1

Poslovni broj: 37 Gž-335/2024-2

 

Poslovni broj: 37 Gž-335/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. G., OIB:..., tužitelja P. G., OIB:... i tužiteljice S. G.1, OIB:... svi iz P., svi zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku u P., protiv tuženice Z. b. d.d. iz Z., OIB:..., koju zastupaju punomoćnici B. P. i dr. odvjetnici u O. društvu P. i P. j.t.d. iz Z., radi isplate, povodom žalbi tužitelja i tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 21. prosinca 2023. poslovni broj: P-44/2023-52, 22. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana kod se žalba tuženice djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-44/2023-52 od 21. prosinca 2023.

 

-          potvrđuje u točki IV. izreke i u dijelu točke III. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 447,94 EUR

-          potvrđuje u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.763,25 EUR sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2023. do isplate

-          preinačuje u točki III. izreke u preostalom dijelu dosuđenog troška na način da se tužitelji odbijaju sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 335,22 EUR

-          preinačuje u točki III. u pogledu stope zatezne kamate na dosuđeni iznos troška od 2.761,26 EUR na način da se ista od 21. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

 

II. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

IV. Točke I. i II. izreke prvostupanjske presude te točka III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznos od 1.014,73 EUR kao i prvostupanjsko rješenje nisu bili predmetom ispitivanja u drugostupanjskom postupku.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da se naloži tuženici da im isplati iznos od 3.596,89 CHF u protuvrijednosti u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi pobliže određenoj u toj točki izreke. Točkom II. izreke prihvaćen je eventualni tužbeni zahtjev te se nalaže tuženici da tužiteljima isplati iznos od 2.541,51 EUR/19.149,04 kn zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi sve određeno u toj točki izreke. Točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.096,48 EUR/23.330,50 kn u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenje prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev odbija. Točkom IV. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška. Rješenjem prvostupanjske odluke utvrđeno je da je tužba tužitelja u eventualnom tužbenom zahtjevu od 25. travnja 2023. djelomično povučena za iznos od 787,00 EUR/5.929,67 kn.

 

2. Prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka pobijaju obje parnične stranke, tužitelji u točki III. u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev u preostalom zatraženom dijelu od 447,94 EUR/3.375,00 kn iz svih žalbenih osnova, osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženica u točki III. izreke u dosuđujućem dijelu te u točki IV. izreke kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troška i to zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP). Tužitelji predlažu preinačiti odluku o trošku u pobijanom dijelu i obvezati tuženicu da im naknadi trošak u iznosu od 3.544,42 EUR/26.705,50 kn, a podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz dosudu troškova žalbenog postupka. Tuženica predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu uz obvezu naknade troškova postupka tuženici uvećano za zatezne kamate od 21. prosinca 2023. do isplate, uključujući i troškove žalbe, a podredno u tom dijelu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje s odgovarajućom uputom.

 

3. Parnične stranke nisu odgovorile na žalbu protivne stranke.

 

4. Žalba tužitelja je neosnovana dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

 

5. Obrazlažući odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud navodi da istu temelji na članku 154. stavku 1. u svezi s čl. 155. ZPP budući su tužitelji u cijelosti uspjeli sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom te im dosuđuje trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7/1), za pristup na ročišta 3.10.2018., 13.11.2018., 8.2.2021., 8.9.2021. sve po 25 bodova ( Tbr.9/5), dana 23.1.2019., 3.12.2021. i 7.11.2023. po 100 bodova (Tbr. 9/1), te za sastav podneska od 26.9.2018., 15.9.2020., 23.4.2021. i 25.4.2023. sve po 100 bodova, sastav žalbe 150 bodova (Tbr. 10/1), odnosno ukupno 1050 bodova, što s obzirom na vrijednost boda i PDV iznosi 19.687,50 kn. Tužiteljima priznaje i trošak predujma u iznosu od 2.500,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 601,00 kn i presudu u iznosu od 542,00 kn ili sveukupno iznos od 3.096,48 EUR/23.330,50 kn. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan sukladno odredbi čl. 155. ZPP. Odbija i zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti jer je izgubila parnicu.

 

6. Tužitelji u žalbi tvrde da je prilikom određivanja troškova parničnog postupka od 3.096,48 EUR/23.330,50 kn prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa), odnosno istu je odredbu primijenio isključivo za izračun troškova žalbe od 27. siječnja 2022. čime je pogrešno primijenio materijalno pravo na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i neosnovano odbio njihov zahtjev za iznos od 447,94 EUR/3.375,00 kn kako je isti pravilno zatražen troškovnikom predanom na glavnoj raspravi 7. studenog 2023.

 

7. Tuženica u žalbi ukazuje da je punomoćnik tužitelja kao obveznik e-komunikacije bio dužan prema članku 106.a ZPP sve podneske, pa time i troškovnik, dostaviti putem e-komunikacije, a u suprotnom se takav podnesak neće uzeti u obzir. Kako je pun. tužitelja na ročištu 7. studenog 2023. predao troškovnik dok isti nije predao putem e-komunikacije, tvrdi da je odluka o troškovima nezakonita, a dosuđeni trošak neosnovano dosuđen. Podredno smatra da nema osnove dosuditi tužiteljima trošak parničnog postupka, a pogotovo ne u cijelosti iz razloga što je glavni tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti kao i stoga što su tužitelji povukli i dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva zbog čega nisu uspjeli s više od 50% svojeg zahtjeva, a o čemu prvostupanjski sud nije vodio računa. Tvrdi da je počinjena i povreda odredbe članka 155. ZPP jer tužiteljima dosuđeni troškovi koji nisu bili nužni u sporu tim više jer je sud presudu donio isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora zbog čega osim tužbe ni jedan od naknadnih podnesaka tužitelja kao ni prisustvovanje ročištima ne predstavljaju relevantne pravne radnje koje bi kao dodana vrijednost utjecala na rezultate raspravljanja. Nadalje tvrdi da je sud tužiteljima dosudio trošak žalbe u iznosu od 150 bodova koje je dodatno uvećao za PDV, a što premašuje dozvoljeni iznos prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife (pravilno: Tbr.10.toč.5) budući je žalba podnesena samo protiv odluke o trošku i zbog čega se radi o žalbi protiv rješenja, a ne o žalbi o odluci o glavnoj stvari, dok s druge strane istovremeno ne vodi računa da je i ona uspjela u cijelosti sa svojom žalbom podnesenom 25. siječnja 2022. Nastavno smatra da nije bilo osnove tužiteljima za ročište održanom 23. siječnja 2019. dosuditi trošak prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife jer se radilo o pripremnom ročištu, a isto tako niti za ročište održanom 7. studenog 2023. na kojem se nisu izvodili dokazi niti se o glavnoj stvari raspravljalo na način drugačiji od onog u podnescima tužitelja i jer se radilo o ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava. Nejasnim ocjenjuje zbog čega je tužiteljima dosuđen trošak pristojbe na presudu od 542,00 kn kada su sukladno članku 11. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama u ovom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja istih. Osim toga smatra da tu pristojbu valja smanjiti za 50% za koliko se umanjuje iznos sudske pristojbe ako se plati u roku od 3 dana pri čemu treba uzeti u obzir i da nisu u cijelosti uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom pri tome ističući i da iznos sudske pristojbe nije niti računski pravilno izražen.

 

7.1. Konačno tuženica u žalbi tvrdi da je sud prilikom dosude visine zakonske zatezne kamate na trošak pogrešno dosudio stopu zatezne kamate budući Zakon o obveznim odnosima nakon 1. siječnja 2023. propisuje drugačiji način za izračun visine stope zatezne kamate.

 

8. Ispitivanjem stanje spisa predmeta u pravcu iznesenih žalbenih navoda tuženice te uvažavajući žalbu tužitelja u svezi pogrešne primjene Tbr. 36. točke 1. Tarife prema kojoj kad odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%, utvrđeno je da prvostupanjski sud na priznate parnične radnje tužiteljima nije priznao trošak s uvećanjem po Tbr.36. Tarife, dakle s uvećanjem od 20% budući su tri tužitelja.

 

9. Nastavno je utvrđeno da pravilnom primjenom članka 155. ZPP tužiteljima za zastupanje po punomoćniku pripadaju troškovi za sastav tužbe 100 bodova primjenom Tbr.7. točka 1. Tarife, za zastupanje na ročištima 3. listopada 2018., 13. studenog 2018., 8. veljače 2021. i 8. rujna 2021. sve po 25 bodova primjenom Tbr. 9. točka 5. Tarife, za zastupanje na ročištima 3. prosinca 2021. i 7. studenog 2023. na kojima su zaključene glavne rasprave po 100 bodova primjenom Tbr. 9. točke 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 23. siječnja 2019. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 50 bodova primjenom Tbr. 9. točka 2. Tarife, za sastav podneska od 26. rujna 2018. kojim se očituju na navode odgovora na tužbu,  za sastav podneska od 15. rujna 2020. kojim se očituju na nalaz i mišljenje vještaka, te za sastav podneska od 23. travnja 2021. kojim se očituju na podnesak tuženice kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, sve po 100 bodova (Tbr.8. točka 1. Tarife), za sastav podneska od 25. travnja 2023. 25 bodova budući se ne radi o podnesku iz Tbr.8. točke 1. Tarife već onom iz Tbr. 8. točka 3. Tarife jer u istom samo određuju tužbeni zahtjev, za sastav žalbe na presudu kojom osporavaju odluku o trošku za iznos od 1.750,00 kn, 12,5 bodova primjenom Tbr. 10. točke 5. Tarife u vezi članka 129. stavka 5. ZPP, ili sveukupno 787,5 bodova što uvećano za 20% primjenom Tbr. 36. Tarife i vrijednosti boda od 15,00 kn/1,99 EUR iz Tbr. 50. Tarife uvećano za PDV iz Tbr. 42. Tarife od 25% iznosi 2.351,68 EUR (ranije 17.718,75 kn) EUR.

 

9.1. Iz naprijed utvrđenog proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom Tarife na utvrđeno stanje spisa predmeta tužiteljima priznao trošak za zastupanje na ročištu 23. siječnja 2019. 100 bodova umjesto 50 bodova, za sastav žalbe na presudu P-1147/18-34 od 12. siječnja 2022. kojom pobijaju samo odluku o troškovima postupka 150 bodova umjesto 15 bodova te za sastav podneska od 25. travnja 2023. 100 bodova umjesto 25 bodova.

 

9.2. Prvostupanjski sud je tužiteljima pravilno priznao trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 601,00 kn međutim osnovano tuženica pobija dosuđen trošak pristojbe na presudu u iznosu od 542,00 kn budući da istu tužitelji nisu platili i da su primjenom članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj:118/18 i 51/23) oslobođeni od plaćanja pristojbi. Stoga ukupni priznati trošak tužiteljima iznosi 2.763,25 EUR.

 

10. Ovaj sud ocjenjuje da troškovnik tužitelja nema značaj podneska iz članka 106.a ZPP koji bi u smislu članka 107. istog Zakona trebalo dostaviti protivnoj strani budući se odluka o troškovima donosi bez raspravljanja (članak 164. stavak  1. ZPP), pa stoga što je popis troškova postupka sastavljen u pisanoj formi predan na ročištu ne znači da je bez pravnog učinka u smislu članka 106.a stavka 6. ZPP kako to pogrešno smatra tuženica.

 

11. Osnovano tuženica upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na stopu zatezne kamate koja je određena na dosuđeni trošak postupka, budući se u vrijeme objave presude ta stopa određivala po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno članku 2. u vezi članka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 114/22) i članka 1. Uredbe o Izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/22), time da je člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 155/23) izmijenjena stopa zatezne kamate te se od 30. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je novim stavkom 8. članka 29. ZOO određena referentna stopa.

 

12. Iako tuženica osnovano ukazuje da su tužitelji odbijeni sa osnovnim zahtjevom i da je djelomično povučena tužba u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, no imajući na umu da su tužitelji u cijelosti uspjeli sa deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva, te da su novčane vrijednosti iz osnovnog tužbenog zahtjeva i eventualno kumuliranog zahtjeva približno jednake te da se razlika u odnosu na osnovni zahtjev odnosi na zahtijevanu valutu (CHF u protuvrijednosti kuna), ovaj sud ocjenjuje neuspjeh tužitelja neznatnim i zbog čega im je i pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavka 5. ZPP valjalo dosuditi cijeli ovim rješenjem priznati parnični trošak u iznosu od 2.763,25 EUR.

 

13. U odnosu na žalbene navode tuženice da je ona uspjela sa žalbom izjavljenu protiv ranije presude valja navesti da tuženica u konačnici nije uspjela u sporu pa joj neovisno što je povodom njezine žalbe djelomično ukinuta prvostupanjska presuda od 12. siječnja 2022. u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev ne pripada trošak žalbe.

 

14. Slijedom iznesenog, a unatoč osnovanosti žalbenih navoda tužitelja o pogrešnoj primjeni Tbr. 36. Tarife, valjalo je odbiti njihovu žalbu u cijelosti i djelomičnim odbijanjem žalbe tuženice primjenom članka 380. točke 2. ZOO potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanoj u točki IV. izreke te u točku III. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tuženica obvezana tužiteljima naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.763,25 EUR te u dijelu kojim su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 447,94 EUR i ujedno istu preinačiti i odbiti tužitelje sa zahtjevom za naknadu troška u daljnjem iznosu od 333,23 EUR. Daljnjim preinačenjem točke III. izreke valjalo je na iznos parničnog troška od 2.763,25 EUR dosuditi zateznu kamatu od 21. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a nakon 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

 

15. Tužitelji nisu uspjeli sa žalbom zbog čega je njihov zahtjev za naknadu troška žalbe odbijen kao neosnovan. (članak 154. stavka 1. ZPP.) Tuženica je djelomično uspjela sa žalbom, pa kako ovaj sud njihov uspjeh ocjenjuje neznatnim, to je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 154. stavak 5. ZPP).

16. Točke I. i II. izreke prvostupanjske presude te točka III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznos od 1.014,73 EUR kao i prvostupanjsko rješenje nisu bili predmetom ispitivanja u drugostupanjskom postupku.

 

 

U Varaždinu 22. ožujka 2024.