Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Povrv-227/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Denisu Krnjaku, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja E. F. C. T. j.d.o.o., T., OIB:…, zastupanog po punomoćnici S. M., odvjetnici iz O. d. M. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika E. S.

d.o.o., B. H., Radešić, OIB:…, zastupanog po

punomoćniku J. Č., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon

glavne javne rasprave zaključene 26. listopada 2022., u prisutnosti punomoćnice tužitelja M. V. H. i direktora tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika i direktora tuženika, na ročištu za objavu presude, 8. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik A. L. M. iz N.

M., poslovni broj OVRV-17/2021 od 26. srpnja 2021. kojim se nalaže tuženiku E. S. d.o.o., B. H., R., OIB:…, da

u roku od 8 dana namiri tužitelju E. F. C. T. j.d.o.o., T., OIB: …

iznos od 8.380,00 kn / 1.112,22[1] EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena

te iznos od 1.225,00 kn / 162,59 EUR[1] na ime nastalih troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 26. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.581,25 kn / 475,31 EUR[1] u roku od 15 dana, dok se kao neosnovan odbija daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 300,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika A.

L. M. iz N. M., poslovni broj OVRV-17/2021 od 26. srpnja 2021, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 8.380,00 kn sa ovršnim troškom i zateznim kamatama.

2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, osporavajući isto u cijelosti, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-227/2021-2 od 16. rujna 2021., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, kod kojeg je ostao i u daljnjem tijeku postupka, tuženik ne osporava da je tužitelj vršio određene radove za tuženika,

međutim osporava količinu stvarno izvedenih radova, te ugovorenu jediničnu cijenu, koja nije niti tržišna. Navodi da je tužitelj propustio obaviti sve ugovorene poslove u okviru danog naloga, prema dobivenom nalogu i zahtjevima investitora, te je napustio gradilište prije dovršetka posla zbog čega su tuženiku nastali dodatni troškovi, a time i šteta. Tako je npr. tužitelj ignorirao zahtjeve investitora V. d.d. za postavu opločnika, zbog čega je tuženik kao izvođač radova morao ponovno izvesti radove postave rubnika pod toč. 1. računa, na zahtjev investitora. Usluga građevinskim strojem, navedena pod toč. 2., je obračunata za 12 sati rada strojem, što ne odgovora stvarnom stanju već je stvarno stanje 4 sata. Kod fine pripreme terena ne radi se o 160 m2, već najviše o 100 m2 i ugovorenoj jediničnoj cijeni od 8 kn/m2, a ne navedenoj 10 kn/m2. Postava rubnika, navedena pod toč. 4., je ugovorena cijena od 25 kn/m i radovi nisu obavljeni kvalitetno, prema pravilima struke i zahtjevima investitora V. d.d. zbog čega je tuženik kao izvođač radova morao ponovno izvesti radove postave rubnika pod toč. 4. računa, na zahtjev investitora. Time je tuženiku nastala dodatna šteta ponovnim izvođenjem radova za koje se traži naplata u ovom postupku.

Iz opisanih razloga tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja u cijelosti.

4. U svom podnesku od 19. listopada 2021. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika te je naveo da je 16. ožujka 2021. između tuženika kao naručitelja i tužitelja kao izvođača sklopljen usmeni Ugovor o djelu za obavljanje radova na gdje se nalaze poslovni prostori društva V. d.d., prema ponudi

