REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3178/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Franjo Kaleb, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB 26187994862 kojeg zastupa Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5068/2016-3 od 5. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-454/2010-62 od 12. travnja 2016., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-454/2010-65 od 12. svibnja 2016., na sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5068/2016-3 od 5. lipnja 2018., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-454/2010-62 od 12. travnja 2016., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P- 454/2010-65 od 12. svibnja 2016., a kojim je odlučeno o glavnoj stvari, kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

I. Odbacuje se revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5068/2016-3 od 5. lipnja 2018., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-454/2010-62 od 12. travnja 2016., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-454/2010-65 od 12. svibnja 2016., a kojim je odlučeno o troškovima postupka, kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom je, u toč. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Ujedno je, u toč. II. izreke, naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 27.875,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P- 454/2010-62 od 12. travnja 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-454/2010-65 od 12. svibnja 2016. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 9.900,00 kn na ime naknade štete sa zateznim kamatama i zahtjev za plaćanje rente na ime tuđe pomoći u iznosu od 2.000,00 kn/mjesečno, počevši od 26. prosinca 2010. nadalje sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se po žalbi tužiteljice presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-454/2010-62 od 12. travnja 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-454/2010-65 od 12. svibnja 2016. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 180.600,00 kn na ime naknade štete sa zateznim kamatama i naknadu parničnih troškova u iznosu od 24.005,00 kn sa zateznim kamatama, stavku II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 180.600,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. prosinca 2009. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 24.005,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 21.750,00 kn od 12. travnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parnični troškova u iznosu od 27.875,00 kn.

III. Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-454/2010-62 od 12. travnja 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-454/2010-65 od 12. svibnja 2016. u dijelu kojim tuženiku nisu priznati parnični troškovi u daljnjem iznosu od 21.785,00 kn sa zateznim kamatama i odluka (pogrešno nazvana dopunska presuda) kojom je odbijen zahtjev tuženika za donošenje dopunske presude.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 7.635,00 kn, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.„

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana odluka preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže odbaciti, podredno odbiti reviziju kao neosnovanu. Traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP pa je prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 186. ZPP kada je prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda da je ozljeda tužiteljici nastala prilikom izlaska iz kola hitne pomoći, a u situaciji kada je tužiteljica tvrdila da se ozlijedila u samoj prometnoj nezgodi, jer je dobila udarac u leđa još u vozilu. To iz razloga što se radi o jednom jedinstvenom štetnom događaju koji je uzrokovan naletom vozila tuženika na vozilo u kojem se kao putnica nalazila tužiteljica i u kojem je štetnom događaju došlo do ozljeđivanja tužiteljice, pri čemu je tužiteljica u svom iskazu i navela da je pala na leđa prilikom izlaska iz vozila, a mehanizam ozljeđivanja utvrđen je dokazivanjem tijekom postupka (medicinskim vještačenjem, kao i tužiteljičinim iskazom u dijelu u kojemu je navela da je pala na leđa prilikom izlaska iz vozila). U tom smislu niti izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku, kao što se to revizijskim navodima dodatno implicira pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Za napomenuti je da je drugostupanjski sud u toč. I. izreke potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu st. I. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 9.900,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, dok u obrazloženju navodi da je neosnovan zahtjev tužiteljice po toj osnovi preko iznosa od 9.600,00 kn do iznosa od 13.500,00 kn (za iznos od 3.900,00 kn). Međutim, kako je reviziju protiv drugostupanjske presude podnio samo tuženik, ovaj sud, u smislu čl. 374. u vezi čl. 399. st. 1. ZPP, nije imao ovlaštenje upuštati se u ispitivanje pravilnosti drugostupanjske odluke u tom dijelu, odnosno ocjenjivati radi li se, eventualno, o omašci u pisanju.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete kao posljedice ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. lipnja 2009. kada su se sudarili vozilo osiguranika tuženika sa kolima hitne pomoći (kombinirano vozilo Doma zdravlja Petrinja) u kojima se tužiteljica nalazila kao putnica, pri čemu je sporna uzročno posljedična veza između prometne nezgode i ozljede tužiteljičine kralježnice sa posljedicama na njeno zdravlje.

9. U nižestupanjskom postupku je utvrđeno:

- da se vozilo kola hitne pomoći nakon sudara nije prevrnulo, ali se zbog nastalih oštećenja desna prednja vrata, a sa koje strane se nalazila tužiteljica, nisu mogla otvoriti te je tužiteljica morala izlaziti preko vozačevog sjedala i prednjih lijevih vrata, nakon čega je, pri izlasku iz vozila, pala,

- da je tužiteljica, koja je rođena 1982. i po zanimanju medicinska sestra, zadobila prijelom 11. i 12. grudnog kralješka, ligamentarne ozljede dorzalne kolumne kralježnice, uz oštećenje ostalih struktura koje čine kralježnicu stabilnom kao što su ligamenti i tetive i puknuća ligamenata u slabinskom području, a to se moglo dogoditi samo uslijed djelovanja težine vlastitog tijela (padom s visine stajanja),

- da je tuženik tužiteljici izvansudski isplatio nesporni iznos od 6.000,00 kn. 10. Na temelju navedenih utvrđenja, a imajući u vidu da je za predmetnu nezgodu isključivo kriv osiguranik tuženika, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice obrazlažući da predmetne ozljede kralježnice tužiteljica nije zadobila pri samom srazu motornih vozila, već prilikom izlaska iz vozila, odmah nakon nezgode, uslijed čega između ozljede kralježnice i prometne nezgode ne postoji uzročna veza, jer se radi od dva odvojena štetna događaja (srazu vozila i izlasku iz vozila), čime je uzročna veza prekinuta.

11. Preinačujući djelomično prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud smatra ocjenu prvostupanjskog suda neodrživom iz razloga što potreba i način tužiteljičinog izlaska iz vozila u kojem se nalazila kao putnica kroz lijeva vrata, preko sjedišta vozača, umjesto desnih prednjih vrata uz koja je sjedila i koja se zbog oštećenja nisu mogla otvoriti, pri čemu je pala i ozlijedila kralježnicu, jest pojava koja se nadovezuje na protupravnu radnju osiguranika tuženika, odnosno time uzročna veza nije prekinuta. Nadalje, drugostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica liječena od štetnog događaja do 2. svibnja 2011. (dva operativna zahvata, kontrolni pregledi, fizikalne terapije, nošenje ortoze tri mjeseca) pri čemu je trpjela fizičke boli (jakog intenziteta 8 dana, srednjeg slijedeća 3 mjeseca, slabijeg kroz 6 mjeseci), strah (kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 6 dana /do operacije/, sekundarni srednjeg intenziteta 6 mjeseci), a zadobila je i trajno smanjenje životne aktivnosti od 45 % (ograničene kretnje u grudnom djelu kralježnice u jakom stupnju, u slabinskom djelu kralježnice u jakom stupnju, bolnost u vratnoj kralježnici uz terminalne bolne kretnje, trnci u obje šake, vrtoglavice), naruženost srednjeg stupnja uočljiva trećim osobama ponekad (ožiljak dužine 25 cm u području torakolumbalnog prijelaza, nešto svjetliji) te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (dva mjeseca po 6 sati dnevno, četiri mjeseca po četiri sata dnevno, mjesec dana po dva sata dnevno - 480 sati za svakodnevne potrebe u održavanju higijene, nabavke hrane, odlaska liječniku i slično). Na temelju navedenoga, drugostupanjski sud ocjenjuje da težina povrijeđenog prava osobnosti, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 dalje: ZOO), opravdava dosuđenje iznosa od 177.000,00 kn, sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (7. prosinca 2009.) do isplate. Isto tako, drugostupanjski sud smatra osnovanim i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, budući da je tužiteljici bila potrebna ograničena tuđa pomoć i njega (480 sati), koju joj je pružila sestra pa tužiteljici po toj osnovi pripada iznos od 9.600,00 kn (480 sati x 20,00 kn). Preko iznosa od 9.600,00 kn do iznosa od 13.500,00 kn, za iznos od 3.900,00 kn, zahtjev tužiteljice za naknadu štete na ime potrebe za tuđom pomoći i njegom drugostupanjski je sud odbio kao neosnovan, a isto tako i zahtjev za plaćanje rente za razdoblje od 26. prosinca 2010. ubuduće.

12. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim prihvaća i ovaj sud. 13. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. Naime, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u dosuđenom iznosu od strane drugostupanjskog suda, nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kako to tvrdi tuženik te su neosnovani revizijski navodi tuženika u kojima osporava postojanje uzročno posljedične veze između samog sudara vozila i izlaska tužiteljice iz vozila, jer radnja izlaska iz kola hitne pomoći u konkretnom slučaju nije prekinula uzročno posljedičnu vezu između nastale štete i štetne radnje osiguranika tuženika, s obzirom da tužiteljica, prema utvrđenjima u postupku, nije mogla nikako iz vozila izaći na uobičajeni način (otvarajući desna, suvozačeva vrata), jer su ta vrata bila zaglavljena uslijed oštećivanja u štetnom događaju. Samim time što su suvozačeva vrata ostala zaglavljena zbog naleta vozila osiguranika tuženika (koji je isključivi krivac za nastanak prometne nezgode), posredne posljedice te štetne radnje protežu se i na neuobičajen način na koji je tužiteljica morala izaći iz kola hitne pomoći (u nuždi, preko drugog sjedala) što po svojoj prirodi može dovesti do povećane opasnosti od pada uslijed takvog načina izlaska iz kola hitne pomoći, do kojeg je i došlo. Međutim, time nije došlo do prekida kontinuiteta postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i povređivanja tužiteljice u ovom štetnom događaju jer se nastale posljedice mogu pripisati upravo štetnom događaju, a ne radi se o sasvim neočekivanim okolnostima, kojima bi bila prekinuta postojeća uzročno-posljedična veza. U tom su smislu neodlučni revizijski navodi u vezi složenosti radnje izlaska i ulaska u kola hitne pomoći za tužiteljicu kao medicinsku sestru, kao i u vezi njene mlađe životne dobi u trenutku štetnog događaja. Stoga, a kako visina štete koju trpi tužiteljica nije sporna, u skladu s čl. 1100. st. 2. ZOO, pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev u dosuđenom dijelu.

15. Stoga, suprotno revizijskim navodima, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, reviziju, u pogledu glavne stvari, valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

16.1. Imajući u vidu da se revizijom pobija i odluka o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

16.2. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

16.3. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je također u nizu odluka ovoga suda, primjerice broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

16.4. Stoga je valjalo u pogledu odluke o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

17. Tužiteljici nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na reviziju, jer odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud