11P-1301/2022-

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

22 000 Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, (OIB:29399232217) po sucu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. Ž. (OIB: …) iz Š., 2. M. Š. (OIB: …) iz Š., 3. Š. Š. ( OIB: …) iz Š., koje sve zastupa punomoćnik B. B. N., odvjetniku u Š., protiv tuženika: M. P. K. (OIB: …) iz Š., kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u OD V. i P. sa sjedištem u Š., radi pobijanja valjanosti sudske nagodbe, po ročištu javne glavne rasprave, održane i zaključene dana 15. rujna 2022.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, A. V., odvjetnika u V. i P. d.o.o. sa sjedištem u Š., na ročištu objave dana 08. prosinca 2022.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Poništavaju se točka 4. (četvrta), 5. (peta) i 6. (šesta) sudske nagodbe sklopljene između: J. Ž. (OIB: …), M. Š. (OIB: …) i Š. Š. ( OIB: …), jedne strane i M. P. K. (OIB: …), s druge strane, a koja nagodba je sklopljena dana 31. svibnja 2017.g. pred Općinskim sudom u Šibeniku u parničnom postupku pod poslovnim brojem P- 3116/12."

II Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn (1.244,28 EUR-a).

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu radi poništenja t.4., 5. i 6. sudske nagodbe sklopljene pred ovim sudom u parnici P-3116/12 na zapisniku od 31. svibnja 2017.g.

1.2. U tužbi navode da su kao knjižni vlasnici čest. br. 834/1 K.O. Š., pokrenuli parnicu protiv osoba koje da su uzurpirale dijelove te njihove nekretnine.

1.3. Na zapisniku ročišta u parnici P-3116/12 od dana 31. svibnja 2017.g. tužitelji da su sa sadašnjim tuženikom, a u toj parnici tuženikom ad.8. sklopili sudsku nagodbu t.4. koje da su se suglasili da je on zaposjeo dio čest. br. 834/1 K.O. Š. u površini od 135 m2, koji dio da je u Geodetskoj situaciji društva G. Š. od …, označen slovima 2G1-G2-G3-M2-M1-G1", koja geodetska situacija da je sastavni dio te sudske nagodbe.

1.4. Tom nagodbom tuženik da se obvezao tužiteljima isplatiti iznos od 3.000,00 EUR-a plativ u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, čime da je tuženik stekao vlasničko pravo na opisanoj površini predmetne nekretnine sa svim pravima koja iz toga proistječu, dakle na parcelaciju i uknjižbu u zemljišnim knjigama suda. Tužitelji da su se obvezali tuženiku nakon što im izvrši uplatu navedenog iznosa izdati tabularnu ispravu. Navedeni iznos tuženik da im se obvezao isplatiti do 01. rujna 2018.g.

2. Inače, predmetni dio čest. br. 834/1 K.O. Š. u naravi da predstavlja dio okućnice obiteljske kuće katastarske oznake čest. br. 834/4, i to sjeverni dio okućnice.

3. Nekoliko mjeseci nakon sklapanja te sudske nagodbe, i to da dana 04. listopada 2017.g., tužitelji da su primili dopis tuženikovog brata M. K., a da bi iz tog dopisa i priloženih mu dokumenata proizlazilo da bi brat tuženika, a ne tuženik bio faktični posjednik naprijed opisanog dijela čest. br. 834/1 K.O. Š. za koji su tužitelji u parnici P-3116/12 sklopili sudsku nagodbu sa sadašnjim tuženikom. Naime, prema dopisu brata tuženika i priloženih mu isprava, brat tuženika M. K. da temeljem darovnog ugovora sklopljenog sa roditeljima koristi stan na prvom katu obiteljske kuće (istočni dio) i potkrovlje, koja kuća da je sagrađene na čest. br. 834/4 K.O. Š.. Da bi došao do tih svojih dijelova, brat tuženika da treba proći preko stepeništa i verande koji se nalaze na dijelu čest. br. 834/1 K.O. Š. koji je bio predmetom sudske nagodbe sklopljene sa tuženikom.

3.1. Primitkom dopisa od M. K. kojim da im on predlaže da na miran riješe spor u odnosu na dio čest. br. 834/1, koji dio da je u njegovom stvarnom vlasništvu i dugogodišnjem posjedu, tužitelji da su obzirom na priloženi darovni ugovor i zemljišnoknjižni izvadak za čest. br. 834/4 K.O. Š., došli do saznanja da je tuženik, M. P. K. prijevarno postupao tijekom cijelog postupka P-3116/2012 lažno se predstavljajući kao vlasnik dijela predmetne čestice i posjednik spornog dijela, odnosno da ih je na taj način održavao u zabludi tijekom cijelog postupka i takvim ih ponašanjem naveo na sklapanje sudske nagodbe koju da ne bi sklopili da su znali da se radi o ne vlasniku, odnosno o sobi koja stvarno ne vrši nikakva stvarnopravna ovlaštenja niti posjedovne čine na čest. br. 834/1 K.O. Š..

3.2. Iz dopisa M. K. da proizlazi da tužiteljima prijeti nenadoknadiva šteta ukoliko ne bi raskinuli predmetnu sudsku nagodbu.

3.3. Radi toga, u ovoj parnici da je odlučujuće utvrditi tko je bio posjednik dijela k.č.br. 834/1 u odnosu na koji je sklopljena sudska nagodba u parnici P-3116/2012 sa tuženikom, jer upravo to da je bila bitna okolnost određivanja pasivne legitimacije u toj parnici. Iz same tužbe P-3116/12 da je razvidno da oni utužuju osobe koje su "uzurpirale" njihove nekretnine, a što da upućuje na zaključak da bi tužili fizičke osobe za koje su imali informaciju da bi bile u posjedu njihove nekretnine.

4. Prava volja tužitelja da je bila da utužene dijelove prodaju osobama koje su faktični posjednici, a ne bilo kome, a tuženik da im se prijevarno predstavio kao jedini posjednik toga dijela koji je bio predmetom sudske nagodbe radi čega da su tužili njega, a tek nekoliko mjeseci nakon što da su sa tuženikom sklopili sudsku nagodbu da su saznali da bi i treće osobe, a ne samo tuženik bili faktični posjednici toga dijela, što da je tuženik sve vrijeme znao.

4.1. Da su znali, odnosno da ih tuženik nije držao u zabludi da je on jedini posjednik toga dijela, oni da bi svome punomoćniku dali potpune podatke jer njihov pravni interes da je bio da tuže i riješe pravne odnose sa svim osobama koje su faktički zaposjele dijelove njihove nekretnine.

5. Slijedom navedenog, predložili su da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će poništiti t. 4., 5. i 6. sudske nagodbe P-3116/12 od 31. svibnja 2017.g., kao i obvezati tuženika na naknadu im parničnih troškova.

6. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da su tužitelji u parnici P-3166/12 samoinicijativno tužili upravo sadašnjeg tuženika kao posjednika spornog dijela k.č.br. 834/1 K.O. Š.. U tom postupku da tuženik nije se ponašao prijevarno jer on da je doista i stvarni posjednik dijela čest. br. 834/1 K.O. Š. koji je bio predmetom t.4. 5. i 6. sudske nagodbe sklopljene u parnici P-3116/2012.

7. Inače, kuća katastarskih oznaka k.č.br. 834/4 K.O. Š. da je i danas u zemljišnim knjigama suda upisana na imenu sada pokojnog oca tuženika (P. J. K.), iza čije smrti ostavinski postupak da još traje iz razloga što da tuženik kao zakonski nasljednik svoga oca polaže vlasnička i nasljedna prava na očevoj ostavini, pa tako i na toj kući, dok uz sve to da će pokrenuti i zaseban parnični postupak jer da je on i izvanknjižni vlasnik stana na prvom katu te kuće koji da je nadogradio vlastitim sredstvima. U tom stanu, njegov brat Marko, koji se obratio tužiteljima, da stanuje isključivo dozvolom tuženika.

7.1. Navedeno da čini netočnim tvrdnje tužitelja da tuženik nema nikakvih stvarnih prava na čest. br. 834/4 K.O. Š., pa time da je otklonjen razlog da su tužitelji, u parnici u kojoj sklopljena sudska nagodba, bili u zabludi.

8. Osim toga, tužitelji da pogrešno navode da se na dijelu čest. br. 834/1 K.O. Š. koji je bio predmetom sudske nagodbe, nalazi vrt, stepenište i veranda koji služe za ulaz u stan na 1. katu kuće čest. br. 834/4 K.O. Š.. Naime, ulaz u stan na 1. katu te kuće da je položen na čest. br. 834/11 K.O. Š., a dio koji je bio predmetom sudske nagodbe u parnici pokrenutoj 2012.g. da je prazni prostor kojeg doista u posjedu da drži on na način što da ga uređuje i tamo da drži odloženu metalnu konstrukciju. Inače, u kući k.č.br. 834/4 K.O. Š., on da živi već više od 40 godina i urednim da drži dio koji je bio predmetom sudske nagodbe u parnici pokrenutoj 2012.g., ali nikada da nije sporio tužiteljima da je taj dio njihov.

9. Upravo tužiteljica ad.1. da je prije 7-8 godina (2011. ili 2012.g.) zajedno sa svojom kćerkom zatekla njega kako čisti taj dio i tom prilikom da je priznao joj da je njezino vlasništvo što da je u konačnici i priznao u parnici P-3116/12.

10. Dakle, tužitelji da su svjesno, znajući da taj dio k.č.br. 834/1 K.O. Š. on drži u posjedu, tužbu u parnici P-3116/12 upravili protiv njega. Sama sudska nagodba poništenje koje se traži u ovoj parnici da im je pročitana i rastumačena, te u njoj da je sadržana prava volja stranaka, što da je utvrđeno i t.8. predmetne sudske nagodbe, pa da je kraj takvog stanja stvari potpuno neosnovano govoriti o zabludi na strani tužitelja.

11. U konkretnom slučaju, a kako da je on tužiteljima po predmetnoj sudskoj nagodbi isplatio 2.000,00 EUR-a dana 17. kolovoza 2018.g. i 1.500,00 kn 04. rujna 2017.g., to oni od njega jedino da mogu potraživati isplatu iznosa od 800,00 EUR-a.

11.1. Naime, u ovom slučaju da se radi o čistoj kupoprodaji dijela koji je bio predmetom sudske nagodbe čije poništenje je predmet ove parnice, a tužitelji da su ti koji su izabrali kome će ga prodati. Na valjanost predmetne sudske nagodbe da ne mogu imati utjecaj potencijalni sporovi između tuženika i njegove braće niti prijetnje tužbom tužiteljima od strane njegova brata.

11.2. Uz to, istaknuo je da tužitelji nisu bili u zabludi glede osobe s kojom su sklopili predmetnu sudsku nagodbu, a ono što tužitelji navode da bi bila zabluda u pobudi koja je eventualno dovela do sklapanja sudske nagodbe, ali prema odredbi čl. 273. ZOO-a pobuda iz koje je ugovor zaključen da ne utječe na njegovu valjanost.

12. Radi navedenog, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ih na naknadu mu parničnih troškova.

13. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi: pregledom spisa ovoga suda P- 3116/2012 (dalje: Spis); zapisnika P-3116/2012 od 31. svibnja 2017.g. (list 9. spisa, dalje: Sudska nagodba); skice zavedene na listu 12. spisa (dalje: Skica); spisa O- 52/99 iza smrti J. P. K. (dalje: Spis O); ispisa internetskih, e-izvadaka ZU 8031 i 4036, sve K.O. Šibenik (list 13. i 14. spisa, dalje: Izvaci); ispisa prijepisa posjedovnog lista 3845 K.O. Š. (list 15. spisa, dalje: Posjedovni list); pisma M. K. naslovljenog na tužitelje, datiranog sa 04. 10. 2017.g. (list 16. spisa, dalje: Pismo); darovnog ugovora u kojem su kao darovatelji naznačeni J. P.-K. pok. J. i D. K. žena J., a kao "obdarenici" B. K. i M. K. (B.), koji ugovor u potpisima darovatelja ovjeren po javnom bilježniku u Š. V. V., dana … (list 17.-20. spisa, dalje: Darovni ugovor); pregledom potvrde kojom punomoćnik tužitelja koji ih je zastupao u parnici P-3116/2012 potvrđuje da je od tuženika zaprimila iznos od 2000,00 (dvijetisuće eura) na ime isplate dijela iznosa dugovanog po Sudskoj nagodbi (list 35. spisa, dalje: Potvrda); pregledom Univerzalnog naloga za plaćanje na iznos od 1.500,00 (tisućuipetstokuna) od platitelja u osobi tuženika, a na ime primatelja u osobi ZOU B. V. i Z. L. M. (punomoćnika tužitelja u parnici P-3116/2012) datirane sa 04. 09. 2017.g. sa opisom plaćanja "dio uplate iznosa iz nagodbe 31. 05. 2017." (list 36. spisa, dalje: Uplatnica); saslušanjem svjedoka: B. V., Z. L. M. i D. F.; te temeljem čl. 265. st.2. ZPP-a, saslušanjem tuženika.

13.1. Sud je, temeljem čl. 292. st.6. ZPP-a, odustao od izvođenja dokaza: očevidom uz sudjelovanje vještak mjernika, uvidom u povijesno zemljišnoknjižno stanje (koji dokazi predloženi na okolnost što dio k.č.br. 834/1 K.O. Š. koji je bio predmetom sudske nagodbe, u naravi predstavlja), a to iz razloga što ta činjenica nije od utjecaja na odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu; saslušanjem svjedoka: D. P. K., predložene na okolnost da tuženik nema vlasničkih prava na dijelu k.č.br. 834/1 K.O. Š. koji je bio predmetom sudske nagodbe poništenje dijelova koje je predmet ove parnice, kao i na okolnost da je tuženik tužitelje doveo u zabludu, kao i na okolnost legitimacije osoba sa kojima je ta nagodba trebala biti sklopljena, a to iz razloga što obzirom na činjenični osnov tužbe taj dokaz nije od utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari; saslušanjem svjedoka P. B. i I. R., predloženih na okolnost utvrđivanja činjenice faktičnog posjeda dijela k.č.br. 834/1 koji je bio predmetom sudske nagodbe, a i to iz razloga što ta činjenica nije od utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a što će se sve detaljno nastavno obrazložiti.

13.2. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

14. Po takvim činjeničnim navodima i provedenom dokaznom postupku ovaj sud je dana 24. rujna 2019.g. donio Presudu P-2366/2017-16, kojom je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja na poništenje predmetne sudske nagodbe; te obvezao tužitelje na naknadu parničnih troškova tužitelju.

15. Po žalbi tužitelja Županijski sud u Osijeku je ukinuo Presudu ovoga suda (citiranu u t.14.) i predmet vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da se u konkretnom slučaju tužba činjenično temelji na dva zakonska osnova – zabludi i prijevari. Međutim, ovaj sud u odnosu na prvu činjeničnu osnovu tužbe (zabluda) tužbeni zahtjev da odbija u cijelosti utvrdivši da toč. 4., 5. i 6. predmetne sudske nagodbe sadrže bitne elemente ugovora o kupoprodaji (predmet i cijenu), za koji je zabluda o osobi pravno irelevantna i nije od utjecaja na valjanost naplatnog pravnog posla kupoprodaje, koji stav prvostupanjskog suda glede zablude (čl. 280. Zakona o obveznim odnosima – NN br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje ZOO), odnosno te činjenične osnove tužbe, prihvaća i taj viši, drugostupanjski sud, jer da žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje njegova pravilnost i zakonitost.

15.1. Međutim, prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da pobijana presuda da nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na drugu činjeničnu osnovu tužbe koja dovodi do poništenja ugovora – sudske nagodbe, prijevaru (čl. 284. ZOO). Prijevara da postoji u slučaju kad jedna osoba svjesno poduzima određene radnje kojima izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi, u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora. Time da je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, radi čega je viši sud pobijanu presudu ukinuo i spis vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje sa uputom da ovaj sud u nastavku postupka ukloni nedostatke na koje mu je viši sud ukazao, upotpuni činjenično stanje na navedene okolnosti i donese novu na zakonu utemeljenu odluku.

