Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-99/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika, Nikše Lučića i Emira Čustovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Ucović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv M. K. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) odlučujući o žalbi drugooptuženog M. K. i trećeoptuženog M. J. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem 7 K-64/2016 od 15. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe drugooptuženog M. K. i trećeoptuženog M. J., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-164/2016 od 15. srpnja 2021. proglašeni su krivima prvooptuženi S. B., drugooptuženi M. K. i trećeoptuženi M. J. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano u članka 99. stavak 1. KZ/97, a kažnjivo po članku 99. stavak 1. KZ/11, te su na temelju članka 99. stavak 1. KZ/97 S. B. i M. J. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po sedam mjeseci, a M. K. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19-dalje: ZKP/08) okrivljenici S. B., M. K. i M. J., dužni su naknaditi paušalne troškove u iznosu od po 1.000,00 kuna svaki, solidarno su dužni podmiriti troškove pristupa svjedoka u ukupnom iznosu od 8.199,00 kuna, troškove medicinskog vještačenja dr. I. B., trošak tumača u iznosu od 687,50 kuna dok će troškovima oštećenika te o nagradi oštećenikovom opunomoćeniku biti doneseno posebno rješenje. Na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZKP/08 okr. S. B. dužan je podmiriti troškove svoga dovođenja na raspravu 4. lipnja 2021.godine u visini od 14.477,72 kuna .

3. Na temelju odredbe članka 452. ZKP/08 odbijena je optužba protiv optuženika J. M. M. da bi zajednički i dogovorno s opt. S. B., M. K. i M. J. drugog tjelesno ozlijedio, čime bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 99. stavak 1. KZ/97.

4. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi koji se odnose na opt. J. M. M., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava. O nužnim izdacima opt. J. M. M., te o naknadi troškova i nagradi njegovog branitelja bit će doneseno posebno rješenje.

5. Protiv presude žalbu je podnio drugooptuženi M. K. putem br. S. B., odvjetnice u S. zbog povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenim sankcijama te odluke o trošku s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženike oslobodi optužbe ili da ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno predlaže da se njegovu braniteljicu izvijesti o sjednici vijeća.

6. Protiv presude žalbu je podnio i trećeoptuženi M. J. putem br. I. B., odvj. u Z. zbog povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenim sankcijama s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženike oslobodi optužbe ili da ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno predlaže da se njegovog branitelja izvijesti o sjednici vijeća.

7. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

8. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

9. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i optuženi M. K. i M. J., te br. drugooptuženog M. K., odvj. S. B., a pristupio je branitelj trećeoptu. M. J., odvj. I. B. koji je u cijelosti ostao kod svih navoda istaknutih u odgovoru na žalbu.

10. Žalbe optuženog M. K. i M. J. nisu osnovane.

11. Opt. M. K. i M. J. presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da je presuda nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da postoji znatna proturječnost između materijalnih dokaza u spisu i iskaza drugookrivljenog. Ujedno ističu se da je sud povrijedio odredbu članka 468 stavak 3. ZKP/08 iz razloga što je odbio sve dokazne prijedloge obrane.

11.1. Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a na koju opt. M. K. i M. J. u žalbi neutemeljeno ukazuju. Naime, u odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga obrana optuženika, pravu stranke na predlaganje dokaza ne korespondira nužno obveza suda da sve dokazne prijedloge prihvati, niti je moguće brojčano ili razmjerno odrediti koliko bi to prvostupanjski sud dokaznih prijedloga neke stranke trebao prihvatiti kako bi osigurao pravično suđenje, odnosno jednakost oružja. Odluku suda o tome koje će dokazne prijedloge prihvatiti, osim osiguranja provedbe načela jednakosti oružja, određuje i činjenično stanje, odnosno obrazloženje pojedinih dokaznih prijedloga i do tada u tom smislu prikupljene dokazne građe. Pri odlučivanju o prihvaćanju pojedinog dokaznog prijedloga, sud mora utvrditi je li takav prijedlog dovoljno obrazložen, je li važan za predmet optužbe, može li ojačati poziciju obrane ili čak dovesti do oslobođenja, te je li dosadan ili tegoban. Dakle, čak ni sama činjenica da su baš svi dokazni prijedlozi obrane odbijeni ne znači automatski povredu ravnopravnosti oružja imajući u vidu ostale dokaze izvedene u dokaznom postupku.

11.2. U odnosu na preostali dio žalbe koji se referira zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz navedenog proizlazi da opt. M. K. i M. J. u stvari pobijaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, tj. zbog pogrešnog zaključka glede utvrđenih činjenica.

11.3. Drugooptuženi M. K. u svojoj žalbi ističe da iz obrane ostalih opt S. B., M. J. i J. M. M. proizlazi da se on uopće nije inkriminirane zgode vratio u caffe bar ''P. ž.'' nego se uputio prema caffe baru ''M.'' gdje je radila njegova djevojka A. M. s kojom je prošetao nakon čega se uputio u apartman gdje je boravio s prijateljima.

