Republika Hrvatska
Poslovni broj Kž-552/2022-4
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.A., OIB: ..., zbog kaznenih djela iz čl. 222. st. 4. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 15 K-72/2016 od 28. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. A.A. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 15 K-72/2016 od 28. rujna 2022., opt. A.A. proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju pod toč. 1. kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti – označeno u čl. 222. st. 4. u svezi čl. 215. st. 1. i 3. KZ /11, kažnjivo po čl. 222. st. 4. KZ/11, i pod toč. 2. kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari, označeno i kažnjivo po čl. 331. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, pa su stoga opt. A.A. prethodno utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo kako slijedi: za kazneno djelo iz čl. 222. st. 4. u svezi čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11, temeljem čl. 222 st. 4. KZ/11 , kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 331. st. 1. KZ/11, temeljem istog propisa, kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa je primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, opt. A.A. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 79. KZ/11 od optuženika je oduzeta lovačka puška, oružni list za držanje i nošenje oružja te lovački meci, oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva 936306 i 936307 PU ..., PP D. od 17. srpnja 2015.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to za provođenje obdukcije i sudsko medicinsko vještačenje iznos od 2.500,00 kuna, te paušalni iznos od 1.500,00 kuna, na teret Državnog proračuna RH i u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. A.A., putem branitelja F.B., odvjetnika iz Š., zbog odluke o kazni i trošku postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu i pobijanu presudu preinači, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je 11. studenog 2022. državni odvjetnik, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu opt. A.A. i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.
5. Žalba opt. A.A. nije osnovana.
6. U žalbi zbog odluke o kazni optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne s obzirom na postojanje brojnih olakotnih okolnosti – priznanje kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje, dosadašnju neosuđivanost, ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela – izražavanje sućuti nasljednicima oštećenika, određeni doprinos ošt. pok. A.Š., koji se skrio u grmlju i glasao kao lisica, sudioništvo u Domovinskom ratu, oblik krivnje (kazneno djelo počinjeno je iz nehaja), činjenicu da je otac troje djece, a do sada nije osuđivan. Također, smatra da je sud precijenio otegotne okolnosti koje je utvrdio na njegovoj strani: jačina zaštićenog dobra (ljudski život), činjenicu da je krenuo u lov na kune i lisice izvan sezone lova te raširenost opasne pojave neovlaštenog držanja streljiva u kući. Uz to, smatra da je sud trebao cijeniti i protek vremena od inkriminiranog događaja te činjenicu da je i sam zbog traga koji je ovaj događaj na njemu ostavio bio u psihijatrijskoj obradi. Zbog svih navedenih okolnosti smatra da mu je sud trebao ublažiti kaznu te izreći blažu osudu - uvjetnu osudu ili eventualno djelomičnu uvjetnu osudu.
6.1. Razmatrajući takve žalbene navode opt. A.A., i po nalaženju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a onda i pravilno vrednovao kako olakotne, tako i otegotne okolnosti na strani optuženika. Nema dvojbe da na njegovoj strani postoje brojne olakotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, ali isto tako i otegotne okolnosti (sve navedene na str. 3, četvrti odlomak prvostupanjske presude, odnosno u toč. 6. ove drugostupanjske odluke), koje je također prvostupanjski sud pravilno vrednovao, pa unatoč tome što je od inkriminiranog događaja prošlo više od sedam godina, treba imati u vidu da je posljedica inkriminiranog kaznenog djela gubitak jednog života, koja se posljedica ne može nikada sanirati. Stoga je, i po nalaženju ovog suda, prvostupanjski sud adekvatnim vrednovanjem, a uvažavajući odredbu o odmjeravanju kazne iz čl. 47. KZ/11 pravilno utvrdio, a potom i cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža – olakotne i otegotne okolnosti, kada je opt. A.A. za kazneno djelo – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti na temelju čl. 222. st. 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo nedozvoljeno posjedovanje i izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, na temelju čl. 331. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a onda ga primjenom odredbi za stjecaj osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Pri tome se napominje da kazna koja je optuženiku utvrđena za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti bliža je minimumu zapriječene kazne jer je za predmetno kazneno djelo (čl. 222. st. 4. KZ/11 u svezi čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11 a kažnjivo po čl. 222. st. 4. KZ/11) zapriječena kazna zatvora od 1 (jedne) do 8 (osam) godina, a sud je optuženiku za navedeno kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, zbog čega utvrđena kazna za navedeno kazneno djelo nije nikako previsoko odmjerena. Stoga je upravo jedinstvena kazna zatvora na koju je opt. A.A. osuđen (jedna godina i osam mjeseci) adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika, kriminalnoj količini i društvenoj opasnosti djela, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.
7. Žaleći se zbog odluke o troškovima optuženik smatra kako prvostupanjski sud nije pravilno primijenio zakonske odredbe kada ga je obvezao na plaćanje troška postupka u ukupnom iznosu od 4.000,00 kuna (od toga na ime troškova obdukcije i sudskomedicinskog vještačenja iznos od 2.500,00 kuna te paušalne svote u iznosu od 1.500,00 kuna) jer da sam nije niti predlagao provođenje vještačenja.
7.1. Takvi su žalbeni navodi optuženika neosnovani jer je proglašen krivim zbog dva kaznena djela, a čl. 148. st. 1. ZKP/08 propisano je da će sud okrivljeniku, kada ga proglasi krivim, naložiti plaćanje troškova kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično. Imajući u vidu da prema osobnim podacima ostvaruje mjesečna primanja oko cca. 7.500,00 kuna, a pobijanom presudom proglašen je krivim, pri čemu nije od utjecaja da li je sam ili je tužitelj predložio izvođenje određenog dokaza koje je prouzrokovalo troškove, osnovano je pobijanom presudom obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka, sve na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i toč. 6. ZKP/08.
7.2. S tim u vezi se napominje da, ukoliko se, nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud može posebnim rješenjem, pa i na molbu optuženika, osloboditi ga dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u koju svrhu može od njega zatražiti dokaze o njegovom imovnom stanju, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.
8. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. A.A. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 9. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća
Mario Kovač, v.r.
