REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-1403/2019-33

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. P., OIB, iz B., M. ulica 36, zastupanog po

punomoćnici V. B., odvjetnici u O. Š., K., B. d.o.o., iz P.,

M. 12, protiv tuženika A. B. d.d., OIB, Z.,

S. avenija 6, P. U., T. 1 b, zastupanog po punomoćniku

T. S., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 26. listopada 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 08. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 6 Ugovora o kreditu broj 356-152/2006 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 07. prosinca 2006. godine u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tužene, pa stoga navedena odredba Ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvodne nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 27.265,40 kn/3.618,74 € zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 01. siječnja 2008. godine, te po stopi od 12% godišnje počev od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 01. kolovoza 2015. godine, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za 3 postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a koje teku:

- na iznos od 114,83 kn/15,24€ od 02.10.2007. do isplate,

- na iznos od 114,31 kn/15,17€ od 3.11.2007. do isplate, -

na iznos od 115,44 kn/15,32€ od 4.12.2007. do isplate,

- na iznos od 115,25 kn/15,30€ od 3.1.2008. do isplate,

- na iznos od 117,29 kn/15,57€ od 2.2.2008. do isplate,

- na iznos od 117,98 kn/15,66€ od 1.3.2008. do isplate,

- na iznos od 327,62 kn/43,48€ od 1.4.2008. do isplate,

- na iznos od 319,15 kn/42,36€ od 1.5.2008. do isplate,

- na iznos od 315,61 kn/41,89€ od 3.6.2008. do isplate,

- na iznos od 319,16 kn/42,36€ od 1.7.2008. do isplate,

- na iznos od 313,01 kn/41,54€ od 1.8.2008. do isplate,

- na iznos od 312,90 kn/41,53€ od 2.9.2008. do isplate,

- na iznos od 316,79 kn/42,04€ od 2.10.2008. do isplate,

- na iznos od 341,18 kn/45,29€ od 1.11.2008. do isplate,

- na iznos od 327,81 kn/43,51€ od 3.12.2008. do isplate,

- na iznos od 468,53 kn/62,18€ od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 472,49 kn/62,71€ od 3.2.2009. do isplate,

- na iznos od 474,00 kn/62,91€ od 3.3.2009. do isplate,

- na iznos od 467,75 kn/62,08€ od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 468,18 kn/62,14€ od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 458,98 kn/60,92€ od 2.6.2009. do isplate,

- na iznos od 452,01 kn/59,99€ od 1.7.2009. do isplate,

- na iznos od 453,07 kn/60,13€ od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 455,77 kn/60,49€ od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 454,81 kn/60,36€ od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 450,87 kn/59,84€ od 3.11.2009. do isplate,

- na iznos od 456,44 kn/60,58€ od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 460,85 kn/61,17€ od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 467,32 kn/62,02€ od 2.2.2010. do isplate,

- na iznos od 464,98 kn/61,71€ od 2.3.2010. do isplate,

- na iznos od 473,91 kn/62,90€ od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 471,42 kn/62,57€ od 1.5.2010. do isplate,

- na iznos od 475,64 kn/63,13€ od 2.6.2010. do isplate,

- na iznos od 504,25 kn/66,93€ od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 497,15 kn/65,98€ od 3.8.2010. do isplate,

- na iznos od 515,62 kn/68,43€ od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 508,12 kn/67,44€ od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 496,53 kn/65,90€ od 3.11.2010. do isplate,

- na iznos od 518,27 kn/68,79€ od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 458,76 kn/60,89€ od 1.1.2011. do isplate,

- na iznos od 440,86 kn/58,51€ od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 446,59 kn/59,27€ od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 438,21 kn/58,16€ od 1.4.2011. do isplate,

- na iznos od 438,73 kn/58,23€ od 1.5.2011. do isplate,

- na iznos od 469,77 kn/62,35€ od 1.6.2011. do isplate,

- na iznos od 471,95 kn/62,64€ od 1.7.2011. do isplate,

- na iznos od 497,57 kn/66,04€ od 2.8.2011. do isplate,

- na iznos od 482,92 kn/64,09€ od 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 467,10 kn/61,99€ od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 290,07 kn/38,50€ od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 288,68 kn/38,31€ od 1.12.2011. do isplate,

- na iznos od 292,47 kn/38,82€ od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 295,61 kn/39,23€ od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 295,37 kn/39,20€ od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 292,11 kn/38,77€ od 1.4.2012. do isplate,