koju je tužitelj uputio tuženiku: iskop dubine cca 40 cm, odvoz u krugu firme, navoz šljunka u debljini do 30 cm, planiranje i zbijanje 70 kn/m2, polaganje rubnika sa rubnikom 1/20/8 i betonom 90 kn/m2, polaganje granita na beton cca 10cm debljine sa betonom 250 kn/m2, betoniranje temeljne ploče debljine cca 10 cm sa betonom i arm mrežom fi 8 ili vlaknima 140 kn/m2. Prema ponudi koja je prihvaćena od strane tuženika, tužitelj je trebao organizirati sve radove od nabave i dopreme materijala pa do ugradnje. Tužitelj je u navedenom poslovnom odnosu zapravo bio podizvođač tuženika koji je bio glavni izvođač dok je investitor bio društvo V. d.d. Nakon što je tužitelj započeo obavljati ugovorene radove, tuženik je na vlastiti zahtjev odnosno inicijativu počeo davati tužitelju upute koje odstupaju od ugovorenih uvjeta dok je tužitelj u skladu s njegovim uputama i postupao. Predmetne promjene u izvršavanju ugovorenih uvjeta odnose se na sljedeće:- tuženik je nakon prihvaćanja ponude odlučio da će sam nabaviti i dopremiti sav materijal mada je prvotno ugovoreno da će materijal nabaviti i dopremiti tužitelj; na dio terena koji je prema ponudi trebalo betonirati prema naknadnom zahtjevu tuženika tužitelj je trebao staviti opločnike; tuženik kao glavni izvođač nije postupao po uputama investitora uslijed čega je tužitelj morao više puta obavljati iste radove, a što se naročito odnosi na ponovno postavljanje rubnika. Tužitelj ističe kako je iz ponude koju dostavlja u prilogu podneska i koja je prihvaćena od strane tuženika vidljivo da su izvedeni radovi obračunati po cijenama koje su ugovorene između stranaka i za koje tužitelj ističe da je točno da nisu tržišne već su niže od tržišnih cijena. Glede količine izvedenih radova, tužitelj ističe kako su radovi izvršeni u količini kako je to navedeno u ovdje spornom računu, a radi čega predlaže da se na tu okolnost izvrši građevinsko vještačenje. Između stranaka dogovoreno je polaganje rubnika sa rubnikom 1/20/8 i betonom po cijeni od 90kn/m2. Nakon što je tužitelj postavio rubnike, tuženik nije iznio nikakve prigovore glede postavljenja istih, čak štoviše, pohvalio je rad tužitelja. Međutim, kao što to navodi i sam tuženik, odgovorna osoba investitora (V. d.d.) je tražila promjenu glede postavljanja rubnika te je tužitelj o svom trošku rubnike postavo ponovno. Obzirom da tuženik u prigovoru priznaje da je rubnike postavio tužitelj, to je njegov prigovor koji se odnosi na količinu izvedenih radova u cijelosti neosnovan. Kako je ujedno iz ovdje spornog računa vidljivo da tužitelj postavljanje rubnika obračunao po cijeni koja je manja od ugovorene, to je u cijelosti neosnovan i prigovor tuženika koji se odnosi na jediničnu cijenu po kojoj su izvedeni radovi obračunati. Tuženik zanemaruje da je prilikom dolaska sa strojem na teren tužitelj imao zastoj od 1,5 h budući da teren predviđen za iskop nije bio iskolčen pa se čekalo odgovornu osobu investitora (V. d.d.) da dođe i iskolči teren da bi tužitelj mogao početi sa iskopom. Sljedećih dana tužitelj je također imao zastoj zbog kašnjenja materijala koji je trebao dopremiti tuženik i to po nekoliko sati dnevno i to iz razloga što je tuženik jednim kamionom opskrbljivao više gradilišta. Prema odredbi članka 597. stavak 3. ZOO-a, izvođač ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužni predujam i uopće za zakašnjenje nastalo ponašanjem naručitelja. Slijedom navedenog, usluga građevinskim strojem iskazana je u stvarnom vremenu u kojem je radni stroj tužitelja korišten za izvođenje ugovorenih radova. Vezano za postavljanje opločnika, tužitelj je postavio opločnike (koje je nabavio i dopremio tuženik) na površinu od ukupno 40 m2, nakon čega je direktor investitora tražio da se opločnici izvade i postave drugi jer nije bio zadovoljan bojom istih. Dakle, do ponovnog postavljanja opločnika došlo je zbog toga jer direktor investitora nije bio zadovoljan bojom opločnika koje je nabavio i dopremio tuženik, a ne zbog toga što radovi koji je izveo tužitelj nisu bili izvedeni kvalitetno i prema pravilima struke.

5. Temeljem navedenog sporna je među strankama i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. U dokaznom je postupku sud saslušao direktora tužitelja, dok direktor tuženika iako uredno pozvan, nije pristupio sudu radi saslušanja, pa je temeljem čl. 269. ZPP-a

sud odustao od njegovog daljnjeg saslušanja. Sud je nadalje izvršio uvid u račun- otpremnicu 3/CEN1/1 od 24. svibnja 2021., e-mail poruku od 16. ožujka 2021. poslanu od strane tužitelja tuženiku, te fotografije izvođenja radova. Sud je kao nepotrebne odbio daljnje dokazne prijedloge tužitelja: pribava ponuda za obavljanje ugovorenih radova, građevinsko vještačenje, saslušanje svjedoka S. T., saslušanje

svjedoka D. L., očevid na licu mjesta. Naime, temeljem provedenih dokaza

sud je našao da je relevantno činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje zakonite odluke suda. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u potpunosti osnovan.

7. Direktor tužitelja M. T. izjavio je da je sa gospodinom V. koji se predstavio kao predstavnik tuženika dogovorio postavljanje tlakavaca i rubnika i sve što ide prije toga: iskop, navoz, nabijanje, fina priprema. Već je ranije za tuženika obavljao posao oko izgradnje ograde koji je također dogovoren usmeno sa gospodinom V. te je taj posao dobro prošao i plaćen mu je. Zna da je tužitelj postavio oko 60 m kvadratnih opločnika a za rubnike ne zna točan broj. Za ponudu od 16. ožujka 2021. upućenu tuženiku rekao je da je to samo ponuda te ona nije odgovarala konačnom obračunu jer posao nije bio završen do kraja odnosno obračunata je samo stvarna i odrađena količina posla. Nije završio posao na tom gradilištu iz razloga što je tuženik dovezao opločnike koje je tužitelj i postavio ali koji nisu odgovarali investitoru te je onda tuženik od njega tražio da iste o istom trošku izvadi i postavi nove koje će tuženik ponovno dovesti na što on nije pristao i napustio je gradilište. Nakon toga je tuženiku poslao obračun radova odnosno račun. Tužitelj je u cijelosti napravio iskop, navoz šljunka, grubu i finu pripremu i sve rubnike. Ponudu iz e-maila objašnjava: iskop dubine cca 40 cm, odvoz u krugu firme, navoz šljunka u debljini od 30 cm spada u računu pod stavku usluga građevinskim strojem koja je usmeno dogovorena u satnici koja bude a po cijeni sata prisutnosti stroja 250,00 kuna.

Upravo u tim količinama je i izveden posao na terenu čemu je bio prisutan V. kada se radio taj dio te je bio jako zadovoljan. Nadalje planiranje iz ponude spada pod uslugu građevinskim strojem koja je i obračunata pod tu uslugu, a zbijanje pod finu pripremu terena koja je kao takva obračunata po 10 kuna po metru kvadratnom. Ukupno je za planiranje i zbijanje u ponudi određena cijena od 70 kn po metru kvadratnom. Polaganje rubnika je u ponudi zajedno s betonom ali beton je osigurao tuženik pa je ta stavka otpala. Polaganje granita sa betonom i betoniranje temeljne ploče odnosno predzadnja i zadnja stavka iz ponude nisu realizirane te to tužitelj nije niti potraživao već je obračunao stvarno izvedene radove i broj sati građevinskog stroja koliko je on bio prisutan na gradilištu budući da je prvo sa tuženikom dogovorio da će tužitelj odvoziti šljunak no onda je već kada je građevinski stroj bio na gradilištu tuženik rekao da će isti on odvoziti tako da je stroj bio stvarno prisutan 12 sati iako nije svo to vrijeme efektivno radio ali tu je uračunato i ono što je tužitelj s njime mogao raditi na drugim gradilištima da tuženik nije odustao od dogovora da tužitelj odvozi šljunak. Opločnika nema u ponudi budući da je prvotno bilo zamišljeno da cijela površina sa slike 1 priloga koji je tužitelj dostavio bude betonirana, ali se naknadno direktor Varkoma predomislio pa su opločnici dogovoreni usmeno sa gospodinom V. te je tada dogovorena cijena opločnika koja je iznosila 60 kuna po metru kvadratnom. Budući da je došlo do svađe, na računu je tužitelj iskazao samo 35 metara kvadratnih opločnika iako je postavio 60 metara kvadratnih opločnika. Tuženik je zaprimio račun te nikada nije prigovarao istom, a račun je tužitelj ispostavio 4 dana nakon što je napustio gradilište kako je prije naveo. O svom trošku je tužitelj vadio i ponovno postavljao rubnike budući da ih je prvo postavio kako mu je rekao tuženik a kada je došao direktor V. on nije bio zadovoljan s time, pa je tužitelj ponovno izvadio rubnike i postavio ih tako da direktor V. bude zadovoljan što je i bio. Za obavljene radove tužitelju nije plaćen predujam niti mu je do danas išta plaćeno. Na slici koju je tužitelj predao u spis broj 1 vidi se početak fine pripreme nakon što je tužitelj obavio grubu pripremu, odnosno vidi se početak nabijanja šljunka. Na drugoj fotografiji vide se postavljeni tlakavci s kojima se direktor V. nije složio i rekao da to mora van, a V. je rekao da tužitelj to mora učiniti o svom trošku. Na slici je postavljena količina od 60 metara kvadratnih. Na trećoj slici vidi se da su postavljeni svi rubnici i završena gruba priprema, slično kao prva slika a četvrta slika slično kao druga slika.

8. Punomoćnica tužitelja pojasnila je da je 18. listopada 2021. došlo do promjene direktora tuženika, a do onda je direktor tuženika bio V. K. kojeg direktor tužitelja poznaje pod imenom V..

9. Iz iskaza direktora tužitelja, priloženih fotografija i računa-otpremnice 3/CEN1/1 od 24. svibnja 2021., proizlazi da je tužitelj obavio za tuženika postavu opločnika, finu pripremu terena, postavu rubnika, uz korištenje građevinskog stroja, sve prema količinama i cijenama navedenim u računu. Na temelju iskaza direktora tužitelja u vezi sa drugim spomenutim dokazima, sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev u potpunosti razložan, budući da je direktor tužitelja objasnio a time i dokazao što je tužitelj radio i kako je formirao cijenu, a tuženik nije predložio nikakve dokaze za činjenice kojima pokušava osporiti navode tužitelja. Tuženikovi navodi o tome da tužitelj nije dovršio posao, te da je tuženiku nastala šteta također su ostali nedovoljno opisani i nepotkrijepljeni ikakvim tuženikovim zahtjevima i dokazima, pa kao takvi ne utječu na sudbinu tužiteljevog potraživanja.

10. Na temelju navedenog, sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o djelu temeljem kojeg se izvođač, ovdje tužitelj, obvezao obaviti određeni posao, a naručitelj, ovdje tuženik se obvezao platiti mu za to naknadu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO). Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev pri čemu je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi. Odluka o kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a kamata sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a teče od dana dospijeća računa.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Također se odluka o trošku temelji i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuje naknada samo onih troškova koji su potrebni za vođenje parnice.

12. Nastali trošak javnog bilježnika iznosi 1.225,00 kn i odnosi se na trošak javnobilježničke naknade i nagrade u iznosu od 250,00 kn, koji troškovi su obračunati u skladu sa čl. 5.-7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ 9/2021,), te ne trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 11.t.1. i Tbr. 44. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje u tekstu: Tarifa) i trošak stvarnih izdataka samog punomoćnika tužitelja u ovrsi u iznosu od 37,50 kn (Tbr. 44. Tarife), što ukupno iznosi 1.225,00 kn. O nastalom ovršnom trošku odlučeno je pod toč. I. izreke presude.

13. Tužiteljev parnični trošak odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku odnosno pri sastavu podneska od 19. listopada 2021., pri zastupanju na ročištu održanom 19. rujna 2022. i 26. listopada 2022., (Tbr. 9. t. 1., 9. t. 3. i 42. Tarife), u iznosu od po 937,50 kn za svaku radnju, te na ročištu za objavu presude u iznosu od 468,75 kn, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18; dalje. ZSP) te Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21; dalje: Uredba). Dakle ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 3.581,25 kn, a o troškovima je odlučeno kao pod točkama II. izreke. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 300,00 kn jer mu isti niti nije nastao.

U Varaždinu, 8. prosinca 2022.

Sudac Denis

Krnjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st.

5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćnici S.M., odvjetnici iz O. d. M.

& P. d.o.o., Z.

2. Tuženik po punomoćniku J. Č., odvjetniku iz Z.