svjedok T. R. istakao je:

- da se dana 2. kolovoza 2008.g. s prijateljem na motoru kretao iz pravca

S. u pravcu T., da su oni išli iz pravca K. K. u prvcu K.

L.,

- da su vozili pomalo nekih 40 km/h te da se ispred dućana R. u K. L. sa lijeve strane u njihov prometni trak uključivao tužitelj,

- da pok. G. G. nije pogledao ni lijevo ni desno, samo je krenuo s biciklom u njihov trak, a da je on motorom vozio blizu bijele linije, a kako je tužitelj izletio, da ga je on udario prednjim blatobranom u njegovo prednje kolo bicikle, no rekao bih da je on u njega u njega udario a da je

on već prije počeo padati,

- da se 30 metara od mjesta na kojem se dogodila prometna nezgoda nalazi obilježeni pješački prijelaz,

- da misli da je on njega mogao vidjeti ali misli da su mu zasmetale dvije pune vrećice praznih boca koje je vozio na biciklu.

- da je bio udaljen 50 metara od mjesta nastanka nezgode kada je ugledao

pješaka, da pješak tada nije bio na cesti kada ga ja uočio, da se nalazio

sa strane ceste, ne znajući da li će prijeći cestu ili ne da je on poduzeo radnju smanjenja brzine, počeo je kočiti, nakon toga manevrirati, a on kada ga je vidio, da se prepao, da bii rekao da je pao sam od sebe, nije

ga on udario,

- da je on ulazio, spajao se na cestu pod kutem od 90 stupnjeva, da je odmah zvao policiju i hitnu, pokušao mu pružiti pomoć, no naišla je medicinska sestra koja je rekla da će ona to bolje obaviti,

- da je kasnije zvao hitnu, ostavio je svoj broj mobitela da se javi netko od njega ili njegove rodbine, nakon toga ga je nekoliko puta kontaktirao,

- da nema vozački ispit ni jedne kategorije, a danas vozi samo bicikl.

19. U svom iskazu na ročištu od 12. siječnja 2021.g., tužitelj S. G. istakao je:

- da su se nakon predmetne prometne nezgode o njegovom ocu brinuli on, njegova supruga N. G. kao i kći koja je završila za

njegovateljicu, te da su se brinuli o istome sve do njegove smrti.

- da je njegov otac nakon nezgode odbijao prihvatiti pelene za odrasle te da je tako njegova supruga trebala prati lancune i imala je otežanu brigu

o istome u smislu higijene, a da je isti prihvatio pelene tek nakon hospitalizacije,

- da je s ocem nakon nezgode trebalo biti 24 sata i da ga nisu mogli ostavljati samoga,

- da su istoga hranili u sobi te da su mu pomagali u obavljanju svih njegovih životnih potreba te da ništa nije mogao obavljati sam, da su ga ponekad

oni odvodili na wc, pa tako i u odnosu na obavljanje ostale higijene,

- da može kazati da je njegov otac do nesreće normalno funkcionirao te

da mu je bio i pomoć u kući oko djece a da je nakon nesreće izgubio oca

a ne kada je umro,

- da nakon nesreće s ocem nije mogao suvislo razgovarati, da bi započeo

s jednom pričom a završio s drugom, a što nije bilo prije nesreće,

- da je otac odbijao odlazak na psihijatrijsku kliniku, da ga netko ne bi smatrao ludim,

- da ne bi znao reći kada je otac preminuo, da nisu niti tražili niti ostvarivali naknadu od C. na ime tuđe pomoći i njege, da nisu

tražili niti patronažu preko H., jedino kada bi oca uhvatili napadaji da

bi zvali prvu pomoć.

20. U svom iskazu na ročištu od 12. siječnja 2021.g., svjedokinja N. G. istakla je:

- da su nakon predmetne prometne nesreće brigu o njenom svekru

preuzeli ona i suprug, u početku dok je bio u bolnici, u toplicama, nisu imali neke posebne brige, ali pošto je otpušten na kućnu njegu isti je trebao kompletnu brigu i razloga jer isti nije mogao samostalno ići u wc, a odbijao je nositi pelene što joj je predstavljalo dodatne poslove u vidu pranja i ispiranja,

- da je pok. svekru bilo potrebno usitnjavati hranu, hraniti ga,

- da je suprug s istim bio 24 sata, da ga je brijao prao, a da bi ona na kraju dana sve dodatno očistila,

- da je isti imao česte napadaje, a nakon ovih napadaja sve bi kretalo od početka u smislu hranjenja, usitnjavanja hrane i sl. i to je tako trajalo do smrti njenog svekra, a koji je umro 7.10.2011.

- da je prije nesreće svekar bio sasvim druga osoba u mirovini, koji je pomagao u kućanstvu, mogao zaraditi za sebe, pomagao je oko djece,

veseljak, a ovo se sve drastično promijenilo nakon nesreće.

21. Pregledom pisanog vještva sačinjenog od strane stalnog sudskog

vještaka prometne struke N. K., sud je utvrdio:

- da će sam nalet definirat kao čeoni nalet nekočenog vozila - motorkotača pri čemu su vektori brzina gibanja pješaka sa biciklom i motorkotača zatvarali kut od gotovo 90 stupnjeva,

- da je nalet ostvaren na udaljenosti od oko 13 metara od PTM u pravcu zapada i oko 1,4 metra od sjevernog ruba kolnika u pravcu juga,

- da je na osnovu ozljeda pješaka i oštećenja na biciklu i motorkotaču, sasvim jasno da je primarni nalet ostvaren kada je pješak koji je gurao bicikl bio okrenut desnom bočnom stranom motorkotaču, pa je primarni nalet ostvaren kontaktom prednjeg dijela motorkotača sa bočnim desnim dijelom bicikla i to prema oštećenjima na biciklu u području oko desne pedale i stražnjeg kotača bicikla,

- da s obzirom na godine starosti pješaka i uzevši u obzir da je pješak sa svoje desne strane gurao bicikl sa vrećama punim boca isti se u trenutku naleta gibao sa brzinom od oko 1,6 m/s ili 7,02 km/h.

- da je dakle od mjesta početka prelaza kolnika do mjesta naleta pješak je gibajući se jednoliko prevalilo put od oko 5 metara i za to joj je bio potreban vremenski interval od 3,12 sekunda

- da je za isti vremenski interval, dakle 3,12 sekunda prije naleta kada je pješak sa biciklom započeo sa prelaženjem kolnika motorkotač se uz brzinu gibanja od 11,9 m/s od mjesta naleta nalazio udaljen 37,12 metara

od mjesta naleta u pravcu istoka.

- kako je u trenutku nezgode bio dan, a kolnik se neposredno prije mjesta nezgode proteže u pravcu, vidljivost za vozača motorkotača P.

. iznosi preko 100 metara u pravcu gibanja, dakle u pravcu zapada,

- da što se tiče uočavanja pješaka prilikom prelaska predmetne kolničke površine za kazati je da je pješak neposredno prije početka prelaska

kolnika okretanjem preko desnog raména jasno mogao uočiti motorkotač

u nailasku također sa udaljenosti od najmanje 100 metara prije mjesta naleta u pravcu istoka.

- da se mjesto prometne nezgode nalazi na kolniku ulice. Motorkotač ,,P. B. 400“ sa vozačem i

suvozačem giba se iz pravca istoka u pravcu zapada sjevernim prometnim trakom neposredno prije naleta brzinom od oko 42,9 km/h ili 11,9 m/s. Pješak G. G. koji gura bicikl C. natovaren sa pvc bocama

prelazi kolničku površinu gotovo okomito u odnosu na pravac gibanja motorkotača gurajući bicikl sa svoje desne strane prosječnom brzinom gibanja od 1,6 m/s ili 7,02 km/h.

- da do naleta dolazi na udaljenosti od oko 13 metara od PTM u pravcu zapada i oko 1,4 metra od sjevernog ruba kolnika u pravcu juga između prednjeg dijela motorkotača i bočnog i stražnjeg desnog dijela bicikla C. nakon čega dolazi do pada bicikla i pješaka na kolnik.

- da je ključno pitanje za dinamiku nastanka ove prometne nezgode pravovremenost reakcije vozača motorkotača „P. B.“ na

početak prelaska pješaka sa biciklom i prema tome mogućnost izbjegavanja naleta, a sve prema mogućnosti uočavanja na bližem licu mjesta nezgode.

- da je analizom dinamike nastanka nezgode jasno da je pješaku koji je gurao bicikl sa svoje desne strane od mjesta početka prelaska do mjesta

naleta potreban vremenski interval od oko 3,12 sekunda uz prosječnu brzinu gibanja od 1,6 m/s ili 7,02 km/h,

- da se za navedeni vremenski interval i uz brzinu gibanja od 42,9 km/h ili 11,9 m/s motorkotač od mjesta naleta u pravcu istoka nalazi udaljen 37,12

metara, i s obzirom na mogućnost uočavanja i položenost kolničke površine u pravcu, vozač motorkotača je jasno mogao uočiti pješaka sa biciklom na početku prelaska kolnika,

- da na navedenoj udaljenosti od 37,12 metara prije mjesta naleta u pravcu istoka kada pješak sa biciklom započinje sa prelaženjem kolnika uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7 m/s2 motorkotač bi se zaustavio do mjesta naleta da se giba brzinom od 60,6

km/h.

U zaključku vještak je naveo:

- da se mjesto nezgode nalazi na kolniku U. nasuprot kbr. 551,

- da je nalet ostvaren na udaljenosti od oko 13 metara od PTM u pravcu zapada i oko 1,4 metra od sjevernog ruba kolnika u pravcu juga. Motorkotač „P. B. 400“ sa vozačem i suvozačem giba se iz

pravca istoka u pravcu zapada brzinom od oko 42,9 km/h ili 11,9 m/s,

- da pješak G. G. koji gura bicikl C. natovaren sa pvc bocama i

prelazi kolničku površinu gotovo okomito u odnosu na pravac gibanja motorkotača gurajući bicikl sa svoje desne strane prosječnom brzinom gibanja od 1,6 m/s ili 7,02 km/h,

- da je od mjesta početka prelaska kolnika do mjesta naleta pješak sa biciklom gibajući se jednoliko prevalio put od oko 5 metara i za to je bio potreban vremenski interval od 3,12 sekunda,

- da se za isti vremenski interval, dakle 3,12 sekunda prije naleta kada je pješak sa biciklom započeo sa prelaženjem kolnika motorkotač uz brzinu gibanja od 11,9 m/s od mjesta naleta nalazio udaljen 37,12 metara od

mjesta naleta u pravcu istoka.

- da je vozač motorkotača reagirao intenzivnim kočenjem kada je pješak sa biciklom započeo prelaziti kolnik, a vozač motorkotača ga je mogao uočiti, uz poduzimanje intenzivnog kočenja do mjesta naleta zaustavio bi

se da se giba sa brzinom od 60,6 km/h ili 16,7 m/s ili bilo kojom brzinom manjom od navedene,

- da je iz navedenog za zaključiti da je vozač motorkotača znatno kasnio u reakciji na kočnicu na početak prelaska pješaka sa biciklom.

22. U svojoj dopuni vještva zaprimljenoj u sustavu za e komunikaciju dana 24.02.22.g. stalni sudski vještak N. K. istakao je:

- kada je pješak G. G. sa biciklom C. na središnjoj crti i ulazi u sjeverni prometni trak sa kojim se iz pravca istoka u pravcu zapada kreće motocikl P. B. 400, brzinom od oko 42,9 km/h ili 11,9 m/s, do

mjesta sraza pješaka sa biciklom uz brzinu kretanja od 7,02 km/h ili 1,6 m/s potreban je vremenski interval od 1,12 sek. na putu od oko 1,8 m,

- kada je pješak sa biciklom na središnjoj kolničkoj crti, uz brzinu kretanja od 42,9 km/h ili 11,9 m/s motocikl P. nalazi se u smjeru istoka udaljen 13,4 m.

- na navedenoj udaljenosti od 13,4 m prije naleta u pravcu istoka, kada je pješak sa biciklom položen oko središnje crte i započinje sa prelaskom sjevernog prometnog traka, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7/s2, motorkotač bi se zaustavio do mjesta naleta da se giba brzinom od 30,17 km/h ili 8,35 m/s.

23. Pregledom pisanog vještva stalnog sudskog vještaka za strojeve,

motorna vozila i cestovni promet dipl. ing T. N. sačinjenog za

potrebe Ž. suda u S., I. centra, zaprimljenog kod

Ž. suda u S. dana 05.02.2009.g., sud je utvrdio:

- da se na temelju nađenih tragova struganja po kolniku može zaključiti da je do naleta motocikla na bicikl i pješaka došlo na sjevernoj voznoj traci i to na oko 2,00 m do 2,50 m prije početka tragova struganja, gledano na

uzdužnu os kolnika.

- da se, uzimajući u obzir oštećenja na biciklu i zadobivenim ozljedama pješaka, može zaključiti da je došlo je do naleta motocikla prednjim kotačem na desnu bočnu stranu bicikla i pješaka,

- ako se prihvati da je nakon naleta motocikla na pješaka sa biciklom došlo do prevrtanja motocikla i klizanja istoga do kraja tragova struganja po kolniku, a uzimajući u obzir mase motocikla i pješaka sa biciklom, te realno usporenje kod klizanja motocikla, brzina motocikla u času naleta na oštećenoga sa biciklom je iznosila oko: 12,6 m/s ili 45,2 km/h

- da je, s obzirom da motocikl prije naleta na pješaka sa biciklom nije ostvario nikakve tragove kočenja, naletna brzina motocikla je ujedno i brzina kojom se motocikl gibao neposredno pred nalet na oštećenoga, a ista je iznosila 45,2 km/h

- da o načinu gibanja oštećenoga preko kolnika nemamo nikakvih materijalnih podataka, pa ako prihvatimo iskaz osumnjičenika da je oštećeni gurajući bicikl po nogostupu sa lijeve strane naglo stupio na kolnik da ga prijeđe, tada se može prihvatiti da se oštećeni gurajući bicikl mogao gibati preko kolnika maksimalnom brzinom od oko 8,0 km/h, a što prema časopisu "SUVREMENI SAOBRAĆAJ 75", br. 9 i 10 str.224 za starosnu dob, spol i alkoholiziranost odgovara načinu gibanja označenom

kao trčanje,

- da je pješak sa biciklom od ruba nogostupa ili lijevog ruba kolnika do mjesta naleta motocikla na njega prevalio put od oko Sp = 5,60 m, tako da

je isti boravio na kolniku najmanje oko 2,52 sek.

- kada za to vrijeme vratimo motocikl u suprotan smjer od smjera gibanja, tada je motocikl u času stupanja pješaka sa biciklom na lijevi rub kolnika bio udaljen od mjesta naleta na oštećenoga oko: 31,80 m.

- da nije sporno da su se sudionici ove prometne nesreće u nastupu kritične situacije mogli nesmetano vidjeti, što u ostalom i sam osumnjičenik u svojoj obrani i navodi da je vidio starijeg muškarca koji gura bicikl na nogostupa, pa je radi toga smanjio brzinu, a kritična situacija je nastupila kada je pješak sa biciklom stupio na kolnik i tada je motocikl bio najmanje ispred mjesta naleta oko Sk = 31,80 m, a na toj dužini puta je intenzivnim kočenjem motocikla bilo moguće poništiti svaku brzinu koja je manja od oko: 52,0 km/h

U svom zaključku vještak je istakao da provedena analiza i izračuni pokazuju sljedeće:

- da se motocikl " P. B. 400", S. 438-O. gibao Ž. 6137 kroz

K. L. sjevernom voznom trakom u smjeru zapada brzinom od oko 12,6 m/s ili 45,2 km/h, a istovremeno je sa njegove lijeve strane pretrčavao kolnik pješak gurajući bicikl najvećom mogućom brzinom od oko 2,22 m/s ili 8,0 km/h,

- da je došlo do naleta prednjeg kotača motocikla na stražnji kotač bicikla, nakon čega su pješak i bicikl odbačeni u smjeru gibanja motocikla, te do prevrtanja motocikla sa vozačem i suvozačem,

- da je u času stupanja oštećenoga sa biciklom na lijevi rub kolnika motocikl bio ispred mjesta naleta oko 31,80 m i taj je put motocikl prevalio

za isto vrijeme koje je pješaku trebalo da dođe od ruba kolnika u poziciju naleta motocikla, a to vrijeme iznosi oko 2,52 sek., dakle kritična situacija je nastupila oko 2,52 sek. prije kolizije,

- da je na dužini puta od 31,80 m intenzivnim kočenjem motocikla moguće poništiti svaku brzinu koja je manja od oko 14,4 m/s ili 52,0 km/h, što znači i brzinu kojom se gibao motocikl kritične prigode,

- da je iz ove analize vidljivo da je izostala pravovremena reakcija vozača motocikla na prelaženje pješaka sa biciklom preko kolnika.

23. Kada se usporede vještva vještaka T. N. i N. K.,

razvidno je da između istih nema bitnih razlika. Tako u pogledu brzine motocikla u trenutku kada pješak G. G. ulazi u sjeverni prometni trak vještak N. navodi da se motocikl u tom trenutku kretao brzinom od 42,9 km/h, dok vještak N. navodi da se u tom trenutku motocikl kretao brzinom od 45,2 km/h. U pogledu mogućnosti zaustavljanja, vještak N. navodi da je na dužini puta od 31,80 m intenzivnim kočenjem može poništiti svaka brzina koja je manja od oko 52,0 km/h, dok vještak K. navodi da bi se motocikl zaustavio da se gibao brzinom od oko 60,6

km/h ili manjom brzinom. U pogledu udaljenosti, vještak K. navodi da je motocikl bio udaljen 37,12 m od mjesta naleta kada je pješak započeo sa prelaskom kolnika, dok vještak N. navodi da je u času stupanja

pješaka na kolnik motocikl bio udaljen od mjesta naleta 31.80 m. Konačno, vještak K. navodi da je vozač motocikla znatno kasnio u reakciji na

kočnicu na početak prelaska pješaka sa biciklom, dok vještak N.

navodi da je izostala bila kakva reakcija vozača motocikla.

24. Pregledom analize alkohola u krvi u mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti sačinjenog od strane C. za kriminalistička

vještačenja I. V., sud je utvrdio da je pok. G. G. kritične

prigode u krvi imao 0,60 g/kg, dok je u mokraći imao 0,97 g/kg alkohola. Dalje je utvrđeno da je na osnovu rezultata izvršenih analiza i podataka iz zapisnika zaključak da je u trenutku prometne nezgode pok. G. G.

bio pripit s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1.03 g/kg (‰).

25. Analizirajući gore izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, zaključak je ovog suda da je za nastali štetni događaj od02.08.2008.g. osiguranik tuženika odgovoran u omjeru od 80%, dok je pok. G. G., prednik tužitelja, suodgovoran u omjeru od 20%.

26. Pri tome je sud kao odlučne cijenio činjenice da je osiguranik tuženika kritične prigode upravljao motociklom bez položenog vozačkog ispita, te da je isti u trenutku kada je pok. G. G. započeo sa prelaskom kolnika

nije poduzeo bilo kakvu radnju kojom bi spriječio nastanak predmetne prometne nezgode, a posebno da nije poduzeo radnju kočenja, sa kojom

bi poništio brzinu motocikla i time spriječio nastanak predmetne nezgode. Pri tome je sud cijenio da je osiguranik tuženika imao mogućnost uočavanja prednika tužitelja pok. G. G. cijelo vrijeme, dakle i kada

je isti hodao izvan kolnika i u trenutku kada je isti započeo sa prelaskom kolnika. Dakle, izostala je bilo kakva reakcija osiguranika tuženika na započinjanje prelaska kolnika od strane pok. G. G., a potom i na

sam prelazak preko kolnika. Dakle, osiguranik tuženika je kritične prigode postupio protivno odredbi čl. 51 st 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne Novine broj 67/2008), prema kojoj je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, zatim čl. 196. st 1 ZSPC-a kojom je propisano da motornim vozilom i tramvajem

u prometu na cesti može samostalno upravljati samo osoba koja ima

važeću vozačku dozvolu izdanu u R. H., inozemnu vozačku

dozvolu ili međunarodnu vozačku dozvolu, za onu kategoriju vozila kojom upravlja u prometu na cesti, zatim čl. 38 st. 1 prema kojoj je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik.

27. Nadalje, u ponašanju prednika tužitelja sud je kao odlučne cijenio činjenice da je kritične prigode pok. G. G. kao pješak, u alkoholiziranom stanju, prelazio kolnik na mjestu gdje nema pješačkog prijelaza, kao i činjenicu da se prethodno nije uvjerio da kolnik može prijeći bez ikakvih problema, neometano, te da je takvim ponašanjem kritične prigode i on doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja. Naime, pok. G. G. u trenutku kada je započeo prelazak kolnika imao je

mogućnost uočavanja osiguranika tuženika, koji se nalazio na udaljenosti od 31-37 m od njega, a uz to je imao i mogućnost čuti zvuk motora koji se približava, međutim, usprkos tome, on je stupio na kolnik te nastavio radnju prelaska kolnika, a da se zaustavio i propustio osiguranika tuženika da prođe, što je imao mogućnost, tada do nezgode ne bi došlo.

28. Konačno, kritične prigode pok. G. G. bio je u alkoholiziranom stanju, s obzirom da je utvrđeno da isti bio pripit s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1.03 g/kg (‰). Iz stručne literature proizlazi da alkoholiziranost u rasponu od 1 do 1,25 promila dovodi do značajnih smetnji u motornoj koordinaciji i gubitku pravilne procjene. Mogu

se javiti poteškoće u govoru te smetnje u ravnoteži, vidu, vremenu reakcije i sluhu.

29. S obzirom na navedeno, zaključak je ovog suda da je zasigurno alkoholiziranost kod pok. G. G. kritične prigode utjecala na njegovo

ponašanje i prosuđivanje uvjeta koji su kritične prigode vladali na kolniku gdje se dogodila predmetna prometna nezgoda. Naime, iz stručne literature je razvidno da 1.03 g/kg alkohola u krvi utječe na smetnje u motornoj koordinaciji i gubitku pravilne procjene, a mogu se javiti poteškoće i smetnje u ravnoteži, vidu, vremenu reakcije i sluhu. Po ocjeni ovog suda, zasigurno je kritične prigode alkoholiziranost utjecala na svijest pok. G. G., kao i na donošenje odluka i procjena o mogućnosti

prelaska kolnika na način da isti nije mogao pravilno procijeniti udaljenost motocikla i brzinu istog, kao i da nije mogao pravilno procijeniti mogućnost prelaska kolnika. Dakle, po ocjeni ovog suda, da pok. G. G. kritične

prigode nije bio u alkoholiziranom stanju, tada bi zasigurno njegova procjena oko prelaska kolnika bila drugačija. Pored toga, pok. G. G.

postupio je protivno odredbi čl. 131 st 1 ZSPC, prema kojoj pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.

30. Slijedom svega naprijed iznijetog, ovaj sud je zaključio da je i sam prednik tužitelja pok. G. G. doprinio nastanku predmetne prometne

nezgode u omjeru od 20%, dok je osiguranik tuženika T. R. odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 80%.

31. Kao sporno ostalo je raspraviti visinu, odnosno obim štete koju je pok. G. G. kritične prigode pretrpio.

32. Pregledom pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr M. J., neurokirurga, sud je utvrdio:

- da je G. G. dne 02. kolovoza 2008.g. prelazeći kolnik i gurajući bicikl pred sebe (ili pored sebe) zadobio tešku tjelesnu ozljedu glave pri padu, kada je na njega „naletio“ vozač s motorkotačem, nakon čega je hospitaliziran u K. S., u O. za

neurokirurgiju,

- da je doveden na Hitni kirurški prijem u stanju zanesene svijesti, dijelom je rekonstruirao događaj (bilježi se u Otpusnom pismu),

- da sigurnih podataka o gubitku svijesti i trajanju nesvijesti nije bilo, da se u statusu bilježi kako nema latelarizacije niti fokusnog deficita. Na glavi u tjemenoj regiji desno i prema zatiljno bio uočljiv oveći areal nagnječenja s oguljotinom. U predjelu desnog stopala imao je udarno gnječnu ranu u dužini otprilike 7-8 cm. Rendgenskom obradom uključujući i pretragu CT mozga (kompjutorizirana tomografija) ustanovi se prijelom lubanje desno parijetalno te i kontuzijsko područje temporalno i parijetalno desno (područje nagnječenja sljepoočno i tjemeno) s intraventikularnim krvarenjem desno (krvarenje unutar moždane komore). Bolesnika se smjesti u Intenzivnu njegu Odjela za neurokirurgiju. Uz primijenjeno odgovarajuće liječenje klinička se slika postupno poboljšava. Kontrolni CT mozga ukazao je na tendenciju resorpcije unutarlubanjskog krvarenja. Dogovorno se premješta u S. toplice radi postupka provođenja fizikalne terapije. Nadalje se preporuči antikonvulzivna terapija (Tegretol tbl. á 200 mg, 2xl dnevno). Otpusti se iz Odjela za neurokirurgiju dne 27.8.2008. godine. Otpusna dijagnoza:

1. CONTUSIO CEREBRI LOBI TEMPORALIS ET PARIETALIS L. DEX.

2. HAEMORRHAGIA INTRAVENTRICULARIS L. DEX. 3. FRACTURA CRANII IMPR. OSSIS PARIETALIS DEX. NON COMPLICATA 4. VULNUS LACEROCONT. PEDIS DEX. 5. AETHYLISMUS AC.

Na hrvatskom jeziku:

1. NAGNJEČENJE MOZGA U SLJEPOOČNOM I TJEMENOM REŽNJU DESNO 2. KRVARENJE UNUTAR MOŽDANE KOMORE DESNO 3. PRIJELOM LUBANJE S UTISNUĆEM DESNE TJEMENE KOSTI,

NEKOMPLICIRAN 4. UDARNOGNJEČNA RANA DESNOG STOPALA

5. AKUTNO ALKOHOLNO STANJE Rana na stopalu je primarno kirurški opskrbljena. (REVISIO VULNERIS SEC. FRIEDRICH). U spisu nije priloženo Otpusno pismo iz S. toplica (?!). Običajno bolesnici, kakav

je bio pok. G. G., budu na fizikalnoj terapiji i rehabilitaciji dva do tri

tjedna.

- da u spisu nadalje nalazi neurokirurško mišljenje na pregledu dne 14. siječnja 2009. godine kada se ozljeđenik žalio neurokirurgu na slabost lijeve ruke i lijeve noge. Upućuje ga se na fizikalno liječenje, ujedno preporuči vježbe kod kuće. Nadalje mu se preporuči antikonvulzivni lijek, ujedno da uradi pretragu EEG (elektroencefalogram).

- da je dana 10.4.2009.g. bio pok. G. G. na pregledu kod neurologa.

Opet se bilježi kako ozljeđenik primjećuje slabost lijevih udova i kako je nestabilan na nogama te učestalo zaboravlja, slabo spava i ima izraziti

strah od prometa. U neurološkom statusu se zapisuje kako hoda na široj osnovi, kako je hod distaktičan, kako lijeva ruka u antigravitacijskom položaju pronira (uvrće se prema unutra), kako lijeva noga oscilira i zauzima niži položaj. Tonus na lijevim udovima bio je povišen, a vlastiti refleksi lijevo facilitirani. Plantalni refleks lijevo bio je atipičan. Prisutan je bio i poremećaj koordinacije udovima. Govor mu je bio blaže dizartričan,

sam pacijent bio je dezorijentiran u vremenu i prostoru. Nadalje se preporuči uzimanje antiepileptičnog lijeka (Tegretol á 200 mg 2x1). Savjetuje se bolesniku da uradi pretrage EEG i CT mozga. Neurolog bilježi dijagnoze:

1. STATUS POST CONTUSIONEM CEREBRI 2. HEMIPARESIS LAT.

SIN. SPASTICA POSTTRAUMATICA

3. SYNDROMA PSYCHOORGANICUM Na hrvatskom jeziku:

1. STANJE POSLIJE NAGNJEČENJA MOZGA 2. SLABOST LIJEVIH

UDOVA, SPASTIČNA, POSLIJETRAUMATSKA 3. PSIHOORGANSKI SINDROM

- da je ponovni neurološki pregled nadnevka 03. kolovoza 2009. godine kada se bilježi da bolesnik G. G. ima povremeno „kočenje“ lijeve

ruke i noge što traje par minuta. Takve napade da ima 2 x mjesečno. Uzima još uvijek Tegretol.

Kako nije uradio pretragu EEG niti CT, to se preporuča iste napraviti! Ističe se kako je neurološki status bez promjene u odnosu na status pri neurološkom pregledu prije četiri mjeseca.

