REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Ul. biskupa a. Kažotića 13

10 370 Dugo Selo,

Poslovni broj 10 P-373/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB … iz , zastupanog po punomoćnici N. L., odvjetnici iz D. S., protiv tuženika J. B., OIB … iz , zastupanog po punomoćniku A. Č., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, 26. listopada 2022., zaključene u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 8. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između M. K. i T. K., kao primatelja uzdržavanja i J. B., kao davatelja uzdržavanja dana 12.2.2019. kod javne bilježnice S. P. iz D. S., pod brojem ...

II. Nalaže se brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između M. K. i T. K., kao primatelja uzdržavanja i J. B., kao davatelja uzdržavanja dana 12.2.2019. kod javne bilježnice S. P. iz D. S., , pod brojem … tako da se na nekretninama upisanim u k.o. , ZK tijelo I. kčbr.5043/1 dvorište u B. ul.20-20/3 od 177,1 čhv, 637 m2, i ZK tijelo V. obiteljska kuća u B. ul.br.20/1 sagrađena na djelu kčbr. 5043/1, briše pravo vlasništva u ½ djela na tim nekretninama za korist tuženika J. B. uz istovremeni upis ½ djela vlasništva nekretnine na tužitelja M. K. OIB … iz D. S., .

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u djelu koji glasi:

"Nalaže se brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između M. K. i T. K., kao primatelja uzdržavanja i J. B., kao davatelja uzdržavanja dana 12.2.2019. kod javne bilježnice S. P. iz D. S., , pod brojem … tako da se na nekretninama upisanim u k.o. …, , ZK tijelo I. kčbr.5043/1 dvorište u B. ul.20-20/3 od 177,1 čhv, 637 m2, i ZK tijelo V. obiteljska kuća u B. ul.br.20/1 sagrađena na djelu kčbr. 5043/1, briše pravo vlasništva u ½ djela na tim nekretninama za korist tuženika u ½ djela uz istovremeni upis ½ djela vlasništva nekretnine na tužitelja M. K. OIB … iz

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.400,00kn/849,43 eura[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 28. 7. 2021. tužitelj K. M. navodi da su on i njegova supruga pokojna T. K., kao primatelji uzdržavanja, i tuženik J. B., kao davatelj uzdržavanja, zaključili 12. 2. 2019. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Predmetnim ugovorom nekretnine – obiteljska kuća tuženika i pok. supruge odmah su prešle u vlasništvo tuženika. Predmetnim ugovorom nije ugovorena zajednica života iako je trebala biti jer su tužitelj i njegova supruga počeli živjeti u obiteljskom domu B. odmah po zaključenju ugovora. Supruga tužitelja umrla je 28. 9. 2019., a on je utvrđen njezinim jedinim nasljednikom. Tuženik je vlasnik Obiteljskog doma B. u kojem boravi tužitelj te se o tuženiku kao i njegovoj pok. supruzi brinuo na način kao i o svim drugim štićenicima, a za uzvrat je u vlasništvo dobio nekretninu tužitelja i pok. supruge. Člankom 4. predmetnog Ugovora ugovoreno je da je tužitelj dužan iz svojih redovnih primanja plaćati dom, a ostatak će podmiriti tuženik. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora supruga tužitelja je bila bolesna i tužitelj se nije o njoj mogao samostalno skrbiti. U trenutku zaključenja ugovora tužitelj nije razumio sve odredbe Ugovora jer je bio u teškom stanju zbog bolesti supruge, te nije shvatio da nije ugovorena zajednica života već da uslugu smještaja u Dom mora plaćati. Sedam mjeseci po smještaju u Dom supruga tužitelja je preminula. U vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj i supruga su bili prisiljeni zaključiti Ugovor jer su bili u krajnjem stanju nužde koje je tuženik iskoristio i ugovorio za sebe vlasništvo nekretnine u Z. na atraktivnoj lokaciji, s time da tužitelji smještaj u domu svejedno moraju plaćati. Tužitelj je nezadovoljan s uvjetima u Domu, drugi smještaj ne može tražiti radi preniskih primanja, nije u stanju samostalno živjeti, a svojom nekretninom ne može raspolagati. Smatra da je predmetni Ugovor zaključen u namjeri iskorištavanja tuđe nevolje radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi te je kao takav protivan moralu društva i ništetan temeljem čl. 322. st. 1 ZOO-a. Stoga predlaže da se predmetni ugovor utvrdi ništetnim, te se naloži brisanje zemljišnog stanja nastalog temeljem tog ugovora tako da se briše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama za korist tuženika, uz istovremeni upis vlasništva tužitelja. Potražuje i parnični trošak. Na ročištu 3. studenog 2021. tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na raskid predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ne poriče zaključenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 12. 2. 2019., niti da su tužitelj i njegova supruga po zaključenju istog počeli živjeti u Obiteljskom domu B. Čini nespornim da je tužiteljeva supruga preminula i da je tužitelj njen jedini nasljednik. Poriče da bi tuženik bio vlasnik Obiteljskog doma B., te poriče da primatelji ugovaranja nisu bili upoznati s odredbom članka 4. predmetnog Ugovora, posebice što im je isti kao i druge odredbe Ugovora, obrazložio javni bilježnik. Poriče navod tužitelja da zbog teškog psihičkog stanja u vrijeme zaključenja ugovora isti nije razumio, posebno jer mu je ugovor protumačen od javnog bilježnika kojem su stranke potvrdile da su razumjele sadržaj ugovora. Poriče da su tužitelj i njegova supruga bili prisiljeni zaključiti predmetni ugovor radi stanja nužde. Navodi tužbe ukazuju na postojanje mana volje kod tužitelja jer tvrdi da je bio prisiljen ugovor potpisati (članak 330. ZOO-a), te da je nastupila zastara prava na podizanje tužbe iz članka 335. ZOO-a. Navodi da se u konkretnom slučaju ne može raditi niti o postizanju nerazmjerne imovinske koristi jer su tužitelj i njegova supruga počeli živjeti u Domu nakon potpisivanja ugovora. Smještaj u domu za njih dvoje iznosio je mjesečno oko 12.000,00 kn, a njih oboje su imali mirovinu oko 6.000,00 kn, te znači da je tuženik mjesečno nadoplaćivao razliku od 6.000,00 kn, a uz to morao plaćati lijekove i davati im novac u gotovini za potrebe koje nisu vezane za dom. Nakon smrti supruge obveza plaćanja doma za tužitelja je iznosila 5.500,00 kn, no kako je njegova mirovina oko 3.500,00 kn tuženik mora svaki mjesec doplaćivati razliku od 2.000,00 kn. Ističe da je odmah po prijenosu prava vlasništva nekretnine na sebe započeo s rekonstrukcijom kuće koja je bila u lošem stanju. Također navodi da tuženik nije mogao tražiti pobojnost odnosno ništavost dijela ugovora koji je potpisala njegova supruga za vlasništvo njezinog dijela nekretnine.

Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3.Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj na ročištu 3. studenog 2021. ističe da je iz istoga vidljivo da tuženik krši odredbe zaključenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer onemogućava tužitelja u posjedu predmetne nekretnine, odnosno korištenju ugovorenog prava plodouživanja, jer mu je uzeo posjed i ključeve predmetne nekretnine pa je tužitelj ne može iznajmiti. Podneskom od 15. 9. 2022. ističe da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan jer je protivan članku 123. a Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19.) jer je tuženik bračni drug fizičke osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi te kao takav nije smio s korisnikom kojem njegova supruga pruža socijalnu uslugu, sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika.

4. Sud je izveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 12. 2. 2019. (list 4-9), rješenje o nasljeđivanju iza pok. T. K. poslovni broj O-6915/19, UPP-8-2/19 od 25. studenog 2019. (list 10-11), rješenje upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje od 28. siječnja 2020. (list 61-64), ugovor o međusobnim pravilima i obvezama između Doma za smještaj starijih i nemoćnih osoba "B." i M. i T. K. od 4. 2. 2019. (list 33-37), zapisnik Ministarstva od 5. studenog 2019. (list 38-42), dokumenti za otvaranje obiteljskog doma( list 58),saslušani su svjedoci D. P. (list 47), S. P. (list 65), te tužitelj i tuženik kao stranke (list 48-51). Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka Ž. N. jer je tužitelj od tog svjedoka odustao na ročištu 26. listopada 2022. Nije usvojen i proveden dokazni prijedlog tuženika za očevidom na predmetnoj nekretnini i građevinskim vještačenjem na okolnost ulaganja tuženika u nekretninu, kao nepotreban.

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a.

6. Osnovni tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7.Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 12. veljače 2019. ovjeren po javnoj bilježnici pod poslovnim brojem ..., te da se u zemljišnim knjigama izvrši brisanje upisanog prava vlasništva tuženika na nekretninama predmetu ugovora i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije izvršenog upisa tuženika odnosno da se tužitelj upiše u cijelosti kao vlasnik nekretnine. Podrednim odnosno eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio raskid predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na navedenim nekretninama koje je bilo prije upisa prava vlasništva na ime tuženika temeljem spornog ugovora.

8.Iz tužbe i odgovora na tužbu te tijekom postupka Između stranaka nije sporno -da su tužitelj M. K. i pok. T. K. kao primatelji uzdržavanja sa tuženikom J. B. zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 12. 2. 2019. ovjeren po javnoj bilježnici pod poslovnim brojem ...,

-da su prije zaključenja navedenog Ugovora tužitelj i pok. T. K. bili upisani kao zk vlasnici nekretnine (upisane u k.o. , , ZK tijelo I. kčbr.5043/1 dvorište u B. ul.20- 20/3 od 177,1 čhv, 637 m2, i ZK tijelo V. obiteljska kuća u B. ul.br.20/1 sagrađena na djelu kčbr. 5043/1) koju je tuženik stekao tim ugovorom, svaki u ½ djela,

-da je navedeni Ugovor proveden u zemljišnim knjigama i tuženik je upisan kao zk vlasnik navedenih nekretnina u cijelosti,

-da je supruga tuženika predstavnica obiteljskog doma u D. S., , te temeljem rješenja Z. Županije, Upravnog odjela Kl: UP/I-550-01/19-01/19, od 28. siječnja 2020., obavlja poslove Obiteljskog doma kao profesionalne djelatnosti izvan mreže socijalnih usluga,

-da su tužitelj M. K. i T. K. zaključili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama između Doma za smještaj starijih i nemoćnih osoba, Doma za starije i nemoćne osobe "B.", , 4. 2. 2019.

9.Sporno je da li je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju valjani pravni posao ili u ovom slučaju postoje razlozi za ništetnost istog koje ističe tužitelj sukladno čl.322.st.1 ZOO-a. Sporno je i da li je sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19 dalje ZOSS/2013.) važećim u vrijeme zaključenja navedenog Ugovora, čl.123 a. tuženiku bilo zabranjeno zaključiti predmetni Ugovor.

10.Stoga je sud je u ovom postupku trebao utvrditi da li su ispunjene zakonske pretpostavke za ništetnost Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog dana 12.2.2019.godine. Valja napomenuti da je prema mišljenju ovog sud tužitelj ovlašten tržiti utvrđenje ništetnost cijelog ugovora, bez obzira što je njegova supruga u međuvremenu preminula.

11. Glavom IX. OBAVLJANJE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI navedenog Zakona čl. 123 propisano je :"Djelatnost socijalne skrbi obavljaju:

- ustanove socijalne skrbi

- udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe te obrtnici

- fizičke osobe kao profesionalnu djelatnost

- udomiteljske obitelji.

Člankom čl.123.a propisano:

(1) Pravna osoba ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi ne smije s korisnikom kojem pruža socijalnu uslugu sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika.

(2) Bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner te srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka ne smije s korisnikom, kojem fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka pruža socijalnu uslugu, sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika. (3) Fizička osoba koja je zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi, njezin bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner ili srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva ne smije s korisnikom sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika.

(4) Ugovor sklopljen suprotno odredbama ovoga članka je ništetan.

12.Dakle, posebnim propisom ZOSS/2013 je osobama koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, osobama zaposlenima u djelatnosti socijalne skrbi te određenom krugu njihovih srodnika zabranjeno sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s korisnikom kojem pružaju usluge socijalne skrbi, ako je tim ugovorom obuhvaćena nekretnina korisnika usluge socijalne skrbi.

13. Pružanje socijalnih usluga kao profesionalne djelatnosti propisano je čl.172 pa je tako propisano da (

1) Fizička osoba može samostalno obavljati kao profesionalnu djelatnost usluge smještaja ili boravka u obiteljskom domu, usluge savjetovanja u savjetovalištu i usluge pomoći u kući, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.(2) Fizička osoba u svom nazivu ističe ime i prezime, OIB, adresu nositelja djelatnosti i oznaku djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka. Čl.173 propisano je da je (1) Obiteljski dom oblik pružanja usluge smještaja ili boravka za pet do 20 odraslih korisnika, odnosno za četvero do desetero djece koji žive ili borave s obitelji pružatelja usluge.(2) Uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža jedan punoljetan član obitelji - predstavnik obiteljskog doma, koji može zaposliti i druge radnike ovisno o broju i vrsti korisnika u skladu s propisanim uvjetima.

14. Uvidom u rješenja Z. Županije, Upravnog odjela , Kl: UP/I-550-01/19- 01/19, od 28. siječnja 2020. (list 61-64) utvrđeno je da je Lj. B., koja je nesporno supruga tuženika, kao predstavnica Obiteljskog doma obavljat će poslove Obiteljskog doma kao profesionalnu djelatnost izvan mreže socijalnih usluga i to socijalne usluge smještaja do 20 starijih i nemoćnih osoba, prvog, drugog i trećeg stupnja usluge. Dakle, iz navedenog je utvrđeno da supruga tužitelja obavlja djelatnost socijalne skrbi kao profesionalnu djelatnost pa se zabrana sklapanja ugovora s korisnikom doma koji je smješten u taj dom iz čl. 123 a Zakona o socijalnoj skrbi, odnosi i na tuženika kao bračnog druga predstavnice Obiteljskog doma "B." u .

15. Iz navedenog proizlazi da tuženik kao suprug osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi kao profesionalnu djelatnost nije s tužiteljem i njegovom suprugom mogao zaključiti predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, te je zaključenje predmetnog ugovora protivno prisilnom propisu.

16. Uvidom u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama između Doma za smještaj starijih i nemoćnih osoba, Doma za starije i nemoćne osobe "B.", , od 4. 2. 2019. (list 33-37), utvrđeno je da je člankom 1. ugovoreno da Dom M. i T. K. prima na smještaj i pruža im usluge smještaja u dvokrevetnoj sobi. Člankom 2. istog Ugovora cijena usluga za pokretnog korisnika definirana je iznosom od 7.000,00 kn, te da su obveznikom plaćanja naznačeni M. i T. K. i J. B.

17. Uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 12. 2. 2019. (list 4-9) utvrđeno je da je člankom 2. Ugovora navedeno da su stranke suglasne da vrijednost navedenih nekretnina i pokretnina koje su predmet ovog Ugovora iznosi 200.000,00 kn, a člankom 5. navedenog Ugovora ugovorne stranke suglasne da na nekretnini iz članka 1. Ugovora se osnuje stvarni teret uzdržavanja i pravo doživotnog plodouživanja za korist primatelja uzdržavanja M. K. i T. K.

18. Na okolnosti sklapanja navedenog ugovora i utvrđenja okolnosti pod kojima je isti sklopljen, te da li je isti protivan članku 322. ZOO-a saslušane su stranke, te svjedoci.

19. Iz iskaza svjedoka D. P., poznanika tužitelja, proizlazi da su prije sklapanja navedenog Ugovora tužitelj i njegova supruga bili bolesne osobe, ona jače, te im je zadnjih mjeseci prije odlaska u Dom dolazila kao pomoć jedna gospođa. Nakon što su smješteni u Dom povremeno je u kući tužitelja susretao tuženika, a sada je to detaljno obnovljena kuća. U vrijeme stanovanja tužitelja u predmetnoj kući, kuća je imala vlagu kakvu inače imaju stare kuće. Po njegovom saznanju ista se ne iznajmljuje.

20.Javna bilježnica S. P. saslušana kao svjedok iskazala je da se njoj obratio tuženik, raspitivao se o sastavljanju Ugovora, te mu je bila objašnjena razlika ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. On je zatražio vanjsko uredovanje, te je Ugovor sastavljen na njegov zahtjev kao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer je kazao da je tako dogovorio sa primateljima uzdržavanja. Razlika između dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja objašnjena je i J. B., a i tužitelju i njegovoj supruzi i tada im je akt pročitan i protumačen. Prisjednik javne bilježnice je izašao na vanjsko uredovanje koje je obavljeno na adresi navedenoj u aktu . Iskazala je da ukoliko se ugovorom ugovara prava plodouživanja za korisnike primatelja uzdržavanja, što je u konkretnom predmetu i bio slučaj, to se njima objasni a pretpostavlja da su stranke na istom inzistirale jer oni samoinicijativno ne rade te intervencije. Da nije postojala volja stranaka da se takav ugovor potpiše radila bi se izmjena u skladu sa zahtjevima stranaka ili se isti ne bi zaključio.

21.Sud je poklonio vjeru iskazu ovih svjedoka jer su nezainteresirani za ishod postupka.

22.Iskazi saslušanog tužitelja i tuženika nisu suglasni u pogledu toga kakav ugovor su stranke htjele zaključiti, da li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da li su razumjeli sve elemente zaključenog Ugovora. Tako je tužitelj iskazao da su on i supruga željeli zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanja a tuženik je inzistirao na ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju pa su takav i sklopili, jer je jedino takav tuženik želio zaključiti a tužitelj je na to pristao i na nagovor bolesne supruge kojoj je trebala njega. Sam tužitelj proturječno iskazuje razumije li razliku ta dva ugovora, prvo ju razumije pa onda ne, jer iskazuje da je smatrao da bi njegove nećake nešto naslijedile da je zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj iskazuje i da se htio nakon smrti supruge vratiti živjeti u svoju kuću a tuženik mu je kazao da "nema razgovora o tome". Tuženik je iskazao da su u Ugovor stavili odredbu o pravu tužitelja na plodouživanje nekretnine jer je tužitelj to tražio, ali da on nije shvatio da to znači da tužitelj može živjeti u svojoj kući i eventualno je do smrti iznajmljivati. Taj dio njegovog iskaza suprotan je iskazu svjedoka javne bilježnice, koja je iskazala da im je to pojašnjeno pa mu sud nije poklonio vjeru. Iskaz tuženika suprotan je i predmetnom Ugovoru o doživotnom i Ugovoru o smještaju tužitelja u Dom, jer on iskazuje da je on prvo zaključio Ugovor o doživotnom a potom Ugovor o smještaju tužitelja u Dom dok iz navedenih Ugovora proizlazi suprotno. Tuženik iskazuje i da on prije potpisivanja nije znao razliku ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju, iako je svjedok javni bilježnik o tome svjedočila suprotno, te iskazala da je od nje upravo tuženik tražio sastav takvog ugovora.

23.Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika, jer kako je sam iskazao bavi se građevinom i već je započeo radove na nekretnini kući tužitelja iako je Ugovorom zaključenom među strankama ugovoreno pravo doživotnog plodouživanja tužitelja. Niti u ovom predmetu nije kazao da je spreman dozvoliti tužitelju da živi u predmetnoj nekretnini. Predmetnim ugovorom tuženik je stekao vlasništvo nekretnine u Z., u B. ulici, što je svakako dobra lokacija za gradnju pa sud smatra da je to bio prvenstveni motiv tuženiku za zaključenje Ugovora. Iz iskaza stranka utvrđeno je da je tuženik inzistirao upravo na sklapanju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u vrijeme kada su tužitelj i njegova supruga trebali nekog da se za njih brine bio im je nužan smještaj u Dom.

24.Stoga, iz svih provedenih dokaza sud smatra da je dokazano da na strani tuženika zaključenje navedenog Ugovora prvenstveno motivirano pribavljanju materijalne koristi i sklopljen je protivno moralu društva, te su ostvarene zakonske pretpostavke za njegovu ništetnost i temeljem odredbi ZOO-a. Prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN. Br 35/05 i 41/08, nastavno ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Nesporno je da tuženik ne omogućava tužitelju da živi u nekretnini predmetu Ugovora, čime mu onemogućava ostvarenje prava iz zaključenog Ugovora. Zbog postojanja svih prethodno navedenih okolnosti, stav je ovog suda da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen suprotno moralu i načelu savjesnosti i poštenja u prometu. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

25.Stoga je valjalo, zbog svih iznesenih razloga ovom presudom utvrditi da je isti ugovor ništav u cijelosti, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke.

26.Nesporno je da je predmet ugovora bila nekretnina upisana u k.o. , , ZK tijelo I. kčbr.5043/1 dvorište u B. ul.20-20/3 od 177,1 čhv, 637 m2, i ZK tijelo V. obiteljska kuća u B. ul.br.20/1 sagrađena na djelu kčbr. 5043/1, Nesporno je da je predmetna nekretnina prije zaključenja bila upisana kao suvlasništvo tužitelja i njegove supruge svakog u ½ djela a sada je upisana kao vlasništvo tuženika u cijelosti temeljem tog ugovora.

27.Kako se ovom presudom utvrđuje ništavost predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, to je u smislu odredbe čl.323. st.1. ZOO-a, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, tj. naložiti zemljišno-knjižnom odjelu ovoga suda, brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na temelju predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te uspostava zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe toga ugovora. U tom smislu je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja da se uspostavi zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe toga Ugovora u odnosu na njega i odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

28.Odbijen je osnovni tužbeni zahtjev tužitelja u djelu da se on upiše kao suvlasnik i druge ½ predmetne nekretnine (koja je bila prethodno suvlasništvo njegove supruge u ½ djela), jer to ne bi bila uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, te je odlučeno kao pod točkom III izreke.

29.O eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu sud nije odlučivao, jer je djelomično usvojio glavni tužbeni zahtjev.

30.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Naime, tužitelj nije uspio samo u neznatnom djelu svog zahtjeva a zbog tog djela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju zastupanom po odvjetniku dosuđen je trošak parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi (NN 142/12,103/14, 118/14 i 107/15) i prema VPS-u od 10.000,01 kn. Prema troškovniku (list 198) priznat mu je trošak : sastava tužbe u iznosu 1.000,00 kuna po Tbr 7. toč. 1. OT, zastupanja na ročištu 3.11.2021., 19.9.2022. i 26.10.2022. u iznosu od 1000,00 svako po Tbr. 9/1 OT, sastav podnesaka od 15.9.2022. i 18.10.2022 u iznosu od 1.000,00 kuna svaki po Tbr. 8/1 OT, ukupno 6.000,00kn na ime zastupanja. Priznat mu je i zatraženi trošak pristojbe na tužbu 200,00kn i presudu 200,00kn( 50% pune pristojbena tužbu i presudu jer je tužba primljena e-komunikacijom, te jer jer odluku prima e- komunikacijom te ukoliko je plati u roku 3 dana plaća polovinu iznosa pristojbe) sveukupno 6.400,00kn.

31. S obzirom da tužitelj nije tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do plaćanja, ista mu nije ni dosuđena sukladno čl.151.st.3 ZPP-a. a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/19 i 73/17, dalje u tekstu: Ovršni zakon) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 31. svibnja 2022. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Dugom Selu 8. prosinca 2022.

Sudac

Ranka Memišević, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude, o istoj odlučuje županijski sud .

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Rok za žalbu za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu počinje teći prvog sljedećeg dana nakon objave presude.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

1. pun tužitelja N. L.

2. pun tuženika A. Č.