REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4428/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice LR iz [adresa], Slavka [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Emil Kota, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4507/2020-3 od 31. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1551/2019-23 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4507/2020-3 od 31. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1551/2019-23 od 23. listopada 2020.
2. U prijedlogu tužiteljice postavljaju sljedeća pitanja:
„1. Temeljem koje svrhovitosti je tužena / u predmetu angažirana odvjetnica za zaštitu njihovih povrijeđenih prava u sporu sa državom/ inzistirala na uklanjanju svih već iskazanih navoda podnositeljica u svezi ustavnosudskog okončanja upravnog postupka protiv rješenja HLK?
2. Zbog čega prvostupanjski sud nalazi iskaze podnositeljica isključivo emotivnim (stoga valjda ne i razumnim)? Zbog čega prvostupanjski sud utvrđuje da su podnositeljice „sasvim sigurno znale ili morale znati“ da temeljem odredbe čl. 428 a ZPP-a imaju pravo na ponavljanje postupka pred domaćim pravosudnim tijelima?
3. Kako prvostupanjski sud iskazuje – da je presudom ESLJP tužiteljicama već nadoknađena šteta temeljem čl. 44. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada se obeštećenjem po presudi ESLJP podnositelju nadoknađuje nematerijalna šteta, kao i materijalni trošak vezano uz neopravdanu duljinu i nepravičnost domaćeg postupka?“
3. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužiteljice se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-117/2008 od 17. prosinca 2013. i broj U-III-3304/2011 od 23. siječnja 2013.
4. Tuženica u odgovoru na prijedlog osporava navode tužiteljica i predlaže prijedlog odbaciti.
5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe članka 387. stavak 3. ZPP, jer postavljenim pitanjima tužiteljice u stvari izražavaju nezadovoljstvo pobijanom presudom i ocjenom izvedenih dokaza.
6. K tomu, (iako već obzirom na navedeno nije odlučno) za napomenuti je da se odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje se pozivaju tužiteljice kao razloge važnosti odnose na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju koja nije podudarna s stanjem u predmetnom postupku.
7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavak 3. ZPP, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