16. Uvodno, valja reći da bi iz obrazloženja ukidne odluke višeg suda proizlazilo da je t. I presude ukinuta zbog apsolutno bitne povrede iz čl. 354. st.2. t.11 ZPP-a (t.11. obrazloženja), ali izreka odluke suda višeg stupnja ne sadrži propisano odredbom čl.369. st.1. ZPP-a, već t. 11 obrazloženja žalbeni sud t. I izreke prvostupanjske presude ukida i vraća na ponovno suđenje pozivom na čl. 370. ZPP- a, kojom se postupak vraća u fazu glavne rasprave, pa je ovaj sud u ponovljenom postupku odredio ročište glavne rasprave i na istoj ponovno izveo dokaze navedene u t. 13. ovoga obrazloženja), saslušanjem svjedoka I. R.; te je odredio ponovno saslušati stranke, ali je temeljem čl. 265. st.2. ZPP-a izveden dokaz saslušanjem tuženika, te je temeljem čl. 299. st.2. ZPP-a izveden i dokaz: saslušanjem svjedoka M. K. (tužitelji ga predložili nakon zaključenja prethodnog postupka umjesto svjedokinje D. P.-K. koja je u međuvremenu preminula), te pregledom Izjave kao davatelj koje je naznačena D. P.-K., koja u potpisu ovjerena po javnom bilježniku u Š.

V. V., dana …pod broje OV-…( list 96. spisa, dalje: Izjava), to iz razloga što ta izjava datira iz vremena kada se spis nalazio u žalbi, a ta osoba koja je naznačena kao davatelj izjave je pravodobno bila predložena kao svjedok u ovoj parnice, ali je u međuvremenu preminula).

17. U ponovljenom postupku stranke su ostale kod svih navoda istaknutih u ranijem tijeku postupka, s tim što su tužitelji (kako navedeno u t. 16. predložili da se umjesto svjedokinje D. P. K., sasluša svjedok M. K. jer da je svjedokinja u međuvremenu preminula, te su na ročištu 15. rujna 2022.g. dali na uvid fotografije predmeta spora koje da su sačinjene dan prije ročišta (14. rujna 2022.g.), ali iste sud nije uzeo u obzir jer tužitelji nisu naveli na koju okolnost ih predlažu (čl. 219. ZPP-a, niti su obrazložili postojanje okolnosti i razloga iz čl. 299. st.2. ZPP-a.

18. Tuženik je također ostao kod svih navoda i prijedloga iznesenih u ranijem tijeku postupka, te je u odnosu na obrazloženje ukidne odluke višeg suda posebno istaknuo da nije postupao prijevarno jer da je upoznao tužiteljicu ad.1. (J. Ž.) da je u tijeku ostavinski postupak iza smrti mu oca i da ima još braće.

19. U ponovljenom postupku sud je ponovno izveo dokaze kao u t. 16. (odnosno 13.) ovoga obrazloženja, te je temeljem čl. 292. st.6. u svezi s čl. 220. ZPP- a, odustao od izvođenja dokaza: očevidom uz sudjelovanje vještak mjernika, uvidom u povijesno zemljišnoknjižno stanje (koji dokazi predloženi na okolnost što dio k.č.br. 834/1 K.O. Š. koji je bio predmetom sudske nagodbe, u naravi predstavlja), a to iz razloga što ta činjenica nije od utjecaja na odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu; saslušanjem svjedoka: a to iz razloga što, kako će se nastavno obrazložiti izvedeni dokazi daju pouzdan temelj za utvrđenje elemenata istaknutih činjeničnih osnova tužbe; saslušanjem svjedoka P. B. i I. R., predloženih na okolnost utvrđivanja činjenice faktičnog posjeda dijela k.č.br. 834/1 koji je bio predmetom sudske nagodbe, a i to iz razloga što ta činjenica nije od utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a što će se sve detaljno nastavno obrazložiti.

19.1. Ovaj sud drži potrebnim, a obzirom da je punomoćnik tužitelja na zadnjem ročištu glavne rasprave ustrajao u izvođenju dokaza saslušanjem tužitelja koji uredno pozvani nisu pristupili ni ročištu održanom 23. svibnja 2019.g. niti izostanak opravdali (osim usmene obavijesti njihova punomoćnika da zbog zdravstvenog stanja i životne dobi to nisu u mogućnosti, ali to bez prilaganja bilo kakvih isprava kojima bi te navode učinili makar vjerojatnima), već dapače njihov punomoćnik je na tom ročištu dao suglasnost da se u ovom postupku izvede dokaz saslušanjem samo tuženika. Unatoč tome, iako je sud u daljnjem tijeku postupka, nakon što je presuda od 24. rujna 2019.g. ukinuta, ponovno odredio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, na ročište na kojem je određeno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, tužitelji uredno pozvani opet nisu pristupili, već je njihov punomoćnik opet bez prilaganja bilo kakvih isprava u smislu opravdanja njihova nedolaska, opet samo uopćeno se pozivao na nijihovu životnu dob i zdravstveno stanje istina predložio da ih se sasluša izvan zgrade suda (u njihovim stambenim prostorima), pri čemu je sud cijenio kako raniju suglasnost da se sasluša samo tuženik, tako i posebice činjenicu da je od ročišta na kojem sud odredio da će izvesti dokaz saslušanjem stranaka (05. listopada 2022.g.) do termina ročišta određenog za izvođenje tih dokaza (11. studenog 2022 .g.) prošlo više od mjesec dana, što je bilo dovoljno vremena za postavljanje takvog prijedloga. Ujedno, ovaj sud drži bitnim istaknuti i to da je punomoćnik tužitelja na zapisniku 11. studenog 2022.g., opet opravdavao nedolazak svojih stranaka njihovom životnom dobi i zdravstvenim stanjem , te naveo da je tužiteljica ad.1. (J. Ž.) dementna, a tužitelj ad.2. Š. Š. da je vezan dijalizom (opet bez ikakvog argumentiranja tih navoda). Imajući u vidu takve navode punomoćnika tužitelja u okolnostima stanja spisa (od suglasnosti za izvođenje dokaza saslušanjem samo tužitelja do ne argumentiranja u smislu opravdanosti razloga nedolaska tužitelja na ročište određeno radi njihova saslušanja, pa do predlaganja izvođenja dokaza tužiteljice ad.1. u njezinom stambenom prostoru uz ranije ničim argumentirane navode da je dementna, takvo držanje tužitelja u parnici sud cijeni protivnim čl. 10. ZPP-a, radi čega je temeljem čl. 265. ZPP-a sud odustao od izvođenja dokaza njihovim saslušanjem. Sve to posebno u okolnostima gdje je upravo svjedok kojeg su predložili tužitelji potkrijepio navode tuženika o postojanju saznanja da tuženik nije jedini nasljednik iza smrti vlasnika obiteljske kuće u sklopu okućnice koje je korišten prostor koji je predmet predmetne sudske nagodbe, a kako će se nastavno obrazložiti.

19.2. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

20. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

21. Nesporno je među strankama da su dana 31. svibnja 2017.g. sklopile sudsku nagodbu predmet koje je dio k.č.br. 834/1 K.O. Š. površine cca 135 m2 koji je u Geodetskoj situaciji D. G. Š. od … označen slovima G1-G2-G3-M2-M1-G1. Ujedno, nesporno je i to da je taj dio položen uz k.č.br. 834/4 K.O. Š. koja je u zemljišnim knjigama i katastarskoj posjedovnoj evidenciji upisana na imenu oca tuženika J. K., ostavinski postupak iza smrti kojeg nije pravomoćno okončan, a kako sve to razvidno iz Spisa, Spisa O, Izvadaka i Posjedovnog lista.

21.1. Osim toga, nesporno je i to da je između tuženika i njegovih sunasljednika sporno pitanje vlasništva k.č.br. 834/4 K.O. Š., a kako to razvidno iz Pisma, te iskaza samog tužitelja i svjedoka D. F. i M. K..

22. Sporno je jesu li tužitelji bili u zabludi u vrijeme sklapanja Sudske nagodbe, a sve i da jesu je li i od kakvog bi ona utjecaja bila na valjanost toga pravnog posla.

22.1. Također, sporno je je li tuženik postupao prijevarno, te ako jeste od kakvog bi to utjecaja bilo na pravu valjanost iste.

23. Uvodno, a kako je viši sud u cijelosti prihvatio obrazloženje prvostupanjske odluke P-2366/2017-16 od 24. rujna 2019.g., u dijelu koji se odnosi na činjenični osnov poništenja Sudske nagodbe zbog zablude, to bi bilo suvišno ponavljati taj dio obrazloženja ukinute prvostupanjske presude. Međutim, ZPP ne ostavlja takvu mogućnost sudu prvog stupnja (čl. 338. st.4. ZPP-a), pa se još jednom obrazlažu razlozi iz kojih ovaj sud ne nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja koji se činjenično temelji na zabludi.

24. Pregledom Spisa, Skice i Sudske nagodbe je utvrđeno da su sadašnji tužitelji, kao upisani zemljišnoknjižni vlasnici još 2012.g. pred ovim sudom pokrenuli parnicu radi zaštite prava vlasništva, i to iz čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZV), predmet kojeg postupka je između ostalog bio i dio k.č.br. 834/1 K.O. Š. površine cca 135 m2 koji je u Geodetskoj situaciji D. G. Š. od …označen slovima G1-G2-G3-M2-M1-G1, te da je u odnosu na taj dio tuženik bio M. P. K., koji je tuženik i u ovoj parnici.

24.1. Nadalje, iz Spisa i Sudske nagodbe je utvrđeno da je ta parnica protiv M. P. K. okončana 31. 05. 2017.g. sklapanjem sudske nagodbe, t.4. koje su se tužitelji i M. P. K. (u toj parnici tuženik ad.8.), suglasili da je tuženik ad.8 zaposjeo dio čest. broj 834/1 K.O. Š., površine cca 135,00 m2, a koji je u Geodetskoj situaciji D. G. Š. od …a koja je situacija sastavni dio nagodbe, prikazan likom označenim slovima "G1- G2-G3-M2-M1-G1", koja površina je vlasništvo tužitelja; t.5. tužitelji prepustili tuženiku ad.8 vlasništvo dijela čest. broj 834/1 K.O. Š. opisanog u točki 4. nagodbe, a tuženik ad.8 se obvezao za to pravo tužiteljima isplatiti iznos od ukupno 3.000,00 eura (tri tisuće eura), plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, čime da tuženik ad.8 stječe vlasničko pravo na opisanoj površini navedene nekretnine, susljedno sa svim pravima koja iz toga proistječu na vršenje parcelizacije i uknjižbu istog prava u zemljišne knjige, za što se tuženiku ad.8 tužitelji, nakon što tuženik izvrši isplatu spomenutog iznosa, obvezali izdati clausulu intabulandi; te se t.6. Sudske nagodbe tuženik ad.8 obvezao tužiteljima isplatiti iznos od 3.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate najkasnije do 01. (prvi) rujna 2018. (dvije tisuće osamnaeste) godine, to sve isplatom na žiro – račun ZOU B. V. i Z. L. M. u Š. broj … kod E. B. d.d. R..

25. U ovoj parnici tužitelji traže poništenje netom citiranih odredbi Sudske nagodbe, a tužbu činjenično temelje na tome da su bili u zabludi glede činjenice tko je posjednik toga dijela k.č.br. 834/1 K.O. Š. vlasničku zaštiti kojeg su tražili od suda u toj parnici iz 2012.g. Naime, oni da su držali da je posjednik toga dijela tuženik koji da ih je čitavo vrijeme trajanja te parnice i držao u tom uvjerenju, a tek po saznanju da on ne bi bio jedni posjednik, da su pokrenuli ovu parnicu, a to da iz razloga što da je njihova prava volja bila riješiti imovinsko-pravne odnose sa osobama koje su bez pravnog osnova uzele u posjed dijelove njihove k.č.br. 834/1 K.O. Š..

26. Sudska nagodba je mješoviti građansko i procesno pravni ugovor (čl. 321. ZPP-a u svezi s čl. 150. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/2021, dalje: ZOO), pa se njezina valjanost prosuđuje i po građanskom procesnom i materijalnom pravu.

27. Obzirom da je predmet ovog postupka poništenje Sudske nagodbe, ista je u procesno pravnom smislu pravno valjana jer su istu zaključile stranke koje su sudjelovale u parnici. Što se tiče njezine valjanosti u smislu materijalnog prava, a sa osnova zablude kao razloga za poništenje pravnog posla, valja reći da je pregledom Sudske nagodbe utvrđeno da t. 4., 5. i 6. sadrži bitne elemente ugovora o kupoprodaji (predmet i cijenu).

27.1. Gornje se ističe iz razloga što je zabluda o osobi pravno relevantna jedino ako se pravni posao sklapa sa obzirom na osobu ugovaratelja, odnosno je li bitan identitet određenog ugovaratelja obzirom na njegova osobna svojstva, pa je zabluda o osobi od utjecaja primjerice na ugovor o djelu. Nasuprot tome, zabluda o osobi kod ugovora o kupoprodaji je načelno irelevantna jer je smisao kupoprodaje predaja stvari uz isplatu cijene, pa je zabluda o osobi kod kupoprodaje relevantna jedino ako se primjerice ugovor sklapa sa kupcem koji nije platežno sposoban. 27.1. U konkretnom slučaju, a kako je to razvidno iz same Sudske nagodbe i Spisa, te iskaza tuženika i svjedoka B. V. i Z. L. M., te D. F., volja stranaka u parnici iz 2012.g. prilikom sklapanja predmetne Sudske nagodbe je bila da se spor riješi prodajom uzurpiranih dijelova. Istina, iz iskaza svjedoka D. F. proizlazi da bi volja prodavatelja (tužitelja) bila ta da se dijelovi k.č.br. 843/1 K.O. Š. prodaju osobama koje su ih u to vrijeme držale u posjedu. Međutim, kako je naprijed navedeno ta okolnost nije od utjecaja na valjanost pravnog posla kupoprodaje, a tužitelji svoju tužbu temelje na zabludi o osobi ali ne u smislu njegovih, za kupoprodajni ugovor relevantnih osobnih svojstava, već u smislu stvarnog svojstva (faktičnog posjedovanja) koje nije od utjecaja na valjanost naplatnog pravnog posla kupoprodaje.

27.2. Radi naprijed navedenog, suvišno je bilo i izvoditi dokaze na okolnost tko je faktični posjednik toga dijela, zbog čega je sud i odustao od izvođenja dokaza očevidom okolnost identifikacije predmeta t.4., 5. i 6. Sudske nagodbe i saslušanjem svjedoka predloženih na okolnost tko je u vrijeme njezina sklapanja bio faktični posjednik predmeta Sudske nagodbe definiranog t.4.

28. Činjenični osnov tužbe u kojem tužitelji kao odlučujuću okolnost zbog koje su sklopili Sudsku nagodbu sa tuženikom ad.4. ističu želju da riješe imovinsko pravne odnose sa osobama koje su bez pravnog osnova zauzele dijelove njihove nekretnine, sadržajno predstavlja zabludu o pobudi ili motivu, ali prema odredbi čl. 273. st.1. u svezi s čl. 281. ZOO-a kod naplatnih pravnih poslova pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, a kako je već naprijed navedeno Sudska nagodba sadržajno predstavlja naplatni pravni posao, kupoprodaju.

29. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na poništenje t.4., 5. i 6. Sudske nagodbe zbog zablude.

30. Što se tiče druge činjenične osnove tužbe koja za posljedicu ima poništenje ugovora, prijevare (čl. 284. ZOO-a) u postupku je valjalo utvrditi je li tuženik svjesno poduzimao radnje kojima je tužitelje doveo u zabludu ili ih u istoj održavao u namjeri da ih navede na sklapanje Sudske nagodbe.

31. Pregledom Spisa je utvrđeno da je ta parnica pokrenuta tužbom sadašnjih tužitelja, protiv više osoba (9. tuženika), među kojima i tuženika iz ove parnice, a iz samog historijata tužbe i iskaza svjedoka D. F. je utvrđeno da su proizlazi da bi volja prodavatelja (tužitelja) bila ta da se dijelovi k.č.br. 843/1 K.O. Š. prodaju osobama koje su ih u to vrijeme držale u posjedu, a na što poglavito ukazuje sadržaj Spisa (zapisnika od 16. svibnja 2014.g.- str. 22. fizičkog Spisa iz kojeg je razvidno da su tužitelji povukli tu tužbu protiv šestorice tuženih jer da su svi oni osim trojice tuženih (od kojih je jedan i tuženik iz ove parnice) od tužitelja otkupili sporne dijelove za trajanja te parnice.

31.1. Nadalje, iz iskaza tuženika, a i svjedoka D. F. je utvrđeno da je tuženik još prije nego li pokrenuta parnica 2012.g. (Spis) rekao J. Ž. da je u tijeku ostavinski postupak iza smrti njegovog oca (nesporno upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika obiteljske kuće uz dio koji je bio predmet Sudske nagodbe, a kako to razvidno iz Spisa, Spisa O, Izvadaka i Posjedovnog lista), a kako to identično iskazuje i sam tuženik. Također, svjedok D. F. je iskazala da je cilj njezine majke (tužiteljice ad.1. J. Ž.) i majčine braće (tužitelja ad.2. i 3., M. i Š. Š.) u konačnici bio da sve uzurpirane dijelove prodaju vlasnicima susjednih nekretnina. Dakle, u odnosu na tuženika M. P. K., tužitelji su ne samo mogli znati nego i znali da je vlasnik susjedne nekretnine uz predmet pobijanih dijelova Sudske Nagodbe otac M. P. K., koji je preminuo i da osim M. ima još nasljednika.

31.2. Da je tužiteljica ad.1. znala da je više suvlasnika obiteljske kuće položene uz dio koji je Sudskom nagodbom proda tuženiku, jasno proizlazi i iz iskaza svjedoka M. K. kojeg su kao svjedoka predložili upravo tužitelji, a koji je iskazao da je za života njegove majke i majke tuženika D. P. K. – razvidno iz spisa O), njihova zajednička majka upravo njemu ispričala da je kod nje bila gospođa J. Ž. i rekla joj da oni (obitelj Š.) traže natrag svoje zemlje i da su voljni prodati. U tom razgovoru da je sada pokojna majka tuženika i svjedoka M. K. (D. P.-K.) rekla tužiteljici ad.1. da sama ne može ništa riješiti jer da ima još trojicu sinova i da Jelica, odnosno obitelj Š. to može riješiti jedino zajednički sa sva tri sina jednako i dogovorno.

32. Nadalje, pregledom Spisa je utvrđeno da je M. P. K., i u toj parnici imao pasivan stav, nije osporio vlasništvo tužitelja na spornom dijelu, te je pregledom Spisa utvrđeno i to da on jeste na jednom ročištu iskazao volju za mirnim rješenjem na način da sporni dio otkupi, ali da novca nema.

32.1. Nastavno tome, valja reći da se obzirom na stanje Spisa, opisano pod t.32. iskaz tuženik poklapa u tom dijelu (kao i u dijelu u kojem iskazuje o nedolasku na dva ročišta u toj drugoj parnici), s tim što je u svom dopunskom iskazu u ovoj parnici tuženik naveo da na dva ročišta nije bio zbog ozljeđivanja mu sina u teškoj prometnoj nesreći i da je zbog toga bio u nedostatku novčanih sredstava radi čega da je molio i punomoćnicu tužitelja u toj parnici da ne dolazi na ročišta. Međutim, kad je došlo sljedeće ročište telefonom da ga je nazvala osoba koja da se predstavila kao uredujući suda iz te parnice i rekla mu da je tužen u ovoj parnici i da mora doći da bi se postupak završio. Kad je odlazio na to zadnje ročište da nije imao namjeru ništa kupovati (razumljivo i logično obzirom na naprijed navedene razloge nedolazaka na ranija ročišta). Međutim, sudac da mu je rekao da su kupili svi i među zadnjima R. i Č. i da još samo nedostaje njegov potpis. On da je sucu na tom ročištu rekao da nije pri novcu i da ne može to kupiti, ali sudac mu je da rekao bi li pristao kupiti ako tužitelji mi pristanu prodati pod uvjetima kao i Č., a to je da plati kupoprodajnu cijenu u godinu dana. U tom trenutku sucu da je rekao da bi to mogao izvesti. Međutim, odvjetnica koja je zastupala tužitelje da je rekla da ona o tome sama ne može odlučiti i da je zamolila suca da izađe vani i da pita svoje stranke. Nakon nekog vremena odvjetnica se vratila i rekla da su njezine stranke na to pristale da kupoprodajnu cijenu platim kroz godinu dana pa da je tako on tu sudsku nagodbu i potpisao. Ovaj dio iskaza tuženika na okolnost da nije bio pri novcu i da je za ročišta na kojem sklopljena Sudska nagodba bilo prekida u smislu prenošenja uvjeta iste potvrđuje i iskaz svjedoka Z. L. (punomoćnika tužitelja u parnici pokrenutoj 2012. – razvidno iz Spisa), a i iskaza svjedoka B. V. (također punomoćnika tužitelja u parnici pokrenutoj 2012. – razvidno iz Spisa).

