Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, Kralja P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: 66 P-455/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. B., OIB … iz V.,

K. P. K. I. br. 7/D, zastupana po pun. A. Š., odvjetnici iz V.,

protiv tuženika P. banke Z. d.d. Z., R. OIB

….. zastupan po pun. I. M., odvjetniku iz Z., radi proglašenja

ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne javne rasprave 28. studenog 2022. na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 8. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena protiv tužiteljice A. B. iz

V., K. P. K. I. OIB ….., po prijedlogu tuženika

P. banka Z. d.d. Z., R. OIB …., rješenjem

o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu br. Ovr-2149/18-2 od 20.11.2018. te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate."

II. N a l a ž e s e tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn / 746,56 €[1] , u roku od 15 dana,

r i j e š i o  j e

o d b i j a s e prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr- 2149/18-41 od 11.05.2022. upućena da protiv tuženika pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene ovršnim rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-2149/18-2 od 20.11.2018. na njenim nekretninama radi namirenja novčane tražbine tuženika u iznosu od 14.812,96 kn iz razloga navedenih u žalbi, odnosno radi utvrđenja činjenice da bi provedbom ovrhe na njenoj nekretnini došlo do povrede njenog prava na dom.

Isto kao u žalbi uloženoj protiv ovršnog rješenja tvrdi da bi provođenje odnosno nastavak ovrhe prodajom njene jedine nekretnine radi namirenja tražbine tuženika u iznosu od svega 14.812,96 kn predstavljao najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštovanje doma zaštićeno čl. 34. st. 1. u svezi čl. 35. i čl. 16. st. 2. Ustava RH i čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja nedvosmisleno određuju da je dom nepovrediv, da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira i gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava sloboda drugih u što će se uvjeriti i prvostupanjski sud provođenjem testa razmjernosti pri čemu treba odvagnuti interes tužiteljice, kojoj, posljedično prodaji njene jedine nekretnine prijeti gubitak doma, nasuprot cilju koji se želi postići ovršnim zahtjevom.

1.1.Navodi da osim povrede prava na dom prodaja nekretnine u ovršnom postupku koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem Ovr-2149/18 predstavljala bi i grubu povredu njenog prava na imovinu zaštićenu čl. 1. protokola 1. Uz konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prodaja na javnoj dražbi njene nekretnine vrijednosti 346.789,25 kn radi namirenja tražbine tuženika u iznosu od 14.812,96 kn predstavlja neproporcionalno miješanje sudbene vlasti u njeno pravo na imovinu. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 26.07.2022. istakao je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer tuženik ima prijavljeno sjedište u Zagrebu, predlažući da se sud proglasi mjesno nenadležnim te nakon pravomoćnosti rješenja spis ustupi stvarno i mjesno nadležnom sudu u Zagrebu.

2.1. Navodi da tužiteljica svoju tužbu i tužbeni zahtjev u bitnome temelji na pogrešnoj tezi da bi nastavak ovrhe i prodaja njene nekretnine u ovršnom postupku predstavljao najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštovanje doma zaštićeno člancima 34., 35. i 36. Ustava RH kao iz čl. 8. EKLJP pogrešno navodeći tuženika tijelom javne vlasti.

2.2. Suprotno ovakvim navodima tužiteljice ističe da je Ugovor broj 01911 – 208 od 3.05.2004. koji u ovršnom postupku predstavlja ovršnu ispravu, solemniziran po javnom bilježniku, a tužiteljica je istim ugovorom dobrovoljno dopustila upis hipoteke na nekretnini koja je sada predmetom ovrhe. Upravo zbog prethodno navedenog, u ovršnom postupku koji se ispred naslovnog suda vodi pod brojem Ovr-2149/18, nekretnina tužiteljice nije zaštićena niti odredbama Ovršnog zakona, a niti odredbama Ustava RH i EKLJP na koje se poziva tužiteljica. Poziva se na odluku Županijskog suda u Rijeci br. Gž Ovr-993/2018-2 od 5. lipnja 2019.

2.3. Prijepori da potraživanje prema tužiteljici iznosi 14.812,96 kn, dok omjer dugovanja i vrijednosti nekretnine nije od utjecaja za ishod ove parnice. Obzirom da temeljem odredbe čl. 77. Ovršnog zakona tužiteljica nema "pravo na zaštitu jedine nekretnine u kojoj stanuje ovršenik" iz čl. 75. Ovršnog zakona, a da "pravo na dom" zaštićeno odredbom čl. 8 EKLJP nije u vezi s "pravom na zaštitu jedine nekretnine u kojoj stanuje ovršenik". To jasno proizlazi da za utvrđivanje "prava na dom“ nije od važnosti eventualni broj nekretnina koje ovršenik, ovdje tužiteljica, ima u svom vlasništvu. Slijedom svega navedenog predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu te spis ovoga suda broj Ovr- 2149/2018.

4. Tužiteljica A. B. ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da je bila založni dužnik ugovora po kreditu kojeg je zaključila njena kćerka M. s P. d.d. Z.. Misli da je kćerka kupovala osobni automobil i nema

saznanja o kojem iznosu kredita se radilo. Ne sjeća se da je išla kod bilo koga radi ovjere potpisa na ugovoru o kreditu niti ima kakvih saznanja vezano za navedeni kredit. Njena kćerka joj je govorila da je otplaćivala kredit i da je automobil otplaćen. Ne sjeća se koje godine je pokrenut ovršni postupak na njenoj nekretnini radi namirenja duga kojeg navodno njena kćerka nije otplatila. Nema saznanja o kojem preostalom dijelu duga se radi u odnosu njene kćerke prema banci. U predmetnom stanu živi sama i stan je njezino vlasništvo. Navela je da je vještak procjenjivao njezin stan, ali je mislila da se to vještačenje odnosi na kuću koju u stvarnosti nema jer je njena kćerka podizala više kredita na kojima joj je bila sudužnik. Prima mjesečnu mirovinu u iznosu od oko 3.000,00 kn i sve režije plaća mjesečno oko 2.000,00 kn. Preostali iznos joj nije dovoljan za preživljavanje. Nema nikakvih drugih nekretnina niti pokretne imovine. Ponovila je da se potraživanje tuženika odnosi na njenu kćerku a ne na nju, a ona je samo sudužnik po kreditu. Nema saznanja što je njena kćerka poduzela vezano za ugovor o kreditu, a s kćerkom uopće ne kontaktira niti joj ona dolazi u stan, a iz saznanja od kćerkine djece doznala je da živi sama u Irskoj. Dakle, nema saznanja da li postoji bilo kakvo dugovanje po navedenom kreditu niti koliko ono iznosi a koji se ne odnosi na nju. Navela je da je teže pokretna i hoda sa štapom i hodalicom. U zadnja tri tjedna došla joj je u ispomoć sestra. Inače osobnu higijenu održava sama, a može si i skuhati te si ponekad nabavlja hranu iz crvenog križa. Ukoliko bi došlo do prodaje stana, ona nema drugi stan ili mjesto gdje bi mogla nastaviti živjeti. Inače ima tri sestre koje žive u Baranji i koje su mlađe oko pet godina od nje.

5. Iz izvršenog uvida u ugovor broj 01911-208 zaključen između PBZ d.d. Z. i M. J. iz V., dana 30.7.2004. razvidno je da je M.

J. odobren kredit za kupovinu vozila u visini od 64.937,48 kn. Kredit se odobrava za kupnju vozila i naknadu na rok od 84 mjeseca. Ukupni dug s kamatom iznosi 88.222,68 kn, a mjesečni anuitet 1.050,27 kn. Kao založni dužnik u predmetnom ugovoru navedena je A. B. iz V., K.P 7D koja je pristala na

zasnivanje i upis založnog prava na njenom suvlasničkom dijelu nekretnine uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane temeljem čl. 68., 69 i 370 st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela nekretnine koja u naravi predstavlja: stan u prizemlju lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i predsoblja ukupne površine od 77,87 m², zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, nalazeći u stambenoj zgradi u V.,

K zk.ul. 3134

k.o V., kojih su vlasnici A. B. iz V. a u korist P. banke Z.

d.d. za iznos kredita i kamata od 88.222,68 kn. Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku M. P. iz V. 30. srpnja 2004. pod brojem OU-679/04.

6. Iz izvršenog uvida u plan otplate kredita PBZ za M. J. vidljivi su iznosi pojedinih rata kredita za predmetno vozilo.

7. Iz izvršenog uvida u izvadak iz zemljišne knjige od 13.07.2022. broj zk.ul. 3988 k.o. Valpovo, razvidno je da je tužiteljica vlasnica kčbr. 1138/1, 9. suvlasnički dio 433/10000, etažno vlasništvo (E-9), stan 10 u prizemlju lijevo (K.P. Krešimira IV br. 7/D) ukupne korisne površine od 77,87 m² sa sporednim dijelom ostava u podrumu br. 35, u diobnom planu označen plavom bojom.

8. Iz izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju tužiteljice razvidno je njezino zdravstveno stanje.

9. Iz izvršenog uvida u spis ovoga suda broj Ovr-2149/2018. razvidno je da je ovrhovoditelj PBZ protiv ovršenika A. B. podnio ovome sudu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, radi naplate novčane tražbine u iznosu 14.812,96 kn na nekretnini ovršenice na temelju ovršne javnobilježničke isprave – ugovora o kreditu broj 01911-208 od 30.07.2004. solemniziranog od strane javnog bilježnika M.

P. iz V., pod brojem OU-679/04 dana 30.07.2004. koji je postao ovršan dana 21.9.2012. Ovršenik je obvezan platiti ovrhovoditelju dospjeli dug koji na dan 31.10.2018. iznosi 25.203,25 kn uvećano za zatezne kamate, naknade i troškove.

U odnosnom predmetu sud je svojim rješenjem o ovrsi pod brojem Ovr-2149/2018-2 od 20.11.2018. usvojio predloženu ovrhu protiv kojega je ovršenica Ankica Brkić podnijela žalbu od 29.11.2018. (list spisa 22) predlažući da se ukine ovrha u ovoj pravnoj stvari. Sud je svojim zaključkom (list spisa 117) pod brojem Ovr-2149/2018-41 od 11. svibnja 2022. uputio ovršenicu A. B. da protiv ovrhovoditelja u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pred sudom pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom isključivo iz razloga u žalbi odnosno da bi provedbom ovrhe na nekretnini ovršenice došlo do povrede njenog prava na dom zaštićenog odnosno zajamčenog čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

10. Analizirajući iskaz tužiteljice, navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode tuženika iz odgovora na tužbu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i predmetni spis Ovr-2149/2018, sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

11. Osnovno prijeporno pitanje u ovoj pravnoj stvari je da li tuženik ima pravo zahtijevati prodaju predmetne nekretnine tužiteljice kao založnog dužnika svoje kćerke u navedenom ugovornom odnosu povodom podignutog kredita za kupnju osobnog automobila u kojem je tužiteljica bila založni dužnik svojom nekretninom na koji je tužiteljica pristala, a koji ugovor o kreditu je solemniziran po javnom bilježniku iz razloga što se tužiteljica poziva da je nekretnina koja je predmet ovrhe jedina nekretnina i da joj je prodajom nekretnine, kako to u tužbi navodi, povrijeđeno pravo na dom. To iz razloga što je procijenjena vrijednost nekretnina u znatno većoj vrijednosti u odnosu na potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja u predmetnom ovršnom postupku.

12. Sud smatra da nije osnovano pozivanje tužiteljice na pravo na dom te u tom smislu na odredbu čl. 1. protokola br. 1 Konvencije jer iz sadržaja predmetnog ugovora proizlazi da je ista pristala da se za osiguranje kredita koji je podigla njezina kćerka Marina Jakopiček založi u svojstvu založnog dužnika njezina predmetna nekretnina (čl. 7. i 8. predmetnog ugovora), a koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku M. P. iz V. dana 30. srpnja 2004. pod br. OU-679/04. Isto tako

sukladno čl. 9. navedenog ugovora, tužiteljica je kao založna dužnica dala suglasnost ovrhovoditelju da u slučaju neisplate predmetnoga kredita ovrhovoditelj može na temelju ugovora zatražiti provedbu ovrhe na predmetnoj nekretnini radi prisilne naplate bilo koje od tražbina ovrhovoditelja po ugovornom modelu i to odmah po njenoj dospjelosti nakon otkaza ugovora o kreditu.

13. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica kao ovršenica kao založni dužnik sklapanjem ugovora pristala na sve pravne posljedice navedenog stvarnopravnog raspolaganja predmetnom nekretninom ali i na mogućnost da u slučaju neisplate odobrenog kredita ovrhovoditelju, o njegovoj dospjelosti od strane njezine kćerke i tužiteljica kao ovršenica ostane bez prava vlasništva na predmetnoj nekretnini provedbom predmetne ovrhe bez obzira na pretrpljenu štetu kao i neovisno o obvezi zaštite njezinog prava i dostojanstva. Predmetna ovrha je nužna jer ovršenica ne postupa po predmetnoj ovršnoj ispravi jer kao založni dužnik nije isplatila potraživanje ovrhovoditelja umjesto svoje kćerke M. J., a ovrha se provodi po zakonom propisanom postupku. U tom kontekstu s pravom tuženik navodi da nije povrijeđeno tužiteljičino pravo na dom. Postupanje suda temelji se na odredbi čl. 8 st. 2. Konvencije, slijedom čega nema potrebe da se u tom smislu u ovoj fazi postupka provodi test razmjernosti, u kojem pravcu egzistira i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. budući da iz sadržaja predmetnog ugovora koji je zaključen između tuženika kao ovrhovoditelja kao kreditora s jedne strane te kćerke tužiteljice Marine Jakopiček kojoj je odobren kredit kao i tužiteljice kao ovršenice kao sudužnika s druge strane te priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj na temelju navedenog pravnog posla stekao založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe.

Stoga se tužiteljica u skladu sa odredbom čl. 77. st. 1. OZ-a ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge propisane odredbom čl. 80 b. OZ-a.

13.1. Isto tako sud ne prihvaća navode tužiteljice da je predmet ovrhe novčana tražbina u iznosu od svega 14.812,96 kn a s obzirom da je taj iznos potraživanja tuženika, kako je to razvidno iz ovršnog spisa, 25.203,25 kn uvećano za zatezne kamate, naknade i troškove u vrijeme podnijetog prijedloga za ovrhu od 19.11.2018.

14. Sud u cijelosti prihvaća navode tužitelja a posebno iz podneska od 26.07.2022. da tužiteljica kao založna dužnica ne može zahtijevati zabranu prodaje predmetne nekretnine kao založne dužnice jer s obzirom da temeljem odredbe čl. 77. Ovršnog zakona tužiteljica nema "pravo na zaštitu jedine nekretnine u kojoj stanuje ovršenik" iz čl. 75. Ovršnog zakona, a da "pravo na dom" zaštićeno odredbom čl. 8 EKLJP nije u vezi s "pravom na zaštitu jedine nekretnine u kojoj stanuje ovršenik". Iz toga jasno proizlazi da za utvrđivanje "prava na dom“ nije od važnosti eventualni broj nekretnina koje ovršenik, ovdje tužiteljica, ima u svom vlasništvu pa ako je u pitanju i jedina nekretnina koju tužiteljica u stvarnosti ima.

15. Iz toga proizlazi da prodaju predmetne nekretnine radi namirenja duga tuženika ne može spriječiti niti činjenica da je tužiteljica u dobi od 78. godina, bolesna i da nema drugih nekretnina upisanih na svome imenu.

16. Nije osnovan prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovog suda. Naime odredbom čl. 63. ZPP-a propisana je isključiva nadležnost ovoga suda u ovoj pravnoj stvari iz razloga što je kod ovoga suda u tijeku ovršni postupak povodom prijedloga ovrhovoditelja protiv ovršenice radi prodaje predmetnih nekretnina, a koje se nalaze na području ovoga suda a koju provodi ovaj sud.

17. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a.

18. Tuženiku su priznati zahtijevani troškovi postupka u ukupnom iznosu od 5.625,00 kn koji se sastoje od: iznosa od 1.500,00 kn na ime odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14. dalje: Tarife), dva iznosa od po 1.500,00 kn na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 7.10.2022. i 28.11.2022. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 1.125,00 kn na ime 25 % PDV-a na iznos od 4.500,00 kn, a koji su u skladu sa važećom tarifom

19. Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu, 8. prosinca 2022.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: eb316-0fcef

Kontrolni broj: 0e6ee-0be3b-4e425

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Zvonimir Rogić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.