REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1298/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz O. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J., V. & H. j.t.d. Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. d.o.o., Z., Pisarnica Z. I., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 159/14-2 od 14. veljače 2018., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-1558/09-82 od 4. studenoga 2013., na sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se toč. I. i III. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-159/14-2 od 14. veljače 2018. i toč. I., III. i V. izreke presude Općinskog suda u Zaprešiću poslovnog broja P-1558/09-82 od 4. studenoga 2013. te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., …, da tužitelju D. G. iz O. B., …, u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 293.200,00 kn (slovima: dvije stotine devedeset i tri tisuće dvije stotine kuna) sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 51.310,00 kn od 24. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 58.640,00 kn od 25. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 117.280,00 kn od 10. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 65.970,00 kn od 10. travnja 2010. godine do isplate,

II. O d b i j a s e kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 14.660,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2010. godine do isplate, u dijelu u kojem zahtijeva da mu tuženik na iznos od 29.320,00 kn isplati zatezne kamate u razdoblju od 10. listopada 2007. do 25. siječnja 2008. godine, te u dijelu u kojem zahtijeva da mu tuženik na iznos od 29.320,00 kn isplati zatezne kamate u razdoblju od 14. studenog 2007. do 25. siječnja 2008. godine,

III. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., …, da tužitelju D. G. iz O. B., …, u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 76.800,00 kn (slovima: sedamdeset i šest tisuća osam stotina kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2013. godine do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 225,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 4. studenog 2013. godine do isplate.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 70.455,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 4. studenog 2013. godine do isplate."

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Odbija se žalba tuženika E. o. d.d. Z., kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovnog broja P-1558/09-82 od 4. studenog 2013. u odnosu na točku I. izreke, dio točke III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 74.300,00 kn uz zatezne kamate koje teku od 4. studenog 2013. do isplate i točka V. izreke.

II. Djelomično se preinačava presuda u odnosu na točku III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku E. o. d.d. da tužitelju D. G. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn uz zatezne kamate i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja D. G. da mu tuženik E. o. d.d., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2013. do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova nastalih u povodu izjavljenih pravnih lijekova."

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da reviziju podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana odluka preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom osigurane svote zbog nastalog trajnog invaliditeta, na temelju police osiguranja od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) sklopljenom s tuženikom.

8. U nižestupanjskom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj 9. travnja 2007. upravljao motornim vozilom-samogradnjom, (motornim vozilom B kategorije na četiri kotača koje se pokretalo snagom vlastitog motora i koje je imalo manje od osam sjedala, a kojim je tužitelj bio ovlašten upravljati), kada se isto vozilo sudarilo s osobnim vozilom;

- da je tužitelju uslijed tog sudara zaostao invaliditet u utvrđen u opsegu: po vještaku neurologu 10%; po vještaku oftalmologu 17,5 %; po vještaku otorinolaringologu 20% i po vještaku psihijatru 40% te je invaliditet-psihoorganski sindrom utvrđen u roku tri godine od prvog testiranja, na način da je tužitelj obavio tri psihologijska testiranja i to prvo 2. studenoga 2007., drugo 2. srpnja 2008. i treće 10. lipnja 2010.,

- da je u dopisu Centra za kriminalistička vještačenja I. V. (dalje: Centar „I. V.“) o analizi alkohola u krvi i mokraći i mišljenju o stupnju alkoholiziranosti navedeno da je u trenutku prometne nezgode tužitelj bio pod utjecajem alkohola s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 0,56 g/kg (promila), ali da uzorci uzeti za potrebe analize nisu bili pakirani prema Pravilniku o načinu i postupku vađenja krvi i uzimanja mokraće za analizu radi utvrđivanja koncentracije alkohola koji je bio na snazi u tom trenutku.

9. Na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su, na temelju odredbe čl. 320. st. 1. i čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje ZOO), čl. 10. st. 1. t. 4. i 9. Općih pravila tuženika za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) i odredbe Dopunskih pravila tuženika i Tablica za određivanje postotka invaliditeta, prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u dosuđenom dijelu obrazlažući da rezultat naveden u dopisu Centra „I. V.“ ne može predstavljati dokaz da je tužitelj upravljao motornim vozilom s koncentracijom alkohola u mokraći i krvi većoj od dopuštenih 0,5 promila, jer da uzorci krvi i mokraće nisu bili pakirani u skladu s Pravilnikom o načinu i postupku vađenja krvi i uzimanja mokraće za analizu radi utvrđivanja koncentracije alkohola, opojnih droga i psihoaktivnih tvari („Narodne novine“, broj 107/99). Pored toga, a imajući na umu iskaz vještaka prema kojemu se posljedice ozljede glave u vidu psihoorganskog sindroma ne mogu evidentirati odmah po ozljeđivanju, već treba proći najmanje 6 mjeseci od ozljeđivanja, sudovi smatraju da je tužitelj dokazao da je ispunio i uvjet iz čl. 15. st. 4. Općih pravila za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode, u vezi s odredbama glave I. st. 5. Tablica za određivanje postotka invaliditeta, obrazlažući da je navedeni uvjet ispunjen time što su tri psihologijska testiranja obavljena unutar razdoblja od tri godine (prvo 2. studenoga 2007., drugo 2. srpnja 2008. i treće 10. lipnja 2010.), neovisno što to nije obavljeno unutar tri godine od same nezgode.

10. Takvo shvaćanje ne može se, barem za sada, prihvatiti kao pravilno.

11. U pravu je revident kada tvrdi da postoje nejasnoće i proturječnosti u obrazloženju pobijane odluke drugostupanjskog suda, u smislu odredbe čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP, koje se odnose na činjenicu alkoholiziranosti tužitelja u trenutku nezgode (uvjet iz čl. 15. st. 4. Općih pravila za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), u vezi s odredbama glave I. st. 5. Tablica za određivanje postotka invaliditeta).

12. Naime, nejasno je i proturječno obrazloženje drugostupanjskog suda da tužitelj nije bio pod utjecajem alkohola u omjeru većem od dopuštenih 0,5 promila, jer da rezultat naveden u dopisu Centra „I. V.“ ne predstavlja dokaz da je tužitelj upravljao motornim vozilom s koncentracijom alkohola u mokraći i krvi većoj od dopuštene, kada je drugostupanjski sud, u opisu utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku, naveo da iz predmetnog dopisa proizlazi da je: „u trenutku prometne nezgode tužitelj bio pod utjecajem alkohola s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 0,56 g/kg (promila)“, a posebno imajući na umu da je tuženik još u odgovoru na tužbu bio predlagao da se od MUP-a i Centra „I. V.“ zatraži očitovanje je li nepravilnost u pakiranju uzoraka bila od utjecaja na rezultat analize br. … (o čemu nije donesena odluka) pa se u tom dijelu odluku drugostupanjskog suda ne može ispitati.

13. Međutim, neosnovani su navodi revizije da nije ispunjen uvjet za utvrđenje invaliditeta od 40% s osnova žarišnih oštećenja mozga (zbog razvijenog psihoorganskog sindroma), a imajući u vidu utvrđenje da tužitelj nije bolnički liječen (st. 5. glave I. Tablica), već mu je samo bolnički evidentirano navedeno oštećenje. To zato što se sud, u tumačenju odredaba važećih Općih pravila tuženika za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), Dopunskih pravila i Tablica za određivanje postotka invaliditeta, treba rukovoditi interesima slabije ugovorne strane i u tom smislu ocijeniti nameće li se doslovnim tumačenjem odredaba navedenih propisa, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, slabijoj ugovornoj strani nerazmjerni, odnosno čak nedostižan teret. U tom je smislu i po shvaćanju ovoga suda, pravilna ocjena sudova da je ispunjen uvjet iz st. 5. glave I. Tablica time što je tužitelju bolnički evidentiran psihoorganski sindrom, bez da je tužitelj i hospitaliziran, a ujedno je ispunjen i uvjet i iz istog stavka Tablica time što je tužitelj obavio tri psihologijska testiranja unutar tri godine, neovisno o datumu nezgode, u okvirima roka opravdanog u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke.

14. Budući da su, imajući u vidu navedeno u točki 14. ove odluke, u obrazloženju presuda nižestupanjskih sudova navedeni nedostatni, nejasni i proturječni razlozi o tome je li tužitelj ili nije bio pod utjecajem alkohola u omjeru većem od dopuštenih 0,5 promila i je li posljedično tome tužitelj izgubio prava iz osiguranja, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP u vezi st. 2. čl. 385. ZPP zbog čega odluke nižestupanjskih sudova u tom dijelu nije moguće ispitati.

15. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude u dosuđenom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je odlučeno kao u toč. I. izreke.

16. U ponovljenom će postupku sudovi će otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP, raspraviti će sve odlučne okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP pa je odlučeno kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 7. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.