33. Ono što je, obzirom na činjenični osnov tužbe odlučno za prosuđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja zbog prijevare, jeste da iz naprijed obrazloženih dokaza sasvim jasno i nedvojbeno proizlazi da je volja tužitelja, pa i prije pokretanja parnice 2012.g. i za trajanja cijele te parnice, bila da prodaju dio nekretnine koji je predmet pobijanih dijelova Sudske nagodbe, a da tuženik nikakve radnje nije poduzimao kako bi ih doveo u zabludu ili ih održavao u zabludi u namjeri da ih navede na sklapanje Sudske nagodbe.

34. Radi navedenog, a kako nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 284. ZOO-a, i po ovom činjeničnom i pravnom osnovu, tužbeni zahtjev tužitelja se ukazuje neosnovanim.

35. Što se tiče iskaza svjedoka I. R., on je samo potkrijepio činjenicu da je volja tužitelja bila prodati dijelove svoje nekretnine koji su bili zauzeti. Naime, iz njegovog iskaza proizlazi da i on ima kuću u sklopu okućnice koje je bio dio u vlasništvu tužitelja, a tužitelji da su taj dio prodali njegovom bratu (tuženik ad.7. A. R. u parnici pokrenutoj 2012.g. – razvidno iz Spisa). I to ukazuje na činjenicu da je tužiteljima osnovni cilj i volja bila da prodaju uzurpirane dijelove svoje nekretnine.

35.1. Suviše, u svom je iskazu potkrijepio navode tuženika da su dio koji je bio predmetom pobijanog dijela Sudske nagodbe u posjedu držali upravo tuženik i njegova supruga jer da u vrijeme kad su J. i braća vodili parnicu i kad su prodavali na ovom dijelu koji je bio njihov, a koji je kupio M., na terenu da je bio roštilj i da su bili nekakvi vrtlići na kojima je M. žela sadila povrtlarske kulture. Danas, na tom dijelu koji je kupio M., M. (tuženik) da je sagradio stepenište do gornje ceste i stavio konstrukciju za tendu i učvrstio ovaj gornji dio do ceste kamenom. I. R. je iskazao i da je on osobno bio nazočan kad je gospođa J. kontaktirala njegovu obitelj oko moguće prodaje dijela njihove zemlje koju je zahvatila njegova obitelj, ali da nije vidio kad je gospođa J. kontaktirala gosp M.. Inače, on da je susjed obitelji K. od 1969. godine i da nikad nije vidio ni B. ni M. (braću tuženika) da koriste ovaj dio koji je M. kupio od J. i njene braće. Naime, M. brat B. da je odavno napravio kuću na drugom mjestu i uopće tu da ne dolazi, a M. da živi na selu i da je samo povremeno navraćao, s tim što da u zadnje vrijeme češće dolazi M. sin A.. M. sin A. do stana svoga oca M. da dolazi stepeništem sa donje strane ulice, kako da se oduvijek ulazilo i ulazi u taj stan koji je nekad koristio M., a danas njegov sin A.. Stepenice koje idu oko kuće i dolaze na stražnji dio kuće da postoje i to jedne stepenice koje vode na kat i jedne koje vode u potkrovlje, ali on stvarno ne znam jesu li te stepenice izgrađene na dijelu zemljišta koji pripada obitelji Š. jer da ne znam dokle točno je sezalo njihovo zemljište, pa ovdje valja reći da je pregledom Spisa je utvrđeno da na dijelu koji je predmet pobijanih točaka sudske nagodbe nije bilo stepeništa za trajanja te parnice).

35.2. Ovdje valja napomenuti da je svjedok M. K. (koji kako proizlazi iz stanja spisa, zainteresiran za ishod ovoga spora, što proizlazi iz samog historijata tužbe) iskazao da zbog radnji tuženika nakon sklapanja Sudske nagodbe nema pristupa svome stanu na katu kuće, koji dio iskaza je nelogičan sa nastavnim dijelom njegova iskaza da njegov sin koji koristi taj njegov stan u stan ulazi preko stepeništa koje ide od donjeg dijela dvorišta.

36. Suviše, iz svega naprijed navedenog proizlazi da je ova parnica posljedica loših obiteljskih odnosa unutar obitelji tuženika, na što ukazuje i Izjava, ali sve to nije od utjecaja na valjanost pravnog posla sklopljenog između stranka. To posebno imajući u vidu t. 33. i 34. obrazloženja.

37. Rješenje o parničnom trošku sadržano u t. II izreke se temelji na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, pa su tužitelji, koji u cijelosti izgubili parnicu obvezani na naknadu parničnih troškova tuženiku.

37. Temeljem čl. 151. i 155. u svezi s čl. 164. st.2.-4. ZPP-a, tuženiku je priznat trošak za radnje koje su u postupku poduzete po odvjetniku kao punomoćniku mu, i to za slijedeće radnje: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tar.br.8.t.1.); zastupanja na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi (14. ožujka, 11. travnja, 23. svibnja, 02. srpnja, 23. kolovoza 2019.g. i 15. rujna 2022.g.) u iznosu od 6.000,00 kn (1.000,00 kn po ročištu, Tar. br.9. t.1.); trošak zastupanja na ročištu 11. studenog 2022.g. u iznosu od 1.500,00 kn (Tar.br. 9.1. u svezi s čl. 1. Izmjene tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – NN 122/2022); ukupno 7.500,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a (Tar.br. 42.), sveukupno iznosi 9.375,00 kn.

37.1. Iznos parničnog troška je iskazan u EUR-ima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/2022, 88/2022), u svezi s Odlukom o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 85/2022), u iznosu od 1.244,28 EUR-a. U Šibeniku, 08. prosinca 2022.g.

S U D A C

Marta Plančić v.r.