Poslovni broj: 104. P-3173/2019-33

 

      

Republika Hrvatska                                                                                                    

Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 104. P-3173/2019-33

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz O.,  OIB … zastupan po punomoćniku A. B., odvjetnici u O., protiv tuženika D. R. iz O., OIB …, zastupan po punomoćniku V. B., odvjetniku iz O. d. B. & M. D. j.t.d. u O., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. veljače 2024., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 22. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku D. R. iz O., ( adresa boravišta O.), OIB …, da tužitelju D. Š. iz O., OIB …, isplati iznos od 3.158,80 EUR-a (tritisućestopedesetosameura-osamdesetcenti) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

 

-              92,90 EUR-a od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. veljače 2015. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. ožujka 2015. pa do isplate,

-               92,90 EUR-a od 1. travnja 2015. pa do isplate,

-               92,90 EUR-a od 1. svibnja  2015. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. lipnja 2015. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. srpnja 2015. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. rujna 2015. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. listopada 2015. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. studenog 2015. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. prosinca 2015. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. siječnja 2016. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. veljače 2016. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. ožujka 2016. pa do isplate,

-               92,90 EUR-a od 1. travnja 2016. pa do isplate,

-               92,90 EUR-a od 1. svibnja  2016. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. lipnja 2016. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. srpnja 2016. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. kolovoza 2016. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. rujna 2016. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. listopada 2016. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. studenog 2016. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. prosinca 2016. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. siječnja 2017. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. veljače 2017. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. ožujka 2017. pa do isplate,

-               92,90 EUR-a od 1. travnja 2017. pa do isplate,

-               92,90 EUR-a od 1. svibnja  2017. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. lipnja 2017. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. srpnja 2017. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. kolovoza 2017. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. rujna 2017. pa do isplate,

-              92,90 EUR-a od 1. listopada 2017. pa do isplate,

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri  čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku D. R. iz O., ( adresa boravišta O.), OIB …, da tužitelju D. Š. iz O., OIB … naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu  od 2.500,00 EUR-a (dvijetisućepetstoeura), u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji je u tužbi naveo da je, nakon što mu je na ime kredita isplaćen iznos od 32.000,00 eura, tuženiku pozajmio iznos od 10.000,00 eura. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik 2. prosinca 2014. sastavio Izjavu prema kojoj je priznao da je od tužitelja dobio novčani iznos od 10.000,00 eura te da se obvezao vratiti isti na način da će tužitelju uplaćivati mjesečni iznos od 700,00 kn sve do ispunjenja cjelokupnog duga. Potpis tuženika na navedenoj izjavi ovjeren je po Javnom bilježniku B. A. iz O. pod brojem Ov-9808/14. Budući da tuženik nije ispunjavao svoju obvezu tužitelj je tuženiku uputio poziv na plaćanje na koji se tuženik oglušio pa je stoga tužitelj podnio tužbu. Tužitelj potražuje od tuženika ukupan iznos od 3.158,80 EUR-a (23.800,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Pojedinačni iznosi odnose se na iznos od 92,90 EUR-a (700,00 kn), utuženi iznosi dospijevali su mjesečno i to od  1. siječnja 2015. do 1. listopada 2017., a tužitelj je potraživao i naknadu troška postupka.

 

2. Tuženiku je dostavljen poziv za davanje odgovora na tužbu i poziv za ročište. Poziv za ročište uz tužbu na odgovor tuženiku su dostavljeni 23. listopada 2017. (list spisa 11). Tuženik nakon proteka roka od trideset dana za podnošenje odgovora na tužbu nije podnio odgovor na tužbu, pa je pun. tuženika na ročištu naveo da je poziv za ročište primio tek 15 dana prije održavanja ročišta, da mu poziv nije osobno uručen, da mu nisu dostavljeni prilozi uz tužbu, te je zamolio dodatni rok za podnošenje odgovor na tužbu.  Nadalje, na pripremnom ročištu održanom 28. studenog 2017. osporio je tužbu i tužbeni zahtjev, da navodi iz tužbe nisu istiniti i da se ne radi o pozajmici novca naveo je da je tužitelj njegov bivši punac, otac njegove bivše supruge, te da je njegova bivša supruga pokrenula ovršni postupak radi naplate alimentacije za dijete. Nadalje, navodi da je proveden ovršni postupak i nakon tog ovršnog postupka je počeo plaćati dug za alimentaciju i dospjele rate, te da će detaljno očitovanje uz dokaze dostaviti nakon što tužitelju bude dostavljena pisana izjava na koju se tužitelj u tužbi poziva. Nadalje, na pripremnom ročištu koje je održano 31. siječnja 2020. tuženik je naveo da ostaje kod odgovora na tužbu, svih navoda tijekom postupka, a suglasan je sa dokaznim prijedlogom za saslušanjem tuženika u svojstvu stranke, na navedenom ročištu zaključen je prethodni postupak. U daljnjem tijeku postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno podneskom od 24. siječnja 2023. (list spisa 110-112) tuženik je predlagao uvid u presliku presude P2-254/13 Općinskog suda u O., pribava predmeta ovog suda broj P2-136/11, preslika izvansudske nagodbe od 1. prosinca 2014., saslušanje odvjetnika S. N. iz O., pribava spisa Ovr-2623/14, preslika povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo D. d.o.o., saslušanje O. V. iz O., saslušanje N. P. iz O., S. Š. i stranaka, pribava tužiteljevog ugovora o kreditu, otplatni plan kredita, po potrebi vještačenje.

 

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju, te je pročitao Izjavu tuženika ovjerenu kod Javnog bilježnika od 2. prosinca 2014. (list spisa 7), dopis odvjetnice A. B. upućen tuženiku od 25. svibnja 2017. s povratnicom i potvrdom o primitku (list spisa 9-10), povratnica od 31. svibnja 2017. i potvrda o primitku od 25. svibnja 2017. adresirane na tuženika (list spisa 16), saslušao svjedoke M. S. i S. Š., tuženika i tužitelja.

 

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu iznosa od 3.158,80 EUR-a (23.800,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koji iznos čini zbroj mjesečnih rata na ime zajma, i to rata koje su dospijevale od 1. siječnja 2015. do 1. listopada 2017.

 

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik potpisao Izjavu ovjerenu kod Javnog bilježnika od 2. prosinca 2014. (list spisa 7), da je pročitao izjavu, da ju je razumio, te da nije tuženiku vraćao mjesečne iznose od 700,00 kn.

 

7. Među parničnim strankama je sporno je li tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 10.000,00 EUR-a.

 

8. Iz Izjave od 2. prosinca 2014. (list spisa 7 – 8) proizlazi da je tuženik izjavio da je od kredita koji je dignuo D. Š. (tužitelj) dobio 10.000,00 EUR-a, te da se obvezao uplaćivati tužitelju D. Š. mjesečni iznos od 700,00 kn na ime njegove obveze po tom kreditu. Potpis tuženika D. Š. ovjeren je 2. prosinca 2014. kod Javne bilježnike B. A. iz O., pod brojem Ov-9808/14. (list spisa 7).

 

9. Nadalje, potrebno je reći da je sud tijekom postupka saslušao M. S. (list spisa 21), sudskog dostavljača, koji je iskazivao da je dostavnicu za poziv na ročište dana 28. studenog 2017. uz tužbu na odgovor uručio tuženiku osobno, odnosno da je navedenu dostavnicu potpisao tuženik. Naveo je i da tuženik stanuje sa suprugom i malim djetetom, te da je pismena uručivao tuženiku 6-8 puta, i to u predmetu u kojem je bila u pitanju firma D.

 

9.1. Iskaz svjedoka M. S. sud je ocijenio vjerodostojnim, jer je jasno detaljno i iscrpno obrazložio svoj iskaz, naveo točno odakle s sjeća tuženika, te da mu je više puta dostavljao pismena, sjeća se i s kim tuženik stanuje.

 

10. U svom iskazu svjedokinja S. Š. navela je upoznata da je njezin suprug posudio 10.000,00 EUR-a D. R., da bi zatvorio dugove koje tuženik ima, s tim da je isti potpisao kod Javnog bilježnika da će to vraćati u ratama. Pozajmicu je tražio od njih da bi riješio probleme i dugove, a prije toga je bio u braku s njihovom kćerkom, pa su mislili da kada riješi svoje probleme da će se on i kći pomiriti i nastaviti zajedno živjeti, radi djeteta. Koliko zna dug nije vratio, niti jednu ratu. Rate je trebao vraćati na način da daje iste na ruke. Nadalje, navodi da je pozajmica bila u prosincu 2014., a predaja novca je bila kod njih kod kuće, i vidjela je predaju  novca. Nadalje, navela je da je suprug imao novce jer su digli kredite i imali sa strane, da imaju te novce za svaki slučaj. Suprug je digao kredit 2011.,to je bio novac od kredita koji je ostavljen da služi za potrebe, te kada je tuženik tražio imali su taj novac, pa su posudili. Kredit su podignuli jer su imali renoviranje u kući, ali nije sigurna o kojem se kreditu radi, dignut je u P. b. Z.. Ne sjeća zbog proteka vremena od 10 godina, je li je novac dan isti dan kada je potpisao izjavu kod Javnog bilježnika ili neki drugi dan. Ne zna točno kada su se tuženik i njezina kći razišli, ali misli da su prestali živjeti otprilike 2011./2012., došlo je do razvoda braka. Ne zna je li bi kakav spor između njezine kćeri i tuženika u vrijeme kad je posuđen novac ili prije. Nadalje, navodi da tuženik i njezina kći imaju zajedničko dijete, kći, te da u ono vrijeme tuženik nije plaćao alimentaciju, odnosno, ne sjeća se. Ne sjeća se gdje joj je kći radila 2014., a koliko zna nije radila u odvjetničkom uredu. U vrijeme kad su posuđivali novac, odnos između tuženika i njih bio je ok. Kada je tuženik došao po novac, u kući je bila ona, bio je i njezin suprug koji mu je dao novac, ne sjeća se koje doba dana je bilo. Navodi da je u vrijeme kada je potpisana izjava njezina kći živjela kod njih malo, a malo kod svekra i svekrve.

 

10.1. U svom iskazu tužitelj je naveo da je pozajmicu tuženik tražio u prosincu 2014. jer je bio u dugovima. Rekao mu je točan iznos, i više nego što su mu dali. Rekao mu je da će mu pozajmiti. Prvo su mu dali novce par dana prije, tj. ne zna, pa je on otišao kod javnog bilježnika ovjeriti svoj potpis. Nije mu nakon toga niti jednu ratu platio. Dao mu je 10.000,00 EUR-a na ruke i trebao mu je vraćati iznos od 700,00 kn na ruke. Prilikom davanja novaca bila je prisutna njegova supruga, to se odvilo u njihovoj kući, u kuhinji. Dao je novac najviše zbog unuke, jer su se nadali da će sve riješiti i da dijete ne pati i da će se njegova kći i tuženik pomiriti. Kredit je digao oko 2011., iznos kredita se ne sjeća, a taj novac je imao kod kuće, taj novac koji je pozajmio. Dio kredita su iskoristili za renoviranje kuće. Tuženik u tom kreditu nije bio sudužnik. Ne zna tko je sastavljao Izjavu, koju je tuženik ovjerio kod Javnog bilježnika, ali izjavljuje da ju on nije sačinio. Zna da se u Izjavi navodi da će vraćati po 700,00 kn mjesečno. Nadalje, navodi da je podigao nenamjenski kredit u iznosu od 32.000,00 EUR-a. Tuženik je znao u kojoj banci su podignuli kredit kad je dolazio kod njih u kuću, dolazio je po dijete, kod njih jesti, sve je znao i gdje se što nalazi. Ne zna kad su se razišli tuženik i kći, te navodi da je tuženik i poslije pozajmice dolazio kod njih kući. Ne zna je su li kći i tuženik imali neki spor, te ne zna gdje mu je radila kći.

 

10.2. Iskaz svjedokinje S. Š. i tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer su međusobno suglasni u pogledu sporne činjenice- je li tužitelj predao tuženiku iznos koji se navodi u Izjavi od  2. prosinca 2014, a i u skladu su sa sadržajem Izjave od 2. prosinca 2014. Nadalje, iskazi su u skladu i u pogledu činjenica koje se odnose na mjesto gdje je tuženiku predao tužitelj sporni iznos, kao i da su navedeni novac imali jer je tužitelj prethodno podignu kredit u P. b. Z. d.d.

 

11. U svom iskazu tuženik je naveo da nije sačinio Izjavu, ali ju je potpisao, a koliko mu je poznato g. Š. – ovdje tužitelj, je sačinio izjavu, ali nije u to siguran, izjavu je donijela kći g. Š. Uzeo je tu izjavu od 10.000,00 EUR-a (spornu) i išli su kod odvjetnika S. Š., S. N., zatim su išli po izjavu za plaćanje alimentacije, rekao je odvjetniku da idemo napraviti nagodbu, zatim mu gospodin N. odgovario da ne potpiše tu izjavu (spornu) da to nije njegov posao, da mu je odvjetnik N. rekao da nema nikakve veze s tom drugom izjavom. U međuvremenu je g. Š. sjedio u lokalu, nazvao je S. da se nije mogla potpisati sporna izjava dok se ne potpiše izjava o alimentaciji, i potpisuje izjavu od 10.000,00 EUR-a kod Javnog bilježnika. Pročitao je navedenu izjavu i shvatio što potpisuje. Izjavu je potpisao jer je bila otvorena tvrtka od koje je dobio poticaj od 25.000,00 kn, ta tvrtka je vrijedila preko 300.000,00 kn i zatim mu na mail dolazi da sjeda ovrha na poslovni dio. Nije nikada prije ovih postupaka osporavao valjanost ove izjave niti da je potpisana u zabludi, da je bio nesporazum. Potpisao je da bi se maknuo teret sa tvrtke, mislio je da je to neko sredstvo osiguranja da će se riješiti obveze iz nagodbe. Ne osporava da nije izvršio niti jednu uplatu jer novce nije uzeo. Nije podnio odgovor na tužbu jer nije bio u O., a tužbu je preuzela supruga. S bivšom suprugom nije u dobrim odnosima, kao ni s tužiteljem, samo je dolazio po dijete. Nadalje, naveo je da novce po Izjavi od 2. prosinca 2014. nije primio. U prosincu 2014. odnosi između njega i bivše supruge kao i njezinih roditelja, su loši, gotovo nikakvi, dolazio je samo po dijete i kupio ga ispred kuće. U vrijeme ovjere Izjave postojao je spor koji je pokrenula S. Š.- kći tužitelja, u ime njihovog djeteta radi naplate alimentacije. Nakon što je doneseno rješenje o ovrsi, napravili su izjavu kod odvjetnika o plaćanju alimentacije. Nadalje, navodi da izvansudsku nagodbu između njega i bivše supruge o obročnom plaćanju duga za alimentaciju, koja nije ovjerena kod bilježnika, a nosi datum 1. prosinca 2014., je sastavio odvjetnik S. N.. Navodi da je s bivšom suprugom po izjavu o plaćanju alimentacije u ratama išao kod odvjetnika Slavka Nedića, i njegova bivša supruga tada donosi izjavu o plaćanju 10.000,00 Eura (sporna izjava) i govori mu odvjetnik da je on napravio izjavu o plaćanju alimentacije, ali da ne potpiše drugu izjavu koju on nije sačinio, a izjava od 10.000,00 EUR-a je bila jamstvo da će platiti dugove po alimentaciji. Alimentaciju i sve zaostatke je platio. Mislio je da će nakon isplate alimentacije tu izjavu poderati, jer da je ta izjava neka svrha, vrsta osiguranja. Odvjetnik N. nije bio prisutan razgovoru između njega i njegove bivše supruge u vezi plaćanja alimentacije i potpisivanja sporne izjave, tamo su bili samo on i bivša supruga S. Š. Odvjetnik N. je vidio izjavu i rekao da sporna izjava nema veze sa izjavom koju je on sastavio, a tiče se alimentacije, te da ga ne obvezuje jedna izjava da potpiše drugu. Za podizanje kredita tužitelja nije znao, kao ni koji iznos niti u kojoj banci je digao kredit. Bilo mu je bitno da se ovrha s poslovnog udjela obustavi zato što sam je bio direktor firme, ali je većinskim dijelom bila u vlasništvu drugih, tajnih članova i to preko 90%, bio je samo direktor i osnivač. Postojao je pritisak tajnih članova društva  D. d.o.o. da se to s ovrhom riješi. Ne živi sa S. Š., 2011. razveli, a sedam mjeseci prije bili su odvojeni, te su živjeli u stanu njegove bake do faktičnog prestanka životne zajednice, a ona je iselila iz tog stana kod svojih roditelja, jedno vrijeme kod bake i djede. 2014. je bila kod roditelja, to misli, jer je tamo dolazio po dijete. U prosincu 2014. kada je potpisali nagodbu i izjavu, ne zna gdje je radila njegova bivša supruga.

 

11.1. Iskaz tuženika sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuje o spornoj činjenici - odnosno je li tužitelj predao tuženiku utuženi iznos. Naime, iskaz tuženika je suprotan sadržaju Izjave od 2. prosinca 2014. koju je potpisao tuženik, a ne osporava da ju je potpisao, kao i da je sam odnio navedenu izjavu kod javnog bilježnika. Iz sadržaje Izjave od 2. prosinca 2014. proizlazi da je od kredita koji je tužitelj digao u P. b. Z. d.d. u iznosu od 32.000,00 EUR-a od tužitelja dobio iznos od 10.000,00 EUR-a, te da se obvezuje isplaćivati iznos od 700,00 kn mjesečno tužitelju na ime njegove obveze po tom kreditu. Dakle, tuženik je potpisom navedene Izjave potvrdio primitak predmetnog iznosa.

 

11.2. Nadalje, dio iskaza tuženika koji se odnosi na to da je Izjava na iznos od 10.000,00 EUR-a je bila jamstvo da će platiti dugove po alimentaciji, kao i u dijelu da nije primio utuženi iznos od tužitelja, sud je ocijenio nevjerodostojnim, jer je suprotan sadržaju Izjave i iskazima svjedokinje i tužitelja, koji su naveli da su mu pozajmili utuženi iznos kako bi platio dugove. Osim toga, nije jasno zašto bi sredstvo osiguranja da će platiti alimentaciju za kćer bila Izjava kojom se obvezuje tužitelju, odnosno u kojem odnosu je tu tužitelj i tuženikov dug na ime neplaćene alimentacije. Naime, tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao svoje navode. U vezi s navedenim potrebno je reći da u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj nije podnio odgovor na tužbu, da je njegov punomoćnik bio prisutan na pripremnim ročištima koji su se održali 28. studenog 2017., 23. veljače 2018., 21. ožujka 2018. i 31. siječnja 2020. (zaključen prethodni postupak) te da niti na jednom od tih pripremnih ročišta nije predložio dokaze, osim saslušanja tuženika kao stranke, kojima bi dokazao svoje navode ili kojima pobija navode i dokaze tužitelja.

 

11.3. Iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da nije platio niti jedan utuženi iznos sud je ocijenio vjerodostojnim, jer je u skladu sa iskazom svjedokinje i tužitelja u kojem iskazuju o tom dijelu.

 

12. Sukladno čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojom pobija navode i dokaze protivnika.

 

13. U konkretnom slučaju, tužitelj je, da bi dokazao svoje  navode, dostavio Izjavu od 2. prosinca 2014., ovjerenu po Javnom bilježniku B. A., a koju Izjavu je potpisao tuženik, te je predložio dokaze saslušanjem tužitelja i svjedokinje S. Š.

 

14. Nadalje, iako tuženik navodi da tužbu i poziv za davanje tužbe nije primio on nego njegova supruga, u spisu prileži potpisana dostavnica od strane tuženika (list spisa 11), a kojom potvrđuje primitak tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu. Tuženik nije predlagao grafološko vještačenje kojim bi dokazao da doista nije potpisao dostavnicu. Isto tako, tuženik nije podnio odgovor na tužbu, te nije niti na jednom od održanih pripremnih ročišta a do zaključenja prethodnog postupka predložio izvođenje dokaza kojim bi dokazao svoje navode, odnosno da Izjava od 2. prosinca 2014. predstavlja sredstvo osiguranja, a ne potvrdu o primitku pozajmljenog novca.

 

15. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika i to dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem odvjetnika S. N., N. P., S. Š., presude P2-254/13 Općinskog suda u O., pribava predmeta ovog suda broj P2-136/11 i Ovr-2623/14, preslika izvansudske nagodbe od 1. prosinca 2014., preslika povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo D. d.o.o., saslušanje O. V. iz O.,  pribava tužiteljevog ugovora o kreditu, otplatni plan kredita, po potrebi vještačenje, jer ih je tuženik predložio nakon zaključenja prethodnog postupka a ne odnose se na činjenice koje tuženik nije znao prije zaključenja prethodnog postupka a sukladno čl. 299. ZPP-a.

 

16. Potrebno je reći i da tuženik nikada nije osporavao sadržaj Izjave od 2. prosinca 2014., bilo u sudskom postupku ili izvan suda, na način da je navodio da je prilikom potpisivanja navedene Izjave bio u zabludi ili da je bilo riječ o nesporazumu.

 

17. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno ovaj sud je utvrdio da je tužitelj dao tuženiku iznos od 10.000,00 EUR-a (navedeno je sud utvrdio na temelju Izjave od 2. prosinca 2014. i iskaza tužitelja i svjedokinje S. Š.), da je nakon što je primio navedeni iznos tuženik potpisao Izjavu ovjerenu kod Javnog bilježnika B. A. iz O., 2. prosinca 2014. broj OV-9808/14, da se navedenom Izjavom tuženik obvezao tužitelju isplaćivati svaki mjesec iznos od 700,00 kn a radi vraćanja ukupnog iznosa od 10.000,00 EUR-a kojega mu je tužitelj predao, da tuženik nije tužitelju isplatio utuženi iznos a koji se odnosi na mjeseče iznose od 700,00 kn koji su dospijevali mjesečno počevši od 1. siječnja 2015. pa do 1. listopada 2017. Dakle, tužitelj je tuženiku pozajmio utuženi iznos, a koji iznos tuženik nije tužitelju vratio na način kako se to obvezao Izjavom od 2. prosinca 2014.

 

18. Odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca.

 

18. 1. Budući da je tužitelj tuženiku pozajmio utuženi iznos, a da tuženik navedeni iznos nije vratio tužitelju, sukladno čl. 449. st.1. u vezi čl. 29. st. 1.i 2. ZOO-a naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 3.158,80 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do ispate. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

 

19. U vezi s navedenim potrebno je reći da je tužitelj je u tužbi potraživao isplatu iznosa od 23.800,00 kn sa zateznim kamatama. Budući da je od 1. siječnja 2023. u Republici Hrvatskoj službena valuta EURO, sud je sukladno čl. 13. st. 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. („Narodne novine“ broj 57/22. i 87/22.) preračunao iznose izražene u kunama u iznose izražene u eurima.

 

20. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl.. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, u nastavku: Tarifa), zastupana na ročištima 28. studenog 2017., 23. veljače 2018., 21. ožujka 2018., 3. siječnja 2020., 29. travnja 2021., 27. siječnja 2022., 23. siječnja 2023., 15. veljače 2024., za svako ročište 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 30. rujna 2021. u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč.2. Tarife, što sveukupno iznosi 1.900,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a, 2.375,00 EUR-a. Nadalje, tužitelju je priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 125,00 EUR-a, a što sveukupno iznosi 2.500,00 EUR-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

 

21. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25. studenog 2021., ako i podnesak od 29. studenog 2017. jer je navode iz podneska moglo iznijeti na ročištu.

 

22. Tuženiku nije priznat trošak postupka jer u sporu nije uspio.

 

               Osijek, 22. ožujka 2024.

                                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                 Helena Topić Vuković, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu. 

 

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika