REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-117/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz V., M. D. 3, OIB ………….., kojeg zastupa

punomoćnica A. Č., odvjetnica u S., protiv tuženika D. Ž. iz

V., S. S. K. 13, OIB ………., kojeg zastupa

punomoćnik M. A., odvjetnik u V., radi smetanja posjeda, nakon

održane glavne i javne rasprave, zaključene 29. rujna 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja A. R., odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave dana 9. prosinca 2022.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Time što je dana 25. srpnja 2020. godine promijenio bravu na poljskoj kućici koja se nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. K.O. i tako onemogućio tužitelju pristup toj kućici, tuženik je oduzeo tužitelju zadnji mirni i faktični suposjed, pa je dužan odmah uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da preda tužitelju ključ ulazne brave predmetne kućice te da se ubuduće kani svakog takvog i sličnog smetanja tužiteljevog suposjeda predmetne kućice, sve pod prijetnjom ovrhe."

II Odbacuje se tužba u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje smetanja suposjeda preostalih suposjednika M. R. i V. K. i nalaže tuženiku predaja

ključa ulazne brave tim osobama.

III Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere koji glasi:

"I Dužan je tuženik D. Ž. počev od donošenja rješenja o ovoj privremenoj mjeri pa do donošenja pravomoćnog rješenja u ovoj pravnoj stvari, suzdržati se od izvođenja bilo kakvih građevinskih radova na poljskoj kućici koja se nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. K.O. , a posebno onih koji

su od utjecaja na promjenu izgleda, oblika ili namjene predmetne kućice, kao i prestati sa pripremanjem bilo kakvih otopina otrova u neposrednoj blizini predmetne kućice, a osobito u blizini gustirne koja se nalazi ispred te kućice, odnosno s korištenjem otrova na opisanom području u bilo kakve svrhe, sve pod prijetnjom ovrhe. II Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

III Žalba protiv ovog rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa primjenu i ovrhu istog."

IV Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.992,80 kn/662,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 24. kolovoza 2020. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi utvrđenja smetanja suposjeda poljske kučice izgrađene na nekretnini oznake čest. zem. K.O. , uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja predajom ključa

brave na ulaznim vratima uz upozorenje suzdržavanja od takvog i sličnog smetanja suposjeda. U bitnom navodi kako je vlasnik poljoprivrednog obrta i kako je poljoprivreda dugi niz njegova profesionalna djelatnost, tako da od 1994. koristi spornu poljsku kučicu položenu na otoku V., predio V., držeći u njoj alate,

motokultivator, sjeme i repromaterijal, cijevi za navodnjavanje, stupove i žicu za stočnu ogradu, ljetinu, ali i koristeći je kao zaklon prilikom lošeg vremena te prostor za predah i pripremu obroka. Dodaje kako ju je sve vrijeme isključivo on održavao i kako je posljednjih desetak godina popravio crijep i krovište objekta, uklonio stabla koja su prijetila njegovom daljnjem oštećenju, promijenio vrata na objektu, iskrčio raslinje i stabla koja su predstavljali neposrednu opasnost za zidove i krovište, izgradio komin, a objekt opremio uređajima za kuhanje i grijanje te ugradio solarnu električnu energiju za rasvjetu, u čemu je pomagao i drugi suposjednik V. K.. Navodi kako su se posljednjih godina u spornom objektu radi predaha i marende okupljali i drugi poljoprivrednici sa susjednih površina pa tako i tuženik, tako da su svi oni bili u mirnom suposjedu nekretnine do 25. srpnja 2020. kada je prilikom dolaska na lice mjesta zatekao promijenjenu bravu na ulaznim vratima kučice, a na obližnjoj livadi izbačenih oko 1 tonu krumpira, 1 km farmer pletiva, stolice i štednjak. Na kraju navodi kako ga je tuženik mjesecima prije toga verbalno tjerao iz kučice i pozivao da iznese svoje stvari, a radi se o objektu u vlasništvu Republike Hrvatske koja ovu nekretninu nije dala nikome u zakup niti njome raspolagala, radi čega je i postala mjestom predaha i odmora za niz poljoprivrednika. Podneskom od 31. kolovoza 2020. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ovog rješenja.

