REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4267/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dinki Dobrović Legović, odvjetnici u Karlovcu, protiv 1. tuženice GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po Nikoli Horvatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić iz Karlovca, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, broj Gž-914/2021-2 od 22. travnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-580/2020-9 od 11. lipnja 2021., u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, broj Gž-914/2021-2 od 22. travnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-580/2020-9 od 11. lipnja 2021.

2. Tuženice u odgovoru na prijedlog predlažu odbaciti ga kao nedopuštenog. Traže naknadu troška nastalog podnošenjem toga odgovora.

3. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću i trpljenja toga upisa, kao neosnovan, jer nije sporno da je prednik tužiteljice OT koji je umro 2008., znao za razvrgnuće suvlasničke zajednice kojim je predmetna nekretnina postala vlasništvo prednice tuženica (budući da je bio stranka u tom postupku) i jer je utvrdio da nakon toga prednica tuženica nije prodala predmetnu nekretninu predniku OT (i tužiteljice) ZT, što znači da je tužiteljica eventualno mogla biti pošten posjednik samo od smrti svog oca OT, a do 2016. kada je podnesena ova tužba, nije proteklo 20 godina.

4. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeće pitanje: ''Postavlja se pitanje, na koje drugostupanjski sud u pobijanoj odluci ne daje nikakvo obrazloženje, obzirom kao dokaz ne cijeni niti obrazlaže Povijest promjena na katastarskim česticama od 25. 4. 2013. godine, temeljem čega je onda prednik tužiteljice, pok. ZT bio upisan kao posjednik sporne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Pokupska 1966. godine, koja je nesporno 1962. godine pripala u samovlasništvo prednici tuženih pok. TT temeljem rješenja o razvrgnuću zajednice nekretnina, ako drugostupanjski sud zaključuje da kupoprodaja između ZT

ZT i TT nije zaključena.''

Kao na razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na rješenje ovoga suda broj Rev- 53/1993-2 od 28. listopada 1993.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovo vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog nedopušten.

6. Naime, postavljeno pitanje polazi od pogrešne postavke kako je drugostupanjski sud iz činjenice da je prednik tužiteljice (i tadašnji posjednik) bio upisan kao posjednik sporne nekretnine morao izvesti zaključak da je kupio tu nekretninu, pa nije važno ni za odluku u ovom sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse ovog, revizijskog suda – rješenja broj Rev-53/1993-2 od 28. listopada 1993., na koje se tužiteljica pozvala u prijedlogu.

7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

8. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje ove parnice odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška nastalog podnošenjem toga odgovora (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 7. prosinca 2022.

:

Predsjednica vijeća

Renata Šantek