1              Poslovni broj: 17 Gž Ovr-319/2023-2

 

   

 

 

 

 

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-319/2023-2

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. B. d.d., R., OIB: ... kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Z. i p. d.o.o. u O., protiv ovršenika S. Š. iz Č.,  OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u O., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1/2023-11 od 4. svibnja 2023., 22. ožujka 2024.

 

 

riješio je

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1/2023-11 od 4. svibnja 2023. u točki II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

              1.Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena žalba ovršenika od 14. ožujka 2023. podnesena protiv rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovr-3624/21 od 15. prosinca 2021. (točka I. izreke) i odgođena je ovrha po službenoj dužnosti do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka koji se vodi kod prvostupanjskog suda po poslovnim brojem P-943/2020 (točka II. izreke).

 

              2. Protiv točke II. izreke prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ) s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              3. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno presumirao da je ovršenik potrošač, budući da se radi o odvjetniku koji obavlja registriranu djelatnost, te da je namjena kredita bila kupnja nekretnine u kojoj ovršenik i danas obavlja svoju odvjetničku djelatnost. Također, navodi da je prvostupanjski sud odredio odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-943/2020 bez izvršenog uvida u isti. Konačno, ističe da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. OZ-a.

 

              4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              5. Žalba nije osnovana.

 

              6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na temelju ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a i članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda zakona.

 

              7. P. sud donosi pobijano rješenje kojim odgađa ovrhu na temelju utvrđenja da je u tom predmetu ovrha određena na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu – Ugovora o kreditu i njegovog Aneksa koje je sklopio ovrhovoditelj kao kreditor i ovršenik kao korisnik kredita, a koji predstavlja potrošački ugovor. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na zaključak usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022., pravno shvaćanje Suda Europske unije u predmetu C-407/2018 i Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019. str. 4-92) po službenoj dužnosti odgađa ovrhu do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka koji se vodi kod prvostupanjskog suda po poslovnim brojem P-943/2020.

 

              8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud 15. prosinca 2021. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3624/21 kojim je određena ovrha na nekretnini ovršenika kč.br.4001 upisanoj u zk. ul. 4179 k.o. O., a na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj ... od 16. siječnja 2006. koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta kod javne bilježnice D. D. u O., poslovni broj OU-65/06 od 27. siječnja 2006. i Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu ....od 25. ožujka 2015. koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta kod javne bilježnice M. P. u O., poslovni broj OV-3081/16 od 29. ožujka 2016., a radi prisilnog namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja koja se sastoji od iznosa od 57.241,74 eura sa pripadajućom zateznom kamatom u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja na ime glavnice, iznosa od 2.724,79 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja na ime redovne kamate, iznosa od 2.801,57 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja na ime zatezne kamate, iznosa od 2.000,00 kuna na ime ostalih troškova sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Nadalje, proizlazi da je povodom ovršenikove žalbe rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja 17 Gž Ovr-27/2022-2 od 20. prosinca 2022. citirano rješenje o ovrsi ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Konačno, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovršenik 14. ožujka 2023. podnio prijedlog za odgodu ovrhe.

 

              9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predmetne ovršne isprave predstavljaju potrošački ugovor.

 

              10. Naime, ovršne isprave -– Ugovor o kreditu i njegov Aneks sklopili su ovrhovoditelj kao kreditor i ovršenik u svojstvu fizičke osobe kao korisnik kredita, a u kojima je kao namjena ugovora istaknuta kupovina nekretnine. Predmetnim ugovorom o kreditu određeni su instrumenti osiguranja uključujući ugovor o solidarnom jamstvu sklopljen između ovrhovoditelja i ovršenika kao zastupnika svog odvjetničkog društva.

 

              11. Sukladno točki 1.2.1.1. Smjernica za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kako bi se utvrdilo je li određena osoba određena osoba „prodavatelj robe ili pružatelj usluga“ ili „potrošač“ važno je promotriti ravnotežu snaga između stranaka u pogledu predmetnog ugovora. Izrazi „prodavatelj robe ili pružatelj usluga“ i „potrošač“ funkcionalni su pojmovi koji se temelje na ulozi koju stranke imaju u predmetnom ugovoru. Nadalje, može li se osoba smatrati „prodavateljem (robe) ili pružateljem (usluge)” ili „potrošačem” mora se procijeniti posebno za svaki slučaj koji se odnosi na konkretan ugovor, pritom uzimajući u obzir prirodu i svrhu predmetnog ugovora i činjenicu da se Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nastoji zaštititi potrošače kao uobičajeno slabiju stranku.

 

              11.1. Također, u navedenoj točki Smjernica za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima je navedeno da se određenu fizičku osobu može smatrati „prodavateljem (robe) ili pružateljem (usluge)” u određenim ugovorima, npr. odvjetnika u ugovoru o pružanju pravnih usluga, a „potrošačem” u drugim ugovorima, npr. zajmu ugovorenom u privatne svrhe.

 

              11.2. Nadalje, u odluci u predmetu C-110/14 od 3. rujna 2015. Sud Europske unije je izrazio stajalište prema kojem se fizička osoba koja obavlja odvjetničku djelatnost i koja s bankom sklapa ugovor o kreditu u kojem nije naznačena namjena kredita može smatrati „potrošačem“ u smislu te odredbe kad taj ugovor nije u vezi s profesionalnom djelatnošću tog odvjetnika. Osim toga, Sud Europske unije je istaknuo da nije relevantna okolnost da je tražbina iz tog ugovora osigurana ugovorom o hipoteci, koji je ta osoba sklopila u svojstvu zastupnika svog odvjetničkog društva i koji se odnosi na imovinu namijenjenu obavljanju profesionalne djelatnosti te osobe, kao što je nekretnina u vlasništvu tog odvjetničkog ureda.

 

              12. Imajući na umu da je ovršenik kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu s ovrhovoditeljem koji je nedvojbeno prodavatelj robe, te činjenicu da iz sadržaja tog ugovora ne proizlazi da je sklopljen u vezi s profesionalnom djelatnošću ovršenika, niti je ovrhovoditelj u tom pravcu pružio nijednog dokaza, pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima zaključio da se radi o potrošačkom ugovoru.

 

              13. Žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da je namjena kredita bila kupovina nekretnine radi obavljanja odvjetničke djelatnosti ovršenika, predstavljaju novu činjenicu koju je ovrhovoditelj iznio tek u žalbi, a što sukladno odredbu članka 352. stavka 1. nije dopušteno. Stoga takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

              14. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              15. Naime, pravilno je prvostupanjski sud cijenio presudu u predmetu C-407/18 (K. c/a A. bank d.d.) u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da je prvostupanjski sud trebao ispitati jesu li kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a.

 

16. Također, pravilno je prvostupanjski sud u skladu sa Zaključakom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

 

17. Stoga, s obzirom da je u konkretnom slučaju ovršni postupak pokrenut na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu – Ugovora o kreditu i njegovog Aneksa koje je sklopio ovrhovoditelj kao kreditor i ovršenik kao korisnik kredita, a koji predstavlja potrošački ugovor, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovnog broja P-943/2020 koji se vodi radi povrata više plaćenog iznosa predmetnog kredita, a što među strankama nije sporno.

 

18. Imajući u vidu prethodno navedeno, žalbeni navodi kojima se ovrhovoditelj poziva na neispunjenost pretpostavki iz članka 65. stavka 1. OZ-a za odgodu ovrhe, nisu od utjecaja na pravilnosti i zakonitost pobijanog rješenja.

 

19. Konačno, žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da sud nije izvršio uvid u predmet poslovnog broja P-943/2020, a do čijeg je pravomoćnog okončanja odgodio ovrhu, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, budući da u trenutku donošenja istog vođenje parnice između stranaka pod poslovnim brojem P-943/2020 nije niti bilo sporno. 

 

              20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

              21. Točka I. izreke prvostupanjskog rješenja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 22. ožujka 2024.

 

 

Sutkinja

Ingrid Bučković,v.r.