REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-6818/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. Š.-M. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćnici K. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika E. N. T. S. d.o.o. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja osobno I zamjenika punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikomobjave, a nakon objave, dana 07. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme koji nosi broj: 435/14-2016 od dana 21. 03. 2016. godine, uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika broj: 924-14/2019 od 20. prosinca 2019. godine, te se tužitelj vraća na radno mjesto, poslove i radne zadatke koje je radio i do donošenja ove Odluke, a u skladu i temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 435/14-2016 dana 21. 03. 2016. godine koji ostaje na snazi sve to odmah, a najkasnije u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime troškova parničnog postupka ukupan iznos od 2.500,00 Kuna (331,81 EUR-a) zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 17.01.2020.godine tužitelj navodi da mu je tuženik 31. prosinca 2019. godine putem pošte uručio Odluku o otkazu Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme pod brojem 435/14-2016 dana 21. 03. 2016. godine, uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika broj: 924-14/2019 od 20. prosinca 2019. godine i to dok je tužitelj bio na bolovanju, a o čemu da je tuženik ranije uredno obaviješten. Ističe se da je tužitelj dana 08. siječnja 2020. u zakonskom roku izjavio tuženiku zahtjev za zaštitu prava te da ga je tuženiku uručio i preporučeno poštom i putem maila, a kojeg da je tuženik odbio svojim dopisom 14. siječnja 2020. godine. Ističe se da je tuženik dao tužitelju otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika, iako da radnik nije napravio nikakvo skrivljeno ponašanje prema poslodavcu, niti je vozio službeni automobil u privatne svrhe, a kako to stoji u pobijanoj Odluci o otkazu, a u obrazloženju Odluke o otkazu da nema točno navedenog razloga i obrazloženja skrivljenog ponašanja, osim navoda da je prije par mjeseci upozoren, bez prava na očitovanje ili prigovaranje, a što da ne može biti razlog za otkaz, jer da nakon tog upozorenja koje nije zakonito, radniku nije upućena nikakva primjedba od strane poslodavca, te da je radnik i dalje uredno i na vrijeme izvršavao sve svoje radne obveze, bez primjedbi poslodavca, koji da se u međuvremenu savjetovao s Radničkim vijećem u vezi otkaza tužitelju, a koje se nije suglasilo da se tužitelju uruči pobijani Otkaz ugovora o radu. Zaključno tužitelj predlaže da sud donese presudu koja glasi:'' Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme koji nosi broj: 435/14- 2016 od dana 21. 03. 2016. godine, uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika broj: 924-14/2019 od 20. prosinca 2019. godine, te se tužitelj vraća na radno mjesto, poslove i radne zadatke koje je radio i do donošenja ove Odluke, a u skladu i temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 435/14-2016 dana 21. 03. 2016. godine koji da ostaje na snazi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 15-17 spisa) navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te navodi da je točno je da je tuženik tužitelju putem pošte uručio Odluku o otkazu Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme br: 435/14-2016 dana 21.3.2016.g., uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika dok je isti bio na bolovanju. Navodi se da tužitelj nije bio na bolovanju iz razloga zbog kojih poslodavac prema Zakonu o radu u to vrijeme ne može otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Ističe se da su netočni navodi da na strani tuženika nije bilo nikakvog skrivljenog ponašanja prema poslodavcu odnosno da nije vozio službeni automobil u privatne svrhe, posebno da u obrazloženju odluke o otkazu nema točno navedenog razloga i obrazloženja skrivljenog ponašanja. Ističe se da je tuženik dao tužitelju na zakonu osnovan otkaz. Navodi se da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu tehničara za terenske operacije u sklopu organizacijske jedinice Zajedničke terenske operacije, Regija more, P.m.2, te da je potpisom ugovora o radu, tužitelj potvrdio da je upoznat sa općim aktima tuženika. Navodi se da je tužitelj već jednom povrijedio obvezu iz radnog odnosa, po članku 45. i 46. Pravilnika o radu, konzumiranjem alkohola za vrijeme radnog vremena i oštećenja imovine društva te da ga je tuženik još tada pisano upozorio na kršenje radnih obveza uz mogućnost otkaza ako nastavi sa daljnjim kršenjem tih radnih obveza, a koje upozorenje da mu je uručeno 22. listopada 2018.g. Ističe se da i nakon opisanih kršenja radne obveze je tužitelj ponovno počinio povredu radne obveze tako što da je višekratno, u razdoblju od 02. svibnja 2019.g. do 31. listopada 2019.g., koristio službeno vozilo u privatne svrhe za vrijeme radnog vremena i izvan radnog vremena i to službeno vozilo marke CITROEN BERLINGO, reg. oznake …, tako da je njime za vrijeme i izvan radnog vremena neovlašteno odlazio u mjesto D. M.. Ističe se da je navedeno je utvrđeno kroz interni sustav nadzora vozila i upravljanja voznim parkom u razdoblju od 02. svibnja 2019.g. do 31. listopada 2019.g. Navodi se da je to razvidno i iz analize WWMS kartica odrađenih u navedenom razdoblju, kojom je utvrđeno da radnik u navedenom razdoblju tužitelj nije dobivao radne zadatke zbog čijeg bi izvršenja trebao odlaziti na lokaciju - D. M.. Navodi se da je tužitelj kontinuirano u dužem razdoblju kršio radne obveze - korištenje opreme, materijala, energije, dokumentacije i informacija društva u privatne svrhe, te smetanje procesa rada u smislu članka 45. Pravilnika o radu tuženika, što uključuje i nanošenje štete društvu (trošak goriva) te povredu procesa rada. Ističe se da je tužitelj počinio i povredu članka 7. Pravilnika o korištenju vozila tužitelja. Navodi se da tuženik prije predmetnog otkaza nije posebno upozorio tužitelja na kršenje njegovih radnih obveza, a s obzirom da se radilo o kontinuiranom višemjesečnom nedozvoljenom ponašanju za koje je počinitelj bio svjestan da ono, sukladno općim aktima poslodavca, pa da nije bilo opravdano od poslodavca očekivati da za konkretan slučaj prethodno pisano upozori tužitelja. Ističe se da je tuženiku sukladno članku 119. st. 2. Zakona o radu, prije redovitog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika dana mogućnost da iznese svoju obranu, međutim tuženik navodi da se tužitelj očitovao da nije u mogućnosti iznijeti obranu. Naposljetku je navedeno da se Radničko vijeće protivilo donošenju odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, ali isključivo iz razloga što da je tuženik osobne podatke tužitelja prikupio, obrađivao i koristio na nezakonit način. Ističe se da osim što ovaj „razlog“ nije u nikakvoj korelaciji s razlozima predmetnog otkaza, da je uzgred za navesti da je tužitelj nedvojbeno dao pisanu privolu da se njegovi osobni podaci (o kretanju) mogu koristiti u poslovne svrhe njegovog poslodavca, pa da su ove optužbe Radničkog vijeća neutemeljene. U navedenom smislu se predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za zaštitu prava (list 4 spisa); potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (list 6 spisa); odluke o zahtjevu za zaštitu radnika (list 7 spisa ); očitovanje Radničkog vijeća na prijedlog odluke o otkazu tužitelju (list 9-10 spisa); odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 20.12.2019.godine (list 11-12 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.03.2016.godine (list 13 spisa); Pravilnika o radu tuženika od 22.09.2015.g. (list 18-30 spisa); Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 11.06.2018.godine (list 32 spisa); Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 24.10.2019.godine (list 34 spisa); Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 20.01.2020.godine (list 34 spisa); Pravilnika o korištenju vozila od 28.07.2016.godine (list 44 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06.04.2016.godine (list 45-46 spisa); aneksa ugovora o radu od 08.07.2019.godine (list 47 spisa); aneksa ugovora o radu od 24.07.2018.godine (list 48 spisa); aneksa ugovora o radu od 18.08.2017.godine (list 49 spisa); upozorenja od 22.10.2018.godine (list 50 spisa); popisa vožnji vozilom Citroen Berlingo (ZG 354FO) (list 51-106 spisa); izjave od 05.05.2016.godine (list 107 spisa); podataka o zadacima koje je obavljao tužitelj (list 108-115 spisa); zapisnika tuženika od 27.11.2019.godine (list 116 spisa); potvrde o korištenju sustava za upravljanje i nadzor voznog parka od 15.06.2020.godine (list 123 spisa); radnih naloga (list 124-126 spisa); karte (list 127 spisa); popisa vožnji Citroen Berlingo (…) ( list 128-186 spisa); podataka o radovima u M. (list 196- 218 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka S. Š., tužitelja,svjedoka

M. B., svjedoka N. M., te svjedoka B. T., te

V. P.. U ponovljenom postupku su provedeni dokazi pregledom naloga za rad (WWWS kartica) (list 287-296 spisa); saslušanjem svjedoka B. T.

(list 314-316 spisa); zdravstvenog kartona tužitelja (list 320-326 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. U predmetnoj pravnoj stvari već je još jednom vođen prvostupanjski postupak te je donesena prvostupanjska presuda broj Pr-96/2020-16 od 05.svibnja 2021.godine, a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 533/2021-2 od 19.kolovoza 2021.godine. U ponovljenom postupku je trebalo prema naputku drugostupanjskog suda izvršiti uvid u medicinski karton tužitelja te utvrditi iz istog kada se tužitelj javljao svom obiteljskom liječniku za dobivanje uputnice i recepata te usporediti to sa evidencijom tuženika i utvrditi u koje je dane tužitelj išao samo po uputnice i recepte. Također je trebalo utvrditi da li je samo tužitelj koristio sporno vozilo i da li je odgovarajućim dokumentom za vozilo bio zadužen samo tužitelj ili još netko od radnika tuženika, te tko potpisuje radne naloge te da li je tužitelj za sporne vožnje na teren predao potrebna izvješća, a sve u vezi sa ispisom preventive za 2019.godine koju je u spis predao tuženik, a iz koje da proizlazi da je tužitelj opravdao samo tri odlaska na teren od spornih 96. Nadalje treba utvrditi da li je na teren prema evidenciji koju je dostavio tuženik odlazio u sporne dane upravo tužitelj ili netko drugi od radnika tuženika, odnosno da li je prema evidenciji WWWS i MDF R2 razvidno tko je izlazio na teren u sporne dane spornim vozilom.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlenik kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.03.2016.godine na radnom mjestu tehničara za terenske operacije u organizacijskoj jedinici Zajedničke terenske operacije Regija 2 i to uz ograničenja navedena u rješenju HZMO-a, a kojim je rješenjem utvrđena neposredna opasnost od nastanka invalidnosti te rad bez rada koji zahtjeva duže stajanje i hodanje te bez rada na visini, te je bilo određeno da će tužitelj po nalogu poslodavca za slučaj potrebe obavljati i druge poslove u skladu sa naravi i vrstom posla iz stavka 1. ovog ugovora. Sve navedeno proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.03.2016.godine (list 13 spisa).

7. Nije sporna ni činjenica da je tužitelj dobio otkaz navedenog ugovora o radu o radu od strane poslodavca i to odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 20.12.2019.godine. Iz sadržaja te odluke (list 11- 12 spisa) nesporno proizlazi da je tužitelj dobio otkaz jer da je unatoč pisanom upozorenju zbog povreda obveza iz radnog odnosa koje mu je uručeno 27.10.2018.godine ponovno počinio povredu obveza iz radnih odnosa na način da je višekratno koristio službeno vozilo u privatne svrhe za vrjeme radnog vremena i izvan radnog vremena. Istaknuto je u odluci o otkazu da je kroz interni sustav nadzora vozila i upravljanja voznim parkom utvrđeno da je u razdoblju od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine tužitelj višekratno koristio službeno vozilo marke Citroen Berlingo, reg. oznake … u privatne svrhe na način da je njime za vrijeme i izvan radnog vremena odlazio u mjesto D. M.. Istaknuto je da je to razvidno i iz toga što da je izvršena analiza WWMS kartica odrađenih u navedenom razdoblju te da je utvrđeno da tužitelj u navedenom spornom razdoblju nije dobivao radne zadatke zbog čega da nije trebao odlaziti na navedenu lokaciju. Istaknuto je da je takvim postupanjem tužitelj povrijedio odredbu članka 45. Pravilnika o radu tuženika i to korištenje opreme, materijala,energije, dokumentacije i informacija društva u privatne svrhe, a što da uključuje i nanošenje štete društvu (trošak goriva) te povredu ometanja procesa rada. Istaknuto je da je tužitelj kao radnik počinio i povredu članka 7. Pravilnika o korištenju vozila poslodavca. Istaknuto je da je poslodavac postupio sukladno odredbama članka 119.stavka 1. ZR-a i članka 119.stavka 2. ZR-a ZR-a jer da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika već pisano upozorio radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkazivanja u slučaju nastavka povrede radnih obveza, a i da je istome omogućio da iznese svoju obranu, te da se poslodavac sukladno odredbi članka 150. ZR-a savjetovao sa Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazivanju ugovora o radu tužitelju.

. Među strankama nije sporna ni činjenica da je tužitelj zaprimio otkaz ugovora o radu u vrijeme kad je bio na bolovanju, a koja činjenica je razvidna i iz pregledane potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad.

. Obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o sporu zbog otkaza ugovora o radu na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 3. Zakona o radu (''NN'' 93/14- dalje ZR-a) teret dokazivanja postojanja opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, a što je sporna činjenica među strankama u ovom postupku.

. Tužitelj je prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari podnio tuženiku- poslodavcu zahtjev za zaštitu radnika dana 08. siječnja 2020.godine, a koja je činjenica razvidna iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava radnika od 08.siječnja 2020.godine, te je iz sadržaja tog zahtjeva razvidno da je isti odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 20.12.2019.godine zaprimio putem pošte dana 31.12.2019.godine, te je tuženik istog zaprimio i odbio svojim dopisom od 14.siječnja 2020.godine, a koje činjenice tuženik ne čini spornim u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, te je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana od neudovoljenja njegovom zahtjevu potražio sudsku zaštitu pred ovim sudom te je isti u tom smislu postupio sukladno odredbi članka 133.stavka 1. i 2. ZR-a budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 16.01.2020.godine. U navedenom smislu tužitelj nije prekludiran u ostvarivanju pravne zaštite u ovoj pravnoj stvari budući je tužba podnesena u zakonskom roku .

11. Iz pregledanog medicinskog kartona tužitelja (list 320-326 spisa) proizlazi da se tužitelj u spornom razdoblju za kojeg ga poslodavac tereti u odluci o otkazu i to razdoblju od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine povremeno javljao svom obiteljskom liječniku dr. I. B. za dobivanje uputnica i recepata pa je tako 02.05.2019.godine istome prepisan Normabel budući se isti javio liječniku zbog napetosti zbog problema na poslu; 03.06.2019.godine zbog kašlja i temperature, 13.06.2019.godine i 19.06.2019.godine zbog alergije; 26.06. 2019.godine zbog kašlja i temperature; kao i 23.07.2019.godine, 12.08.2019.godine je upućen na kontrolu urina; 21.08.2019.godine zbog dizurične smetnje je istome preipisan klavocin, 29.08.2019.godine se tužitelj javio liječniku zbog uboda ose; a 02.09.2019.godine mu je zakazan kontrolni pregled.

12. Iz pregledanih naloga naloga za rad (WWWS kartica) (list 286-296 spisa) je razvidno da su djelatnici u sporne dane imali zaduženja – provedbu izvida i kontrola i da su imali naloge za rad. Prema evidencijama koje je dostavio tuženik je razvidno da je upravo tuženik u spornom razdoblju od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine odlazio službeno na teren u D. M..

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka S. Š. proizlazi da je on u spornom razdoblju bio voditelj pasivne mreže za HT poslove na održavanju i izgradnji telekomunikacijske infrastrukture, a da je tužitelj radio u servisu 10 na održavanju telekomunikacija i infrastrukture. Ističe da je upoznat s razlozima otkazivanja ugovora o radu tužitelju te da se to odnosilo na odlazak tužitelja službenim vozilom u M. D. i G., a ti odlasci u navedena mjesta da nisu uvijek bili pokriveni radnim nalogom. Ističe da je tužitelj na taj način upotrebljavao službeno vozilo u 2019. nekih otprilike pola godine te da ne zna precizno i točno koje bi to bilo razdoblje. Što se tiče radnih naloga radnicima navodi da u tvrtki postoji sustav mobilisis, a koji sustav da služi za praćenje vozila te da se vozila prate iz Z. vezano na kojem se nalaze mjestu te da li su vozačima izdani valjani nalozi. Navodi da su neposredni voditelji tužitelja utvrdili da je veoma mali broj tužiteljevih odlazaka na teren pokriven radnim nalozima. Ističe se da sustav mobilisis može vidjeti prijeđenu kilometražu, potrošnju goriva i lokaciju na kojoj se vozilo nalazi. Navodi da postoje dva tipa radnih naloga, jedan preko wwms koji služi za dodjelu, praćenje, zatvaranje radnih zadataka te da zna da je tužitelj radio samo poslove izvida putem ove kartice i to vezano za imovinsko pravne probleme te da je morao izići na teren sagledati problem, dati prijedlog i napisati rješenje te nakon svega zatvoriti karticu. Ističe da on nije upoznat s činjenicom da li je tužitelj koristio službeno vozilo tuženika u privatne svrhe. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj pozivan u službene prostorije tuženika pismenim putem da se izjasni vezano za namjeravanu odluku otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, isti odgovara da misli da je bio upozoravan, ali ne zna pouzdano. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj opominjan zbog kršenja radnih obveza prije predmetnog otkazivanja ugovora o radu, isti odgovara da to ne zna, a da zna da je tužitelj jedne prigode imao prometni udes s službenim vozilom tuženika. U odnosu na činjenicu da li se tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju obratio radničkom vijeću za dobivanje suglasnosti za otkaz, isti odgovara da vjeruje da je tako bilo i zna da je tuženik proveo savjetovanja, ali da ne zna što je radničko vijeće odlučilo vezano za tužiteljev otkaz i kako se o tome očitovalo. Nadalje svjedok navodi da nije upoznat s činejnicom da li je netko drugi zaposlen na radno mjesto tužitelja nakon što mu je otkazan ugovor o radu, te da misli da se to nije dogodilo. U odnosu na činjenicu zna li koliko je po sistematizaciji djelatnika kod tuženika zaduženo službenim vozilima koja su praćena na navedeni način isti navodi da je to otprilike 42-43 zadužena vozila. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj ili netko od djelatnika od 5-10 mj. 2019. dobio nalog od tuženika koji nije bio evidentiran u spomenutim sustavima praćenja vozila, isti navodi da dodjela poslova mora biti 100% pokrivena, te da je pokrivena s dvije vrsta sustava ypm koji predstavlja interni alat samog tuženika radi poboljšanja učinkovitosti dodjele radnih zadataka u vremenu i prostoru te da je tužitelj obavljao dijelom preventivne zadatke putem sustava vpm i to preko mobilne aplikacije i računala te da je to odgovaralo u potpunosti radnim zadacima. Napominje da i sam neposredni voditelj može naložiti djelatniku da putem nešto izvanredno uradi ukoliko se pojavi neka izvanredna situacija. U odnosu na tužitelja iz Z. isti ističe da je stigao mail u kojem je bio prikaz vožnje tužitelja s podacima gdje se tužitelj nalazi. Također isti ističe u odnosu na činjenicu da li je tužitelj u razdoblju od svibnja do listopada 2019. dobivao naloge za odlazak u M. a da ti nalozi nisu nigdje evidentirani da koliko je njemu poznato nije tužitelj dobio takav nalog ali da uvijek postoji mogućnost da mu neposredni voditelj u neposrednoj komunikaciji naloži da negdje izvanredno ode i obavi zadatak. Isti je istakao da nije moguće da je u petom mjesecu u 88 navrata bilo ovakvih situacija. U odnosu na činjenicu da li je tuženik u navedenom periodu imao potrebe za terenskim upućivanjem radnika u M. isti odgovara da je to moglo biti ukoliko je to bilo potrebno za intervenciju te da su to su radile one ekipe zadužene za otklanjanje kvarova dok da je tužitelj je obavljao poslove izvida i preventive i to na širem području. U odnosu na činjenicu da li je u razdoblju od svibnja do listopada 2019.godine postojala mogućnosti da poslodavac uputi tužitelja u M. kao zamjenu za drugog djelatnika isti ističe da je to bilo moguće, ali koliko mu je poznato da se to nije događalo, te navodi da je tužitelj uvijek radio iste opisane poslove te da nije mogao obavljati druge poslove osim onih za koje je zadužen zbog invalidnosti.

14. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je on ranije u Hrvatskom telekomu bio monter, ali da je radi bolesti – invaliditeta zaposlen kod tuženika u servisu 10 gdje je bio djelatnik za pripremu poslova za vanjske izvođače i kontrolu njihovih radova. Ističe da ih je tuženik htio poslati da rade kao monteri, a da je on to odbio jer da prema HZZO, a što da je utvrdio nije mogao obavljati poslove montera. Navodi da je polovicom travnja 2019. on i još 3 djelatnika pozvan na razgovor kod g. Koceić kao direktora regije te tužitelj navodi da je tom razgovoru prisustvovao i g. Šunjić, te da su nadređeni tražili od njih da uzmu otpremninu i u tom smislu da pristanu na otkaz, te da je jedan kolega to prihvatio, a on i druga dvojica nisu. Ističe da to nije mogao prihvatiti zbog godina života i zdravstvenog stanja i utvrđene invalidnosti jer da bi teško našao novo radno mjesto. Ističe da on u periodu za kojeg se tereti od svibnja do listopada 2019. nipošto nije koristio službeno vozilo u privatne svrhe. Navodi da je da je dobivao putem sustava WFM zadatke, ali da su se njemu dodijeljivali zadaci po cijeloj županiji, a ne samo na području Muća. Navodi da je do 2018. dobivao radne naloge na mobilnoj aplikaciji i računalu, a tijekom 2019. da je došlo je do promjene i da više nije dobivao radni nalog putem mobilne aplikacija kao ni računala i to zbog manjka djelatnika kod tuženika, već da su ljudi koji su radili na terenu slali podatke g. Tanasković, a da ih je g. Tanasković unosio u računalo, te da se u Zagrebu se cijela situacija oko radnih naloga zatvarala. Objašnjava da je on putem sustava obavljao poslove u cijeloj županiji jer da su ove poslove su ostali obavljati samo on i još jedan djelatnik koji je otišao sporazumnim otkazom jer je prihvatio ponuđenu otpremninu. U vrijeme kad se sve ovo događa i za kojeg ga se tereti da je bio građen nogostup od G. prema D. M. u

dužini od 3,5 km po trasi DTK H. t. te da je on osobno zbog toga pozivan od strane izvođača radova i općine M. na intervenciju. Navodi da je dobivao naloge od svih nadređenih osoba a ne samo od jedne preko svih sustava vfm i wwms te usmeno. Ističe da on u služenom vozilu ima taj GPS sustava mobilis putem kojeg se može pratiti gdje se on kreće. Do 2018. vezano za spomenuti sustav vfm tužitelj navodi da je on morao pisati plan kretanja i obavljene zadatke a da je to prestalo 2019. Ističe da on prije ovog otkazivanja ugovora o radu nije primao nikakva upozorenja od poslodavca vezano za eventualno kršenje radnih obveza. Ističe da je početkom prosinca 2019. pozvan na sastanak kod tuženika na kojem su bili g. K., Š. i V. Š. putem video linka te da su mu rekli tada da će dobiti otkaz jer da je koristio službeno vozilo u privatne svrhe. Upoznat je s činjenicom da je vezano za njegovo otkazivanje ugovora o radu provedeno savjetovanje tuženika s radničkim vijećem nedugo nakon sastanaka te zna da radničko vijeće nije dao suglasnost za njegovo otkazivanje ugovora o radu, te da ne zna da li je radi toga tuženik pred sudom vodio postupak u kojem bi tražio da mu tu suglasnost zamijeni sudska odluka. Ističe da je on nedugo nakon svega toga pozvan još jednom od osobe koja mu je nadređena, a ujedno je i član sindikata te da je od njega traženo da prihvati otkaz te da će mu se u tom slučaju preko poduzeća srediti isplate otpremnine. Isti navodi da je njemu g. K. nudio otpremninu i da ga je on odbio, a nakon toga da je njemu kazano da će on zbog toga biti "stalno na tapetu" te da je znakovito da je njega poslodavac pratio počevši od 2. 5. 2019. a da je djelatnik koji je prihvatio otpremninu prestao s radom 1. 5. te se sve to odvijalo na sastanku održanom u travnju 2019. Tuženik ima program zbrinjavanja radnika i na taj način se pokušava riješiti djelatnika koji imaju druge izvore prihoda, koji žele ići u mirovnu ili imaju zdravstvene probleme te se navodi da je to program koji se aktivira svakih nekoliko mjeseci ili 2 puta godišnje i onda se na mjesta osobe koje prihvate takvo zbrinjavanje zaposle novi ljudi te se zaposle kao agencijski djelatnici koji rade za E. ali nisu njegovi djelatnici. U tom smislu tužitelj navodi da je i na njegovo radno mjesto došao jedan agencijski djelatnik. U odnosu na činjenicu da može pojasniti da li je točno da je on praćen od tuženika tek od svibnja 2019. i da li je to putem GPS u slubženom vozilu i li nekom drugom praćenju, isti odgovara da je praćen putem GPS u slubženom vozilu od svibnja 2019. a da nije bio upoznat da li je prije toga praćen a krajem 2015. da je on bio djelatnik Hrvatskog telekoma te da je koristio njihova vozila. Navodi da je službena vozila Ericsona dobio krajem 2015. ili početkom 2016. a iz HT-a da je prešao radi u Ericson 1. 9. 2014. g. te da to nije bilo dobrovljno već da se 640 radnika HT među kojima i on prebacilo u E. internim ugovorom između HT i E., te da nije bio prebačen u E. N.. T. nego u

E. N.. T. servis koji da je imao svoj poseban račun. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj znao prije svibnja 2019.godine da ga poslodavac prati putem GPS u službenom vozilu tužitelj ističe da je znao da ima GPS u vozilu, a da nije znao koja je svrha tog GPS jer da je bilo manje vozila nego djelatnika te da nije vozio jedno vozilo već po potrebi. U odnosu na činjenicu da li tužitelj ima ikakve privatne veze sa Mućom tužitelj navodi da je rodom iz M. i da je živio do 2006.godine u M., te u tom smislu ističe da je on radio kao kabel monter u HT-u, ali da mu se dogodilo zbog bolesti ozljede na radu da je gotovo 4,5 god. bio na bolovanju te da je po lijekove i uputnice odlazio kod liječnika u D. M. te da bi ponekad u ovom periodu za kojeg se tereti svratio po uputnicu ili predignuti recept. Ističe da je obavljao razne poslove uz put iz razloga što da je tuženik poslovao s kooperantima a onda da je on morao po nalogu poslodavca ili pozivima tih kooperanata obavljati razne poslove na terenu. Ističe da on nikad nije u periodu za kojeg ga se tereti išao isključivo i ciljano samo kod svoje liječnice u M. već da bi nekad svratio uz put kod iste po uputnicu ili recept, te da je to bilo usputno prilikom njegovih odlazaka za obavljanje poslova koje je trebalo obaviti za kooperante i ostale javne i lokalne ustanove, a da je pauzu tijekom radnog vremena imao na način da je mogao otići usput nešto kupiti u pekari.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka M. B. proizlazi da je on osobno radio kod tuženika do 15. 11. 2019. a kad je otišao iz firme tuženika. Navodi da je upoznat s činjenicom da je tužitelj dobio otkaz 20. 12. 2019. iz razloga što je poslodavac isticao da je tužitelj na svoju ruku bez naloga poslodavca službenim vozilom odlazio na teren u D. M.. Isti navodi da su djelatnici tuženika od poslodavca dobivali naredbe da odlaze na izvide na teren ne samo putem pisanih naloga već i po osnovi telefonskih poziva i usmeno, a da se najviše davalo naloga radniku putem telefonskih poziva. Ističe da svako službeno vozilo ima GPS putem kojeg da se može pratiti njegova lokacija i sl. Svjedok navodi da je moguće da je tužitelj u razdoblju za koje se tereti mogao dobiti uputu poslodavca da izađe na teren u D. M. i usmeno i telefonski. Ističe da njegova služba dok je on radio kod tuženika poznata kao servis 10 je radila često poslove preventive za Ericson te da bi usput na terenu obavljali i usputne izvide i nevezano za mjesto u kojem su poslani pa da bi npr. ako su bili u N. obavli izvid u M. ako su tamo bili kakvi radovi.

Svjedok ističe da bi tada prilikom usputnih izvida preko dispečera VMF u WMS kartice i da bi nosili tu dokumentaciju poslodavcu. Smatra da nije moguće da je tužitelj od 2. 10. 2019. – 31. 10. 2019. odlazio na teren u D. M. bez da je imao nalog poslodavca. Također svjedok navodi da je tužitelj dijelio službeno vozilo s M. jedno vrijeme, te da je inače e dijelio službeno vozilo jer da nije mogao koristiti sam jedno vozilo cijeli dan posebno vezano za poslove preventive.Svjedok ističe da je poslodavac radnicima ukinuo putne troškove, a radi čega da im je naređeno da sa službenim autom odlaze od kuće na posao i nazad i stavljen im je gps uređaj kako bi ih se moglo pratiti kad su krenuli i kad se vraćaju. U odnosu na činjenicu da li su se obavljali radovi na području D. M. svjedok ističe da su se vršili radovi na izradu nogostupa od 2018. do 2020. te da su radnici tuženika na tom području izlazili na teren zbog radova održavanja, a da je tužitelj imao ulogu pokazivanja radnicima što je potrebno napraviti te da je bio zadužen i za taj teren jer da je to bio njegov teren. U odnosu na činjenicu da li je moguće da je tužitelj bio 96 puta u M. bez naloga poslodavca svjedok ističe da to prema njegovom mišljenju nije moguće i prema onom što zna o načinu rada tužitelja u njegovoj ekipi. Navodi da je on osobno 2019. otišao od tuženika 15. 11. 2019. Ističe da je tužitelj kao i on bio radnik HT koji je prešao raditi u E. servise, te da su se oni kao djelatnici praktično fuzirali s radnicima koj su pripadali djelatnicima izgradnje bivšeg HT te da se prema djelatnicima iz HT održavanja koji su prešli u E. servis provodio mobing od kadra tuženika pa da je to bio razlog njegovog odlaska. Svjedok ističe da su mobing nad radnicima E. servisa provodili g. Š. i g. K. i to ne svih radnika E. servisa već samo servisa 10. Napominje da u slučaju da je poslodavac smatra da je tužitelj 96 puta odlazio u D. M. neovlašteno da je pomalo čudno da se na to tužitelja nije upozorilo ako bi to bilo kako poslodavac tvrdi. Napominje u slučaju da je postojao pisani radni nalog o tome da je kod poslodavca morao postojati pisani trag u dokumentaciji, a ukoliko je poslodavac tužitelju izdao usmeni nalog ili telefonski nalog da je sigurno da je tužitelj imao vms karticu po završenom poslu gdje da se vidi njegovo kretanje i posao. Također svjedok navodi da su se radni nalozi servisu 10 izdavali i putem sms-a ili maila, te da kad su obavljali poslove preventive da je i za to postojao pisani trag te da su tužitelj i N. M. najviše unosili podatke o odrađenoj preventivi u splitskoj županiji. Svjedok je istakao vezano za poslove preventive da se mora sve fotografirati i zabilježiti što se radi, vratiti se u ured te sve unijeti u laptop. U odnosu na poslove izgradnje nove infrastrukture svjedok ističe da bi izvođač radova tražio da mu neko od HT dođe vidjeti postoji li tu trasa i da li već postoje kabeli da ih ne bi oštetili te da su i ovo evidentirali u vms kartici. Naposljetku svjedok ističe da djelatnici servisa 10 nisu imali fiksno radno vrijeme.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka N. M. proizlazi da je on upoznat s razlozima zbog kojih je tužitelj dobio otkaz odlukom tuženika kao poslodavca od 20. 12. 2019. Ističe da su on i tužitelj i M. B. bili pozvani kod poslodavca kao i B. T. te da im je kazano da bi trebali otići iz firme a da

se to se podrazumijevalo za sve one koji su imali tjelesno oštećenje a među kojima je on i tužitelj. Tuženik istieč da se na ovaj način poslodavac htio riješiti i njega i tužitelja kao djelatnika. Navodi da je on 01. 5. 2019. otišao iz firme tuženika i od tada da više ne radi kod tuženika, ali da zna da su on i tužitelj od 2017. do 2019. zajednički obavljali poslove s jednim službenim vozilom jer da im je poslodavac oduzeo mogućnost raspolaganja s drugim službenim vozilom. Ističe da u periodu kad je radio s tužiteljem da je poslodavac odredio da oni kao djelatnici mogu izabrati da li će im poslodavac plaćati za rad putni trošak, a ukoliko to ne žele da im je tad poslodavac ponudio jedno službeno auto kojim su se vozili od kuće na posao. Ističe da su on i tužitelj od zavisnosti potreba samog posla i radnih naloga dogovarali se o načinu korištenja jedinog službenog vozila koji im je tuženik dao na raspolaganje. Ističe da su on i tužitelj dobivali pozive za izlazak na teren te da su odlasci na teren bili zabilježeni na vmf kartici, te da su sa izlascima njih na teren a po pozivu izvođača za D. M. bili upoznati i nadležni od poslodavca HT i E. i to po pozivu izvođača na terenu tj. firmi koje su obavljale radove. Svjedok ističe da su on i tužitelj bili zaduženi isključivo za preventivu i izvide i sve je to da je zabilježeno na vmf karticama, a koje da su evidentirane sa slikama i dokumentacijom, a koje se mogu vidjeti na posebnom portalu za svaku godinu. Ističe se da je sve evidentirano u dokumentaciji koju bi on i tužitelj izrađivali nakon izvida i preventive, dok da su kolege iz optike obavljali dio i uskakali po potrebi. Svjedok ističe da i on sam tijekom rada uzme pauzu i ode u svoju kuću u D. S.. U odnosu na činjenicu da li su ma poslovima preventive i izvida imali fiksno radno vrijeme svjedok je istakao da nisu jer da se pisalo u evidencijama radno vrijeme od 8 do 16 ali se ostajalo duže po potrebi posebno jer da se nije isplatilo vraćati natrag s mjesta gdje se obavljao izvid pa da se znalo ostajati duže od predviđenog radnog vremena. Svjedok ističe da je i sam nakon obavljenog posla osobno zvao posebnu službu da mu da naloge kako bi mogao obaviti i ostatak preventive na području na kojem se zatekne, te da je za sve što je rađeno bilo da se radi o konkretnom radnom nalogu ili izvidu bilo evidentirano te ističe da bi se nekad dogodilo da poziv uputi policija ali se po njihovom psotupanju to sutradan evidentiralo kroz radni nalog te da je tužitelj sve na terenu radio uz put, ali da je za to imao odgovarajuću dokumentaciju.

17. Iz iskaza saslušanog svjedoka B. T. proizlazi da su on i tužitelj zajedno radili u spornom periodu te da je tužitelj radio preventivu, a on da je ubacivao podatke za preventivu te da mu je tužitelj slao fotografije za poslove koje je morao obaviti na konkretnim lokacijama. Ističe da su postojali i radovi u M. u tom periodu jer da se u općini M. postavljao nogostup, a obzirom da tu prolazi i optički i bakreni kabel da su oni kao djelatnici tuženika morali obavljati nadzor na toj lokaciji. Svjedok ističe da djelatnici prilikom odlaska na teren dobivaju kartice temeljem kojih se zna gdje se isti nalaze jer da ima više od 5 regija gdje se radi preventiva te da se pozivi dobiju iz centrale u Z., a po karticama da se zna gdje treba obaviti pregled na terenu. Svjedok ističe da je tužitelj mogao dobiti i usmeni nalog poslodavca gdje isti mora ići. U odnosu na činjenicu što su poslovi preventive svjedok navodi da je riječ o poslovima koji se dobiju od poslodavca tako da se dobija kartica za određenu trasu te da se na toj trasi nalazi zdenac u dužini od nekoliko km, a oni često da trebaju provjeriti da li je uredu kabel i postoje li greške a isto tako i optički kabel. Ističe se da na njihovoj strani trebaju postojati osigurači na centrali MDF, te optike ODF te ako ima oštećenja tada dolazi druga ekipa da to sanira. Isti navodi da imaju provjere i na zračnoj trasi gdje se nalazi samonosivi kabel. U odnosu na činjenicu što bi značilo korištenje službenog vozila u privatne svrhe isti navodi da je djelatnicima tuženika stavljeno na raspolaganje službeno auto 24 h i da zato nisu primali putne troškove, te da je više djelatnika koristilo jedno službeno auto pa da je tužitelj koristio slubženi auto zajedno s M.. Svjedoku su pokazane isprave koje je tuženik priložio uz svoj podnesak na listu 196 do 219 spisa te je svjedok upitan da li su te isprave dokaz da je tužitelj radio ili nije radio na poslovima preventive u M., isti odgovara da se radi o poslovima preventive i da je riječ o centrali pa zato na ispravama stoji oznaka MDF te da je riječ o M., te da je upravo on ubacivao ove podatke, a da mu je tužitelj slao slike za poslove preventive na centrali jer se radi o poslovima pri kojim radnik fotografira situaciju na centrali i šalje je poslodavcu. U odnosu na činjenicu da li je moguće da tužitelj od proljeća do jeseni 2019.godine nije dobio 96 radnih naloga, te da je odlazio u M. samoinicijativno svjedok navodi da to nije moguće jer da svaki radni nalog koji se dobije mora se izvršiti i opravdati to izvršenje pa da nije moguće da je tužitelj bez naloga 96 puta odlazio na teren. Svjedok ističe da je istina da neovisno gdje je netko imao prebivalište da je imao 24 h na raspolaganju slubženo vozilo i s tim je autom odlazio kući i ponovno na teren, te da zbog toga nije primao putne troškove, te da ukoliko je djelatnik trebao marendati da je službenim vozilom je odlazio na dnevni odmor. Svjedok ističe da je tužitelj bio izuzetno kvalitetan radnik s kojim je svatko volio raditi, te da se on s njim izvrsno slagao u poslu. Napominje da su tuženiku smetali stariji radnici i radnici s invalidnošću te da se takvih htio riješiti na način da se zaposli nove radnike putem agencije. Svjedok navodi da je on imao problema na poslu zbog toga te ga je poslodavac premda je invalid rada slao na teren da obavlja neprimjerene poslove neadekvatne njegovom zdravstvenom stanju i poslao ga ne procjenu kod medicine rada s namjerom otkazivanja ugovora o radu. Zaključno svjedok navodi da nakon što djelatnik zaduži karticu i obavi preventivu sastavi izvješće i zapisnik te da se unosi sve u sustav te svaka radnja koja je obavljena na terenu da je morala biti evidentirana te da je izvješće imalo mjesto gdje se obavio rad, te da nije svaka kartica izdana za isto područje.

18. Iz iskaza svjedoka V. P. proizlazi da je zadnje četiri godine obavljajući poslove kod tuženika kao monter on odlazio na teren i u 24 h imao na raspolaganje slubženo vozilo tuženika koje je koristio isključivo u službene svrhe. Navodi se da za rad na terenu postoji VMS sustav kartica temeljem kojih se obavljaju zadaci, te da je tužitelj na terenu obavljao poslove preventive, izvide za korisnike te kontrolu radova vanjskih izvođača te da je uvijek imao odgovarajuću karticu, a u periodu za kojeg se tužitelj tereti da je vjerojatno isti trebao obavljati poslove u M. te da je moguće obavljao i poslove na području Z., O. i sl. jer da djeatnici tuženika imaju široko područje djelovanja od V. do Š..

Svjedok odgovorno tvrdi da tužitelj nije mogao izići 96 puta na teren, a da nema za to pokriće i odgovarajuću karticu. Svjedok ističe da svakim radnim danom posebno na preventivi je trebalo odraditi par zadataka i sve što se odradilo moralo se i fotografirati i to se predavalo g. T. koji da je te podatke unosio u sustav. Također isti navodi da tijekom rada na terenu od poslodavca da se mogao dobiti usmeni nalog da treba otići na drugo mjesto obaviti radni zadatak ili izvid pa da se događalo da radnik treba prekinuti trenutni zadatak i otići na drugo radno mjesto da se obavi zadatak po nalogu poslodavca. Isti ističe da se po obavljanju radnih zadataka moralo istaći nadređenom koji su zadaci obavljeni te se iz kartice upiše mail s izvješćem i pošalje voditelju pred kraj radnog dana. Svjedok ističe da je tužitelj bio korektan , odličan radnik, ali da treba uzeti u obzir da u jednom trenutku je tuženik svim djelatnicima davao sve vrste poslova, a da neki nisu mogli obavljati neke poslove zbog svog zdravstvenog stanja premda nisu odbijali raditi te poslove, a što da osobno smatra takav postupak nemoralnim. Svjedok ističe da je tužitelj slikao razdjeljnik za njegov posao preventive te da je iz tog razvidno da nisu bili potrebni radovi, a što da nije neuobičajeno te da te rubrike znače to da nisu bili potrebni radovi za razdjeljnik, a tužitelj je obavio svoj dio posla jer je slikao i provjerio treba li što raditi. Također svjedok ističe da je u jednom danu trebalo obaviti poslova preventive najmanje 7-8 kartica te da je znao prijeći 200-300 km u danu. Svjedok ističe da je od svibnja do studenog 2019.godine postojala trasa u M. te da je tužitelj tamo išao poslom. Također iz iskaza svjedoka proizlazi da postoje izvanredne situacije kda je potrebno izići na teren te da to dojavi komunalni redar ili netko drugi, te da se sve prekida i odlazi na intervenciju jer da je prioritet osobito ako je ugrožena nečija sigurnost te da se sve mora evidentirati i potkrijepiti izvješćem, te da se u pravilu sve stavlja mjesto gdje se obavlja intervencija. Svjedok ističe da ne postoji pisana odluka o korištenju službenog vozila 24 sata, ali da su svi djelatnici koristili službeno vozilo 24 sata kad su odlazili na teren te da je to usmeno odobrio poslodavac.

19. Iz dopunskog iskaza saslušanog svjedoka B. T. sa ročišta

od 28.03.2022.godine proizlazi da tužitelj nije bio jedini zadužen za odlazak na teren sa vozilom C. B. već da je s njim navedeno vozilo dijelio i radnik

M.. Nadalje, proizlazi da su i tužitelj i radnik M. koristili navedeno službeno vozilo na način da su imali radni nalog te da je u radnom nalogu stajalo tko vozi službeno vozilo taj dan. U odnosu na radne naloge svjedok je istakao da su se radni nalozi izdavali iz Z.. Svjedok B. T. je izričito istakao da je tužitelj predao sporna izvješća s potpisom preventive za 2019.godinu prije odlaska na teren u D. M., a da je s navedenim osobno upoznat budući da je upravo on ubacivao navedene podatke. Također je svjedok T. potvrdio činjenicu da je tužitelj u razdoblju od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine odlazio u D. M. jer da je tamo radio izvide, te je istakao da je tužitelj za navedene izvide imao radni nalog budući da su radnici imali radne naloge i za poslove izvida, preventive i štetnog događaja, te da su uvijek imali VMS karticu. Svjedok je objasnio na koji način radnik dobiva radni nalog iz Z. ističući da djelatnik nazove Z. te da im kaže koje poslove odlazi obavljati na teren pa da mu potom Z. da broj odgovarajuće kartice te da na taj način radnik dobiva radni nalog. Svjedok je ujedno istakao da se djelatnik prijavljuje u vozilo odgovarajućom VMS karticom te da nije moguće da tužitelj ode 90 puta na teren bez radnog naloga. Zaključno iz iskaza svjedoka T. proizlazi da je upravo on unosio podatke za odlazak na teren tužitelja, a da je tužitelj zatvarao navedeno po obavljanju naloga, te da je on osobno unosio 300-400 podataka mjesečno i više.

20. Temeljem odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Kod otkazivanja uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika moraju se kumulativno ispuniti tri uvjeta i to da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa, da je obveze kršio isključivo radnik te da je radnik kršio obveze s namjerom.

21. Ovaj sud je mišljenja da u predmetnom slučaju tuženik nije dokazao nikakvo kršenje radnih obveza tužitelja iz radnog odnosa,a posebice isti nije dokazao da je tužitelj kršio radne obveze s namjerom. Tuženik ničim nije dokazao činjenice da se tužitelj baš u razdoblju od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine višekratno koristio službenim vozilom marke C. B. reg. oznake … u

privatne svrhe na način da je tim vozilom za vrijeme i izvan radnog vremena bez naloga tuženika kao poslodavca odlazio u mjesto D. M. kao ni činjenicu da tužitelj u tom razdoblju od tuženika nije dobivao radne zadatke. Naime, navedene činjenice ne proizlaze ni iz isprava koje je ovom sudu dostavio sam tuženik, a ni iskaza saslušanih svjedoka kao ni samog tužitelja. Iz pregledanog zdravstvenog kartona tužitelja je razvidno da je tužitelj u spornom razdoblju od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine, a za koje ga tereti tuženik odlazio povremeno po uputnice i recepte kod svoje liječnice Opće medicine, ali se radilo o jednokratnim odlascima kod liječnika koji nisu mogli biti od utjecaja na izvršavanje tužiteljevih naloga na njegovom radnom mjestu.

22. Naime, iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi jasno i decidirano da je tužitelj u spornom razdoblju za kojeg ga tuženik kao poslodavac tereti da je neovlašteno koristio službeno vozilo u privatne svrhe tijekom i izvan radnog vremena na području D. M., te da nije imao radni nalog poslodavca za obavljanje ikakvih poslova na ovom području ipak imao ovlaštenje poslodavca za obavljanje ovih poslova budući je svjedok B. istakao da nije moguće da je tužitelj u spornom razdoblju odlazio na teren u D. M. bez naloga poslodavca.Uz navedeno iz iskaza ovog svjedoka jasno proizlazi da tužitelj niti nije mogao koristiti službeno vozilo marke C. B. reg. oznake … u privatne svrhe budući nije

jedini koristio navedeno vozilo već je isto dijelio sa radnikom M.. Svjedok je jasno istakao da im je poslodavac – tuženik u ovom postupku ukinuo putne troškove, ali da je radnicima pa tako i tužitelju dozvolio korištenje službenog vozila na način da s istim odlaze na posao i natrag kući sa posla pa da im je zato i stavljen GPS uređaj u vozila da se može pratiti kad se radnici vraćaju s posla, a kad idu na posao. Pored navedenog netočne su tvrdnje tuženika u odluci o otkazu da tužitelj nije imao radni nalog za rad u D. M. budući svjedok B. jasno navodi da su u periodu od 2018-2020.godine, a za koje razdoblje dijelom i tuženik tereti tužitelja za neovlaštene odlaske službenim vozilom u D. M. na području M. obavljani radovi za izradu nogostupa pa da su radnici tuženika u M. odlazili na teren vezano za radove održavanja, a da je tužitelj također bio zadužen za ovaj teren jer da je bio zadužen pokazivati radnicima što trebaju napraviti. Svjedok izričito navodi da su se radni nalozi servisu 10 u kojem je tužitelj radio izdavali i putem sms-a ili maila, a i usmeno te da kad su obavljali poslove preventive da je i za to postojao pisani trag te da su tužitelj i N. M. najviše unosili podatke o odrađenoj preventivi u splitskoj županiji. Svjedok je ujedno istakao vezano za poslove preventive da se mora sve fotografirati i zabilježiti što se radi, vratiti se u ured te sve unijeti u laptop. U odnosu na poslove izgradnje nove infrastrukture svjedok ističe da bi izvođač radova tražio da mu neko od HT dođe vidjeti postoji li tu trasa i da li već postoje kabeli da ih ne bi oštetili te da su i ovo evidentirali u vms kartici, te je iz iskaza svjedoka razvidno da djelatnici servisa 10 kao što je bio i tužitelj nisu imali fiksno radno vrijeme.

23. Također i iz iskaza saslušanog svjedoka N. M. jasno proizlazi kako se odvijao kod tuženika rad njega i tužitelja te je sasvim razvidno iz ovog iskaza da tužitelj nije koristio službeno vozilo tuženika u privatne svrhe, te da je bio pozivan od strane izvođača u D. M. i da je poslodavac s time bio upoznat, te da su on i tužitelj u cijelom razdoblju od 2017.-2019. godine zajednički obavljali poslove jednim službenim vozilom budući su ga dijelili jer da im je to sam poslodavac dozvolio budući nisu uzimali putne troškove pa da su se jednim službenim vozilom vozili od kuće na posao te da su se zajednički dogovarali o korištenju istog. Iz navedenog je razvidno da nije osnovan navod poslodavca iz odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju o korištenju jednog službenog vozila tuženika isključivo od strane tužitelja, a pogotovo ne za privatne svrhe budući iz iskaza svjedoka M. jasno proizlazi da su on i tužitelj zajednički dijelili jedno službeno vozilo. Iz iskaza svjedoka M. jasno proizlazi da je on dobivao pozive za teren sa tužiteljem te da su svi ti pozivi bili zabilježeni na VMF kartici, te da su on i tužitelj na terenu bili zaduženi za poslove preventive i izvide, a što da je sve bilo zabilježeno na VMF karticama. Iz iskaza svjedoka M. je razvidno da je sve vezano za konkretne navedene naloge i izvide bilo evidentirano i da je tužitelj za svaki nalog imao odgovarajuću dokumentaciju.

24.Također i iz iskaza svjedoka B. T. proizlazi da je isti radio s tužiteljem na način da je tužitelj obavljao poslove preventive, a da je on ubacivao podatke za preventive, te da je njemu tužitelj slao fotografije za poslove koje je trebao obaviti na konkretnim lokacijama. Ovaj svjedok je također potvrdio da su u spornom periodu za kojeg poslodavac tereti tužitelja postojali radovi u M. jer da se u općini M. postavljao nogostup, a obzirom da tu prolazi i optički i bakreni kabel da su oni kao djelatnici tuženika morali obavljati nadzor na toj lokaciji. Iz iskaza ovog svjedoka jasno proizlazi da djelatnici prilikom odlaska na teren dobivaju kartice temeljem kojih se uvijek zna gdje se isti nalaze jer da ima više od 5 regija gdje se radi preventiva te da se pozivi dobiju iz centrale u Z., a po karticama da se zna gdje treba obaviti pregled na terenu. Svjedok ističe da je tužitelj mogao dobiti i usmeni nalog poslodavca gdje isti mora ići. I iz iskaza ovog svjedoka jasno proizlazi da tužitelj nije koristio službeno vozilo tuženika u privatne svrhe budući je svjedok T. jasno istakao da je djelatnicima tuženika stavljeno na raspolaganje službeno auto 24 h i da zato nisu primali putne troškove, te da je više djelatnika koristilo jedno službeno auto pa da je tužitelj koristio službeni auto zajedno s M.. Svjedoku su pokazane isprave koje je tuženik priložio uz svoj podnesak na listu 196 do 219 spisa te je svjedok izričito potvrdio da se radi o poslovima preventive u M. i da je riječ o centrali pa zato na ispravama stoji oznaka MDF te da je riječ o M., te da je upravo on ubacivao ove podatke, a da mu je tužitelj slao slike za poslove preventive na centrali jer se radi o poslovima pri kojim radnik fotografira situaciju na centrali i šalje je poslodavcu. U odnosu na činjenicu da li je moguće da tužitelj od proljeća do jeseni 2019.godine nije dobio 96 radnih naloga, te da je odlazio u M. samoinicijativno svjedok Tanasković je izričito istakao da navedeno nije moguće jer da svaki radni nalog koji se dobije mora se izvršiti i opravdati to izvršenje pa da nije moguće da je tužitelj bez naloga 96 puta odlazio u Muć. Iz pregledanih isprava (list 196-219 spisa) je razvidno da je B. T.

unosio podatke o izvršenoj preventivi radova na lokaciji M., te su zabilježeni brojevi WWMS kartica i datumima obavljanja preventive kroz 2019.godine, te je negdje utvrđivano uredno stanje po pregledu, a negdje su stavljani opisi zatečenog stanja pa je iz navedenog i iz onog što je iskazao B. T. koji je unosio navedene podatke razvidno da je tužitelj radio na navedenim poslovima izvida na lokaciji M. a za koju se postupanje tereti u otkazu ugovora o radu i da navedeno nije mogao raditi bez naloga poslodavca budući je imao navedene WWMS kartice č iji su brojevi uredno bilježeni, a što je i potvrdio svjedok T.. Premda je tuženik za sporno razdoblje od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine dostavio sudu popis vožnji službenim vozilom C. B. (list 51-106 spisa) iz navedenog popisa je razvidno da su svi odlasci u D. M. bilježeni kao službena vožnja, a ne kao korištenje službenog vozila u privatne svrhe čime se jasno potvrđuje dio iskaza svjedoka T. iz kojeg proizlazi da je tužitelj imao radne naloge za odlazak u

D. M. službenim vozilom. Svjedok T. stiče da je tužitelj bio izuzetno kvalitetan radnik s kojim je svatko volio raditi, te da se on s njim izvrsno slagao u poslu. Napominje da su tuženiku smetali stariji radnici i radnici s invalidnošću te da se takvih htio riješiti na način da se zaposli nove radnike putem agencije. Podjednako se o tužitelju kao kvalitetnom radniku izjasnio i svjedok M..

25. Iz dopunskog iskaza svjedoka B. T. jasno proizlazi da je u

spornom periodu od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine za koje ga poslodavac tereti tužitelj dijelio službeno vozilo C. B. sa radnikom M., a koju činjenicu je potvrdio i radnik M.. Svjedok T. je jasno istakao da su i tužitelj i radnik M. imali radne naloge za obavljanje radnih zadataka, a koja činjenica i proizlazi iz pregledanih WWMS kartica (list 286-296 spisa), a radni nalozi su im izdavani u Z. budući su isti vršili poslove izvida na terenu. Iz dopunskog iskaza svjedoka B. T. također proizlazi da je tužitelj prilikom odlaska na teren u D. M. predao sporna izvješća s potpisom preventive za 2019.godinu, a ovom svjedoku je to poznato budući je upravo svjedok T. ubacivao navedene podatke. Ovaj svjedok je ujedno potvrdio činjenicu da se tužitelj nije koristio službenim vozilom C. B. u privatne svrhe budući je isti potvrdio da je tužitelj u razdoblju za koje ga tuženik tereti i do od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine odlazio u D. M. te da je tamo radio izvide, a što proizlazi i iz pregledanih WWMS kartica.

26. Zaključno i iz iskaza saslušanog svjedoka V. P. proizlazi da je od svibnja do studenog 2019.godine postojala trasa u M. te da je tužitelj tamo išao poslom. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da postoje izvanredne situacije kad je potrebno izići na teren te da to dojavi komunalni redar ili netko drugi, te da se sve prekida i odlazi na intervenciju jer da je to prioritet osobito ako je ugrožena nečija sigurnost te da se sve mora evidentirati i potkrijepiti izvješćem, te da se u pravilu sve stavlja mjesto gdje se obavlja intervencija. Svjedok ističe da ne postoji pisana odluka o korištenju službenog vozila 24 sata, ali da su svi djelatnici koristili službeno vozilo 24 sata kad su odlazili na teren te da je to usmeno odobrio poslodavac. Za tužitelja se i ovaj svjedok izjasnio da je tužitelj bio kvalitetan radnik. Iz iskaza svjedoka P. proizlazi da za rad na terenu postoji VMS sustav kartica temeljem kojih se obavljaju zadaci, te da je tužitelj na terenu obavljao poslove preventive, izvide za korisnike te kontrolu radova vanjskih izvođača te da je uvijek imao odgovarajuću karticu, a u periodu za kojeg se tužitelj tereti da je vjerojatno isti trebao obavljati poslove u M. te da je moguće obavljao i poslove na području Z., O. i sl. jer da djelatnici tuženika imaju široko područje djelovanja od

V. do Š.. Svjedok odgovorno tvrdi da tužitelj nije mogao izići 96 puta na teren, a da nema za to pokriće i odgovarajuću karticu.

27. Iz svih pregledanih dokaza u ovom predmetu, posebice iskaza saslušanih svjedoka M. B., N. M., B. T. i V. P.

kao i dopunskog iskaza svjedoka B. T. koji su radili u sporno vrijeme

za koje tuženik tereti tužitelja za kršenje radne obveze te iskaza samog tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj radeći na poslovima izvida i preventive, te odlazeći u spornom razdoblju od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine službenim vozilom u D. M. imao naloge tuženika kao poslodavca budući je isti u tom razdoblju imao WWMS kartice na kojima su zabilježeni poslovi preventive koje je radio u M. budući se u M. u tom periodu vršeni radovi na izradi nogostupa te su radnici tuženika odlazili na teren vezano za radove održavanja, a tužitelj je bio zadužen za ovaj teren jer da je bio zadužen pokazivati radnicima što trebaju napraviti. Svu dokumentaciju i fotografije tužitelj je slao B. T. koji je unosio te

podatke, a što je i potvrdio u svom iskazu kao i u svom dopunskom iskazu sa ročišta od 28.03.2022.godine te je u tom smislu netočna tvrdnja tuženika da tužitelj nije imao radni nalog tuženika u navedenom periodu za odlaske u D. M.. Isto tako su svi navedeni svjedoci potvrdili i činjenicu da je upravo tuženik dozvolio radnicima tuženika da koriste službeno vozilo 24 sata za odlaske na teren jer im nisu u tom smislu isplaćivani putni troškovi, a svjedok B. T. je istakao da su službeno vozilo C. B. u spornom periodu koristili i tužitelj i radnik

M. koji je navedeno i potvrdio u svom iskazu. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza samog tužitelja koji je istakao da je dobivao putem sustava WFM zadatke, ali da su se njemu dodijeljivali zadaci po cijeloj županiji, a ne samo na području M., te koji je istakao da je do 2018. dobivao radne naloge na mobilnoj aplikaciji i računalu, a tijekom 2019. da je došlo je do promjene i da više nije dobivao radni nalog putem mobilne aplikacije kao ni računala i to zbog manjka djelatnika kod tuženika, već da su ljudi koji su radili na terenu slali podatke g. T., a da ih je g. T.

unosio u računalo, te da se u Z. se cijela situacija oko radnih naloga zatvarala. Svjedok T. je decidirano istakao da je tužitelj u razdoblju od

02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine radio poslove izvida za koje je imao nalog, te da je ujedno za odlazak na teren u D. M. tijekom 2019.godine predao sporna izvješća s potpisom preventive za 2019.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine odlazio u D. M. radi poslova izvida, dakle službeno pa se ne može u tom smislu smatrati da je radio bez naloga i da je koristio službeno vozilo u privatne svrhe. Isti je objasnio da je on putem sustava obavljao poslove u cijeloj županiji jer da su ove poslove su ostali obavljati samo on i još jedan djelatnik koji je otišao sporazumnim otkazom jer je prihvatio ponuđenu otpremninu. Tužitelj je istakao u iskazu da u vrijeme kad se sve ovo događa i za kojeg ga se tereti da je bio građen nogostup od Gornjeg prema D. M. u dužini od 3,5 km po trasi DTK H. telekoma te da je on osobno zbog toga pozivan od strane izvođača radova i općine M. na intervenciju. Navodi da je dobivao naloge od svih nadređenih osoba a ne samo od jedne preko svih sustava vfm i wwms te usmeno. Ističe da on u služenom vozilu ima taj GPS sustava mobilis putem kojeg se može pratiti gdje se on kreće. Sve navedeno što je tužitelj istakao ovaj sud smatra uvjerljivim i logičnim jer nije protivno dokumentaciji koja se nalazi u spisu i iskazima svjedoka M., T., B. i P.. U navedenom smislu ovaj sud smatra neuvjerljivim dio iskaza svjedoka S. Š. u kojem isti ističe da su neposredni voditelji tužitelja utvrdili da je veoma mali broj tužiteljevih odlazaka na teren pokriven radnim nalozima, te da da sustav mobilisis može vidjeti prijeđenu kilometražu, potrošnju goriva i lokaciju na kojoj se vozilo budući je i sam tuženik dostavio popis vo žnji C. B. (…) ( list 128-

186 spisa) iz kojih proizlazi da je sve vožnje koje su bile na lokaciji D. M. bilježio kao službene, a ne privatne vožnje, a svjedok S. Š. je i sam istakao da nije upoznat da li se tužitelj koristio službenim vozilom u privatne svrhe. Kad se uzme u obzir iskaz svjedoka T. iz kojeg jasno proizlazi da je tužitelj imao WWMS kartice za odlazak na teren u M., te da je bio zadužen za kontrolu-preventivu radova u M. što je razvidno Iz pregledanih isprava (list 196-219 spisa) za koje je potvrdio sam svjedok T. da je u iste unosio podatke koje mu je slao tužitelj te kad se uzme u obzir da je svjedok M. potvrdio činjenicu da tužitelj nije sam upotrebljavao službeno vozilo tuženika već je isto dijelio sa njime budući su jednim službenim vozilom po dogovoru odlazili na teren tada se ne mogu smatrati dokazanim činjenice na kojima tuženik temelji odluku o otkazu ugovoru o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 20.12.2019.godine.

28. Iz očitovanja Radničkog vijeća tuženiku povodom predmetne namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (list 9 spisa) je razvidno da Radničko vijeće nije dalo suglasnost za predmetno otkazivanje ugovora o radu budući je smatralo da je poslodavac – tuženik u ovom postupku zloupotrijebio osobne podatke tužitelja kao radnika jer da je podatke u svrhu otkazivanja ugovora o radu koristio, obrađivao i prikupio na nezakonit način.

29. Tužitelj ne osporava činjenicu da mu je tuženik kao poslodavac temeljem odredbe članka 119.stavka 2. ZR-a omogućio iznošenje obrane budući nije sporno iz iskaza tužitelja da je tužitelj polovicom travnja 2019. sa još tri djelatnika pozvan na razgovor kod g. K. kao direktora regije te tužitelj navodi da je tom razgovoru prisustvovao i g. Š., te da su nadređeni tražili od njih da uzmu otpremninu i u tom smislu da pristanu na otkaz, te da je jedan kolega to prihvatio, a on i druga dvojica nisu. Međutim, prema mišljenju ovog suda tuženik kao poslodavac nije postupio u skladu sa odredbom članka 119.stavka 2. ZR-a jer je ovom odredbom propisano da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

30. Naime, tuženik je u predmetni spis dostavio samo upozorenje tužitelju od 22.10.2018.godine (list 50 spisa) ukojem upozorava tužitelja na počinjenje povrede obveza iz radnog odnosa zbog upravljanja službenim vozilom tužitelja registarske oznake … pod utjecajem alkohola i da je skrivio prometnu nezgodu.

Međutim navedeno upozorenje nema nikakve veze sa povredom radne obveze iz radnog odnosa za koju tuženik tereti tužitelja predmetnom odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika tim više što je ovaj sud iz provedenih dokaza u ovom postupku utvrdio da tužitelj nije ni počinio kršenje obveza iz radnog odnosa na način opisan u predmetnom poslovno uvjetovanom otkazu budući iz iskaza saslušanih svjedoka B., M., T. i P. jasno

proizlazi da je poslodavac bio upoznat da je tužitelj u razdoblju od 02.05.2019.godine do 31.10.2019.godine bio zadužen na poslovima kontrole i preventive radova na nogostupu u M., a o čemu je posebno svjedočio svjedok T. koji je u sustav i unosio podatke koje mu je tužitelj sa terena dostavljao, dok je svjedok M. jasno potvrdio da je tužitelj s njime dijelio službeno vozilo C. B. pa tužitelj u tom smislu nije niti mogao koristiti službeno vozilo u privatne svrhe u razdoblju koje mu se stavlja na teret.

31. U navedenom smislu usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 20.12.2019.godine utvrđena nedopuštenom budući tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za navedeni otkaz. Također je prihvaćen i zahtjev tužitelja da se tužitelj vrati na radno mjesto, poslove i zadatke koje je radio i prije predmetnog otkaza, budući je ovaj sud utvrdio u predmetnom postupku da je otkaz poslodavca nedopušten, a sve temeljem odredbe članka 124.stavka 1. ZR-a kojom je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

32. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8.ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja prihvaćen je tužbeni zahtjev zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

33. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7.točka 2. OT-a); a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 2.000,00 Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 500,00 Kuna ukupno iznosi 2.500,00 Kuna ili 331,81 EUR-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15). Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze parničnog troška dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (2.500,00 Kuna : 7,53450 = 331,81 EUR-a).

Split, 07. prosinca 2022.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužiteljici - po punomoćnici

2/ tuženiku - po punomoćniku