Zapisuju se dijagnoze:

1. SYNDROMA PSYCHOORGANICUM 2. EPILEPSIA SYMPTOMATICA Na hrvatskom jeziku:

1. PSIHOORGANSKI SINDROM 2.

SIMPTOMATSKA EPILEPSIJA

- da je pretragu CT mozga uradio je dne 20. kolovoza 2009.g. Bilježi se stanje nakon kraniotomije desno u tjemenoj regiji te nadalje spominje operacijski zahvat konačno i porencefalički prostor 3,5x4,5 cm.

- da u Otpusnom pismu nije navedeno da je urađen operacijski zahvat kod bolesnika, samo je navedena dijagnoza prijeloma lubanje, tako da se isključuje s neurokirurškog gledišta mišljenje radiologa da je urađena operacijska intervencija.

- da je EEG pretragu uradio dne 27. kolovoza 2009.g. Nalaz je bio žarišno dizritmički promijenjen,

- da je dne 11. studenog 2009.g. bio pok. G. G. na neuropsihologijskom testiranju. Zabilježeni su deficiti na ispitanim kognitivnim (spoznajnim) funkcijama. Način zatajivanja upućivao je na organske promjene središnjeg živčanog sustava.

- da je u Kliniku za neurologiju zaprimljen je G. G. dne 08. veljače 2010.g. nakon epileptičnog napadaja. Posljednjih tjedana imao je nekoliko epileptičkih napadaja – kompleksne parcijalne atake frontalnog ishodišta

– motoričke grčeve lijeve strane tijela praćene krizom svijesti sa spontanim umokravanjem i postiktalnom smetenošću. Iz statusa: pokretan je bio

testovima lijeva ruka

otežano, uz pomoć štapa. U antigravitacijskim

pronira i „tone“, lijeva noga oscilira i zauzima niži položaj. Smanjen je bio osjet na lijevim udovima. Tonus je bio povišen na lijevim udovima. Lakše su se izazivali vlastiti refleksi lijevo. Zabilježen je i pozitivan Babinskijev refleks lijevo. Govor je bio dizartričan. Svinktere je kontrolirao. Psihoorganski je bio izmijenjen – psihomotorno usporen, depresivan. - da je učinjena pretraga CT mozga. Desno tjemeno uočavala se fraktura lubanje. Desno sljepoočno i tjemeno, kortikalno i subkortikalno, uočava se hipodenzni prostor promjera otprilike do 4 cm, što predstavlja reziduu nakon resorpcije intracerebralnog hematoma.

- da je učinjena i pretraga EEG: nalaz je bio žarišno dizritmički promijenjen,

- da se dne 10. veljače otpušta pok. G. G. kući s preporukom da nadalje nastavi uzimati dva antiepileptička lijeka, Tegretol kao do tada i k tome Depakine chrono 500 mg 0,0,1. Otpusne dijagnoze:

1. EPILEPSIA SYMPTOMATICA POSTTRAUMATICA (CPA cum sec. Gen.) G 40 2. HEMIPARESIS LAT. SIN. SPASTICA - G 81.1 3. SYNDROMA PSYCHOORGANICUM F 07 4. ST POST CONTUSIONEM CEREBRI ET HAEMORRHAGIAM INTRACEREBR.

TRAUMAT. S 06,3 Na

hrvatskom jeziku:

1. SIMPTOMATSKA POSLIJETRAUMATSKA EPILEPSIJA 2. SLABOST LIJEVIH UDOVA PO SPASTIČNOM TIPU 3. PSIHOORGANSKI SINDROM 4. STANJE POSLIJE NAGNJEČENJA MOZGA I TRAUMATSKOG UNUTARMOŽDANOG KRVARENJA

- da je pregledao priloženi originalni zdravstveni karton (u žutim koricama), kao i priložene elektroničke ispise zdravstvenog kartona, te da nije našao da je ranije imao ozljede, kao niti bolesti središnjeg živčanog sustava,

- da je vidio u godini 1974. da je zabilježen potres mozga – za cijeniti je tu ozljedu blagom ozljedom u komparaciji s ozljedom kakvu je zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći.

- da je za posljedice kod pok. G. G. cijeniti samo na račun ozljeđivanja na dan 02. kolovoza 2008.g. U elektroničkim ispisima se nebrojeno puta bilježi ordiniranje antiepileptičkih lijekova (Tegretol i Depakine chrono), što je svojevrsna potvrda kako je pok. G. G.

uzimao antiepileptičku terapiju.

- da se nadnevka 05. listopada 2011.g. nalazi i posljednji podatak u kartonu o teškoj bolesti G. G.. Bilježi se ZLOĆUDNA

NOVOTVORINA JETRE S METASTAZAMA U JETRI (NEOPLASMA MALIGNUM HEPATIS).

33. U svom mišljenju vještak neurokirurg dr M. J. istakao je:

- da je G. G. doživio povredu njegovog osobnog prava na tjelesno i

duševno zdravlje te povredu prava na svoj izgled i povredu prava na ugled

i osobno dostojanstvo,

- da se ispoljila povreda prava osobnosti u trpljenju bolova, imao je znatne neugodnosti nakon ozljeđivanja, u punom obimu bile su mu privremeno reducirane životne aktivnosti, potom u znatnom obimu jedno vrijeme, trajno su mu potom preostale umanjene životne aktivnosti na račun trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja. Bila je zaostala naruženost pri hodu. Imao je imovinsku štetu radi potrebe pomoći i njege kod kuće od strane druge osobe (nemedicinska tuđa pomoć i njega). Trpio je strah i imao povredu duševnog integriteta.

- da je bolove u jakom intenzitetu trpio tri (3) dana, bolove u srednjem stupnju trpio je deset (10) dana, a bolove u blažem stupnju imao je nadalje šest tjedana (42 dana). Bolovi su bili prvenstveno u vidu glavobolje! Bolove u blažem intenzitetu (manjem stupnju) i nadalje je u svom životu tužitelj imao povremeno, ali te bolove treba uračunati u procijenjeno trajno oštećenje tjelesnog zdravlja.

- da su neugodnosti za tužitelja bile znatne i dugog trajanja. Ponajprije odvoženje u bolnicu predstavljalo je umjereni do teži stupanj stresnog događaja za njega. Potom bio je hospitaliziran, pri čemu je trpio i neugodnosti povezane sa samom činjenicom liječenja u nelagodnosti

bolnici. Bio je izložen rendgenskom zračenju, primao je injekcije, infuzije, bio izložen podnošenju zajedničkog boravka s drugim teškim bolesnicima. Nadalje je bio na fizikalnom liječenju i rehabilitaciji stacionarno. Fizikalne procedure su dijelom nelagodne. Odlazio je na preglede i pretrage. Trebao je trajno uzimati antiepileptičku terapiju. Svega toga ne bi bilo da nije ozlijeđen u predmetnoj prometnoj nesreći.

- da su mu privremeno u punom obimu bile reducirane životne aktivnosti nakon otpusta iz bolnice kroz dva (2) mjeseca, potom privremeno još dva (2) mjeseca u znatnom stupnju (75%). Protekom godine dana od ozljeđivanja, u G. G. se stanje moglo smatrati trajnim, definitivnim.

- da je preostalo trajno oštećenje tjelesnog zdravlja i temeljem toga oštećenja trajno umanjenje životnih aktivnosti. Oštećeno je tjelesno zdravlje kod pok. G. G. bilo po više osnova, temeljem zadobivenog prijeloma lubanje, temeljem sekvele (posljedice) poslije nagnječenja

mozga – organskog trajnog oštećenja mozga, verificiranog pretragom CT u vidu malacije (omekšanja) dimenzija 3,5 cm x 4,5 cm desno u tjemenom režnju, nadalje temeljem zaostale hemipareze (slabosti lijevih udova u manjem stupnju) te uz dizartriju (poremećaj govora) konačno temeljem prisutne epilepsije – fokalnih napadaja, ne čestih, bez gubitka svijesti (verificiranih dvaput urađenim pretragama EEG-a, kada je oba puta EEG bio žarično dizritmički promijenjen). Epileptični napadaji događali su se usprkos uzimanja antiepileptičkih lijekova, dakle, uz medikaciju.

- da sveukupno procjenjuje da je trajno bila preostala umanjena životna aktivnost kod pok. G. G. za 40% (četrdeset) posto.

- da je strah i povredu duševnog integriteta (poslijetraumatski psihoorganski sindrom) nadležnost vještačenja s psihijatrijske strane,

- da je pri hodu preostao zamjetni poremećaj hoda, što se može cijeniti kao blaga naruženost uvjetno, dakle uočava se samo pri kretanju,

- da je nakon otpusta s bolničkog liječenja trebao pok. G. G. pomoć

i njegu od strane druge osobe, nemedicinsku tuđu pomoć i njegu, i to prvih mjesec dana tri (3) sata u danu, potom idućih mjesec dana dva (2) sata u danu, potom nadalje trajno jedan sat u danu. Tuđa pomoć i njega bili su potrebni njemu samom za osobne potrebe i u vidu pripomoći za održavanje osobne higijene, ujedno za nabavu živežnih namirnica i pripremu hrane, pranje i glačanje rublja, odjeće, plahti te konačno za pratnju tužitelja pri korištenju zdravstvene zaštite, odnosno pratnju kada je izišao u kraću šetnju jer se njega nije smjelo pustiti da se samostalno kreće izvan kuće.

34. Pregledom pisanog vještva vještaka neurologa dr M. T.,

zaprimljenog kod ovog suda dana 13.05.20.g., sud je utvrdio

- da je pok. G. G., rođ 1942.god., doživio prometnu nezgodu, te da je tom prilikom zadobio nagnječenje mozga i prijelom kosti lubanje i posljedično krvarenje u moždane komore,

- da su nakon spornog događaja zaostala oštećenja mozgovine sa posljedičnim neurološkim ispadima u vidu blaže slabosti lijevih udova, blaže smetnje govora, psihoorganskog sindroma i epileptičkih napada,

- da je pok. G. G., prema uvidu u zdravstveni karton, imao ranije u dva navrata udarac u glavu bez značajnijih oštećenja,

- da imajući sve to u vidu, a s obzirom da je nakon spornog događaja pok

G. G. imao smetnje pri hodu, smetnje koordinacije, blaže smetnje

govora te epileptičke napade što je umanjivalo njegove svakodnevne društevne -socijalne i radne aktivnosti,

- da je s neurološko-neurokirurške strane nastupilo umanjenje životne aktivnosti od 40%,

- da kognitivna oštećenja i strah procjenjuje specijalist psihijatar,

- da je bol jakog intenziteta trpio 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 10 dana, te blažeg intenziteta još 6 tjedana.

- da je povremena bol zaostala tijekom preostalog dijela života ali da je to uzeto u obzir pri procjeni umanjenja životne aktivnosti,

- da je pok. G. G. trebao i tuđu nemedicinsku pomoć i njegu i to;

mjesec dana 3 sata na dan, potom mjesec dana 2 sata na dan, i dalje trajno 1 sat na dan. Tuđa njega i pomoć nemedicinske osobe temeljila se na pomoći u obavljanju osobne higijene, oblačenja, obuvanja, nabavci i pripremi živežnih namjernica i dr. – da je nastupilo naruženje blagog stupnja, koje se manifestiralo smetnjama pri hodu i govoru,

35. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 12. siječnja 2021.g., stalni sudski vještak psihijatar dr S. B., istakla je:

- da je iz medicinske dokumentacije u sudskom spisu razvidno da je sada pok. G. G. dana 2.8.2008. nastradao u prometnoj nesreći kao

vozač bicikla na način kako je navedeno u tužbenom zahtjevu, te da je tom prigodom zadobio teške kranio cerebralne povrede o kojima su se detaljno izjasnili u svojim pisanim nalazima i mišljenjima vještaci neurokirurg i neurolog,

- da je na današnjoj raspravi pri ovom sudu poslušala iskaze tužitelja i svjedokinje,

- da su po ozljeđivanju uslijedila bolnička liječenja a potom i fizikalno liječenje i rehabilitacija,

- da je pored ostale med. dok. u spisu pregledala i osobni zdravstveni karton pok tužitelja kao i elektronični ispis istog i jedan nalaz psihologa,

- da nalaz psihologa datira od 11.11.2009. i u mišljenju istog se navodi da se kod ispitanika uočavaju deficiti na ispitanim kognitivnim funkcijama, a da način zatajivanja upućuje na organske promjene centralnog nervnog

sustava kod osobe jednostavnije strukturiranosti. Da u spisu nema dokaza

o psihijatrijskom liječenju,

- da su kod prijema u bolnicu ustanovljene teške trajne cerebralne povrede tj. povrede navedene od strane prethodnih vještaka,

- da je Contuzio celebri (nagnječenje moždane mase) teška povreda,

- da prema dijagnostičkim kriterijima američke psihijatrijske udruge postoje kriteriji za zadovoljavanje dijagnoze post kontuzijskog poremećaja, a što je i objektivizirano psihologijskom obradom.

- da su po rehabilitaciji zaostale smetnje iz kruga post kontuzijskog sindroma mozga kao što su glavobolje, razdražljivost, poteškoće s koncentracijom, oštećenje pamćenja, kognitivne smetnje, pad koncentracije uz organsku zamorljivost,

- da nagnječenje mozge skoro redovito ide sa gubikom svijesti pa stoga tužitelja nije mogao percipirati neposrednu opasnost za svoj tj. integritet, dakle da primarnog straha nije bilo,

- da kada je došao svijesti, da je trpio sekundarni strah koji je u jakom intenzitetu trajao 10 dana, potom u srednjem intenzitetu 4-5 tjedana, te strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima

u trajanju od 10 mjeseci,

- da trajnih posljedica straha nema,

- da su ranije navedeni psihički simptomi izazvali kod tužitelja trajnu povredu duševnog integriteta što u postotku iznosi 60% i predstavlja srednje teško do teškog stupnja povrede duševnog integriteta,

- da ovo iskazuje isključivo kao posljedicu predmetnog štetnog događaja,

- da već i kod manjih opterećenja osobe osjećaju tegobe koje ni uz ulaganje dodatnih napora i dodatne terapijske ili socijalne podrške ne uspijevaju, pa navedene smetnje u potpunosti ograničavaju njihovo svakodnevno i osobno funkcioniranje,

- da se povreda duševnog integriteta očituje u trpljenju bolova, nemoći, napetosti straha, izraženih kognitivnim smetanjima (smetnje pamćenja, pažnje, smetnje izvršnih funkcija, potrebom za tuđom njegom i pomoći i svim segmentima funkcioniranja, te konačno poradi trajnog umanje općih i životnih aktivnosti poradi ograničenja koja je tužitelj imao do kraja života a o kojima su se izjasnili prethodni vještaci.

- da napominje da je u konačnu procjenu stupnja povrede duševnog integriteta postotak koji su procijenili vještaci neurokirurg i neurolog,

- da su navedene ozljede izazivale povredu duševnog integriteta sa osnove naruženja, naime, radi se o funkcionalnom naruženju, a što se tiče stupnja sukladna je procjeni prethodnih vještaka.

36. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 12. siječnja 2021.g., stalni sudski vještak dr M. J., neurokirug i dr S. T.,

istakli su:

- da su prije početka ovog ročišta vještakinja neurolog prof. T. i vještak neurokirurg dr M. J. osobno s neurokirurškog gledišta pročitali

zajedno njihova ranije iskazana vještačka mišljenja,

- da su se u pogledu kategorije procjene umanjenja životnih aktivnosti odnosno stupnja trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja suglasili , kao i u pisanim vještvima, da je kod tužitelja s neurokirurške i neurološke strane kod pok G. G. umanjena životna aktivnost za 40%, to da je njihovo zajedničko mišljenje, pri tome da treba istaknuti da nisu uzeli u obzir posljedice iz duševne sfere, nadležnost kojeg mišljenja je od strane psihijatra,

- da su se suglasili u davanju mišljenja u pogledu pretrpljenih bolova kao i neugodnosti što ih je tužitelj imao poradi ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći i u pogledu i naruženosti,

- da su preispitali svoje ranije dano mišljenje što se tiče potrebne pomoći i njege kod kuće od strane treće osobe,

- da su mišljenja da je u prvih mjesec dana trebao nakon otpusta iz bolnice kod kuće, tuđu pomoć i njegu u trajanju od 4 sata, a nadalje trajno do njegove smrti 2 sata dnevno,

- da su, dakle, korigirali svoje ranije dano mišljenje pisanim vještvima.

37. Na istom ročištu dr S. B., psihijatar, istakla je:

- da je iz medicinske dokumentacije u sudskom spisu razvidno da je sada pok tužitelj G. G. dana 2.8.2008. nastradao u prometnoj nesreći kao

vozač bicikla na način kako navedeno u tužbenom zahtjevu te da je tom prigodom zadobio teške kranio cerebralne povrede kojima su se detaljno izjasnili u svojim pisanim nalazima i mišljenjima vj. neurokirurgi neurolog. - da je na današnjoj raspravi pri ovom sudu poslušala iskaze tužitelja i svjedokinje, da su po ozljeđivanju uslijedila bolnička liječenja, a potom i fizikalno liječenje i rehabilitacija,

- da je pored ostale med. dokumentacije u spisu pregledala i osobni zdravstveni karton pok tužitelja kao i elektronični ispis istog i jedan nalaz psihologa,

- da nalaz psihologa datira od 11.11.2009. i u mišljenju istog se navodi da se kod ispitanika uočavaju deficiti na ispitanim kognitivnim funkcijama,

- da način zatajivanja upućuje na organske promjene centralnog nervnog sustava kod osobe jednostavnije strukturiranosti. U spisu nema dokaza o psihijatrijskom liječenju.

- da su kod prijema u bolnicu ustanovljene teške trajne cerebralne povrede, tj. povrede navedene od strane prethodnih vještaka,

- da je contuzio celebri (nagnječenje moždane mase) teška povreda,

- da prema dijagnostičkim kriterijima američke psihijatrijske udruge postoje kriteriji za zadovoljavanje dijagnoze post kontuzijskog poremećaja, a što je i objektivizirano psihologijskom obradom.

- da su po rehabilitaciji zaostale smetnje iz kruga post kontuzijskog sindroma mozga kao što su glavobolje, razdražljivost, poteškoće s koncentracijom, oštećenje pamćenja, kognitivne smetnje, pad koncentracije uz organsku zamorljivost,

- da nagnječenje mozge skoro redovito ide sa gubikom svijesti pa stoga tužitelj nije mogao percipirati neposrednu opasnost za svoj tj. integritet, dakle da primarnog straha nije bilo,

- da je, kada je došao svijesti, trpio sekundarni strah koji je u jakom intenzitetu trajao 10 dana, potom srednjem intenzitetu 4-5 tjedana, te strah blažeg intenziteta sa iste osnove u razlici vremenskim intervalima u trajanju od 10 mjeseci,

- da su ranije navedeni psihički simptomi izazvali kod tužitelja trajnu povredu duševnog integriteta što u postotku iznosi 60% i predstavlja srednje teško do teškog stupnja povrede duševnog integriteta, da Ovo iskazuje isključivo kao posljedicu predmetnog štetnog događaja,

- da već i kod manjih opterećenja osobe osjećaju tegobe koje ni uz ulaganje dodatnih napora, dodatne terapijske ili socijalne podrške ne uspijevaju, pa navedene smetnje u potpunosti ograničavaju njihovo svakodnevno i osobno funkcioniranje,

- da se povreda duševnog integriteta očituje u trpljenju bolova, nemoći, napetosti straha. izraženih kognitivnim smetanjima (smetnje pamćenja, pažnje, smetnje izvršnih funkcija. potrebom za tuđom njegom i pomoći i svim segmentima funkcioniranja, te konačno poradi trajnog umanje općih i životnih aktivnosti poradi ograničenja koja je tužitelj imao do kraja života a o kojima su se izjasnili prethodni vještaci,

- da napominje da u konačnu procjenu stupnja povrede duševnog integriteta je postotak koji su procijenili vještaci neurokirurg i neurolog,

- da su navedene ozljede izazivale povredu duševnog integriteta sa osnove naruženja, naime, da se radi o funkcionalnom naruženju, a što se tiče stupnja sukladna je procjeni prethodnih vještaka.

38. Na istom ročištu dr S. T., neurolog istakla je:

- da je suglasna u potpunosti s navodima kolege J., a da su prethodno suglasili svoja stajališta te dogovorili izlaganje kolege J. u odnosu na neurokirurški i neurološki nalaz te da je u

postupnosti suglasna s nalazom i mišljenjem vještakinje B. a u odnosu

na dio koji se preklapa s psihijatrijskog i neurološkog stajališta, a u odnosu na kognitivne funkcije koje u sudskim postupcima procjenjuju vještaci psihijatri.

- na upit kako je tužitelj s obzirom na preostali dio životne aktivnosti mogao uopće funkcionirati, vještak je odgovorila da su ona osobno pa tako i vještak neurolog dali vještačka mišljenja temeljem, priložene medicinske dokumentacije, a da su iz spisu priložene medicinske dokumentacije cijenili ne uzimajući u obzir duševne posljedice, da je njegovo tj. zdravlje trajno oštećeno za 40% te tako s neurološko neurokirurške strane i umanjena životna aktivnost.

- da nisu znali kako će i koliko procijeniti s psihijatrijske strane oštećenje duševnog integriteta vještak psihijatar, ali da su pretpostavljali da će ono biti takvo da će dosegnuti između 55-60% ukupnog invaliditeta pri čemu dakako se neurološko neurokirurški umanjenje životne aktivnosti uklapa u danas procijenjenih 60%,

- da je teško odgovoriti na pitanje je li uobičajeno da pacijenti kao pok G. G. odbijaju psihijatrijsko liječenje,

- na upit kada je liječenje bilo okončano, odnosno stanje stabilizirano kod tužitelja, vještak dr. J. je naveo da se njegovo stanje moglo tretirati

kao trajno 12 mjeseci nakon ozljede, a što je napisano u pisanom vještvu,

a isto suglasno navode vještakinje T. te vještaka B.,

- na upit koji je razlog korekcije visine tuđe njega i pomoći, vještak J. je naveo da u sudskomedicinskoj praksi pri ponovnim ročištima

kada se od njih traži mišljenje na prethodno iskazane stavove i mišljenja, ponekad ostaju tvrdi u procjeni koju su dali pri prethodnim vještima, međutim ponekad, pa tako i on osobno je sklon preispitati ranije dano mišljenje i nakon što je, koliko je vrijeme dopuštalo pregledao ponovno medicinsku dokumentaciju, da je procijenio da su bili skromni u davanju prethodne procjene potrebe pomoći i njege, s tim da suglasila i prof. neurolog te da su dakle preispitavši svoje ranije dano mišljenje sada dali konačno drugačije mišljenje pogledu potrebe pomoći i njege kako se ranije izjasnio-

- da je u 40% uključeno oštećenje zdravlja s neurokirurškog i neurološkog aspekta i u kojim postocima, vještak J. navodi da je uključeno za 5% stanja nakon prijelom lubanje, za 20% stanje poslije nagnječanja mozga, sa porencefaličnom šupljinom u promjeru 3,5x4cm, zatim za 15%na račun slabosti lijevih udova i 15% na račun posttraumatske epilepsije, sveukupno je to kada bi zbrojili 55%, ali da su oni te 4 posljedice baš danas objedinili i cijenili ukupno na 40%,

- da u funkcijskom smislu stanje poslije prijeloma lubanje ne ostavlja funkcijsku posljedicu ali da se u sudbeno med. praksi ipak ocjenjuje kao preostali invaliditeta. Što se tiče stanje poslije kontuzije mozga taj dio mozga koji je bio oštećen, a to je tjemeni režanj i slijepoočni režanj s desne strane, trajno su oštećeni, to je trajno mjesto slabijeg otpora, nikada taj mozga više nije kakav je ranije bio, i u sudbeno med. Praksi, ocjenjuje se kao stanje poslije kontuzije mozga u iznosu od 10-20% u ovom slučaju cijenili su za 20%. Konačno, da je prije kazao da je zbroj bio 55% pa mogu skinuti tih 5% na račun prijeloma lubanje, to bi bilo onda 50% i još su cijenili da će ove druge tri posljedice smanjiti za 10% i tako su došlo do brojke od 40%,

- da je vještak T. istakla da je epilepsija oštećenje moždanih struktura,

ali u funkcionarskom smislu daje posebnu kategoriju i zato se kao takva posebno vještačila jer je tužitelj imao u više navrata epileptičke napada epi uzimao terapiju, a što se vidi iz zdravstvenog kartona.

- da je dakle nagnječenje mozga uzrokovalo funkcionalna oštećenje u slabosti udova, epi napada te dodatno kognitivnih oštećenja koje je vještačila vještak psihijatar. Uvidom u zdravstveni karton vidi se da je pacijent uzimao epileptičku terapiju.

- da je u pisani nalaz uključila u postotak od 40 % psiho organski sindrom,

te da usprkos tome što sada izbacuje tu posljedicu iz svog vještva, svejedno ostaje kod iskazanih 40% oštećenja, iz razloga jer da se u

pisanom vještvu nije mogla oteti potrebi da kaže da su postojala određena psiho organska oštećenja koja vještači psihijatar specijalist. Psiho organska oštećenja koja su nastupila vještači psihijatar, a ostala vještačenja neurolog, odnosno tim neurolog i neurokirurg. Da je naglasila da ne ulazi u vještvo psiho organska oštećenja te da će to vještačici psihijatar, u svom vještvu, da nije ulazila u problematiku psiho organska oštećenja.

- da je dr B. istakla da se psihijatar ne izjašnjava o posebnim

postocima, da psihijatar gleda čovjeka u cjelini i njegovo funkcioniranje prije samog predmetnog štetnog događaja a i nakon. Da je nesporno da

je zadobio sada pok. tužitelj tešku trajnu cerebralnu povredu, a koja je uslijedila u predmetnom štetnom događaju i nastao je post kontuzijski sindrom mozga a ozljeda glave je dovoljno teška da uzrokuje gubitak svijesti te uključuje mnoge sasvim različite simptome kao što je navela u svom mišljenju, glavobolju, vrtoglavicu, razdražljivost, poteškoće s koncentracijom, oštećenje pamćenja, emocionalno uzbuđenje, nesanicu,

smanjenu toleranciju na stres te potrebu za tuđom pomoći i njegom u svim segmentima funkcioniranja, o čem su se izjasnili vještaci.

- da je težina psiho organskog sindroma G. G. u stupnju od srednje teškog do teškog stupnja, da se participacija psiho organskog sindroma u ukupnom postotku oštećenja koje iznosi (60%), ne može se odvojiti, a kao što je prethodno navela,

- da se teško izjasniti bi li provođenjem psihijatrijske terapije posljedice bile manje, te da li je na ovaj način G. G. doprinio stanju, ali psiho farmatologija tj. psihijatrijsko liječenje može utjecati na pojedine simptome u smislu reguliranja sna, smanjene razdražljivosti, ali bez obzira na tu terapiju posljedice bi bile i jesu bile izražene na način kako je već iznijela. Ne bi se moglo vratiti ono što je izgubljeno, niti strukturalno niti funkcionalno, osim ublažavanjem pojedinog simptoma.

39. Dopunski saslušani na ročištu od 25. travnja 2022.g., vještaci su ustrajali u svojim iznesenim nalazima i mišljenjima.

40. Po shvaćanju ovog suda nalazi i mišljenja vještaka neurokirurga dr M. J., dr M. T., neurologa i psihijatra dr S. B.,

zajedno sa dopunom na ročištu od 25. travnja 2022.g. i 16. svibnja 2022.g., sadrže valjane i jasne razloge o posljedicama koje su nastupile po prednika tužitelja, sada pok. G. G., uslijed štetne radnje osiguranika tuženika koja je dovela do nastanka predmetne prometne

nezgode, u kojoj je prednik tužitelja zadobio ozljede. Vještaci su stručno, iscrpno i razložno, po pravilima struke analizirali medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu, a u kojoj je medicinskoj dokumentaciji sadržan tijek liječenja. Pri tome je ovaj sud cijenio kao odlučno očitovanje dr S. B. na ročištima od 25. travnja 2022.g. i

16. svibnja 2022.g. kada je vještak dr S. B., stručno, razložno,

logično i iscrpno otklonila sve prigovore tuženika.

41. Budući da su vještaci, a posebno vještak psihijatar dr S. B.,

jasno, precizno, određeno i stručno odgovorili na sve primjedbe tuženika i budući su vještaci svoj nalaz dali u skladu sa odredbom čl. 260. ZPP, te u

skladu sa priloženom medicinskom dokumentacijom, to nije bilo razloga na temelju odredbe čl. 261. st. 3. ZPP odrediti novo vještačenje.

42. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka neurokirurga dr M. J., dr M. T.,

neurologa i psihijatra dr S. B..

43. Analizirajući gore izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da tužitelju, imajući u vidu uvodno citirane zakonske odredbe te nalaze i mišljenja sudskog vještaka liječnika neurokirurga dr M. J., dr M. T., neurologa i psihijatra dr

S. B., koje ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i danim sukladno pravilima struke i znanosti, uzimajući u obzir vrstu zadobivenih tjelesnih ozljeda, jačinu i trajanje tim povredama izazvanih fizičkih boli, i straha kod pok. G. G., ali i cijeneći značaj i težinu ukupnih posljedica na

zdravlje pok. G. G. u tjelesnoj i duševnoj sferi, vodeći računa o aspektima osobnosti pok. G. G., a posebno o životnoj dobi (pok. G. G. u vrijeme predmetnog štetnog događaja imao je 65 godina)

imajući pri tome na umu i nelagode liječenja, koje su po dr M. J.,

bile znatne i dugog trajanja. Ponajprije odvoženje u bolnicu predstavljalo je umjereni do teži stupanj stresnog događaja za njega. Potom bio je hospitaliziran, pri čemu je trpio nelagodnosti i neugodnosti povezane sa

samom činjenicom liječenja u bolnici. Bio je izložen rendgenskom zračenju, primao je injekcije, infuzije, bio izložen podnošenju zajedničkog boravka s drugim teškim bolesnicima. Nadalje je bio na fizikalnom liječenju i rehabilitaciji stacionarno. Fizikalne procedure su dijelom nelagodne. Odlazio je na preglede i pretrage. Trebao je trajno uzimati antiepileptičku terapiju. Svega toga ne bi bilo da nije ozlijeđen u predmetnoj prometnoj nesreći, a svega toga bio bi tužitelj pošteđen da se nije ozlijedio u predmetnoj prometnoj nesreći.

44. Po stavu ovog suda tužitelju u tim okolnostima pripada pravična novčana naknada u smislu odredbi čl. 1100 ZOO-a u iznosu od 230.000,00 kn.

45. Međutim, kako je i prednik tužitelja doprinio nastanku predmetne nezgode u omjeru od 20%, to je iznos od 230.000,00 kn valjalo umanjiti

za 20%, dakle za iznos od 46.000,00 kn, pa je sukladno svemu navedenom tužitelju, po osnovu pretrpljene neimovinske štete dosuđen iznos od 184.000,00 kn, dok je za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 216.000,00 kn sa pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

46. Obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi čl. 1103. ZOO dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana, osim ako je šteta nastala nakon toga, koje pravno shvaćanje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH (1/16) održanoj 30. svibnja 2016. S obzirom da šteta nije nastala nakon podnošenja tužbe, a to iz razloga jer su stalni sudski vještaci istakli da je liječenje završilo 12 mjeseci nakon ozljede, dakle 02.08.2009.g., a tužba je podnesena dana 17.05.2010.g. Konačno, potrebno je istaći da nema dokaza da bi tužitelj zatražio isplatu naknade štete u mirnom postupku. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da je podnio zahtjev u mirnom postupku, međutim, tužitelj tijekom postupka, do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaze da je zahtjev u mirnom postupku doista i podnio, slijedom čega ovaj sud smatra tvrdnje tužitelja o podnošenju zahtjeva u mirnom postupku nedokazanima. Naime, pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a u vezi s čl. 8. ZPP) u osnovi obvezuje sud da

uzme da nije istinita tvrdnja za koju stranka, koja se na tu određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano).

47. Slijedom iznijetog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za više zatražene kamate za razdoblje od 15.03.2008.g. do 17.05.2010.g., te je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

48. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na troškove liječenja, za navesti je slijedeće:

Tužitelj je, da bi uspio u sporu i sa zahtjevom za isplatu naknade troškova liječenja – trebao dokazati ono što tvrdi i na čemu taj zahtjev temelji: da su ti troškovi bili medicinski opravdani - nužni, dakle zaista i načelno korisni i potrebni - odnosno da ti troškovi ne predstavljaju troškove koje je samoinicijativno odabrao (uzrokovao) zbog samo svog subjektivnog osjećaja da su tužitelju potrebni za liječenje, one nastale samo zbog tužiteljeve komocije ili ugode.

Navedeno valja sagledati u svijetlu shvaćanja:

- da tužitelju (oštećeniku) pripada pravo na naknadu troškova koje je imao za liječenje od posljedica štetnog događaja, ali samo za one opravdane troškove

- polazeći od smisla odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, prema kojoj: "Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi

mu troškove iječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.",

- da oštećenom po tome pripada naknada samo onih troškova koji se utvrde korisnim i objektivno potrebnim za što brže i kvalitetnije ozdravljenje, one koji nastanu prema medicinski indiciranom liječenju, a koje nije moguće ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja,

- (ali, pored prethodno navedenog) da je svaka oštećena osoba u obvezi,

ako pretendira uspjehu sa zahtjevom da joj se troškovi naknade, učiniti sve što je objektivno u mogućnosti da smanji štetu koju trpi, pa time i koristiti se pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja: propust da koristi pravo na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ili propust da to pravo ostvari zbog nedostavljanja dokumentacije tijelu koje o tim troškovima ima odlučiti (ili odobriti ih), ne može za posljedicu imati obvezu štetnika ili njegova osiguratelja da oštećenom naknadi štetu koju trpi propustom u ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja.

49. U konkretnom slučaju sud je iz provedenih dokaza utvrdio:

- da je pok. G. G. otpušten iz bolnice dana 27.08.2008.g.

- da je pok. G. G. preminuo dana 07. listopada 2011.g.

- da je pok. G. G. stanovao u K. L., a da je na kontrolne

preglede i fizikalne i druge terapije obavljao u S..

- da je u tom razdoblju od 37 mjeseci pok. G. G. odlazio u S. na

kontrolne preglede, te fizikalne terapije, te da se iz S., nakon obavljenih kontrola vraćao kući u K. L., iz čega proizlazi da je imao troškove

prijevoza,

- da iz iskaza svjedoka S. G. i N. G. proizlazi da su pok.

G. G. bile potrebne pelene, da je iste u početku odbijao, da bi potom iste koristio, iz čega proizlazi da je pok. G. G. imao troškove pranja posteljine koji su bili svakodnevni, te potom i troškove kupnje pelena, a kojih troškova ne bi bilo da se nije dogodila predmetna prometna nezgoda,

- da je pored navedenog, pok. G. G. imao i druge troškove liječenja kroz tih 37 mjeseci, poput kupnje različitih tableta i drugih pomagala radi umanjenja bolova i radi smanjena drugih poteškoća koje su se javljali.

50. S obzirom na gore utvrđeno činjenično stanje, te posebno cijeneći vremensko razdoblje od 37 mjeseci koje se odnosi na vrijeme od otpuštanja iz bolnice do smrti, u kojem razdoblju je pok. G. G. imao troškove liječenja, to je zaključak ovog suda da iznos od 4.000,00 kn predstavlja opravdane troškove liječenja u konkretnom slučaju.

51. Dakle, troškove liječenja (čl. 1095. st. 1. ZOO) odnosno troškove putovanja radi liječenja (odlasci na kontrolne preglede i fizikalne terapije iz K. L. u S., te povratak iz S. u K. L., te potom

kupovanje pelena, učestalo pranje posteljine uslijed nemogućnosti vršenja nužde u toaletu, kupnja lijekova i dr, sve to kroz razdoblje od 37 mjeseci) ovaj sud je, temeljem načela slobodne ocjene dokaza (čl. 223 ZPP-a),

ocijenio opravdanim u iznosu od 4.000,00 kn. Okolnost da nema materijalnih dokaza samo po sebi ne znači da ih prednik tužitelja nije snosio, s obzirom na sve gore navedeno te s obzirom na smanjenu životnu aktivnost od 60%, po ocjeni ovog suda, opravdava naknadu u navedenom iznosu.

52. Međutim, s obzirom na suodgovornost pok. G. G. u omjeru od 20%, to je iznos od 4.000,00 kn valjalo umanjiti za 20%, dakle za iznos od 800,00 kn, pa tužitelju po osnovu troškova liječenja pripada naknadu u iznosu od 3.200,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelju je po osnovu naknade imovinske štete – troškova liječenja dosuđen iznos od 3.200,00

kn, dok je za više zatraženo preko tog iznosa, za iznos od 1.800,00 kn uz pripadajuću kamatu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i kamata. U konkretnom slučaju radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom postupka, a

za koju tužitelj nije dostavio račune, slijedom čega tužitelju pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 09. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate. Slijedom iznijetog, za više zatražene kamate, za razdoblje od 15.

ožujka 2010.g. do 09. studenoga 2022.g. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

53. Radi iznijetog, odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

54. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom uništene odjeće i obuće, za navesti je slijedeće:

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila dana 02.08.2008.g., dakle u jeku ljetnog razdoblja, iz čega ovaj sud zaključuje da je tužitelj bio obučen u majicu ili košulju kratkih rukava te duge ili kratke hlače uz

sandale ili cipele na nogama,

- da je pok. G. G. kritične prigode, neposredno prije sudara, gurao bicikl ispred sebe, a na kojem biciklu su bile vreće sa praznim plastičnim bocama, iz čega ovaj sud zaključuje da se pok. G. G. prije nastanka

nezgode sakupljao po otpadu plastične boce,

- da je pok. G. G. kritične prigode zadobio ozljede nagnječenja

mozga sljepoočno i tjemeno desno, krvarenje u moždane šupljine, ranu

na desnom stopalu.

- da je pok. G. G. kritične prigode, nakon predmetne nezgode, transportiran u bolnicu, gdje je zadržan na liječenju.

55. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, zaključak je ovog suda da je kritične prigode, uslijed predmetne prometne nezgode, pok. G. G.

na sebi imao majicu kratkih rukava, kratke gaće, ljetne cipele, te donje rublje. To iz razloga jer se radilo o početku 8. mjeseca kada su temperature veoma velike. Također, zaključak je ovog suda da pok. G.

G. nije bio obučen u skupocjenu robu, s obzirom da je ispred sebe

gurao bicikl na kojem su bile obješene vrećice sa plastičnim bocama. Iz svega naprijed navedenog sud zaključuje da je pok. G. G., prije

nezgode sakupljao plastičnu ambalažu po otpadu, slijedom čega je bio obučen u svakodnevnu, uobičajenu robu. Nadalje, zaključak je ovog suda

da je kritične prigode pok. G. G. uništena odjeća koju je imao na

sebi, a to iz razloga jer je isti transportiran u bolnicu, gdje je podvrgnut liječenju uslijed čega je odjeća sa njega skinuta i uništena. S obzirom na navedeno, ocjena je ovog suda da tužitelju po osnovu uništene odjeće i

obuće pripada naknada za uništenu odjeću i to majicu kratkih rukava, kratke hlače, donje rublje i ljetne sandale.

56.1 Pregledom ponude tvrtke D. sud je utvrdio da cijena ljetnih sandala iznosi 225,96 kn.

57.2 Pregledom ponude tvrtke G. sud je utvrdio da:

- cijena muške potkošulje iznosi 59,90 kn,

- cijena muških bokserica iznosi 69,90 kn,

- cijena majice kratkih rukava iznosi 229,90 kn, te

- cijena kratkih hlača 229,90 kn.

58. Dakle, tužitelju po osnovu imovinske štete – uništene odjeće i obuće pripada ukupan iznos od 815,56 kn. Međutim, kako je prednik tužitelja doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%, to je

iznos od 815,56 kn valjao umanjiti za 20%, dakle za iznos od 163,11 kn, slijedom čega je tužitelju je po tom osnovu dosuđen iznos od 652,44 kn, dok je za više zatraženo preko tog iznosa, za iznos od 4.347,56 kn sa pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

59. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i kamata. U konkretnom slučaju radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom postupka, a za koju tužitelj nije dostavio račune, slijedom čega tužitelju pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 09. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate. Slijedom iznijetog, za više zatražene kamate, za razdoblje od 15. ožujka 2010.g. do 09. prosinca 2022.g. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

60. Radi iznijetog, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

61. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete – tuđe njege i pomoći, za navesti je slijedeće:

62. Iako je sudska praksa pokazala određeno kolebanje, a glede procjene visine cijene sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera, valja istaći kako se sudska praksa u posljednje vrijeme izjasnila da bi cijenu

sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera, valjalo odrediti prema onim cijenama koje bi bile naplaćene od strane ustanova koje pružaju takvu pomoć, a ne prema cijeni satnice NKV radnika.

63. Člankom 1095. st. 1 ZOO-a propisano je :

« Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. »

64.1 Člankom 1085. ZOO-a propisano je:

« 1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

2/ Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

3/ Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

4/ Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a

okolnosti

danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. »

65. Stoga, da bi valjano primijenili odredbu članka 1095 ZOO-a, te određivanje visine štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, treba dati odgovor na pitanje koliko je (bi) platila oštećena osoba nekoj trećoj osobi obavljanje posla tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera i to upravo u onom razdoblju kada je šteta nastala.

66. S obzirom da se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju prvih 30 dana po 4 h dnevno, a nakon toga do smrti 2 h dnevno, to se ne

može očekivati da bi bilo koja treća osoba pristala raditi 4h, odnosno 2h, dnevno u domaćinstvu tužitelja, te istom pružati pomoć i njegu nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV radnika. Potpuno je jasno kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog karaktera za novac te koje u određeno domaćinstvo dolaze svega na par

sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno prihvatljivo odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo onako kako proizlazi iz potvrde doma L., a po kojoj bi cijena jednog sata tuđe njege i pomoći iznosila 35,00 kn po satu.

67. Prema vještvu vještaka dr M. J., kojem se pridružio i vještak neurolog dr M. T., tužitelju je bilo potrebno prvih 30 dana nakon

izlaska iz bolnice 4h, dnevno, a nakon toga do smrti 2 h dnevno, dakle sveukupno 2.332 h, pa kada se 2.332 h pomnoži sa 35,00 kn, to proizlazi da tužitelju po osnovu tuđe njege i pomoći pripada iznos od 81.620 kn. Međutim, kako je tužitelj po ovom osnovu zatražio iznos od 79.800,00 kn,

te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to bi ovom osnovu tužitelju pripadala naknada u iznosu od 79.800,00 kn.

68. S obzirom da je prednik tužitelja i sam odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%, to je iznos od 79.800,00

kn valjalo umanjiti za 20%, dakle za iznos od 15.960,00 kn, pa je tužitelju po ovom osnovu dosuđena naknada u iznosu od 63.840,00 kn. Slijedom

iznijetog, za više zatraženih 15.960,00 kn sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

69. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i kamata. U konkretnom slučaju radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom postupka, a za koju tužitelj nije dostavio račune, slijedom čega tužitelju pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 09. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate. Slijedom iznijetog, za više zatražene kamate,

odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

70. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. IV izreke ove presude.

71. U odnosu na prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva,

ocjena je ovog suda da isti nije osnovan. Naime, ZOO jasno i nedvosmisleno u svom članku 241. propisuje da se zastara prekida

podnošenjem tužbe, dok niti jedna odredba ZOO-a ne propisuje izuzetak od odredbe čl. 241, pa tako ZOO ne propisuje mogućnost zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva. Dakle, u ZOO-u nisu propisani rokovi kojima bi bilo određeno kada nastupa zastara na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Da intencija zakonodavca nije usmjerena u pravcu

prema kojem bi povećanje tužbenog zahtjeva nakon višegodišnjeg vođenja postupka bilo u zastari, proizlazi iz čl. 39 Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (NN br. 70/19) prema kojoj je odredba čl. 190 ZPP-a izmijenjena na način da je dodan novi st. 2 kojim je određeno da iznimno od odredbe st. 1 tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama iz čl. 117

st. 2 ZIDZPP-a odredba čl. 39 tog Zakona primjenjuje se na sve postupke

koji su u tijeku. Po ocjeni ovog suda tužitelj je o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem i zbog čega je unatoč protivljenju tuženika preinaci, ovaj sud dopustio preinaku tužbe kojom je tužitelj povećao tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije osnovan, pa je sud istog odbio u cijelosti.

72. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-

a, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22). Tužitelju zastupanom po punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe, te obrazloženih podnesaka od 09.05.2011., 02.02.2021., 16.02.2022. i 08.06.2022. po 500 bodova, zatim za pristupe na ročišta od 11.05.2011.,

08.09.2011., 08.05.2019., 11.03.2020., 07.09.2020., 12.01.2021., 25.04.2022., 16.05.2022., 13.06.2022., 05.09.2022. i 21.11.2022. po 500 bodova, za pristup na ročište od 11.04.2018., 11.07.2018., 28.02.2022.,

26.05.2022., po 250 bodova (50%), zatim za pristupe na ročišta od 22.05.2018., 24.11.2021., 17.01.2022. po 125 bodova (25%) što sveukupno zbrojeno iznosi 9.450 bodova, što pomnoženo s 15,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda iznosi 141.750,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznosi od 35.437,50 kn na ime 25% PDV-a što iznosi 177.187,50 kn. Tužitelj je djelomično uspio u osnovu (80%) te djelomično u visini (51,3%) pa je sud sveukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici cijenio sa 65,65%.

73. Kada se trošak tužitelja (177.187,50 kn) pomnoži sa uspjehom u parnici (65,65%), to je tužitelju, razmjerno uspjehu u parnici priznat trošak u iznosu od 116.323,59 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 5.450,00 kn, na ime troškova vještačenja, što ukupno iznosi 121.773,59 kn.

74. Tuženiku zastupanom po punom. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu, podneska zatim sastava podnesaka od 07.01.2021.,

22.01.2022. i 26.05.2022. po 500 bodova, za pristup na ročište od 11.05.2022., 08.09.2011., 08.05.2019., 11.03.2020., 07.09.2020., 12.01.2021., 25.04.2022., 16.05.2022., 13.06.2022., 05.09.2022. i 21.11.2022. po 500 bodova, za pristup na ročište od 11.04.2018., 11.07.2018., 28.02.2022., 26.05.2022., po 250 bodova (50%), zatim za pristupe na ročišta od 22.05.2018., 24.11.2021., 17.01.2022. po 125 bodova (25%) što sveukupno zbrojeno iznosi 8.950 bodova što pomnoženo s 15,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda iznosi 134.250,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznosi od 33.562,50 kn na ime 25% PDV-a, te 2.500,00 kn na ime sudske pristojbe odgovora na tužbu, što sveukupno zbrojeno iznosi 170.312,50 kn. Tuženik je u ovom postupku uspio sa 34,35%, pa razmjerno uspjehu u parnici tuženiku pripada trošak u iznosu od 58.502,34 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 6.210,00 kn, na ime troškova vještačenja što sveukupno iznosi 64.712,34 kn.

75. Kada se trošak tuženika prebije sa troškom tužitelja to proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 57.061,25 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je trebalo priznati i zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), teče od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno,

dakle od 09. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate.

U Splitu, 09. prosinca 2022.g.

S U D A C:

Miro Maslać v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka.

Žalba se podnosi nadležnom Ž. sudu, a putem ovog suda u 3

primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na

kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).

DNA:

-punom. tužitelja,

-punom. tuženika.