- na iznos od 293,13 kn/38,91€ od 1.5.2012. do isplate,

- na iznos od 293,59 kn/38,97€ od 1.6.2012. do isplate,

- na iznos od 290,86 kn/38,60€ od 1.7.2012. do isplate,

- na iznos od 290,64 kn/38,57€ od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 288,43 kn/38,28€ od 1.9.2012. do isplate,

- na iznos od 284,46 kn/37,75€ od 2.10.2012. do isplate,

- na iznos od 287,20 kn/38,12€ od 1.11.2012. do isplate,

- na iznos od 288,11 kn/38,24€ od 1.12.2012. do isplate,

- na iznos od 286,08 kn/37,97€ od 1.1.2013. do isplate,

- na iznos od 278,83 kn/37,01€ od 1.2.2013. do isplate,

- na iznos od 283,54 kn/37,63€ od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 283,27 kn/37,60€ od 3.4.2013. do isplate,

- na iznos od 280,31 kn/37,20€ od 1.5.2013. do isplate,

- na iznos od 272,85 kn/36,21€ od 1.6.2013. do isplate,

- na iznos od 271,95 kn/36,09€ od 2.7.2013. do isplate,

- na iznos od 272,79 kn/36,21€ od 1.8.2013. do isplate,

- na iznos od 274,54 kn/36,44 od 1.9.2013. do isplate,

- na iznos od 277,33 kn/36,81€ od 1.10.2013. do isplate,

- na iznos od 274,67 kn/36,46€ od 1.11.2013. do isplate,

- na iznos od 275,05 kn/36,51€ od 1.12.2013. do isplate,

- na iznos od 275,71 kn/36,60€ od 1.1.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kn/1.493,13 €, u roku 15 dana od dana objave prvostupanjske presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teku po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, pod prijetnjom ovrhe.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je, u svojstvu korisnika kredita, s tuženikom kao kreditorom odnosno njegovim pravnim prednikom H. A. A. B. d.d. (koja banka je 11. srpnja 2016. godine postala A. B. d.d. Zagreb), dana 07.

prosinca 2006. godine zaključio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 356-152/2006 kojim Ugovorom je tuženik odobrio i isplatio kredit tužitelju u iznosu od 80.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate. Rok otplate kredita da je ugovoren na 20 godina (240 mjeseci). Anuiteti otplate da su ugovoreni u iznosu od 510,45 CHF mjesečno uz kamatnu stopu od 4,60% godišnje, koja je čl. 6 Ugovora ugovorena kao promjenjiva, pri čemu nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se utvrđuje ili mijenja. Svoje obveze iz Ugovora o kreditu tužitelj da je ispunio uredno i otplatio u cijelosti kredit dana 26. svibnja 2015. godine. Prilikom ugovaranja kredita tuženik da nije informirao, niti objasnio tužitelju što znači promjenjiva kamatna stopa. Nakon sklapanja Ugovora o kreditu tuženik da je u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, a da o tome nije prethodno pregovarao sa tužiteljem, već je tužitelju samo dostavljena odluka o promjeni kamatne stope. Zbog toga da je ništetna odredba koja se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope, jer je nepoštena, nerazumljiva i o kojoj se nije moglo, niti se pojedinačno pregovaralo. Tuženik da je jednostrano mijenjao i određivao kamatnu stopu i to 31.08.2007. godine na način da je povećana sa 4,60% na 5,00%, 29.02.2008. na 5,70%, 30.11.2008. na 6,10%, 30.11.2010. na 5,85% i 30.09.2011. na 5,35%. Dalje navodi da je dana 07. travnja 2013. godine Trgovački sud u Zagrebu donio Presudu P-1401/2012 u sporu tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i tuženika, koja Presuda je djelomično potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda u RH Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine, a kojim Presudama je, u bitnom, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da tuženik prije i u vrijeme zaključenja Ugovora kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama (čl. 81, 82, 90) tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007., a od 07. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama (čl. 96, 97) tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Povodom revizija tužitelja i tuženika, Vrhovni sud RH da je u Presudi Revt-249/2014 od 09.04.2015. godine odbio revizije i potvrdio Presudu nižestupanjskih trgovačkih sudova. A navedene Presude donesene u postupku radi kolektivne zaštite potrošača temeljem čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača da obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi stjecanja bez osnove od strane tuženika. U Ugovoru o kreditu da nisu navedeni parametri i metodologija izračuna kamatne stope, a niti je tužitelj pregovarao i dogovarao promjenu kamatne stope, već da je ista mijenjana jednostrano od strane tuženika. Ugovor o kreditu da nema navedene razloge, niti da su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač, koji ne raspolaže sa stručnim znanjem, mogao predvidjeti ekonomske posljedice, a to da predstavlja odlučnu okolnost za ocjenu nepoštenosti postupanja, a takav stav da dijeli i Ustavni sud u odluci U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 247. Zakona o obveznim odnosima i na odredbu čl. 81. st. 1. ZZP-a/2003, kao i na Presudu Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 (čl. 4. st. 2. Direktive 93/13). Tužitelj tvrdi da je bio u situaciji da nema utjecaja na sadržaj budućeg Ugovora, te da se o pojedinim odredbama nije pregovaralo, da se nalazio u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kako pregovarač tako i u pogledu razumijevanja financijskih posljedica Ugovora, te činjenice da je tuženik samoinicijativno, bez pregovaranja mijenjao kamatnu stopu i na taj način nepošteno postupao što da ukazuje na ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, a za posljedicu da je imalo nastanak štete tužitelju. Tužitelj u tužbi zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbe sadržane u čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope, te isplatu iznosa od 27.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te naknadu parničnog troška.

Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 06. svibnja 2022. godine uredio tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu na način da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 27.265,40 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, kako je to odlučeno točkom II izreke Presude.

Podneskom od 06. lipnja 2022. godine tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, kojeg je tužitelj 06. svibnja 2022. godine uredio sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

2. Sud je prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva pozivajući se na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH posl.br. Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021. godine koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem".

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor zastare utuženih iznosa. Navodi da ako je pravni osnov tužbe stjecanje bez osnove, tada da je zastarni rok 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla i takvo stajalište da je izraženo u sudskoj praksi Vrhovnog suda RH u Presudu VSRH Rev x 183/2011-2. Također, budući da tužitelj u osnovi potražuje povrat mjesečnih anuiteta, a ovisno o pravnoj kvalifikaciji njegove navodne tražbine, u predmetnom slučaju da se može primijeniti i zastarni rok iz čl. 226. Zakona o obveznim odnosima tj. 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Dalje navodi da je između stranaka sporno je li odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna i je li tuženik stekao navodno neosnovano povećane iznose bez osnove. Tuženik tvrdi da se odredba o kamatnoj stopi temelji na odredbi čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa (NN 153/2004) koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Prema navedenoj odredbi najviše dopuštena ugovorna kamatna stopa u novčanim obvezama fizičkih osoba prema pravnim osobama da iznosi 19% godišnje. Na dan sklapanja Ugovora o kreditu zakonska zatezna kamata sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate da je iznosila 15%, a Ugovorom da je određena kamatna stopa 4,60% dekurzivno i da je promjenjiva. Stav je tuženika da sud nije vezan za utvrđenja iz Presude Visokog trgovačkog suda - promjenjiva kamata, na koju se poziva tužitelj, jer da nema mjesta primjeni čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), odnosno 138a ZZP/07 i čl. 502.c ZPP-a. U vrijeme kada je sklopljen Ugovor o kreditu (07. prosinca 2006. godine) na snazi da je bio ZZP/03 koji, za razliku od novog zakona koji je stupio na snagu tek 07. kolovoza 2007. godine, da nije poznavao takvu vrstu tužbe, niti je davao pravo pojedinačnim potrošačima da pokreću parnice. Čl. 502.c ZPP-a da izričito navodi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete, a u konkretnom slučaju tužitelj da ne traži naknadu štete već da svoj zahtjev temelji na stjecanju bez osnove, zato da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja iz Presude VTS RH-a. Tuženik tvrdi da odredba o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna, jer da je činidba tužitelja određena odnosno odrediva. Čl. 6. Ugovora o kreditu, u kontekstu promjenjivosti kamatne stope, nije ugovorena činidba tužitelja već samo da je kamatna stopa promjenjiva. A sukladno čl. 4. Ugovora o kreditu činidba tužitelja kao korisnika kredita da se sastoji od plaćanja jednakih mjesečnih anuiteta, koji se podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Tuženik tvrdi da tužitelj nije niti jednom od sklapanja Ugovora o kreditu prigovorio tuženiku da ne može izvršiti svoju činidbu, jer da je neodređena i/ili neodrediva. Nadalje, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da nije ništetna niti prema propisima Zakona o zaštiti potrošača, te se poziva na odredbe čl. 81., 84., 87. ZZP/03. Tuženik smatra da je s tužiteljem pojedinačno pregovarano o spornim odredbama Ugovora o kreditu budući da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, ali tužitelj da je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa, a tužitelj da je samostalno ušao u rizik promjene kamatne stope. A čl. 21. Ugovora o kreditu ugovorne strane da su izričito prihvatile odredbe poslovnih uvjeta, odluku o kamatnim stopama, te druge opće akte tuženika, kao i sve njihove kasnije izmjene i dopune. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da je jasna, lako uočljiva i razumljiva, te da nije podložna testu poštenja. Tuženik se poziva na sudsku praksu Županijskog suda u Puli, Presudu broj Gž-2658/12 od 11. studenog 2013. godine u kojem predmetu da je utvrđeno da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, jer da je smisao takvog ugovaranja da se kamatna stopa prilagođava uvjetima na tržištu. Odredba Ugovora o kreditu da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik smatra da bi između stranaka trebalo biti nesporno da volja ugovornih strana nije bila da se ugovori fiksna kamatna stopa. A ako tužitelj smatra da je volja ugovornih strana bila fiksna kamatna stopa, tada da se radi o bitnoj zabludi o bitnim svojstvima objekta Ugovora i u tom slučaju da je tužitelj trebao tražiti poništaj Ugovora u prekluzivnom roku od 3 godine od dana sklapanja Ugovora. Dalje ističe da Presudom VTS – promjenjiva kamata na koju se tužitelj poziva nije utvrđeno da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi "per se" nego odredba o načinu njezine promjene i to samo u slučaju da se ista mijenja jednostranom odlukom jedne ugovorne strane na nepošten način. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu navodno stečenog bez osnove i visinu tužbenog zahtjeva na isplatu tuženik ističe da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove te se poziva na odredbe čl. 1111. st. 1. i 1112. st. 1. ZOO- a. Tuženik se poziva na Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 5847/2015-34 od 25. rujna 2018. godine. Konačno, s obzirom da je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen tužitelj da nema pravo isticati da su ništetni pojedini dijelovi čl. 6. Ugovora o kreditu, budući da je čl. 326. st. 2. ZOO-a propisana mogućnost naknadnog osnaženja ugovora odnosno ugovornih odredbi čak i u slučaju njihove prvotne ništetnosti, ako su ispunjene dvije pretpostavke i to da je uzrok ništetnosti (zabrana) manjeg značenja i da je ugovor u cijelosti ispunjen. Predlaže, odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Podneskom od 01. prosinca 2020. godine tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, te navode odgovora na tužbu smatra neosnovanima. I dalje traži da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora po kojoj se kamatna stopa mijenjala prema jednostranoj odluci tuženika, kao i isplatu iznosa kojeg je tuženik stekao bez osnove.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: zahtjev za mirno rješenje spora i dostavu dokumentacije (9-10), dopis tuženika (11), Ugovor o kreditu (12-19), otplatni plan (20-27), obavijest o promjeni kamatne stope (28-32), obavijest o ukupno plaćenoj glavnici i dr. (33), pregled prometa (34-46), otplatni plan (47-49), zahtjev za izdavanje dokumentacije po kreditu (50), saslušana je svjedokinja Ljiljana Hanzl Nadal i tužitelj kao parnična stranka. Provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. P., dipl.oec. stalnom

sudskom vještaku za računovodstvo i financije, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (281-295) i očitovanje vještaka (365-366).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja preciziran podneskom od 06. svibnja 2022. godine je osnovan.

Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali tuženik je otklonio prijedlog tužitelja za mirno rješenje spora odnosno sklapanja nagodbe.

7. Između stranaka nije nesporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (odnosno njegovog pravnog prednika) kao kreditora, dana 07. prosinca 2006. godine sklopljen Ugovor o kreditu novčanog iznosa od 80.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke na dan isplate, na rok otplate 240 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima od 510,45 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu. Također, među strankama nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila 4,60% i to stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

Između stranaka je sporna osnova (koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope) i visina tužbenog zahtjeva, te je li nastupila zastara. Zatim, je sporno da li se tužitelj može pozivati na presudu iz tzv. kolektivnog spora.

8. Na temelju odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP), a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz č l. 502.a st.1. toga zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati - sud je vezan za pravna utvrđenja iz Presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, a koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. 43 Pž- 7129/14 od 13. lipnja 2014. godine (vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita u pogledu zaključenja ugovora o kreditima, u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljeno na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01. listopada 2004. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007 do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku pravnog prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbi Zakona o obveznim odnosima-iz čega sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu iz ovog postupka, koja se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke. Zato je i presuđeno kao u točki I izreke Presude.

Slijedom navedenog tužitelj ima pravo pozivati se na presude iz tzv. kolektivnog spora, a i sud je vezan za utvrđenja iz presuda donijetih u tzv. kolektivnom sporu.

9. Obzirom na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare Vrhovni sud RH je 01. ožujka 2022. godine u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, donio zaključak koji glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno o naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donese u postupku kolektivne zaštite."

Nije osnovan ni prigovor zastare tuženika, nakon preinake tužbenog zahtjeva jer je do preinake došlo zbog provedenog financijskog vještačenja, a što predstavlja okolnost koja je nastala nakon podnošenja tužbe i pri čemu tužitelj nije tražio isplatu iznosa po nekoj drugoj osnovi, osim one koja je navedena u tužbi, pa zbog toga sud smatra da nije došlo do zastare.

10. Vezano za "kamatnu stopu" odluka Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. godine, pa zahtjev za povrat više plaćenog po tužitelju nije zastario, jer do podnošenja tužbe 13. svibnja 2019. godine nije protekao zastarni rok od 5 godina.

11. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Tomislavu Prpiću, dipl. oec., kojemu je dan zadatak da izračuna po mjesecima, razliku između stvarno naplaćene kamate po CHF kreditu (koja se tijekom otplate kredita uvećavala temeljem odluke banke) i kamate koju je tužitelj trebao platiti prema početnom otplatnom planu, koji je tužitelju uručen prilikom zaključenja Ugovora o kreditu primjenom kamatne stope od 4,60% godišnje. Vještak je uvidom u svu dostavljenu dokumentaciju iz spisa izvršio izračun visine potraživanja prema početnom planu u CHF prema Ugovoru o kreditu i otplatnom planu u CHF prema obračunu banke, te razliku plaćenog zbog promjene kamatne stope u odnosu na početni plan, te je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (4,60%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplata, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvara dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvaranja prijevremeno. Vještak je u tablici pod brojem 5, a koja odgovara opisanom u točki II izreke Presude dao mišljenje da "Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja Ugovora o kreditu (4,60%), tužitelj je, na ime kamata u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 27.265,40 kn".

12. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je sukladno istome precizirao tužbeni zahtjev kako je to opisano u točki II izreke ove Presude.

13. Tuženik je imao prigovore na matematički izračun, kao i pravne prigovore jer da izračun vještaka polazi od pogrešne pretpostavke i pogrešno postavljenog zadatka vještaku. Tuženik tvrdi da je do pogreške u izračunu vještaka došlo iz razloga jer je vještak kod preračunavanja s obzirom na način izračuna tečajne razlike kod izračuna razlike zbog promjene kamatne stope trebao koristiti tečaj na dan isplate jer korištenjem tečaja na dan plaćanja da dolazi do duplog obračuna tečajnih razlika i samim time do više obračunatog iznosa preplate zbog promjene kamatne stope i jer vještak u pretplatu nije obračunao manje plaćene iznose s osnove promjenjive kamatne stope, u razdoblju kada je kamatna stopa koja se primjenjivala u ugovornom odnosu tužitelja i tuženika bila niža od one koja je početno ugovorena. Nadalje, prigovara da je nalaz izrađen polazeći od pogrešne pretpostavke da se razlika između stvarnih uplata i uplata koje su trebale biti uplaćene u skladu s tečajem na dan isplate kredita treba utvrditi s polaznom pretpostavkom da je tužitelju plasiran kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Vještak da je računao razliku anuiteta po Ugovoru o kreditu isključivo u odnosu na početnu kamatnu stopu od 4,60%. Iz navedenog obračuna da proizlazi da je kamatna stopa iz Ugovora o kreditu fiksna (ili da bi trebala biti), a što nije točno.

14. Vještak se očitovao na prigovore tuženika ističući da je prikazao uplate sukladno plaćanjima, upravo kako bi prikazao stvarno naplaćenu kamatu, a ne prema inicijalnom tečaju kao što tuženik primjenjuje u svojoj simulaciji. Činjenično, plaćanje kamate je vršeno sa tekućim tečajem, a ne sa početnim tečajem, te takav tečaj treba i primijeniti da bi se dobila stvarna razlika plaćenih kamata, isto kao što se kod tečajnih razlika gleda tečajna razlika plaćenog anuiteta (dakle onog koji je promijenjen uslijed promjene kamatnih stopa, a ne početnoga anuiteta), a potom eventualna dvostruka potraživanja treba eliminirati da bi se pravilno zatvorila cjelina potraživanja. U konkretnom slučaju kako se tužba odnosi samo za pretplatu kamate, a ne i valute, tečajne razlike se ne mogu udvostručavati. U obračun da su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, te da manje uplaćenoga nije ni bilo, osim kod primjene zakonske kamatne stope od 3,23, odnosno da je na takav način postupio u skladu sa zadatkom kojim se tražio prikaz preplata po kamatama koje su se mijenjale na više temeljem odluke banke. Vještak zaključuje da je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, te da je iskazao tužiteljevo potraživanje – preplatu po svakom pojedinom anuitetu, kada je preplata temeljem kamate kao takva postojala. U svemu ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje tj. izračun vještaka jer je isti izrađen po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, isti je u svemu razumljiv i izrađen u skladu s pravilima struke, te je sud istog prihvatio kao vjerodostojan.

16. Između stranaka nije sporno da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljem kao potrošačem, pa se primjenjuju utvrđenja iz naprijed navedene Presude Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđene Odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine kojom je presuđeno da su tuženici (pa i pravni prednik ovdje tuženika) u razdoblju kada je zaključen predmetni Ugovor o kreditu 07. prosinca 2006. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovor o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13 i to čl. 81., 82. i 90.), a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 i to čl. 96. i 97.), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Svjedokinja L. H. N. iskazala je da je bivša zaposlenica

H. A. A. B.. U toj banci da je radila od 2002. do 2013. godine. Nakon što joj se postavlja pitanje vezano za Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i pravnog prednika tuženika od 07. prosinca 2006. godine iskazala je da se sjeća samo imena G. P., ali se ne sjeća detaljnije za koju namjenu je bio

sklopljen Ugovor. Za vrijeme kada su se sklapali ugovori o kreditu i kada je radila sigurna je da se sa strankom zajednički raspravljalo što sve treba od dokumentacije za realizirati kredit. Na upit da li se sa tužiteljem raspravljalo o promjenjivoj kamatnoj stopi (i valutnoj klauzuli) iskazala je da ne zna o kojoj se namjeni radilo u konkretnom kreditu, ali sigurno se strankama reklo, pa tako i tužitelju da je početni dio kredita fiksna kamatna stopa, a da nakon određenog vremena će biti promjenjiva kamatna stopa. U ono vrijeme nije se konkretno pregovaralo o vezivanju promjenjive kamatne stope za neku referentnu kamatnu stopu na primjer za ribor ili eurribor ili nrs. Na upit da li je bilo mogućnosti da stranka bira promjenjivu ili fiksnu kamatnu stopu iskazala je da ako se radilo o stambenom kreditu, tada nije bila fiksna kamatna stopa, te je postojala mogućnost biranja linije vezane za investicijske fondove ili za eur. Klijenti, pa tako i tužitelj, imali su mogućnost pitati objašnjenje za promjenjivu ili fiksnu kamatnu stopu. Ne sjeća se da li ju je tužitelj pitao objašnjenje za to. Svjedokinja nije sastavljala sadržaj ugovora o kreditu, već je to činila pravna služba. Kada je kredit već bio odobren tada je ona od strane njihove pravne službe dobila konkretan Ugovor o kreditu. Ona je od pravne službe primila standardni tipizirani ugovor.

Iz iskaza svjedokinje proizlazi da se ona ne sjeća konkretnog Ugovora o kreditu već da se sjeća samo imena tužitelja, dakle ne sjeća se za koju namjenu je tužitelj podignuo kredit već samo navodi da se sa tužiteljem zajednički raspravljalo vezano za potrebnu dokumentaciju za realizaciju kredita, ali ne sjeća se da ju je tužitelj pitao za objašnjenje za promjenjivu ili fiksnu kamatnu stopu. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da ona nije raspravljala odnosno pregovarala sa tužiteljem u smislu objašnjavanja što znači promjenjiva, a što fiksna kamatna stopa, odnosno na temelju kojih parametara se obračunava promjenjiva kamatna stopa, ali da je tužitelj sam to mogao pitati.

18. Tužitelj je iskazao da je 2006. godine bio klijent H. banke i bio je zainteresiran za kredit za dovršetak kuće. Obratio se H. banci i to kod referentice za kredite gosp. L. (koja je saslušana kao svjedok) i izrazio je želju da bi podigao 50.000,00 eura kredita. Zajednički su prolazili koje uvjete bi morao sve ispuniti za podizanje kredita od 50.000,00 eura. Prilikom prolaženja koje uvjete mora ispuniti referentica mu je rekla da ne ispunjava uvjete za podizanje kredita u eurima. Naime, tražilo se da ima jamce, da upiše hipoteku na kuću i sl. Tom prilikom već je pomislio da će se obratiti drugoj banci da vidi da li bi u drugoj banci ostvario kredit prema svojoj želji. Referentica L. u H. banci dala mu je do znanja da ako želi, da H. banka ima akciju na kredite u švicarskim francima jer da je mala kamatna stopa i da bi bilo dovoljno samo upis hipoteke na kuću 1/1 i da mu supruga bude sudužnik. Tada mu je naglasila da se radi o akciji za mlade do 30 godina starosti. On je tada udovoljavao tim uvjetima. Tada mu je referentica rekla što mu sve treba od papira. Procjenitelj banke je izvršio procjenu kuće i vrijednost kuće je bila veća od iznosa kredita. Nakon nekog vremena, pozvan je u banku, referentica mu je dala Ugovor kojeg je priložio uz tužbu. Sa tim Ugovorom otišao je kod javnog bilježnika na ovjeru. Referentica mu je rekla koji su uvjeti, koliko iznosi kamata, rok otplate, u početku da je kamata veća, da je u početku rata u većem dijelu na kamati, a kako kasnije bude prolazilo vrijeme da će se glavnica i kamata izjednačavati. Tada za takvu vrstu kredita kako je on podigao nije bila fiksna kamata, nego je bila promjenjiva kamata. Nakon otprilike pola godine od početka otplate kamata je počela rasti. Banka ga nije zvala da pristupi u banku i da pregovaraju o promjeni kamate. Ne sjeća se da li je dobivao na kućnu adresu obavijest o promjeni kamate. Kasnije, je dobivao obavijest o promjeni kamate. Jednom je čak išao u banku raspitati se u vezi te promjene kamata, te se obratio službenici na šalteru i službenica mu je odgovorila da on ne može ništa mijenjati, da su to pravila banke. U početku rata mu je iznosila 500 i nešto CHF odnosno u kunama oko 2.300,00 kn, a kamatna stopa je u početku bila oko 4,5 ili 4,6%, a kasnije mu je rata iznosila čak 3.700,00 kn i kamatna stopa je došla čak do 6%. U vrijeme potpisivanja Ugovora kada je kamatna stopa iznosila oko 4,5% čak mu je rečeno da postoji mogućnost da će kamatna stopa biti i manja od 4,5%. Predmetni kredit je u cijelosti otplatio otprilike 2015. godine, prodao je kuću, pa je na taj način i zatvorio kredit. Situacija je bila takva da više nije mogao otplaćivati rate kredita, na poslu mu je smanjena plaća i tako su supruga i on odlučili prodati kuću i riješiti predmetni kredit. Osobno nije pročitao Ugovor, ali zajedno sa gđom. L., referenticom banke, zajedno su "prošli" predmetni Ugovor o kreditu. Ugovor o kreditu nije pročitao zato jer je Ugovor "prošao" zajedno sa gđom. Ljiljanom referenticom banke. Njemu nije nitko priječio da i osobno pročita Ugovor. I kod javnog bilježnika su "prošli" taj Ugovor. On od banke, niti od javnog bilježnika nije tražio dodatno pojašnjenje predmetnog Ugovora o kreditu jer mu je bilo sve objašnjeno. Zna što je promjenjiva kamatna stopa. To znači da kamatna stopa može biti i niža i veća. Cilj mu je bio podići kredit u vrijednosti 50.000,00 eura, a ne u CHF. Kako mu je u banci rečeno da postoji akcija za CHF i da za to ispunjava uvjete, budući da nije ispunjavao uvjete za podići 50.000,00 eura, on da se odlučio za upravo predmetni Ugovor. Na upit kako promjena kamatne stope utječe na ratu kredita, iskazao je da ako kamatna stopa raste tada će mu rata kredita biti veća. Ponavljao je da mu je referentica rekla da će biti promjenjiva kamatna stopa, a po njezinom mišljenju da je moguće da bude i niža kamatna stopa, jer da idemo ka Europi i da se očekuje da će kamatna stopa biti manja, jer u Europi stambeni krediti su imali i po 2% kamate. Nakon toga nije tražio ponude neke druge banke jer nije ni bio klijent neke druge banke, a rečeno mu je da s obzirom da nije klijent neke druge banke da ne bi mogao ostvariti kredit jer da nema uvjete koji se traže za stambeni kredit. Njega nitko nije priječio da ide tražiti ponudu za kredit i od druge banke. Kada je dobivao obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi on se pisano nije nikada obratio banci. Obratio se samo jednom kako je već iskazao.

Sud je prihvatio iskaz tužitelja, jer je iskazivao sigurno, razumljivo i logično. Iz njegovog iskaza proizlazi da mu od strane banke nije objašnjeno o čemu sve, o kojim parametrima ovisi promjena kamatne stope i sl. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje sud je utvrdio da se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo vezano za kamatnu stopu u smislu o kojoj metodi i o kojim sve parametrima ovisi obračun promjene kamatne stope.

19. U čl. 6. Ugovora o kreditu (12-19) ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci banke, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,60%. Ugovoreno je da je korisnik kredita suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promjenjivom kamatnom stopom. Iz navedene odredbe proizlazi da tužitelj nije mogao utjecati na promjenjivost kamatne stope, dakle da nije mogao pojedinačno pregovarati sa bankom. Upravo zbog toga, je utvrđeno da je navedena odredba ništetna, kao što je već i u kolektivnom sporu utvrđeno da je odluka o kamatnoj stopi mijenjana jednostranom odlukom jedne ugovorne strane na nepošten način i da je došlo do povrede prava potrošača jer nije u cijelosti bio informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za njegova prava.

20. Naprijed navedene pravomoćne Presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502.a do 502.h ZPP-a i čl. 131. do 141.b Zakona o zaštiti potrošača. Subjektivne granice pravomoćnosti Presuda proširene su na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti Udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu. Zato tužitelj ima pravo pozivati se na utvrđenja iz naprijed navedenih pravomoćnih Presuda, prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi, u konkretnom slučaju na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope, te je tužitelj vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

21. Ugovor o kreditu sklopljen između parničnih stranaka dana 07. prosinca 2006. godine predstavlja potrošački ugovor, na kojeg se odnose utvrđenja iz naprijed opisanog "kolektivnog spora". Zato se i na taj Ugovor odnose sve naprijed opisane Presude (Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.).

22. S obzirom na navedeno ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zato su na temelju čl. 81. u vezi s čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.

23. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina kamatne stope određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

24. Sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim parnicama povodom podnošenja tužbe protiv tuženika od strane potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača. Prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete odnosno isplate, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Zbog ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je sukladno čl. 323. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) o pravnim posljedicama ništetnosti dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio zbog jednostranog povećanja kamatne stope. Tuženik je dužan vratiti tužitelju iznose opisane u izreci ove Presude koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu.

26. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od izvršenja uplate svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate.

27. Nadalje, neosnovan je prigovor zastare tuženika. U slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno dijela ništetnih odredbi ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a/05, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno tumačenje je ujedno i stav izražen u pravnom shvaćanju sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. godine. Tužba u ovom predmetu podnijeta je 13. svibnja 2019. godine, a pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, koja je vezana za promjenjivu kamatnu stopu postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. godine. Zato tužbeni zahtjev tužiteljice je pravovremen odnosno prigovor tuženika o zastari je neosnovan jer nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

28. Tužitelj je uspio u ovoj parnici, pa mu je tuženik dužan temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) naknaditi parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 01. prosinca 2020. i 06. svibnja 2022., za zastupanje na ročištima 17. siječnja 2022. godine, 06. travnja 2022. i 26. listopada 2022. godine, za svaku radnju po 1.000,00 kn plus PDV u iznosu od 1.500,00 kn, za trošak predujma za financijsko vještačenje 2.500,00 kn, te za sudsku pristojbu za tužbu 625,00 kn i sudsku pristojbu za presudu 625,00 kn, a što ukupno iznosi 11.250,00 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015). Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 07. travnja 2022. godine, jer je sadržaj iz navedenog podneska mogao iznijeti na ročištu koje je održano 06. travnja 2022. godine i jer navedeni podnesak nije bio nužan za meritorno odlučivanje u ovom postupku. Tuženik nije uspio u ovom postupku, pa mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 08. prosinca 2022. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.