REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-397/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Virne Sarvan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., OIB:..., Z., T. S. R., kojeg zastupa V. P., dipl. iur., protiv tuženika T. D., OIB:..., iz Z., T., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz O. društva M. & partneri d.o.o. iz Z., A., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-645/2019-42 od 20. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-645/2019-42 od 20. kolovoza 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., utvrđeno je da usmena oporuka ostaviteljice A. M. E. P. dj. G., koja je sačinjena pred svjedocima V. G. i T. L., a koja je proglašena na ročištu 14. rujna 2016., nije istinita i pravovaljana. Toč. II. je tuženiku naloženo da tužitelju na ime troška parničnog postupka nadoknadi iznos od 5.410,10 kuna sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP) jer vještakinja u trenutku davanja usmenog nalaza nije više bila stalni sudski vještak, a prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji isključivo na spomenutom nalazu i mišljenju. Osporava zakonitost i pravilnost predmetnog vještačenja jer se vještačenje trebalo temeljiti na medicinskom stanju ostaviteljice, a ne na činjenici da su neki od dokumenata sadržani u medicinskoj dokumentaciji u spisu bili ranije potpisani od ostaviteljice. Čak kada bi se uzelo da je ostaviteljica potpisala tri medicinska dokumenta dan prije davanja usmene oporuke, to ni na koji način ne može poslužiti kao pokazatelj za zaključak da je ostaviteljica bila u stanju potpisati neki drugi dokument i na dan nastanka usmene oporuke, kao primjerice oporuke pred svjedocima. Smatra da je prvostupanjski sud, s obzirom na mnogobrojne primjedbe upućene vještakinji, a koje ona nije otklonila, bio u obvezi provesti novo medicinsko vještačenje. U vrijeme sastava sporne usmene oporuke postojale su izvanredne okolnosti koje su opravdavale potrebu za njeno sastavljanje prema odredbi čl. 37. Zakona

o

nasljeđivanju

(„Narodne

novine“

broj:

48/2003.,163/2003.,35/2005.,127/2013. i 33/2015., dalje: ZN), što proizlazi i iz iskaza svjedoka saslušanih na ročištu 8. srpnja 2019. Predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz naknadu troška žalbe.

3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da usmena oporuka A. M. E. P. dj. G., sačinjena pred svjedocima V. G. i T. L., a koja je proglašena na zapisniku od 14. rujna 2016. pred svjedocima I. V. i T. D., kojom je ostaviteljica svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavila tuženiku T. D., nije istinita i pravno valjana.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti zbog kojih ostaviteljica nije bila u mogućnosti sastaviti oporuku ni u jednom drugom valjanom obliku, osim usmenom. Ocjenjuje kako okolnosti teške bolesti ostaviteljice i, u tom trenutku, očito vitalne neugroženosti, same po sebi, nisu razlozi koji bi opravdavali nužnost sastavljanja i valjanost usmene oporuke, kao i da nisu postojale ni iznimne prilike u kojima ostaviteljica ne bi mogla oporučiti u pisanom obliku, uzimajući u obzir i činjenicu da je tuženik imao namjeru dovesti javnog bilježnika. Okolnost što su u tom trenutku bili zauzeti oni javni bilježnici koje je on tražio, ne znači da nije mogao naći drugog javnog bilježnika koji bi došao i sačinio oporuku.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka na koju ukazuje tuženik iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. st. 1. i 252. st. 2. ZPP-a, ali ni u vezi s čl. 7. i 8. ZPP-a.

8.1. Naime, prema odredbi čl. 252. st. 2. ZPP-a vještaci se određuju u prvom redu iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja, a može se povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, kemijskom laboratoriju, fakultetu i sl.). Stoga, sud u pravilu određuje osobu vještaka iz redova stalnih sudskih vještaka, ali to nije zapreka da za potrebe pojedinog vještačenja odredi i osobu koja ima sve kvalifikacije i kvalitete da vještači u određenom predmetu, a nije upisana u popis sudskih vještaka. Također, prema odredbi čl. 260. st. 1. ZPP-a sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave, s time da će odrediti rok za podnošenje nalaza i mišljenja u pisanom obliku. S obzirom na navedeno, nalaz i mišljenje koje je vještakinja B. dala u pisanom obliku također predstavlja nalaz i mišljenje, a u trenutku njegovog davanja vještakinja je nesporno bila stalni sudski vještak. U usmenom nalazu i mišljenju vještakinja je u cijelosti ustrajala pri svim iznesenim stručnim tvrdnjama iz pisanog nalaza i mišljenja, otklonila je sva relevantne primjedbe tuženika, koje okolnosti ne dovode u pitanje pisani nalaz i mišljenje, ali ni naknadno usmeno dani nalaz i mišljenje. To pogotovo cijeneći okolnost da se i osobe koje nisu formalno postavljeni sudski vještaci mogu imenovati sudskim vještacima u pojedinim slučajevima. Vještakinja dr. B. je bila ovlašteni sudski vještak u trenutku davanja pismenog nalaza, a to što prilikom davanja usmenog nalaza više nije bila na listi stalnih sudskih vještaka ne znači da se nije mogla očitovati na primjedbe tuženika. Zato činjenica što vještakinja u trenutku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja nije više bila upisana u popis stalnih sudskih vještaka ne predstavlja počinjenje spomenute bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. st. 1. i 252. st. 2. ZPP-a.

8.2. Sud je, osim toga, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, ali i nesporne činjenice, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice u skladu s odredbom čl. 7. i 8. ZPP-a. U pogledu nalaza i mišljenja vještakinje, valja reći kako je sve primjedbe tuženika, protivno njegovoj ocjeni, otklonila stručnim usmenim izlaganjem nalaza i mišljenja na ročištu od 26. svibnja 2021. koji nalaz i mišljenje, u konačnici, ni u čemu ne odstupa od pisanog nalaza i mišljenja, sačinjenog u svemu u skladu s rješenjem o vještačenju i utemeljenog na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji.

8.3. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Između stranaka nije sporno (što proizlazi i iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka) da je A. M. E. P., dj. G., prije smrti bolovala od karcinoma probavnog trakta (debelog crijeva), zbog čega je četiri ili pet tjedana bila u bolnici, a bila je upoznata sa svojim teškim zdravstvenim stanjem (karcinom probavnog trakta) i svim rizicima predstojećeg operativnog zahvata, pri svijesti i mogla govoriti; da je i tuženik, inače odvjetnik, to znao i svo to vrijeme ju je posjećivao, budući da je bila njegova ujna s kojom je, kao i ranije s ujakom, bio u bliskim emotivnim odnosima; da je A. M. E. P., dj. G., dan prije predviđene operacije, 9. svibnja 2016., samostalno potpisala tri izjave u vezi s planiranim liječenjem; da je operirana 11. svibnja 2016., nakon čega nije dolazila svijesti, nego je umrla 24. svibnja 2016.; da je 10. svibnja 2016., nakon što tuženik po svom kolegi iz odvjetničkog ureda T. L., nije uspio osigurati dolazak javnih bilježnika s kojima je inače surađivao u Z. radi sastava javne oporuke, A. M. E. P., dj. G., usmeno izjavila pred svjedocima V. G. i T. L. (koje je tuženik pozvao da dođu u bolnicu) te tuženikom da svoju imovinu ostavlja tuženiku.

10. Prvostupanjski sud je pravilno iz nalaza i mišljenja vještakinje prof.dr.sc. E. B., spec.neurologije, utemeljenog na priloženoj medicinskoj dokumentaciji spisu, utvrdio da je ostaviteljica 10. svibnja 2016., kada je izjavila spomenutu usmenu oporuku, bila sposobna pisati i upravljati svojim rukama, što potvrđuje i činjenica da je dan prije sastavljanja usmene oporuke potpisala tri medicinska dokumenta, a u razdoblju od 9. do 10. svibnja 2016. nije se dogodilo nešto što bi onemogućivalo ostaviteljicu u korištenju ruke, pri čemu u medicinskoj dokumentaciji nema podataka koji bi ukazivali na neurološku ili drugu bolest koja bi ostaviteljicu onemogućivala u pisanju.

10. Sporno je između stranaka i nadalje zadovoljava li tako dana izjava pretpostavke da bi se istu moglo smatrati valjano sačinjenom usmenom oporukom, cijeneći odredbu čl. 37. ZN-a.

11. Odredbom čl. 37.st.1. ZN-a propisano je da oporučitelj može sastaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, dok st.2. propisuje kako usmena oporuka prestaje vrijediti protekom 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je sastavljena.

12. Pojam izvanrednih okolnosti obuhvaća sve okolnosti objektivne i subjektivne naravi zbog kojih oporučitelj nije bio u mogućnosti sačiniti pisanu oporuku. Njihovo postojanje ocjenjuju sudovi od slučaja do slučaja.

12.1. U konkretnom slučaju utvrđene objektivne okolnosti ukazuju na višetjedni boravak teško bolesne A. M. E. P. u bolnici, prije izjave usmene oporuke, kroz koje je vrijeme ona bila nesporno oporučno sposobna. Cijelo je to vrijeme mogla sačiniti privatne (vlastoručnu ili oporuku pred svjedocima), ali i javne oporuke (pa i pred javnim bilježnikom, čega je bio svjestan i sam tuženik na dan sačinjavanja usmene oporuke 10. svibnja 2016., kada je pokušao pronaći nekog od poznatih javnih bilježnika da zabilježi volju A. M. E. P.). Upravo naznačene okolnosti ukazuju na nepostojanje iznimnih objektivnih prilika jer se radilo o stanju koje je potrajalo i omogućavalo A. M. E. P. spomenuto redovno oporučivanje. Tuženik ju je redovito obilazio, a bio je svjestan njenog stanja i, izgleda, osoba od povjerenja sada pok. A. M. E. P., k tome i odvjetnik koji je poznavao moduse valjanog redovnog oporučivanja pa je mogao i sam uputiti A. M. E. P. na takvo postupanje jer su sve okolnosti upućivale na moguću skoru smrt A. M. E. P..

12.2. Subjektivne okolnosti na strani oporučiteljice su one okolnosti koje su u iznimnim objektivnim okolnostima mogle u konkretnom slučaju onemogućiti oporučiteljice u sastavljanju pismene oporuke. Ni utvrđene okolnosti njene starosti i bolesti, uz očuvanu mogućnost pismenog oporučivanja i vitalnu neugroženost u tom trenutku (o čemu govori činjenica odlaganje operacije za sljedeći dan i to isključivo radi smanjenja bolova, kako to tvrdi tuženik), ne govore u prilog postojanja pretpostavki za sačinjavanje usmene oporuke u konkretnom slučaju, pogotovo kada su nesporno i u trenutku davanja izjave oporučiteljice bile ispunjene pretpostavke sačinjavanja oporuke pred svjedocima, kako je predviđa odredba čl. 31. ZN-a. Iako je oporučiteljica bila stara i bolesna osoba, ona je u trenutku sastavljanja usmene oporuke bila sposobna pisati i upravljati svojim rukama i objektivno u mogućnosti angažirati javnog bilježnika preko treće osobe radi sastavljanja pisane oporuke, primjerice tuženika, koji je u konačnici i pozvao svjedoke usmene oporuke (kada su postojale i pretpostavke sačinjenja pisane oporuke pred svjedocima, kako je već navedeno).

13. Slijedom navedenog, a protivno žalbi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da okolnosti u kojima je oporučiteljica dala usmenu izjavu kojom svu svoju imovinu ostavlja tuženiku nisu izvanredne okolnosti zbog kojih ona, kao oporučiteljica, svoju izjavu posljednje volje i prema subjektivnim okolnostima u trenutku oporučivanja, nije mogla dati u nekom drugom valjanom obliku te i ovaj sud prihvaća takvu ocjenu prvostupanjskog suda jer je ostaviteljica 10. svibnja 2016., kada je izjavila spomenutu usmenu oporuku, prema dostupnim podacima i izvedenim dokazima bila oporučno sposobna, kao i sposobna pisati i upravljati svojim rukama te je mogla sačiniti i navedene druge redovne oporuke.

14. Stoga je pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u vrijeme sastavljanja usmene oporuke na strani oporučiteljice nisu postojale subjektivne ni objektivne izvanredne okolnosti koje bi isključivale oporučivanje u nekom drugom zakonom predviđenom obliku pa nisu bile ispunjene pretpostavke za usmeno očitovanje posljednje volje u ovom slučaju prema odredbi čl. 37. ZN-a.

15. Pravilno sud zaključuje i kako okolnost što na dan sastavljanja usmene oporuke tuženik nije mogao angažirati javne bilježnike s kojima je inače surađivao (zauzetost drugih brojnih javnih bilježnika u Zagrebu nije ni ispitivao) ne može predstavljati izvanrednu okolnost u smislu odredbe čl. 37. ZN-a, budući da je postojala mogućnost angažiranja drugih brojnih javnih bilježnika s područja Grada Z. koji s tuženikom ranije nisu surađivali.

16. Pravilna je odluka i prvostupanjskog suda o neprihvaćanju iskaza svjedoka V. G. i T. L. u dijelu u kojem navode da je zdravstveno stanje ostaviteljice na dan sastavljanja usmene oporuke bilo takvo da ona tada nije bila u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, osim usmenom, jer se radi o procjeni laika koja je u suprotnosti s utvrđenjima koja proizlaze iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje E. B., ali i iz samog iskaza tuženika i svjedoka L. koji nesastavljanje oporuke po javnom bilježniku prema odredbi čl. 32. ZN-a ni ne povezuju s nesposobnošću takvog oporučivanja po oporučiteljici, nego isključivo nemogućnošću dolaska javnih bilježnika s kojima su surađivali (ne ostalih čiju zauzetost, očito, nisu provjeravali).

17. Slijedom svega navedenog odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda prvostupanjskog sve prema odredbi čl. 368. st.1. ZPP-a.

18. O trošku žalbe je odlučeno prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a jer tuženik sa žalbom nije uspio.

U Puli, 8. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić, v.r.