Posl. br. 31 P-755/2021-21

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI

SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-

Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč –

Parenzo

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: 1. V. Š., iz S.. L., M. 20, OIB: 2. R. S., iz V., O. m.

T. 12, OIB:, 3. F. Š., iz V., B. 57,

OIB: 4. M. Š. G., iz V., D. 60,

OIB: i 5. M. Š., iz V., D. 60,

OIB:, svi zastupani po punomoćniku T. B., odvjetniku

iz P., protiv tuženice O. V.-O., OIB:, iz V., T.

D. 1, zastupane po punomoćnici A. Z., odvjetnici iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 27. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 08. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Utvrđuje se da su vlasnici nekretnine oznake k.č.br.1465 upisana sa 32166m2 u z.k.ul.1879 K.O.V.,

1.tužitelj V. Š. u 42200/2894940 dijela,

2.tužiteljica R. S. u 121325/2894940 dijela,

3.tužitelj F. Š. u 147700/2894940 dijela,

4.tužitelj M. Š. G. u 42200/2894940 dijela,

5.tužitelj M. Š. 121325/2894940 dijela, te

tuženik O. V. u preostalom udjelu od 2420190/2894940 dijela,

pa se ovlašćuje bilo koja parnična stranka da u zemljišnim knjigama na prije navedenoj nekretnini zahtijeva i sprovede upis navedenih prava suvlasništva. Nalaže se tuženiku naknada parničnog troška.“

II Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn/1.078,37 eura[1] , u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 08. listopada 2021. godine podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava suvlasništva na k.č.br.1465. k.o. Vrsar kako je to odbijajuće opisano u točki I izreke Presude. U tužbi tvrde da se tužba podnosi glede dijela k.č.br. 1465 k.o. Vrsar upisana sa 32166 m2 u z.k.ul.1879 k.o. V., koja je nastala od k.č.br.1619/2 od 5275m2 k.o. V.. Udio nekadašnje k.č.br.1619/2 od 5275 m2 u novonastaloj k.č.br.1465 sa 32166 m2 je 5275/32166 dijela odnosno 16,39%. Predmet tužbenog zahtjeva je suvlasnički dio od 5275/32166 dijela k.č.br.1465 upisana u z.k.ul.1879 K.O.V.. Prijašnja k.č.br.1619/2 k.o. Vrsar je Odlukom Kotarske agrarne komisije od 11. svibnja 1948. u toč.4. dosuđena u vlasništvo: “pok. A, njegovoj ženi R., njegovom bratu

M., njegovom sinu M., njegovom sinu F., te njegovoj kćerki A.,

svima na jednake dijelove, odnosno svakom u 1/6 dijela. U navedenoj odluci ta se nekretnina navodi sa toponimom „C.“. S tim u vezi se navodi da se u prijepisu posjedovnog lista k.č.br.1619/2 od 5275m2 označuje sa toponimom „Č.“, Dok iz uvjerenja katastra od 7.9.2021.prizlazi da je k.č.br.1619/2 ima novu oznaku k.č.br.1465 k.o.V.. Iz Identifikacije agrarne odluke iz toč.4.proizolazi da je Š.

V. dosuđena k.č.br.1619/2 k.o.V.. Udio nekadašnje k.č.br.1619/2 od 5275 m2 u novonastaloj k.č.br.1465 sa 32166 m2 je 5275/32166 dijela odnosno 16,39%, stoga je predmet tužbenog zahtjeva suvlasnički dio od 5275/32166 dijela k.č.br.1465 upisana u z.k.ul.1879 k.o.V.. Tužitelji tvrde da je u Odluci agrarne komisije navedeni „brat M.“ bio nemoćna osoba o kojem se brinuo navedeni V. Š., da je navedeni „brat M.“ živio sa svojim bratom navedenim V.

Š. do svoje smrti, tako da „brata M.“ nasljeđuje V. Š., koji

sada ima svoj udio od 1/6 dijela i udio od „brata M.“, tako ukupno V. Š. ima 2/6 dijela, da V. Š. njegov udio 2/6 dijela nasljeđuju supruga R. Š. u 5/6 (10/36) dijela i sin F. Š. 1/6 (2/36) dijela, sve prema Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Poreču, posl.br.O-69/87-7 od 24.11.1989., da glede F. Š. udio od 1/6 dijela iz Odluke agrarne komisije pribraja nasljeđenom udijelu od oca V. Š., tako da F. Š. ima

1/6 (6/36)+2/36=8/36 dijela, da glede R. Š. udio od 1/6 dijela iz Odluke agrarne komisije pribraja se nasljeđenom udjelu od supruga V. Š., tako da R. Š. ima 1/6 (6/36)+10/36=16/36 dijela, da navedenu R. Š. i njezin udio od 16/36 dijela nasljeđuju njena djeca I. Š. (koji se u Odluci agrarne komisije navodi kao sin M.), F. Š., A. Š., V.

Š. i M. G. Š., svi u 1/5 dijela, sve prema Rješenju o nasljeđivanju

Općinskog suda u Poreču, posl.br.O-205/92-9od 21.04.1993., da 1/5 od udjela R. Š. od 16/36(80/180) dijela iznosi 16/180 dijela, koliko dobiva iza svoje majke R. Š. svaki potomak, da 1.tužitelj V. Š. ima samo dio naslijeđen od

majke i to udio od 16/180 dijela, da navedeni „sin M.“ iz O. agrarne komisije je sin I. Š. iz R. o nasljeđivanju iza majke R. Š., naime radi se

o tome da su sina I. svi zvali nadimkom M., da se navedenom sinu I. (M.) Š. uz udio od 1/6 (30/180) dijela iz Odluke agrarne komisije pribraja udio naslijeđen od majke R. 16/180, tako da isti ima 30/180+16/180=46/180 dijela, da je navedeni I. (M.) Š. preminuo, te je istoga naslijedila 2.tužiteljica R. S. koja ima 46/180dijela, da se već navedenom 3. tužitelju F.

Š. i njegovom udjelu od 8/36 (40/180) dijela pribraja udio naslijeđen od majke od 16/180 dijela, tako da navedeni ima 40/180+16/180=56/180 dijela, da 4. tužitelj M. Š. G. ima samo dio naslijeđen od majke i to udio od 16/180 dijela,

da se navedenoj A. Š. uz udio od 1/6 (30/180) dijela iz Odluke agrarne komisije pribraja udio naslijeđen od majke od 16/180 dijela, tako da navedena ima 30/180+16/180=46/180 dijela, da je navedena A. Š. preminula, a istu je naslijedio 5. tužitelj M. Š. koji ima naslijeđeni dio od majke 46/180 dijela. Dakle, nekadašnja nekretnina k.č.br.1619/2 k.o. V. iz O. agrarne komisije prešla je u vlasništvo tužitelja i to

1. tužitelja V. Š. u 16/180 dijela, (8/90),

2. tužiteljice R. S. 46/180 dijela, (23/90), 3. tužitelja F.

Š. u 56/180 dijela, (28/90),

4. tužitelja M. Š. G. u 16/180 dijela, (8/90), te 5. tužitelja M.

Š. 46/180 dijela (23/90),

Kao što je navedeno udio nekadašnje k.č.br.1619/2 od 5275 m2 k.o.V. u novonastaloj k.č.br.1465 sa 32166m2 k.o. V. iznosi 5275/32166 dijela. S. udjeli tužitelja u k.č.br.1465 k.o.V. iznose i to:

1.tužitelja V. Š. od 42200/2894940 dijela,

2.tužiteljice R. S. od 121325/2894940 dijela, 3.tužitelja F.

Š. od 147700/2894940 dijela,

4.tužitelja M. Š. G. od 42200/2894940 dijela, te

5.tužitelja M. Š. od 121325/2894940 dijela.

Tijekom vremena na predmetnoj nekretnini izvedeni su određeni prizemni objekti, obzirom na jedinstvo nekretnine, opreza radi se ističe potreba posebne procijene zemljišta i posebne procijene izgrađenih objekta, sve kako bi se utvrdio suvlasnički udio u zemljištu, a onda i cijeloj nekretnine. Dakle, slijedom navedenog proizlazi da ne može tuženik biti upisan u cijelosti kao vlasnik predmetne nekretnine, sve u bitnom iz razloga jer je nekadašnja k.č.br.1619/2 k.o. V. predana u vlasništvo prednicima tužitelja, a kasnije je ta cijela nekretnina ušla u novu i veću k.č.br.1465 k.o. V..

2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara naznačenoj vrijednosti spora kao suviše nisko naznačenoj, budući da 5 275 m2 u k.o. V. nesporno vrijedi više od 10.000,00 kn. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva (visinu suvlasničkih udjela). Dalje tvrdi da tužitelji zahtijevaju utvrđenje prava vlasništva k.č.1465 ukupno u 5275/32166 dijela upisane u zk.ul.1879 k.o. V., u naravi aerodroma V.. Tuženik tvrdi da ukoliko tužitelji smatraju da su neku ili dio neke stare izmjere k.č. iz kojih je nastala utužena k.č. stekli navedenom odlukom, tada svoja prava mogu štititi u upravnom, a ne u sudskom postupku, s obzirom da kao osnov stjecanja vlasništva smatraju navedenu agrarnu odluku. Predlaže da sud odbaci tužbu temeljem čl.16. st. 1. ZPP-a. Za slučaj da sud ne odbaci tužbu, tuženik ističe da k.č. 1465 k.o. Vrsar u naravi čini zračnu luku Vrsar kao jednu funkcionalnu i jedinstvenu nekretninu. U posjedu ove k.č., kao niti dijelova starih k.č. iz koje je nastala, nikada nisu bili tužitelji niti njihovi pravni prednici. Upravo je tuženik samovlasnik cijele k.č. 1619/2 k.o. V.. U posjedu je te održava i gospodari cijelom k.č., a pored toga k.č. 1465 k.o. V. čini komunalnu infrastrukturu sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu. Iz Odluke Broj:826/I od 11.V.1948. ne može se utvrditi da je Š. V., njegovoj ženi R., bratu

M., sinovima M. i F. i kćeri A. dosuđena u vlasništvo k.č. 1619/2

pov. 5275 m2 k.o. V.. Ukazuje se da navedena odluka ne sadrži niti potvrdu konačnosti i pravomoćnosti, zatim da nisu identificirane nekretnine iz te odluke, ali i da se agrarnom domaćinstvu Š. V. pod određenim uvjetima namjeravalo dati u vlasništvo, što ne znači i da je to u konačnici i učinjeno, oranicu sa vinogradom C. u površini od 25 ari tj. 2500 m2, a ne 5275 m2. Isprava naziva Identifikacija agrarne odluke broj:825/1 od 11.7.1948. godine ne odnosi se na predmetnu agrarnu odluku broja: 826/I od 11.V.1948. Sve i da su stekli vlasništvo dijela k.č. 1619/2 k.o. V. temeljem agrarne odluke (u upravnom postupku), tuženik je u odnosu na njih stekao čak i dosjelošću pravo vlasništva utuženog dijela k.č. 1465 k.o. V.. K.č. 1619/2 k.o. V. nikada nije prešla u njihovo vlasništvo odnosno suvlasništvo, niti su to dokazali. Tuženik navodi da niti jedan objekat na navedenoj k.č. nisu izgradili tužitelji kao niti njihovi pravni prednici, već su objekte izgradile osobe od kojih je tuženik stekao pravo vlasništva predmetne k.č., odnosno koje je tuženik izgradio i legalizirao. Pravno i činjenično je apsurdno da bi tužitelji ili njihovi pravni prednici izgradili poletno slijetnu stazu, pomoćnu aerodromsku zgradu, hangar, toranj odnosno aerodrom kao takav.

3. Tužitelji su se očitovali na odgovor na tužbu tuženika navodeći da su tužitelji odnosno njihovi pravni prednici bili u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine do negdje 1975-te godine, sve dok prednik tuženika nije izvršio uzurpaciju i preuzeo posjed, te je 1976. godine na tom području izgrađena Zračna luka Vrsar.

4. U odnosu na prigovor tuženika o preniskoj vrijednosti predmeta spora ove tužbe, sud je na pripremnom ročištu utvrdio VPS u iznosu od 210.000,00 kn.

5. U odnosu na prigovor tuženika o apsolutnoj nenadležnosti suda ističe se da je predmet spora utvrđenje prava vlasništva na nekretnini da je upravo tako i postavljen tužbeni zahtjev, a rješavanje takvog spora je u isključivoj nadležnosti suda sukladno odredbi čl. 56. st.1. Zakon o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP). Zbog toga prigovor o apsolutnoj nenadležnosti suda nije osnovan.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (8), izvod iz katastarskog plana (9-12), uvjerenje Odjela za katastar nekretnina (12), prijepis posjedovnog lista (14), odluku Kotarske agrarne komisije Poreč (15-16), identifikaciju Agrarne odluke (17), Rješenja o nasljeđivanju (18-24), ispis s interneta Wikipedija (34-35), zaključak Općine Vrsar (36-40), zapisnik Općine V. (41), Rješenje o izvedenom stanju (42-44), izvadak iz zemljišne knjige (45-53), Odluku o preuzimanju športskih objekata (54-55), zapisnik i popisni list s identifikacijom (56- 64), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (65-69), Rješenja o nasljeđivanju (74- 78 i 82-86), preslik upravnog spisa Grada Poreča-Parenzo u svezi Agrarne odluke roj 826/I Kotarske agrarne komisije Poreč od 11. svibnja 1948. (88-204), provedeno je mjerničko vještačenje, te je izvršen uvid u preklop stare i nove izmjere (205-207), izvršen je uvid u ovosudne spise O-71/90 (ranije oznake O-69/87) i O-181/99 (ranije oznake O-205/92 i O-166/93). Drugi predloženi dokazi nisu provedeni iz razloga jer isti nisu bili relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

7. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (takav stav zauzeo je i Vrhovni sud u odluci Rev-2790/91 od 11. ožujka 1992. godine).

8. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Uvidom u zemljišne knjige utvrđeno je da je k.č. 1465 k.o. V., (a suvlasnički dio od 5275/32166 je predmet tužbenog zahtjeva), upisana u z.k.ul. 1879 k.o. V. ukupne površine 32166 m2 u vlasništvu tuženice u cijelosti. U listu A upisano je da se k.č. 1465 sastoji od dijela poletne sletne staze, ostalog zemljišta, livade, pomoćne zgrade A. V., hangara A. V. i

toranj A. V..

11. Uvidom u uvjerenje Odjela za katastar nekretnina Poreč-Parenzo od 07. rujna 2021. godine (12) utvrđeno je da umjesto ranije oznake k.č.br. 1619/2 k.o. V., nakon provedene nove katastarske izmjere, ima oznaku k.č.br. dio 1465 k.o. V..

12. Između stranaka je nesporno da k.č. 1465 k.o. Vrsar u naravi predstavlja A. V. (Z. luku V.).

13. Iz Zaključaka (36, 38, 39, 40) proizlazi da je Općina V. A. V. odobrila korištenje uzletno-sletne staze i pratećih objekata sportskog A.

V. koji se nalaze, između ostalih, i na k.č. 1465 k.o. V. i to 2013., 2014., 2016., 2017. godine.

14. A uvidom u Rješenje o izvedenom stanju (42-44) utvrđeno je da je Rješenjem od 25. veljače 2015. godine ozakonjena slobodno stojeća dovršena manje zahtjevna zgrada javne namjene – pilotska akademija s kontrolnim tornjem izgrađena na k.č. 1465 k.o. V., visine prizemlja u dijelu akademija i tri etaže u dijelu tornja (prizemlje i dva kata), ukupne visine u prizemnom dijelu 4,34 m, odnosno u dijelu s tornjem 8,10 m, s kosim dvostrešnim krovom u prizemnom dijelu zgrade, građevinske (bruto) površine 303,70 m2, tlocrtne površine 258,51 m2. Uz zgradu kao njen sastavni dio ozakonjena je i poletno-sletna staza (pista) izgrađena i na dijelu k.č. 1465 k.o. V.. Na k.č. 1465 k.o. V. izgrađen je i hangar građevinske (bruto) površine 226,19 m2, visine 6,90 m, tlocrtne površine 226,19 m2. Uz sve navedeno i dodatno je još izgrađeno.

15. Između stranaka je nesporno da se vršila nova izmjera za k.o. V.. Nova izmjera za k.o. V. stupila je na snagu 2011. godine. U postupku nove izmjere k.č. stare oznake 1619/2, dobila je novu oznaku k.č.br. dio 1465 k.o.

V.. K.č. stare oznake 1619/2 imala je 5275 m2. A k.č. 1465 k.o. V. ima površinu od 32.166 m2.

16. Iz izvoda iz katastarskog plana, kao i iz preklopa stare i nove izmjere, a koji preklop je izrađen u ovom postupku po mjerničkom vještaku 13. svibnja 2022. godine (205-207) nesporno je utvrđeno da k.č. stare oznake 1619/2 k.o. V. se nalazila u cijelosti, na mjestu koji sada predstavlja dio k.č. 1465 k.o. Vrsar, kako je to prikazano u preklopu stare i nove izmjere izrađene po stalnom sudskom vještaku E. K. iz tvrtke G. d.o.o. P. od 13. svibnja 2022.

godine i čini dio izgrađenog aerodroma odnosno Z. luke V..

17. Nije sporno da je Z. luka V. izgrađena 1976. godine, da je namijenjena za zračni promet i danas ima istu namjenu.

18. Uvidom u prijepis posjedovnog lista od 02. veljače 1968. godine (14) utvrđeno je da je kao posjednik između ostalih, i k.č. 1619/2-Č.-oranica-4 klase-površine 5275 m2 bio upisan Š. V. pok. A. iz V..

19. Uvidom u upravni spis Agrarne odluke broj 826/I Kotarske agrarne komisije Poreč od 11. svibnja 1948. godine (88-204) nije utvrđeno da bi k.č. stare oznake 1619/2 k.o. V. odnosno da bi suvlasnički dio sadašnje nove oznake k.č. kojeg potražuju tužitelji k.č. 1465 k.o. V. bio vlasništvo tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika. Naime, Odlukom (15-16, 102-103) broj 826/I od 11. svibnja 1948. godine ukinut je kolonatski odnos, te je Š. V. pok.

A., ženi R., bratu M., sinu M. i F., te kćeri A. iz V. na

jednake dijelove dodijeljena oranica sa vinogradom C. u površini od 25 ara (1619/2). Iz drugih odluka u navedenom upravnom spisu nije utvrđeno da bi tužiteljima odnosno njihovim pravnim prednicima pripalo u vlasništvo predmetna nekretnina odnosno danas utuženi dio nove k.č. oznake 1465 k.o. V..

20. Iz Rješenja o nasljeđivanju koji su priloženi spisu odnosno čiji su ostavinski spisi priloženi ovom spisu, nije sporno da su tužitelji nasljednici svojih pravnih prednika kako to i navode u tužbi i tijekom postupka.

21. Meritum ovog spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijevaju utvrđenje prava vlasništva na idealnom dijelu k.č. 1465 k.o. V., kako je odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude.

22. Odredba čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisuje da ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva računski je određen razmjernom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, onda su svi oni suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Prema navedenoj odredbi proizlazi da suvlasništvo znači vlasništvo više osoba u jednoj nepodijeljenoj stvari, pa suvlasnik ne može biti vlasnikom određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine. Tužitelji tvrde da su bili vlasnici točno određenog dijela tj. k.č. stare oznake 1619/2 k.o. V., zato tužitelji sada, i ako bi im uopće pripadalo pravo vlasništva, oni ne mogu biti suvlasnici idealnog dijela k.č. 1465 k.o. V. jer oni nikada nisu ni bili vlasnici na dijelu k.č. 1465 k.o. V. izvan dijela stare oznake k.č. 1619/2. Stoga, tužitelji nemaju zakonskog uporišta tražiti utvrđenje da su suvlasnici na dijelu k.č. 1465 k.o. V. jer navedena katastarska čestica između ostalog predstavlja i pomoćne zgrade, hangare, toranj, a na kojem zemljištu tužitelji nisu bili vlasnici odnosno na kojim dijelovima tužiteljima odnosno njihovim pravnim prednicima temeljem odluke Kotarske agrarne komisije od 11. svibnja 1948. godine na koju se pozivaju u točki IV nikada nije niti dodijeljeno sporno zemljište. Dakle, tužitelji tvrde da su bili vlasnici konkretnog zemljišta ranije oznake k.č. 1619/2, a to konkretno zemljište sada nije identično zemljištu nove oznake k.č. 1465 k.o. V. pa tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijevaju da se utvrde vlasnicima idealnih dijelova kako su to zahtijevali tužbenim zahtjevom nije osnovan.

23. Tužitelji tvrde i naglašavaju da su njihovi pravni prednici bili u posjedu k.č. stare oznake 1619/2 (površine 5275 m2) koja da je u postupku nove izmjere ušla u k.č. nove izmjere 1465 k.o. V. (površine 32.166 m2) i da im stoga pripada suvlasnički dio predmetne nekretnine kako su to zatražili tužbenim zahtjevom. Dakle, tužitelji odnosno njihovi pravni prednici su bili vlasnici točno određene nekretnine tj. točno konkretne nekretnine, dok u preostalom dijelu sada nove katastarske čestice pravni prednici tužitelja, niti tužitelji nisu bili nikada u posjedu jer nikada nije ni bio njihov posjed, niti vlasništvo.

24. Posjedovanjem određenog "realnog" dijela nekretnine ne može se steći, i tu su trajanje posjeda i njegova kvaliteta irelevantni, vlasništvo idealnog dijela cijele nekretnine, konkretno suvlasničkog dijela kojeg potražuju tužitelji na k.č. 1465 k.o.

V., tužitelji ne mogu steći u vlasništvo, a razlog tome je struktura samog idealnog dijela. Naime, idealni dio se proteže po cijeloj nekretnini, po svakoj, pa i najmanjoj prostornoj jedinici nekretnine, tj. i poletne sletne staze, pomoćne zgrade, aerodroma. hangara, tornja i svega što čini k.č. 1465 k.o. V.. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kakvog su postavili tužitelji, utvrdilo bi se da su tužitelji, odnosno, njihovi pravni prednici posjedovanjem određenog realnog dijela nekretnine (k.č. stare oznake 1619/2 k.o. V.), postali suvlasnici i dijela nekretnine kojeg uopće nisu nikada ni posjedovali, niti imali u vlasništvu. Utuženi dio prema tužbenom zahtjevu je dio k.č. 1465 k.o. V., međutim realni dio nekretnine (k.č. stare oznake 1619/2 k.o. V.) ne može predstavljati utuženi idealni dio, a to zbog strukture samog idealnog dijela kako je već naprijed navedeno.

25. Tužitelji ne mogu steći utuženi idealni dio predmetne nekretnine kako su to zatražili postavljenim tužbenim zahtjevom i zato je njihov tužbeni zahtjev neosnovan. To nisu mogli ni njihovi pravni prednici, jer utuženi idealni dio predmetne nekretnine ne može predstavljati ostavinu pravnih prednika tužitelja.

26. Dakle, kako tužitelji zahtijevaju da se utvrde idealnim vlasnicima na k.č. 1465 k.o. V., kako su to specificirali u tužbenom zahtjevu, a tvrde da su prije nove izmjere bili posjednici i vlasnici točno određenog dijela, odnosno točno određene nekretnine, i to k.č. 1619/2 k.o. V., jedino ispravno je za zaključiti da realni dio nekretnine koji je ranije eventualno mogao biti u posjedu i vlasništvu pravnih prednika tužitelja, ne može predstavljati utuženi idealni dio cijele k.č. 1465 i zato se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, niti djelomično. Ako se traži utvrditi stjecanje realnog dijela nekretnine, isti treba biti individualiziran po obliku i površini i ne predstavlja suvlasnički dio cijele nekretnine.

Naime, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kakovog su postavili tužitelji, tužitelji bi postali suvlasnicima i izgrađene zgrade s kontrolnim tornjem i hangara i ostalog, a na kojem dijelu su oni izgrađeni, tužitelji odnosno njihovi pravni prednici nisu nikada ni bili ni posjednici, ni vlasnici, niti su oni to gradili.

Idealni dio stvari je prema odredbi čl. 37. st. 2. ZOO-a neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje s time da svaki suvlasnik temeljem odredbe čl. 38. st. 1. ZV-a, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj prava vlasništva i to bez suglasnosti ostalih suvlasnika ukoliko time ne vrijeđa prava ostalih. Tužitelji odnosno njihovi pravni prednici, kako tužitelji tvrde, bili su vlasnici fizički točno određenog dijela koji ima točno određenu površinu, pa zato tužitelji nikako ne mogu ujedno biti suvlasnici idealnog dijela cijele nekretnine.

27. Predmetna k.č. stare oznake 1619/2 k.o. V. postala je sastavni dio Zračne luke V., pa se u tom slučaju može govoriti o apsolutnom prestanku prava vlasništva (čl. 169. ZV-a) jer je ta nekretnina praktički sjedinjena s tuđom stvari odnosno konkretno sa Zračnom lukom V., centralnim dijelom Zračne luke koji se koristi za potrebe Zračne luke kao pristup sletno-uzletnoj stazi Zračne luke, a koja se kao takva koristi od 1976. godine. Tako je praktički došlo do prestanka prava vlasništva na k.č. stare oznake 1619/2 k.o. P., koji se tako sjedinio s tuđom nekretninom, te je postala sastavni dio Zračne luke V.. I to se ima izjednačiti s propašću te nekretnine.

28. Odredba čl. 169. ZV-a glasi: "Pravo vlasništva prestaje propašću stvari koja je bila predmetom toga prava, no ostanu li neki ostaci stvari, vlasnik nad njima zadržava vlasništvo. Pravo vlasništva prestaje i kad stvar priraste drugoj stvari tako da postane njezinim dijelom koji nije od nje pravno odvojen na posebnom pravnom temelju.".

29. U ovom postupku nije utvrđeno, ali to nije ni bio predmet spora, da li je tužiteljima odnosno njihovim pravnim prednicima ikada isplaćena kakva naknada ili da li im je dana u zamjenu druga nekretnina. Ako nije naravno da postoji moralna obveza da bi tužiteljima pripala određena naknada ili da im se u zamjenu dade druga nekretnina, ali za isplatu pravno je nastupila zastara.

30. I Ustav RH propisuje nepovredivost prava vlasništva, naknadu tržišne vrijednosti oduzetog vlasništva i sl., međutim odredbom čl. 48. st. 1. propisano je da pravo vlasništva nije apsolutno pravo jer je ono podvrgnuto ograničenjima propisanim zakonom.

31. Tužitelji su tijekom postupka predlagali procjenu dijelova nekretnine posebno zemljišta i posebno izvedenih objekata i drugih građevina na k.č. 1465 k.o. Vrsar, međutim navedeni prijedlog sud nije prihvatio iz razloga jer tim dokaznim prijedlogom se ne mogu dokazati činjenice koje bi bile odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari prema postavljenom tužbenom zahtjevu.

32. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan. 33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP). Tužitelji su u cijelosti izgubili u ovom postupku, pa im ne pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat parnični trošak za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kn (VPS 10.000,00 kn), za zastupanje na ročištima 31. ožujka 2022. i 27. listopada 2022.godine za svaku radnju po 2.500,00 kn (VPS 210.000,00 kn), za ročište za objavu presude 500,00 kn plus PDV koji ukupno iznosi 1.625,00 kn, odnosno sveukupni parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tarifnom broju 8., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku nije priznat trošak za razmatranje i uvid u spis, jer isti nije bio nužan za meritorno odlučivanje u ovom postupku. Nadalje, tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu kada je VPS bio 10.000,00 kn.

34. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 08. prosinca 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.