11.4. Navode iz žalbe M. K. opovrgava prIje svega iskaz svjedokinje P. D. iz kojeg proizlazi da su oštećenog P. R. inkriminirane zgode napala četiri mladića s tim da se jedan od te četvorice, za kojeg je kasnije u dokaznom postupku utvrđeno da se radilo o J. M., odmaknuo od P. R. i nije ga udarao. Svj. T. M. za koju opt. M. K. tvrdi da je inkriminirane zgode bio s njom, a ne na inkriminiranom mjestu, u svom iskazu opovrgava njegovu obranu, te navodi da ona nije bila u vezi s M. K.. Ta svjedokinja navodi da su okrivljenici nakon što su napustili caffe bar ''P. ž.'' došli do caffe bara ''M.'' da bi tamo jedan od te četvorice mladića rekao da ide nazad u caffe bar ''P.ž.'' istući poslovođu nakon čega su se i ostala tri mladića uputili za njim, te je ona ostala sama ispred caffe bara ''M.'' da bi se nakon 15 minuta ti mladići vratili trčeći, a jedan od njih joj je rekao da su istukli nekoga u caffe baru ''P. ž.''. Svje. M. B. također opovrgava obrane optuženika kad u svom iskazu navodi da su se četvorica ili petorica mladića vratila u caffe bar ''P. ž.'' i da se radilo o društvu koje je ranije radilo problem u tom caffe baru te je jedan od tih mladića odvukao P. R. prema šanku nakon čega ona nije bila u mogućnosti vidjeti što se događa.

12. Trećeoptuženi M. J. u svojoj žalbi navodi da prvostupanjski sud cjelokupnu presudu temelji na iskazu svjedokinje P. D. koja je kao rodica oštećenika izravno zainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka s tim da je njen iskaz uz proturječan sam sebi kao i iskazu svjedoka M. D. te sadržaju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu dr. I. B.. Trećeoptuženi M. J. tu proturječnost obrazlaže uspoređujući dio iskaza svjedokinje P. D., iz kojeg proizlazi da su sva četvorica mladića krenuli prema oštećeniku udarati ga, s dijelom iskaza svjedoka M.D. iz kojeg proizlazi da je oštećenog udarila samo jedna osoba koliko je on vidio kao i sa dijelom mišljenja medicinskog vještačenja dr. Igora Borića iz kojeg proizlazi da su sve navedene ozljede mogle nastati i jednim udarcem tupotvrdog sredstva jačim intenzitetom.

12.1. U odnosu na navode iz žalbe trećeoptu. M. J. koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje po stavu ovog vijeća, isti su neutemeljeni. Naime svjedok M. D. u svom iskazu navodi da on nije mogao vidjeti cijeli inkriminirani događaj te da je koliko je on vidio samo jedna osoba udarila oštećenika što jasno upućuje na zaključak da je taj svjedok vidio samo jedan segment inkriminiranog događaja te da njegov iskaz nije proturječan iskazu svjedokinje P. D.. U odnosu na navode iz žalbe trećeopt. M. J. koji ističu dio mišljenja iz medicinskog vještačenja dr. I. B. iz kojeg proizlazi da su sve navedene ozljede mogle nastati i jednim udarcem tupotvrdog sredstva jačim intenzitetom potrebno je za istaknuti da kada iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je jedan optuženik postupajući na temelju zajedničke odluke s drugim optuženicima bitno pridonio počinjenju djela, za zaključak o postojanju supočiniteljstva neodlučna je činjenica to što svaki od optuženika nije osobno poduzeo radnje kojima je oštećeniku nanesena inkriminirana teška tjelesna ozljeda Naime, iz odredbe članka 36. KZ/11 jasno proizlazi da supočiniteljstvo postoji i kada ta druga osoba na drugi bitan način pridonese ostvarenju kaznenog djela. Prvostupanjski sud, suprotno žalitelju, izvodi pravilan zaključak da je kritične zgode između optuženika postojao prešutni dogovor i zajednička odluka da počine predmetno djelo. Naime, u smislu odredbe iz članka 36. stavak 2. KZ/11 kada više osoba na temelju zajedničke odluke počini kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju istog, svaka od njih kaznit će se kao počinitelj (supočinitelji). Budući da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su optuženici S. B., M. K. i M. J. postupajući na temelju zajedničke odluke, oborili oštećenog P. R. nakon čega su mu dok se nalazio na tlu zadali više udaraca nogama i rukama po glavi jasno proizlazi da su optuženici nastupali kao supočinitelji.

12.2. Optuženi M. J. u svojoj obrani pred sucem istrage navodi da je vidio da se optuženi S. B. tuče s nekim mladićem te im je on prišao i zatvorenom šakom udario tog mladića više puta u predjelu glave i gornjeg dijela prsnog koša dok S. B. u svojoj obrani pred sucem istrage navodi da je prišao oštećeniku i udario ga zatvorenom šakom u predjelu lijeve strane njegovog lica nakon čega im prilazi M. J. i nekoliko puta tog mladića udara zatvorenom šakom da bi nakon što su se odvojili, on zatvorenom šakom oštećenika udario 3-4 puta u predjelu glave, a zatim ga je stopalom lijeve noge udario u predjelu glave te je oštećenik, nakon što je oštećeni zadobio taj udarac, pao na pod.

12.3. Sve su dakle odlučne činjenice u cijelosti pravilno utvrđene, pa pokušaj žalitelja M. J. da na drugačiji način prikaže događaj i interpretira dokaze, kraj nepobitne činjenice da se su u prvom ispitivanju prvooptuženi S. B. i trećeoptuženi M. J. priznali da su inkriminirane zgode zadavali udarce oštećeniku u predjelu glave je neosnovan, a pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako su optuženi S. B., M. K. i M.J. počinili utuženo kazneno djelo, te ih za isto osnovano proglasio krivima i osudio po zakonu.

13. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te obrane svih optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja na isto slijedom čega žalbe drugooptuženog M. K. i trećeoptuženog M. J. niti u tom dijelu nisu osnovane.

13.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja svih okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti svih optuženika za inkriminirano im kazneno djelo teške tjelesne ozljede.

13.2. Na navode žalbe u kojoj se, u bitnome preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, pozivajući se pri tome i na iskaz svjedoka M. D., valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto ne vjeruje i ne poklanja vjeru obranama svih okrivljenika iznesenim na raspravi, zašto prihvaća iskaz oštećenika P. R. te iskaz svjedokinje P. D., a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13.3. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na način kako ga se tereti, te je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona zaključivši da se u ponašanju okrivljenika S. B., M. K. i M. J. stječu sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. KZ/97, pa tako nije povrijeđen ni kazneni zakon.

14. Što se tiče odluke o kazni, žalitelj drugooptuženi M. K. ističe da zbog činjenice nepostojanja kaznenog djela je sud trebao donijeti oslobađajuću odluku dok žalitelj trećeoptuženi M. J. navodi da smatra da je kazna izrečena okrivljeniku prestroga i da sud u odnosu na izbor vrste i visine kazne nije cijenio niti jednu okolnost koja bi išla u korist okrivljeniku i nije nimalo ublažio kaznu već se povodio samo otegotnim okolnostima, a zanemario je protek vremena od inkriminiranog događaja kao otegotnu okolnost te bi se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznom tj. primjenom uvjetne osude za optuženike.

14.1. U ovdje konkretnom slučaju prvostupanjski sud je prvoopt. S. B., drugoopt. M. K. te trećeoptuženom M. J. pravilno utvrdio otegotne okolnosti u vidu iskazanog visokog stupnja agresivnosti prilikom počinjenja kaznenog djela, težine ozljeda oštećenika P. R. kao i ranije osuđivanosti drugoooptuženog M. K. te trećeoptuženog M. Jozipoviću, dakle, cijenio je sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Te je okolnosti prvostupanjski sud pravilno vrednovao. Preocjena tih okolnosti za koju se zalaže trećeoptuženi M. J. nije osnovana. Naime, ponavljamo, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve bitne okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude blaža ili stroža, pa uzimajući u obzir sve navedeno u ovdje konkretnom slučaju, a vodeći računa o težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, kao i o svrsi kažnjavanja, ovaj drugostupanjski sud smatra da kazne zatvora na koje su osuđeni S. B., M. K. i M. J. su primjerene težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ličnostima optuženika i upravo istima će se optimalno djelovati na optuženike da ubuduće ne čine kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Izrečena kazna izrazit će dostatnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela. Stoga nije bilo mjesta blažem kažnjavanju optuženika.

15. Prvooptuženi M. K. se žali i zbog odluke o trošku navodeći da ne postoji obveza snošenja troškova od strane drugooptuženika, a to iz razloga što nije postojalo kazneno djelo, a samim time ni potreba vođenja ovog kaznenog postupka.

15.1 U pogledu žalbene osnove odluke o troškovima kaznenog postupka, drugooptuženi M. K. u svojoj žalbi navodi da ne postoji obveza snošenja troškova od strane drugooptuženika, a to iz razloga što nije postojalo kazneno djelo a samim time

. Međutim, kod ovoga je za istaći kako je ni potreba vođenja ovog kaznenog postupka

odluka o troškovima postupka ispravno donesena, na temelju članka 148. stavak 1., u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, za što je sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da se okrivljeni Matija Kucek neosnovano žali i zbog ove žalbene osnove.

16. Kako žalbenim razlozima drugooptuženog M. K. i trećeoptuženog M. J. nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, primjenom članka 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

U Dubrovniku 8. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Pero Miloglav