Poslovni broj: Usž-2489/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. P. iz N. M., kojeg zastupa opunomoćenica N. Š. iz Z., protiv tuženika, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:UsI-3060/20-9 od 31. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja F. P. iz N. M. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3060/20-9 od 31. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3060/20-9 od 31. ožujka 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-02/15-01/801, urbroj: 513-04-20-2 od 29. rujna 2020.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava te u žalbi opširno iznosi razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita, te donesena suprotno odredbama Zakona o upravnim sporovima. Smatra da niti drugostupanjsko tijelo niti sud nisu ocjenjivali zakonitost rješenja a što su bili dužni po službenoj dužnosti te ističe da se godinama od strane Ministarstva financija, Poreznih uprava krše propisi i zakoni na njegovu štetu. Ističe da predmet spora nije porezni dug, već je ispitivanje zakonitosti njegovih rješenja i ovršnih isprava pa traži da se ispita valjanost i zakonitost. Budući da je tuženik nadležan za rješavanje po žalbama a ima i druge ovlasti, zatražio je da sud naloži tom tijelu da pribavi kompletnu dokumentaciju od svih poreznih tijela koje navodi u tužbi i provjeri te utvrdi vjerodostojnost i valjanost ovršnih rješenja i isprava u cijelosti na temelju kojih je pokrenut ovršni postupak. Predlaže da ovaj sud žalbu usvoji i poništi pobijanu presudu.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga je prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnoga postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene rasprave 25. ožujka 2022., čime se smatra da je stranka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanjem predmetnog upravnog spora i razmatranje svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica za donošenje zakonite odluke.

7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je Porezna uprava, Područni ured V. donijela privremeno rješenje o osiguranju od 10. siječnja 2013. na temelju odredbe člana 148. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09.) iz kojeg rješenja proizlazi da se tužitelju u cilju pri izvršenja obveze privremeno plijene motorna vozila koja su pobliže navedena i označena u izreci tog rješenja, a izvršenje citiranog rješenja povjereno je Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi V. na način da ista raspiše objavu radi oduzimanja predmetnih pokretnina – motornih vozila.

8. Prema odredbi članka 148. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku privremeno rješenje o osiguranju može se donijeti i kad postoji obveza stranke ili ju je predlagatelj učinio vjerojatnom, a postoji opasnost da će obvezana stranka raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje obveze.

9. S obzirom da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je porezna obveza tužitelja utvrđena rješenjem o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda V., klasa:UP/I-415-02/07-01/360, urbroj:513-07-05/07-01 od 28. kolovoza 2007. pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina, te da tužitelj nije postupio po nalogu poreznog tijela, odnosno, stavio na raspolaganje zaplijenjena i popisana motorna vozila, iako je to bio dužan učiniti, pa pravilno nalaze porezna tijela kao i prvostupanjski sud da je radi osiguranja izvršenja utvrđene obveze pravilno doneseno rješenje o osiguranju izvršenja utvrđene obveze tužitelja. Prvostupanjski sud u tom smislu osnovano upućuje na odredbe članka 128. stavka 1. i 2., članka 146. stavka 1. te članka 148. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13.).

10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakona na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 7. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.