2. U svom odgovoru od 2. studenog 2020. tuženik se usprotivio tužbi kao činjenično neistinitoj uz obrazloženje kako tužitelj nikada nije bio u posjedu ili suposjedu predmetne nekretnine ili neke od susjednih, uz dodatak kako se u naravi radi o poljskoj kući koja je bila u isključivom posjedu vlasnika V. d.d., a

od 2010. u isključivom posjedu tuženika kojeg je V. d.d. uveo u posjed temeljem ugovora kojeg su sklapali kroz prethodno razdoblje. Dodaje kako je po njegovom saznanju tužitelj kontaktirao stečajnog upravitelja V. d.d. u stečaju radi korištenja nekretnina tog društva, ali nije postignut nikakav dogovor, osim što je društvo zahtijevalo od tužitelja povrat nezakonito otuđenih poljskih kućica koje je u međuvremenu okupirao bez suglasnosti, iskorištavajući činjenicu da je društvo u stečaju. Na kraju navodi kako u skladu s pravnim poslovima sklopljenim sa stečajnim upraviteljem V. d.d. obrađuje zemljište i nasade svog pravnog prednika

položene u neposrednoj blizini predmetne nekretnine i kako je 2010. uredio i očistio spornu kučicu, u čemu su mu pomagale i treće osobe.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom tužiteljevih dopisa od 4. i 25. kolovoza 2020., potvrde PP … od 8. rujna 2020. i službene zabilješke od 26.

srpnja 2020., ugovora o kooperaciji, osiguranju, održavanju i zaštiti imovine od 16. siječnja 2012., aneksu od 21. ožujka 2016. ugovora o kooperaciji, osiguranju, održavanju i zaštiti imovine od 20. travnja 2015., zahtjeva za izdavanje rješenja od izvedenom stanju od 11. lipnja 2018., potvrde Grada … od 23.kolovoza 2016. i fotografija priloženih spisu na pripremnom ročištu 21. siječnja 2021., očevidom održanim na licu mjesta 24. ožujka 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i pregledom njegovog nalaza od 29. travnja 2021. s prilozima, saslušanjem svjedoka J. i M. R., M. P., J.

M., O. B., M. R., V. K., I. B.,

A. M., M. L. i I. S. te parničnih stranaka.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, dok je prijedlog radi određivanja privremene mjere neosnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine, jer tuženik u svom iskazu ne čini spornim da je promijenio bravu, odnosno postavio lokot na vratima poljske kučice, zbog čega je tužitelj zatražio posjedovnu zaštitu.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Odredbom iz članka 441. ZPP propisano je kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Odredbom iz čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je kako pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u tom posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. istog članka. Odredbom iz čl. 22. st. 1. propisano je kako je samovlasno smetani posjednik ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući utvrđenje čina smetanja njegova posjeda, naređenja uspostave ranije posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Prema odredbi iz čl. 24. st. 1. svaki suposjednik ovlašten je štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničili dotadašnju faktičnu vlast.

10. Pregledom ugovora o kooperaciji, osiguranju, održavanju i zaštiti imovine od 16. siječnja 2012. razvidno je kako je V. d.d. … u stečaju, kao vlasnik i posjednik plantažnih nasada vinove loze na predjelu V., odnosno nekretnine oznake čest. zem. 11023/1 i 11023/2 K.O. Vis predao na brigu tuženiku D.

Ž. koji se obvezao čuvati ih, održavati i o istima brinuti u cijelosti. Ovaj ugovor sklopljen je najkasnije do 16. siječnja 2013., dok iz aneksa ugovora o kooperaciji, osiguranju, održavanju i zaštiti imovine od 20. travnja 2015., kojeg su označeni sudionici sklopili 21. ožujka 2016., proizlazi kako se ovaj pravni posao sklapa na neodređeno vrijeme, a najduže za vrijeme trajanja stečajnog postupka, odnosno do predaje nasada Republici Hrvatskoj nakon pravomoćno riješenog sudskog spora koji se vodi u vezi s vlasništvom nasada vinograda i plaćanja naknade za nasade.

11. Pregledom potvrde PP … od 8. rujna 2020. razvidno je kako je 26. srpnja 2020. zaprimljena prijava tužitelja V. M. o izbacivanju tone krumpira,

snopova žice za ograđivanje pašnjaka, stolica i štednjaka iz poljske kučice koju na predjelu V. koristi sa D. Ž., na kojeg sumnja kao počinitelja tih

radnji.

12. U svrhu pregleda nekretnine koja je predmet spora i njezine identifikacije, proveden je očevid na licu mjesta 24. ožujka 2021., a tužitelj je tom prilikom pokazao staru kamenu prizemnicu (poljsku kučicu) na predjelu V. u koju se pristupa

kroz dvokrilna drvena vrata na zapadnoj fasadi, na kojima je zatečen novi lokot kojim se zaključava zasun ispod kojeg su ostaci nekadašnje brave koja je s unutarnje strane u cijelosti na svom mjestu. U ovom objektu zatečen je komin s napom, stari namještaj, sudoperi, stara željezna peć, štednjak i nešto alata, a ispred objekta je betonska terasa.

13. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 29. travnja 2021. identificirao pokazanu nekretninu i sve što je prilikom očevida zatečeno te utvrdio kako je sporna poljska kamena kuća položena na nekretnini oznake čest. zem. K.O. , a na priloženoj skici lica mjesta označio ju je slovima i narančastom bojom, dok je cisternu s naplavnom površinom položenom sjeverozapadno od objekta, označio plavom bojom. Na njegovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe niti su kako dovele u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

14. Na odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, odnosno pitanje posljednjeg mirnog posjeda poljske kučice, iskazivali su svjedoci J. i M. R., M.

P., J. M., O. B., M. R., V. K., I. B.,

A. M., M. L. i I. S.. Svjedoci P., R., M., K. i

L. u bitnom tvrde kako su prethodnih godina u više navrata pristupali spornom objektu i koristili njegov prostor, nekad radi pomaganja tužitelju prilikom izvođenja poljskih radova ili drugih poslova, a nekad radi zabave kada bi s njim spremali hranu i družili se, sve na miran i neosporavan način. Tako P. spominje kako su u kučici bili peć na drva, metalni stupovi i motokultivator tužitelja, a sjeća se da je 2019. bilo i nešto njegovog skladištenog krumpira. Pomagao je tužitelju popraviti komin, ukloniti stablo čempresa koje je ugrožavalo kučicu, a iz nje uzimati materijal potreban za navodnjavanje zemljišta. Spominje kako je u ovom objektu tužitelj slavio djetetov rođendan i dodaje kako su se u popodnevnim i večernjim satima znali družiti i pripremati hranu, a misli da je jednom prilikom s njima bio i tuženik. Svjedok R. navodi kako je kučicu dugo vremena, pa tako i posljednjih godina, koristio kao skladište svojih alata i stvari, ali i za zabavu i druženje s prijateljima, među kojima je bio i tužitelj, kako se koristio ključem koji je bio smješten u suhozidu položenom uz ovaj objekt, tako da ga je mogao koristiti svatko po potrebi i kako je u ljeto 2020. od tužitelja čuo za izbacivanje stvari. Svjedok K. tvrdi kako se kučica otvarala ključem pohranjenim u obližnjem suhozidu i kako su je na način uobičajen za poljske objekte koristili parnične stranke, on i svjedok R., držeći se načela dobrog korisnika. Smatra kako su sporne radnje i izbacivanje stvari iz objekta, posljedica poremećenih odnosa i tome dodaje kako je tužitelj, uz njegovu pomoć, izveo niz radova na sanaciji i adaptaciji objekta, poput izmjene ulaznih vrata, saniranju krovišta, ojačanju stabiliteta i drugih, sve bez traženja ili ishođenja suglasnosti tuženika. Svjedok M. spominje kako je u siječnju i travnju/svibnju 2020. pomagao tužitelju na obližnjem zemljištu i s njim ulazio u predmetni objekt gdje su uzimali potrebnu žicu i potporne stupove. Treći dolazak na lice mjesta bio je krajem prve polovine iste godine kada je s tužiteljem pomagao na parceli susjeda V. iz V. (L.) i bojao ulazna vrata kučice u kojoj su spremali jelo, sjedili i družili se. Sjeća se kako bi tužitelj opisanih prigoda uzimao ključ u suhozidu i po odlasku ga vraćao na isto mjesto. Svjedok L. navodi kako je posljednjih godina u niz navrata bio u spornom objektu, bilo da je pomagao tužitelju podupirati krovište, popravljati vrata ili raditi u polju i skladištiti krumpir, a osim toga spominje kako su u veljači ili ožujku 2020. pekli meso. Sjeća se kako je tužitelj tim prilikama koristio ključ smješten u zidu položenom uz objekt i vraćao ga na isto mjesto prilikom odlazaka s lica mjesta.

15. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o domaćim ljudima i prijateljima tužitelja, odnosno susjedima nekretnine koja je predmet spora, stoga je logično i očekivano da su u spornom razdoblju, ali i prije toga, imali neposredna i objektivna saznanja o predmetnoj kučici, njezinim korisnicima i načinu korištenja. Osim toga, njihovi iskazi imaju uporište u ostaloj dokaznoj građi i to potvrdi PP … od 8. rujna 2020. iz koje je razvidna tužiteljeva prijava od 26. srpnja 2020. zbog smetanja posjeda izbacivanjem krumpira i drugih stvari iz spornog objekta, ali i fotografijama koje su priložene spisu (listovi 37-46), jer jasno prikazuju tužitelja i niz trećih osoba, uključujući svjedoke L. i M., kako u vremenu prije spornih događaja, borave u kučici ili su oko nje prilikom zabava i druženja te održavanja i čišćenja. Konačno, tuženik navode svjedoka nije osporio odgovarajućim dokazima ili ih kako doveo u sumnju. Suprotno tome, u svom iskazu dopušta mogućnost da su tužitelj i njegovi prijatelji i treće osobe znali povremeno boraviti u kučici radi jela i druženja, a tome dodaje kako mu je još 2012. dozvolio korištenje objekta u te svrhe i kao privremeno sklonište.

16. Što se tiče ostalih svjedoka J. i M. R., J. M.,

O. B., I. B. i I. S., prije svega valja navesti kako sud ne dovodi u sumnju vjerodostojnost njihovih iskaza, jer se radi o prijateljima i poznanicima tuženika te njegovim bivšim radnim kolegama, stoga je sasvim razumljivo da su i oni dolazili u sporni objekt iz istih razloga kao i prijatelji tužitelja, odnosno radi pomoći i druženja. Osim toga, njihova saznanja nisu u suprotnosti s tužbenim navodima o suposjedu stranaka, ali i s ostalom dokaznom građom. Poznato im je kako je tuženik godinama prije spornih događaja sklopio s V. d.d. u stečaju ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta te da je po stupanju u posjed nekretnine počeo koristiti i poljsku kučicu položenu uz tu nekretninu, kao dio predmeta tog ugovora. O ovome detaljnije govore stečajni upravitelj V. B. i bivši zaposlenik M., a potvrđuje ih i priloženi ugovor

o kooperaciji, osiguranju, održavanju i zaštiti imovine od 16. siječnja 2012. te aneks ugovora o kooperaciji, osiguranju, održavanju i zaštiti imovine od 20. travnja 2015., kojeg su sudionici sklopili 21. ožujka 2016. Iz iskaza svjedoka Josipa i Matka Rastovića proizlazi kako su unatrag desetak godina dolazili češće na lice mjesta pomagati tuženiku oko obnove zemljišta i zahtjevnijih poljoprivrednih poslova te čistiti kučicu, a posljednjih godina rjeđe i to isključivo prilikom orezivanja i berbe te prijevoza uroda. Svjedok B. sjeća se kako je prilikom prolazaka znao uzeti ključ u zidu radi pregleda kučice koju je s tuženikom i radnim kolegama koristio 10-15 puta godišnje, kako radi poslova, tako i radi druženja. Tužitelja je u dva navrata vidio u objektu kada im se nepozvan pridružio, a atmosfera je tim prigodama bila ugodna i među strankama nije bilo problema. Ovi svjedoci nemaju saznanja o prethodno navedenim boravcima tužitelja i njegovog društva u spornoj nekretnini, međutim, ta okolnost nije od odlučnog značaja upravo iz ranije navedenih razloga. Dakle, sasvim je prihvatljivo da su parnične stranke, ali i treće osobe, poput R. i K.,

pristupale i koristile objekt neovisno jedan o drugome, koristeći pri tome ključ koji im je bio dostupan, jer je sve vrijeme bio pohranjen u suhozidu uz objekt, a koristile su ga na samostalan i neometan način, sve u skladu s potrebama i interesima te različitim povodima. Kod takvog stanja stvari, logično je da oni i svjedoci nisu bili niti su morali biti istodobno na licu mjesta, radi čega se i nisu susretali u poljskoj kučici, stoga su u svojim iskazima mogli govoriti isključivo temeljem neposrednih opažanja prilikom svojih boravaka, bez saznanja o korištenju objekta u njihovoj odsutnosti.

17. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno je utvrđeno kako su parnične stranke godinama koristile predmetnu nekretninu, a ponovno je za istaknuti kako je u ovoj pravnoj stvari irelevantno pravo na posjed, odnosno njegova pravna osnova. Dakle, sud ne dvoji kako je tuženik temeljem ugovora sklopljenog s Vinogradarom stupio u posjed kučice, ali je od odlučnog značaja kako je i tužitelj prije spornog događaja 26. srpnja 2020. redovito te neometano koristio kučicu na istovjetan način, koji je uobičajen za takve poljske objekte, što znači da su stranke prije radnji tuženika sve vrijeme bili mirni suposjednici nekretnine. Kako tuženik nije učinio spornim postavljanje lokota na ulaznim vratima, jasno je kako je tim činom oduzeo tužitelju svaku faktičku vlast i onemogućio ga u daljnjem suposjedovanju nekretnine. Slijedom toga, ova pravodobno podnesena tužba ima valjano zakonsko uporište u citiranoj odredbi iz čl. 24. st. 1. ZV, radi čega je tužbeni zahtjev postavljen u odnosu na tužitelja radi utvrđenja smetanja njegovog suposjeda i uspostave stanja kakvo je bilo prije toga, predajom ključa ulaznih vrata, uz upozorenje tuženiku radi suzdržavanja od daljnjih takvih radnji, valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke rješenja.

18. U odnosu na označene suposjednike M. R. i V. K. tužbu je valjalo odbaciti, jer tužitelj nema pravnog interesa postavljati zahtjev u

odnosu na osobe koje nisu stranke u parnici. Ovome valja dodati kako se u ovom slučaju radi o parnici radi smetanja posjeda, a ne o vlasničkoj radi predaje stvari, stoga nema mjesta primjeni propisa o nedjeljivoj obvezi, već sud razmatra isključivo pitanje mirnog suposjeda tužitelja i pravo na zaštitu tog ovlaštenja u odnosu na spornu nekretninu, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

19. Što se tiče prijedloga radi određivanja privremene mjere, tužitelj je dokazao osnovanost svoje tražbine, međutim nije učinio vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito promjenom postojećeg stanja stvari, niti je učinio vjerojatnim da je mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka prijeteće nenadoknadive štete, kako to propisuju odredbe iz čl.346. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), radi čega je njegov prijedlog odbijen kao neosnovan, kako je i odlučeno u točki III izreke rješenja.

20. S obzirom na ishod ove parnice, odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP., a tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade njegovoj punomoćnici u iznosu od 2.000,00 kn, u skladu s Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT), koji je valjalo uvećati za trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 372,80 kn i trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 2.620,00 kn, dok će više uplaćeni iznos od 7,20 kn biti vraćen tužitelju po ovom sudu. Dakle, tuženiku je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 4.992,80 kn/662,66 eura. Ukupan iznos ove novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna, a pored svega naložiti tuženiku i plaćanje zatražene zakonske zatezne kamate u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), radi čega je odlučeno kao u točki IV izreke rješenja.

Split, 9. prosinca 2022.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika