Poslovni broj:101.Pr-3415/2021-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Dorici Krnic – Miloš, na prijedlog sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužiteljice J. M., OIB:..., iz O., zastupane po

punomoćnici D. K., odvjetnici iz O., protiv tuženika Doma zdravlja, OIB: ..., iz O., , zastupan po D. J., dipl. iur., radi isplate, nakon održane i

zaključene glavne i javne rasprave 09. studenoga 2022. u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, uz javnu objavu presude 08. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Domu zdravlja, OIB:..., iz O., da tužiteljici J.

M., OIB:..., iz O., isplati iznos

od 4.096,99 kuna (četiritisućedevedesetišest kuna i devedesetidevet lipa) / 543,76 eura[1] (petstočetrdesetitri eura i sedamdesetišest centi) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 385,01 kn od dana 16. travnja 2016.,

- na iznos od 386,29 kn od dana 16. svibnja 2016.,

- na iznos od 386,23 kn od dana 16. lipnja 2016.,

- na iznos od 368,30 kn od dana 16. srpnja 2016.,

- na iznos od 397,59 kn od dana 16. kolovoza 2016.,

- na iznos od 389,58 kn od dana 16. rujna 2016.,

- na iznos od 371,19 kn od dana 16. listopada 2016.,

- na iznos od 389,78 kn od dana 16. studenoga 2016.,

- na iznos od 385,79 kn od dana 16. prosinca 2016.,

- na iznos od 373,00 kn od dana 16. siječnja 2017.,

- na iznos od 264,23 kn od dana 16. veljače 2017.,

sve do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, u visini stope određene č l.

29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Domu zdravlja, OIB:..., iz O., da tužiteljici J.

M., OIB:..., iz O., naknadi

prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn (dvijetisućeosamstodvanaest kuna i pedeset lipa) / 373,28 eura (tristosedamdesetitri eura i dvadesetiosam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 08. prosinca 2022. do isplate, u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 19. ožujka 2021. ovom sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da je u vremenskom razdoblju od 01. ožujka 2016. do 31. siječnja 2017. bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu ma neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2006. na radnom mjestu zubni asistent. Navodi kako je u spornom razdoblju plaća tužiteljice definirana odredbom čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09) kojom je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Napominje dalje, kako je u spornom razdoblju osnovica plaće regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama kojim je odredbom čl. 2. ("Narodne novine" broj 39/09 i 124/09) propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. U spornom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13 i 153/13) i Sporazumi Vlade RH i Sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama. Navodi da su to Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. zaključen između Vlade RH i sindikata javnih službi kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.. Nadalje, 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili su, zbog nastupa recesije, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini one iz 2008. i to na iznos od 5.108,84 kn bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn bruto odgođeno sve dok službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ne ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je kojim je u čl. III. određeno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje u nastavku: DZS) RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 04. rujna 2015.. Dana 27. studenoga 2015. DZS RH objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 04. prosinca 2015.. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2% krajem studenoga 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. IDDS od 26. listopada 2011.. Unatoč navedenome, tuženik je tužiteljici obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, slijedom čega tužiteljica predlaže sudu da donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Navodi da je materija koja se odnosi na plaće u javnim službama uređena Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama pri čemu je osnovica za obračun plaće u utuženom razdoblju definirana sukladno Dodatku sporazumu od 13. svibnja 2009. u visini od 5.108,84 kn. Tuženik ističe da on nije stranka sporazuma između Vlade i Sindikata niti može samostalno postupati po takvom sporazumu te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Također, tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl.

III. Izmjena i Dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. budući je u njima određeno da se uskladba plaća odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Kako je promatrani tromjesečni BDP zabilježio dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014., proizlazi da se primjena čl. III. Izmjena treba odgoditi za dvanaest uzastopnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016., što znači da uvjeti za povećanje osnovice plaće u javnim službama nisu ni nastupili. Ističe da Izmjene i Dopune Dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. važe pet godina, što je isteklo 25. listopada 2016. te je time otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Isto tako, tuženik smatra da je ništetna i pravno nevaljana Arbitražna odluka od 07. prosinca 2011. iz razloga što je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani Sindikata bilo nedostatka jer nije potpisana od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

3. Tuženik je na pripremnom ročištu izjavio da ne spori visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u e–spisu koju je tužiteljica dostavila uz tužbu, kao priloge i to: ugovor o radu, obračunske liste za plaću za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017., Sporazum, Dodatak Sporazumu, IDDS, Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS, priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda i drugu spisu priležeću materijalnu dokumentaciju.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju. Također nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva odnosno pravilnost tužiteljičinog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

7. U ovoj pravnoj stvari spornim se ukazuje je li tuženik pasivno legitimiran. Također, sporna je i pravna osnova tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju budući je tuženik plaću obračunavao prema osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn kako to smatra tužiteljica.

8. Prije svega, treba naglasiti da je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, a koji prigovor tuženik obrazlaže navodom da on nije stranka sporazuma sklopljenog između Vlade RH i Sindikata, te da ne može samostalno postupati po takvom sporazumu. Naime, sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, a odredbom čl. 3. st. 2. istoga zakona propisano je da kolektivne ugovore na temelju istog zakona sklapaju Vlada RH i Sindikati javnih službi. Nadalje, sukladno odredbi čl. 28. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvena djelatnost obavlja se kao javna služba. Kako tuženik obavlja djelatnost javne službe, potpisom kolektivnog ugovora, pa tako i svih akata na koji se tužiteljica poziva u tužbi, od strane Vlade RH, obvezan je poštivati iste akte i postupati sukladno istima.

9. Prema Sporazumu od 23. studenog 2006. proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

10. Sukladno Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu 05.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

11. Prema IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna.

12. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/2016) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017..

13. Temeljem službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

14. Sukladno službenim podacima DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015..

15. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

16. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

17. Također, prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) kojeg su 4. listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12) od 12. prosinca 2012..

18. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje: TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

19. Sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u nastavku: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

20. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

21. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u nastavku: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.

22. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI. IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

23. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane i za odgodu primjene čl. III. IDDS jer odredbom čl. VIII. IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDDS, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1111/2020.

24. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III. IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica za siječanj 2017., sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

25. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare tuženika budući se prvo potraživanje tužiteljice odnosi na isplatu razlike plaće za mjesec ožujak 2016. koje dospijeva 16. travnja 2016., a s obzirom da je tužba podnesena 19. ožujka 2021., nije prošao zastarni rok od pet godina propisan čl.139. ZR.

26. Slijedom obrazloženoga, sud je tužiteljici dosudio razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 4.096,99 kn (čl. 433. a st. 1. ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u nastavku: ZOO) izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 187/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 95/05, 96/06 i 68/07).

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP- a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu 750,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u nastavku: OT), za sastav podneska od 26. listopada 2021. – 750,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 09. studenoga 2022. – 750,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 2.250,00 kuna što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 2.812,50 kuna. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), o čemu je odlučeno kao u točki II./ izreke presude. O trošku pristupa ročištu za objavu presude sud će odlučiti naknadnim rješenjem.

28. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 08. prosinca 2022.

Sudac

Dorica Krnic – Miloš,

u. z. Saša Rešetar, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog zakona.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Porezna uprava