REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 29 Pr-7800/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu sudske savjetnice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice I.G. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika ŠKOLE sa sjedištem u Z., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja P.Š., odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika D. Š. P., 8. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku ŠKOLI da tužiteljici I.G. isplati iznos od 6.190,07 kn / 821,56 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- 570,07 kn/75,66 EUR od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 485,74 kn/64,47 EUR od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 522,12 kn/69,30 EUR od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 510,60 kn/67,77 EUR od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 479,99 kn/63,71 EUR od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 487,82 kn/64,74 EUR od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 484,09 kn/64,25 EUR od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 489,97 kn/65,03 EUR od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 491,63 kn/65,25 EUR od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 580,79 kn/77,08 EUR od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 567,78 kn/75,36 EUR od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 519,45 kn/68,94 EUR od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

sve po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i parnični trošak u iznosu od 2.578,13 kn / 342,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 8. prosinca 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka da je zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju, a koji tuženik da predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01, 39/09 - dalje: ZPJS). Nadalje ističe da je 23. studenog 2006., između Vlade Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i sindikata, sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (dalje: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini te da je zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. između Vlade RH i sindikata sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama

(dalje: Dodatak Sporazumu), kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV. -V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice, radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje, 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene Dodatka Sporazumu), a koje predstavljaju osnovu tužbi. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno čl. IX. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog je 5 godina te je zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: ZoR) primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Vlada RH i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Citiraju odredbu članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu kojom je ugovoreno da „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje 3 stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Nadalje ističe da je 28. kolovoza 2015. zavod (dalje: DZS) objavio prvu

procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. DZS je, nadalje, 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a ti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), to je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući je odredbom čl. VII c. st. 3 Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za „mjesec“ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn, a za siječanj 2017. na iznos od 5.211,02 kn. Budući je tuženik u utuženom razdoblju plaću tužitelju nadalje obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu, ukupan dug tuženika tužitelju za utuženo razdoblje iznosi 6.190,07 kn / 821,56 EUR, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže naložiti tuženiku da tužitelju isplati razliku bruto plaće za utuženo razdoblje u navedenom iznosu, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, dok ne spori činjenicu da je tužitelj zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju. Iz odgovora na tužbu proizlazi da nije sporno da je 25. studenog 2006. između Vlade RH s jedne strane te sindikata, sindikata i Sindikata s druge strane sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, niti je sporno da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, sve kako navodi i tužitelj. Međutim, tuženik ističe kako je pogrešan navod tužitelja da bi Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili nešto slično u odnosu na Sporazum o Dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, već da isti predstavlja dodatak, odnosno izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen 23. studenog 2006., a koji sporazum je različit sporazum od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. Nadalje, tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost te sadržaj istih. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. potpisane su od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu potpisani od osam potpisnika. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. je parafirao, ali ne i potpisao – dakle – nije niti sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i potpisnik Dodatka Sporazumu –sindikat, a slijedom čega da bi bile pravno valjane, sve Izmjene

i

Dopune

imaju

se uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, što je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, razvidno je da na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka. Pravna situacija je ista i u slučaju kada se radi o kolektivnom ugovoru - da bi izmjene kolektivnog ugovora bile pravno valjane, potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili izvorni kolektivni ugovor. Slijedom navedenog tuženik ističe da su pravno nevaljane, ništetne i nepostojeće Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. te ne postoji utuživa obveza pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaću u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. U odnosu na pravnu narav i pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovori budući sklapanju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu ZoR-a. Naime, poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te navedeni predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbe čl. 186. ZoR-a. Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ali ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava. Zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja pri odboru sindikata za kolektivne pregovore ne može se raditi o kolektivnim ugovorima, stoga ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama. Također, niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i pripadajućih Dodataka Sporazumu te Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru jer isti sadržajem ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. Budući naprijed navedeni pravni izvori nisu kolektivni ugovor po svojoj pravnoj naravi, to dovodi do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom, pa se ni tužitelj kao radnik zaposlen kod tuženika koji je javna ustanova, ne bi moglo pojaviti kao aktivno legitimirani i potraživati prava iz Sporazuma. Osporava se navod tužitelja da bi u utuženom razdoblju osnovica za obračun plaće iznosila 5.415,37 kn bruto, temeljem čl. III. Izmjena i Dopuna dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Naime, plaća u javnim službama uređuje se prije svega odredbama ZPJS-a i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ 39/09 i 124/09 - dalje: Zakon o osnovici). Prema odredbi čl. 4. ZPJS-a plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok prema odredbi čl. 5. istog Zakona polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće čini prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini koju utvrđuje DZS i objavljuje u „Narodnim novinama“. Konačno, članak 2. Zakona o osnovici uređuje način utvrđivanja osnovice plaće u javnim službama. Navedena uređenja plaće i osnovice plaće u javnim službama predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice koji bi proizlazio iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. bio bi u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici. Slijedom navedenog, sve do donošenja odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. studenog 2016. s primjenom od 1. siječnja 2017. , u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u visini 5.108,84 kn bruto prema Dodatku Sporazuma od 13. svibnja 2009. Tuženik ističe kako tužitelj pogrešno smatra da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući isti previđaju da u čl. VII. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu stoje uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a prema kojima se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prošle godine). Kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu realni tromjesečni BDP zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to nesporno proizlazi da se uskladba prema čl. III. – V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje. To znači kako okolnosti za povećanje osnovice u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare te, obzirom na sve navedeno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u platne liste, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Priopćenje za javnost DZS-a od 28. kolovoza 2015., Objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., Priopćenje za javnost DZS-a od 27. studenog 2015., Objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika te da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenima u spis.

6. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužitelju u utuženim razdobljima bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

7. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat, sindikat, sindikat, Sindikat, sindikat, sindikat, te sindikat 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po sindikatu, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je

promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

8. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje

stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg

realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

9. Nisu osnovani prigovori tuženika vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. Da bi činjenica nepotpisivanja predmetnih dokumenata od strane sindikata utjecala na valjanost istih, navedeni sindikat trebao je biti isključen iz samog

pregovaranja. Tuženik nije dokazao da je sindikat bio isključen iz pregovaranja, pa su Izmjene Dodatka Sporazumu

valjane i proizvode učinke. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr 847/10-2 od 7. prosinca 2011. te odluke Revr 1797/09-2 od 7. veljače 2012.), te odluke Ustavnog suda RH broj: U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. Također, navedene Izmjene i dopune unesene su i u odredbu čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 141/12 - dalje: TKU/12) od 12. prosinca 2012., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju. Ujedno se napominje da je činjenica da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim, prema odredbi iz čl. 192. ZoR-a, kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Upravo se u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune zaključene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZoR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog rok važenja navedenih Izmjena istekao je 26. siječnja 2017.

10. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 115/10 - dalje: TKU/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

11. Nadalje, iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

12. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da su tužiteljice u cijelom spornom razdoblju bile u radnom odnosu kod tuženika koji predstavljaju javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužiteljica prema tuženiku, kao njihovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužiteljice mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelj može zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužiteljica da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika tužitelju isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi iz čl. 8. st. 1. ZoR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

13. Slijedom navedenog, ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. obzirom je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

14. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZoR-a primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZoR-a. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina dakle u odnosu na niti jedno utuženo potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća do podnošenja tužbe.

15. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud usvojio tužbeni zahtjev.

16. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, kao u izreci.

17. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14), a prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 750,00 kn, trošak sastava podneska od 19. listopada 2022. po Tbr. 8/3 -187,50 kn, zastupanja na ročištu 28. listopada 2022. po Tbr. 9/1 - 750,00 kn te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 375,00 kn odnosno ukupno 2.062,50 kn, a što uz PDV od 25%, ukupno iznosi 2.578,13 kn, a što uz primjenu fiksnog tečaja konverzije iznosi 342,18 EUR.

19. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12. veljače 2022. kojim proširuje tužbeni zahtjev nakon podnošenja tužbe, temeljem čl. 156. st.1. ZPP-a, obzirom je tužitelj navedeni tužbeni zahtjev mogao postaviti još u tužbi.

20. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) te su iste tužitelju dosuđene od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. prosinca 2022.

Sudac:

Siniša Marinović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku