Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4013/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz C., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-468/2018-2 od 3. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-210/2017-20 od 4. travnja 2018., u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačava se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-468/2018-2 od 3. svibnja 2019. i presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-210/2017-20 od 4. travnja 2018. (toč. 1. izreke), te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj – za M. o. da tužitelju M. M., na ime razlike neisplaćene naknade troškova prijevoza isplati iznos od 27.608,82 kune (dvadeset sedam tisuća šesto osam kuna i osamdeset dvije lipe), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućom:

- na iznos od 1.736,90 kuna počev od 15.10.2011. godine

- na iznos od 1.306,43 kuna počev od 15.11.2011. godine

- na iznos od 875,95 kuna počev od 15.12.2011. godine

- na iznos od 1.629,29 kuna počev od 15.01.2012. godine

- na iznos od 975,95 kuna počev od 15.02.2012. godine

- na iznos od 936,82 kuna počev od 15.03.2012. godine

- na iznos od 793,00 kuna počev od 15.04.2012. godine

- na iznos od 981,82 kuna počev od 15.05.2012. godine

- na iznos od 156,89 kuna počev od 15.06.2012. godine

- na iznos od 2.214,55 kuna počev od 15.07.2012. godine

- na iznos od 981,82 kuna počev od 15.08.2012. godine

- na iznos od 1.084,55 kuna počev od 15.10.2012. godine

- na iznos od 913,33 kuna počev od 15.11.2012. godine

- na iznos od 754,74 kuna počev od 15.12.2012. godine

- na iznos od 879,09 kuna počev od 15.01.2013. godine

- na iznos od 1.064,00 kuna počev od 15.02.2013. godine

- na iznos od 913,33 kuna počev od 15.03.2013. godine

- na iznos od 913,33 kuna počev od 15.04.2013. godine

- na iznos od 698,10 kuna počev od 15.05.2013. godine

- na iznos od 680,42 kuna počev od 15.06.2013. godine

- na iznos od 1.339,13 kuna počev od 15.07.2013. godine

- na iznos od 1.177,00 kuna počev od 15.08.2013. godine

- na iznos od 1.451,43 kuna počev od 15.09.2013. godine

- na iznos od 879,09 kuna počev od 15.10.2013. godine

- na iznos od 951,00 kuna počev od 15.11.2013. godine

- na iznos od 838,00 kuna počev od 15.12.2013. godine

- na iznos od 482,86 kuna počev od 15.01.2014. godine pa sve do isplate, naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kuna (1.194,50 EUR), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-210/2017-20 od 4. travnja 2018. suđeno je:

- na iznos od 1.736,90 kuna počev od 15.10.2011. godine

- na iznos od 1.306,43 kuna počev od 15.11.2011. godine

- na iznos od 875,95 kuna počev od 15.12.2011. godine

- na iznos od 1.629,29 kuna počev od 15.01.2012. godine

- na iznos od 975,95 kuna počev od 15.02.2012. godine

- na iznos od 936,82 kuna počev od 15.03.2012. godine

- na iznos od 793,00 kuna počev od 15.04.2012. godine

- na iznos od 981,82 kuna počev od 15.05.2012. godine

- na iznos od 156,89 kuna počev od 15.06.2012. godine

- na iznos od 2.214,55 kuna počev od 15.07.2012. godine

- na iznos od 981,82 kuna počev od 15.08.2012. godine

- na iznos od 1.084,55 kuna počev od 15.10.2012. godine

- na iznos od 913,33 kuna počev od 15.11.2012. godine

- na iznos od 754,74 kuna počev od 15.12.2012. godine

- na iznos od 879,09 kuna počev od 15.01.2013. godine

- na iznos od 1.064,00 kuna počev od 15.02.2013. godine

- na iznos od 913,33 kuna počev od 15.03.2013. godine

- na iznos od 913,33 kuna počev od 15.04.2013. godine

- na iznos od 698,10 kuna počev od 15.05.2013. godine

- na iznos od 680,42 kuna počev od 15.06.2013. godine

- na iznos od 1.339,13 kuna počev od 15.07.2013. godine

- na iznos od 1.177,00 kuna počev od 15.08.2013. godine

- na iznos od 1.451,43 kuna počev od 15.09.2013. godine

- na iznos od 879,09 kuna počev od 15.10.2013. godine

- na iznos od 951,00 kuna počev od 15.11.2013. godine

- na iznos od 838,00 kuna počev od 15.12.2013. godine

- na iznos od 482,86 kuna počev od 15.01.2014. godine pa sve do isplate,

kao i naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 13.020,00 kn (trinaest tisuća dvadeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude (4. travnja 2018.) pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

2. Odbija se tužitelj M. M. sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.602,00 kn.".

2. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-468/2018-2 od 3. svibnja 2019. odbijena je žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč.1. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u skladu sa navodima revizije te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz nadoknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni prvostupanjski postupak. Potražuje trošak revizije.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju. Predlaže reviziju odbaciti podredno odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. listopada 2011. do 1. veljače 2014. na relaciji C.-V.-Z. i natrag. 6.1. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 178. stavak 1. i 2. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09- dalje u tekstu ZSOSRH) i Pravilnika o naknadama troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine", broj 141/04 i 22/05, dalje Pravilnik) te čl. 147. st.1 Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13) ocijenivši da je rješenje tuženice o pravu na naknadu troškova prijevoza upravni akt koji vezuje tuženicu sve dok to rješenje ne bude izmijenjeno međutim da tuženica nije u cijelosti postupila po rješenju i isplatila trošak prijevoza u punoj visini cijene mjesečne karte.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Tuženica u reviziji postavlja slijedeće pitanje:

"Ima li tužitelj u slučaju kada mu je radno vrijeme organizirano u turnusima, pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u vrijeme kada ne putuje i nema trošak prijevoza jer se odmara ili koristi slobodne dane, a u izvršnom rješenju koje je donio poslodavac ( tuženika) određeno je da se tužitelju priznaje pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla u visini cijene najjeftinije mjesečne karte za autobus, sve uzevši u obzir da se radi o djelatnoj vojnoj osobi čija su materijalna prava uređena prvenstveno posebnim propisima o vojnoj službi?".

8.1. Vezano za razloge važnosti navedenog pitanja u smislu čl. 382. st. 3 ZPP tuženica određeno ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-669/17-2 od 20. veljače 2018. za koju smatra da je utemeljena na shvaćanju suprotnom onome na kojemu je temeljena osporena odluka.

9. Vijeće ovoga suda je ocijenilo da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. U odluci ovoga suda broj Revr 669/17-2 od 20. veljače 2018. zauzeto je pravno shvaćanje da odlučivanje o pravu djelatne vojne osobe na naknadu troškova prijevoza, predstavlja upravnu stvar o kojoj u upravnom postupku odlučuje nadležno tijelo tuženice te tako doneseni pravomoćni i izvršni akt (u konkretnom slučaju rješenje o naknadi troška prijevoza u visini mjesečne cijene karte) obvezuje upravno tijelo koje ga je donijelo. Kod zauzimanja navedenog pravnog shvaćanja ovaj sud je vodio računa o odredbi čl. 14. ZSOSRH koji određuje da o svim pitanjima koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donijetima na temelju tog zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Nadalje, temeljem čl. 63. st. 1. i 3. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07 i 27/08 – dalje: ZDS) kojim je propisano da je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i prestanku državne službe, upravna stvar te isto tako treba uzeti u obzir čl. 4. st. 1. Pravilnika donesenog na temelju ZSOSRSH kojim je propisano da djelatna vojna osoba zahtjev za osiguranje prijevoza na posao i s posla, odnosno naknadu troškova prijevoza, podnosi zapovjedniku samostalne postrojbe odnosno čelniku ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen. Također treba imati u vidu čl. 5. st. 6. i 7. Pravilnika kojim je određeno da je za djelatnike M. o. RH rješenje ovlašten donijeti čelnik ustrojstvene jedinice u koju je djelatnik raspoređen, a da o zahtjevu za naknadu troškova prijevoza osoba raspoređenih u oružane snage odlučuju osobe koje odredi načelnik Glavnog stožera oružanih snaga, dok je odredbom čl. 5. st. 8. Pravilnika određeno da o žalbi na rješenje odlučuje pomoćnik ministra obrane za ljudske sustave. Na kraju treba uzeti u obzir i odredbu čl. 133. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 43/09 – dalje: ZOUP) prema kojem se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno.

11. Odredbom čl. 2. st. 5. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine", broj 141/04, 22/05 - dalje: Pravilnik) propisano je da se djelatnoj vojnoj osobi neće isplaćivati naknada troškova prijevoza na posao i s posla za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla.

11.1. Dakle, iz shvaćanja revizijskog suda proizlazi da rješenje kojim je tužitelju priznato pravo na trošak prijevoza predstavlja upravni akt koji obvezuje upravno tijelo sve dok ne bude stavljeno izvan snage pri čemu nije isključena mogućnost umanjenja naknade zbog okolnosti navedenih u čl. 2. st. 5. Pravilnika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-339/2018 od 30. lipnja 2020.).

12. U okolnostima konkretnog slučaja utvrđeno je:

- da je tužitelj zaposlen u M. o. Republike Hrvatske na dužnosti vođe skupine s mjestom službe u Zagrebu od 1. siječnja 2010., a temeljem rješenja tuženice Klasa: 805-03/09-01/3 od 29. prosinca 2009.;

- da je rješenjem tuženice Klasa: UP/I 121-05/10-01/824 od 30. travnja 2010., koje je ispravljeno rješenjem tuženice Klasa: UP/I 121-05/10-01/824 od 30. rujna 2010., tužitelju priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla na relaciji C.-Z. i obrnuto u visini cijene najjeftinije mjesečne karte za autobus i to počevši od 1. siječnja 2010. pa nadalje;

- da udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja u K. R., do mjesta rada u Z., u jednom smjeru iznosi 97,72 km;

- da je cijena mjesečne karte na relaciji C.-Z. u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 16. svibnja 2011. iznosila 2.200,00 kuna, u razdoblju od 16. svibnja 2011. do 23. siječnja 2012. iznosila je 2.275,00 kuna, u razdoblju od 24. siječnja 2012. do 24. travnja 2012. iznosila je 2.375,00 kuna i u razdoblju od 24. travnja 2012. do 18. studenog 2014. iznosila je 2.420,00 kuna;

- da je tužitelju već isplaćen dio naknade za prijevoz za sporno razdoblje;

- da ako tužitelju treba isplaćivati prijevoz neovisno o broju dolaska na posao, odnosno za cijeli mjesec tada mu je manje isplaćeno 27.608,82 kuna (nalaz i mišljenja vještaka).

13. Budući da je tužitelju isplaćena naknada troškova prijevoza sukladno izvršnom rješenju tuženice uz primjenu čl. 2. st. 5. Pravilnika, to su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužitelju dosudili (preko nesporno isplaćene naknade) i razliku do punog iznosa cijene mjesečne karte, pa je valjalo preinačiti nižestupanjske presude (u dijelu u kojem je tužitelj uspio u sporu) temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

14.1. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa). Tuženici je priznat trošak odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 1.000,00 kuna, pristup na ročišta 17. studeni 2015., 20. siječnja 2016., 27. rujna 2017. i 7. ožujka 2018. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 1.000,00 kuna za svaki pristup, kao i sastav žalbi od 24. veljače 2016. i 5. travnja 2018. (Tbr.10/1 Tarife) u iznosu od 1.250,00 kuna za svaku te trošak revizije (Tbr. 10/6 Tarife) u iznosu od 1.500,00 kuna ili ukupno 9.000,00 kuna pa je riješeno kao u izreci pod toč. 2.

15. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1EUR=7.53450 kuna)

Zagreb, 7. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte