REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1951/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. O. iz B., OIB:..., (prije na adresi Z.,), koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. T. iz J., OIB:..., (prije na adresi Z.,), kojeg zastupa punomoćnica I. L., odvjetnica u V. G., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1116/2019-2 od 18. siječnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom broj Pn-897/15- 72 od 14. ožujka 2019., u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1116/2019-2 od 18. siječnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Jastrebarskom broj Pn-897/15-72 od 14. ožujka 2019.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je osporila navode tuženika iznesene u prijedlogu i preložila prijedlog odbaciti kao nedopušten.

3. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. st. 1. i st. 3. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Prvo i drugo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je iz sadržaja žalbe tuženika izjavljene protiv prvostupanjske presude razvidno da tuženik u toj žalbi nije isticao prigovore koje sada po prvi puta ističe u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, prva dva pravna pitanja koja tuženik postavlja u bitnome se svode na osporavanje pravilnosti postupanja prvostupanjskog suda prilikom određivanja i provođenja dokaza medicinskim vještačenjem odnosno osporavanje pravilnosti primjene odredbe čl. 250. ZPP do čl. 263. ZPP te isticanje propusta vještaka da postupi sukladno zadatku koji mu je prvostupanjski sud odredio kad je naložio vještaku sačiniti nalaz i mišljenje, među ostalim i na temelju neposrednog pregleda tužiteljice. Tuženik prigovore koji se odnose na izbor osobe vještaka, njegovu specijalizaciju kao i tvrdnju da vještak nije osobno pregledao tužiteljicu prije davanja nalaza i mišljenja, nije iznosio u žalbi već ih po prvi puta iznosi u prijedlogu za dopuštenje revizije, a navedeno u smislu odredbe čl. 385. ZPP nije dopušteno isticati po prvi put tek u postupku pred revizijskim sudom.

6. Treće pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, mora li tužitelj u parničnom postupku radi naknade štete zbog tjelesne ozljede dokazati jasno i nedvosmisleno da nesumnjivo postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i štete, nije utemeljeno na činjenicama utvrđenim u ovoj parnici. Naime, iz spisa proizlazi da je tuženik u kaznenom postupku proglašen krivim za nanošenje lake tjelesne povrede tužiteljice i to upravo rane razderotine lijeve šake. Osim toga, uzročno posljedična veza utvrđena je i vještačenjem provedenim u ovoj parnici, pa stoga navedeno pitanje nije važno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Nadalje, pravnim pitanjima postavljenim pod 4., 5. i 6. tuženik u suštini osporava činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda koje je prihvatio i drugostupanjski sud, dajući pritom svoje ocjene izvedenih dokaza. Pritom se tužitelj, kao na razloge važnosti postavljenih pitanja, poziva na pravna shvaćanja iz određenih odluka ovog revizijskog suda, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova koja su iznesena u odnosu na situacije s kojima se ne mogu usporediti ni činjenična ni pravna situacija u ovom predmetu.

8. Sedmo postavljeno pitanje, je li u parničnom postupku radi naknade štete zbog tjelesne ozljede postojanje doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja ovisi o načinu i intenzitetu obrane tuženika, u svojoj je biti činjenične naravi, pa odgovor ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja i ne predstavlja materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

9. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 6. ZPP, riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2022.

Željko Glušić, v.r.