Poslovni broj: 8 Kv II-115/2024-3

1 Kir-254/2024-8

 

 

Poslovni broj: 8 Kv II-115/2024-3

1 Kir-254/2024-8

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 1 Kir-254/2024-3 od 16. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba okrivljenog M. Š. odbija se kao neosnovana.

 

 

     Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 1. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog M. Š. određen istražni zatvor, u kaznenom postupku zbog kaznenih djela iz čl. 179.a KZ/11 (sud prvog stupnja propustio je navesti broj Narodnih novina 114/23) i dr., koji po tom rješenju može trajati najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode, odnosno od 14. ožujka 2024.    

 

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljeni M. Š. putem branitelja po službenoj dužnosti T. K., odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje za određivanje istražnog zatvora, a podredno da predmet ukine i uputi na ponovno odlučivanje.

 

3.              Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

4.              Prije svega, ovo žalbeno vijeće uočava da okrivljenik uvodno istaknutu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlasti iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

 

5.              Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5.1.              Okrivljenik prvenstveno nije u pravu kada u žalbi pobija pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koje se tereti, konkretno nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 3. istog Zakona.

 

Pritom, žalitelj u bitnome smatra da je za utvrđenje da je netko osnovano sumnjiv da je počinio neko kazneno djelo nužno postojanje više dokaza koji idu u korist tvrdnje da je to djelo počinjenje od onih dokaza koji idu u prilog tvrdnje da djelo nije počinio, dok je u ovom slučaju jedini "dokaz" koji ga tereti da je počinio inkriminirana kaznena djela sadržaj kaznene prijave navodne žrtve, a što, po njegovom mišljenju, nije dostatno za zaključak o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – postojanje osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela.

 

5.2.              Vezano za takve žalbene tvrdnje, prvenstveno valja primijetiti da se prema ZKP/08 utvrđenje relevantnih činjenica ne temelji na formalnim dokaznim pravilima (riječ je o pravilima kojima se propisuje broj i vrsta dokaza nužnih za utvrđenje pojedine činjenice), već na slobodnoj ocjeni dokaza.

 

Nadalje, a suprotno žalbenim tvrdnjama, sutkinja istrage pravilno uočava da izjavu žrtve sadržanu u kaznenoj prijavi, a u kojoj tereti okrivljenika da je počinio predmetna kaznena djela, podupiru i drugi dokazi i obavijesti.

 

Tako njezine tvrdnje da se okrivljenik učestalo dovodi u alkoholizirano stanje a u kakvom stanju je agresivan te se  nasilno ponaša prema njoj, podupire sadržaj službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 15. ožujka 2024. iz koje proizlazi da su policijski službenici prilikom razgovora sa osobama iz susjedstva došli do saznanja da se isti često dovodi u alkoholizirano stanje, a u kakvom stanju je neugodan i ne može vladati svojim ponašanjem.

 

Pored toga, navode žrtve o okrivljenikovoj pretjeranoj konzumaciji alkohola podupiru i rezultati provedenog ispitivanja prisutnosti alkohola u krvi žalitelja iz kojih proizlazi da je isti predmetne zgode imao koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi od čak 1,60 g/kg.

 

5.3.              Stoga je sutkinja istrage, a suprotno žalitelju, izvela pravilan zaključak da iz dokaza i obavijesti koje prileže spisu, za sada, proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je isti počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom predmetu.

 

6.              Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak pokušajem utjecaja na način iskazivanja žrtve ( istražno – zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. KZ/11), odnosno na opasnost da će ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela ili počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).

 

6.1.              U odnosu na postojanje opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na iskaz žrtve, okrivljenik u žalbi u bitnome ističe da takve opasnosti  objektivno nema, budući da se žrtva nalazi u sigurnoj kući, na adresi koja njemu nije poznata.

 

6.2.              Takve žalbene tvrdnje su potpuno promašene.

 

Naime, ovdje se radi o tipičnoj zamjeni teza. Naime, žalitelj očito ispušta iz vida da se razlog zbog kojeg je žrtva smještena u sigurnu kuću na njemu nepoznatoj adresi nalazi upravo u njegovom inkriminiranom ponašanju prema istoj, a za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, tako da je teza žalitelja prema kojoj bi žrtva trebala i nadalje boraviti u sigurnoj kući i tako trpjeti ograničenja svoje slobode, dok bi s druge strane on slobodno boravio u kući u kojoj su zajedno živjeli, a na koji način bi bila otklonjena opasnost od ometanja kaznenog postupak utjecajem na način njezina iskazivanja, ukazuje kao potpuno promašena.

 

Ista argumentacija se odnosi i na tezu okrivljenika prema kojoj zbog činjenice da se žrtva nalazi u sigurnoj kući na njemu nepoznatoj adresi ne postoji opasnost od ponavljanja djela odnosno ostvarenja težeg kaznenog djela kojim prijeti.

 

6.3.              Suprotno žalitelju, sutkinja istrage je imajući u vidu da je žrtva njegova supruga   i da su zajedno živjeli u istom domaćinstvu, u povezanosti s činjenicom da ista još nije ispitana u svojstvu svjedoka i  da je riječ o osobi koja je zbog bolesti prikovana za krevet, s pravom smatra da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak pokušajem utjecaja na način njezina iskazivanja.

 

7.              Što se pak tiče opasnosti od ponavljanja djela, odnosno opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela kojim prijeti, žalitelj prvenstveno ističe da do sada nije bio niti kazneno niti prekršajno osuđivan, a što, po njegovom mišljenju, opovrgava zaključak da je sklon nasilju i nekritičan prema svome ponašanju.

 

7.1.               Suprotno žalitelju, sutkinja istrage prije svega pravilno uočava da iz izjave žrtve proizlazi da se isti već dulje vrijeme nasilno ponaša prema njoj, s time da je unazad dvije godine izrazito agresivan i bezobziran na koji način ju psihički zlostavlja, s time da ju je u jednom navratu i šakom udario u nos, nanijevši joj tjelesnu ozljedu.

 

Nadalje, sutkinja istrage primjećuje da iz izjave žrtve, koju u tom dijelu podupiru i drugi ranije navedeni dokazi i obavijesti, proizlazi da se žalitelj učestalo dovodi u alkoholizirano stanje, u kojem nije sposoban kontrolirati svoje agresivne porive prema njoj.

 

Imajući uz sve to u vidu da je žrtva zbog bolesti prikovana za krevet, dakle, radi se o nemoćnoj osobi koje se nije u mogućnosti obraniti od fizičkih ataka okrivljenika, sutkinja istrage, a suprotno žalitelju, s pravom smatra da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti – istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. 

 

8.              Polazeći od brojnosti i prirode prethodno navedenih okolnosti, naročito onih koje govore o tome da žalitelj ima ozbiljnih problema sa prekomjernom konzumacijom alkohola, u kakvom stanju nije sposoban kontrolirati svoje agresivne porive prema žrtvi, koja se nije u mogućnosti braniti, budući da je zbog bolesti prikovana za krevet, sutkinja istrage je ujedno, a suprotno žalitelju, pravilno zaključila da se ostvarenje svrha radi koje je protiv njega određen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

 

9.               Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Varaždinu 22. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća

                     Igor Pavlic